Svi postovi sa bloga: Životinja

Čitajte knjigu Petera Sloterdijka Kritika ciničnog uma.
Ako vas još služi.... Ne verujem, al' eto.
U poslednjih dve nedelje naputovah se k'o nezdrav po banjama. Prvo Kina pa Švajcarska, nažalost samo jedan dan u Cirihu, pa Nemačka, Francuska, tri dana u USA, a evo nas sada u Olomoucu u Češkoj, tj. Moravskoj. Došli smo danas oko pet popodne. Sad sam ne u tazbini nego u "taštini" jer mi je tašta odavde. Svi su Crystini došli, cale Richie, keva Alana, brat Zdenek, sestre Nela i Lenka i još gomila rođaka. Svi sad spavaju, samo ja i Richie sedimo i velikoj toploj kuhinji svaki za svojim laptopom i kuckamo. Drva pucketaju u zidanoj peći. Pijuckamo iz starinskih zelenih čaša. Slistili smo trećinu flaše Macallana Fine Oak 15 godina starog.

Večeras dok je Crysta uspavljivala Danila čuli smo je kako mu peva jednu pesmu na Španskom. Onda se Richie digao u doneo flašu. Nešto razmišljam rano smo počeli, Crysta treba da se porodi tek negde krajem januara.
Prošle srede u Beogradu Crysta i ja lutamo po mom starom kraju. Vodim je da joj pokažem zgradu u kojoj smo stanovali kad sam se ja rodio. Nadjemo je i ja joj objašnjavam: Vidiš one prozore, e tu sam u sobi spavao kad sam bio istih godina baš kao što je sada naš Danilo. Spustim pogled i primetim da je neko dole na fasadi napisao crnim sprejem: Imam želju žarku da ti jebem majku!
Iskrene čestitke igračima i navijačima hrvatskog nacionalnog tima. Hvala momci, šmekerska pobeda, nema šta. Rusija ide dalje!!!!
Čitam danas Cesare Della Riviera: "Magični svet heroja", a stalno mi na um pada Marsilio Ficino. A zašto? Ne znam, da me ubiješ? Ponekad je podsvest neverovatno zamorna, kao razmažena žena. Nagoveštava, ali ništa više od toga. Podsvesti moja, idi ti lepo u pičku materinu, nemam ja vremena za tvoje histerične igre.
Danas za vreme ručka sedeh u mešovitom društvu. Nemac, dvojica iz Srbije i jedan iz Hrvatske. Ova Ex-Yu trojica, stariji od mene i oženili Ruskinje. Pričaju, a ja i Nemac jedemo. Nakon dosta filozofiranja zaključiše da Ruskinje više poštuju muškarce. A meni iz nekog razloga bi žao Rusa.
Jutros me jedan od "naših" iz sela zamoli da povezem u Moskvu njegovog sestrića. Došao sestrić iz Beograda u goste, pa hoće da vidi Moskvu, a njemu kao crko karburator ili nešto slično. Nisam baš nešto na ti s komšijom, spužvast lik do zla boga, ali ajde de. Zemljak je, ma šta to značilo. Sestrić par godina stariji od mene, nešto studira. Studiozan lik, malo mu četiri godine pa rastegao, verovatno se sprema za Akademiju nauka. U redu, seo sestrić sa mnom u kola pa razvezao. "Pametan" u PM! Zna momak sve. Odalamio po politici, bistri, tumači, objašnjava. Sve on skapirao, bolje zna Clintona i Busha nego onaj koji ih je postavio u Belu kuću. Međunarodni monetarni fond? Ma to ti je grupa filantropa, daju bre ljudi lovu za džaba. Samo ako si fin i pristojan. Politička i ekonomska situacija u Srbiji? Mačiji kašalj. Pohapsiš nekih 20.000, otpustiš još sto hiljada, zabraniš dve tri partije za kojih glasa više od pola naroda i sve sređeno. NATO? Dobrotvorna organizacija! A Rusija? E tu je već pamet za predsednika Dume. U ovom slučaju hapšenje većih razmera, shodno veličini zemlje. Berezovskog za predsednika, Hodorovskog za premijera, Putina u Hag, a i patrijarha Alekseja drugog. Ma ne da je druga Srbija, nego skoro i treća. Nešto se čudim pa gde da njega propustiše da ubace u vladu. Sudbinski promašaj.

A psihosociološka analiza Srpskog mentaliteta, ma to je bilo, kao što bi rekao Ostap Bender, kongenijalno. Slušao ja njega, pa se zabrinuo. Nađe me čovek, pročita me. Ukapirao sam da sam nacionalista, primitivac, klero-fašista. Ovo zadnje još moram da proverim u rečniku, ali ovako na prvu loptu zvuči zastrašujuće. A momak putovao po svetu, nakupio se pameti. Bio čak dva puta u Engleskoj i jednom u Kanadi i Americi. Građanin sveta, šta da mu kažeš?

Stanem ja u Ostoženkovoj, odmah iz Krimskog mosta. Evo sad, ti lepo izađi ovde, prošetaj odavde, samo dole niz ulicu, pravo ćeš dole do Kremlja. Izašao on, stoji, gleda. Izvadim sprej za osvežavanje, poprskam njegovo sedište, uhvatim se za novčanik i tutnem mu 1000 rublji u ruku. Evo zemljače, da imaš za votkice. Sednem u kola i odem na posao.
Od svih igračaka Danilo najviše voli one koje mu je moj kum Zoran doneo iz Švedske, cela jedna kolekcija raznih vozila, brodova i aviona, sve od drveta i u živim bojama. Pre par dana, ja mu pokazujem kako se navija jedan traktor (on to zove "ljoj"), koji pokreće onaj mehanizam sa oprugom, naravno on je još mali da sam navija, ali gleda šta ja radim. A kad okrećem veliki žuti ključ Danilo cokće, verovatno imitira prilično neobičan zvuk tog mehanizma.

Jutros Crysta ustala oko 5, nahranila ga i prilegla u kujni. On onda zaspao pa se opet probudio posle možda pola sata jer je Crysta zaboravila da zatvori vrata pa sva vrućina iz kuhinje gde je velika peć ušla u dečiju sobu. Ja naravno spavao i sanjao za mene tipično, potpuno nadrealan san. Kao ja na nekom prijemu i to na jahti i pijem martini. Martini inače mrzim. Jahta je ne na moru nego u ogromnoj fontani, a fontana u sred Novoslobodskaje stanice metroa. Fontana se peni kao Jacuzzi, jahta se ljulja, pa meni iz čaše ispadne maslina i pravo u košulju. Ja tek sad primetim da su masline one obične za jelo s "rupom", semenka izvađena i zapušene komadićem paprike i u snu sam sebi "komentarišem" nekog misterioznog domaćina, pazi džibera folira s jahtom, a ovo stavlja u martini. Uvučem ruku u košulju da izvadim maslinu, a ona mi sklizne i sve se iz nje prospe. Jebiga, isfleka mi košulju.! Tako se "iznerviran" i probudim. Kad ono stvarno mokro oko leve sise. Vidim Danilčeta, došao da me probudi pa me ljubi. Gledao Crystu ranije kad me budi, ona me poljubi u vrat kad me budi, ali on mali pa ne može da dohvati od naslona kreveta. Ja se napravim da spavam, a on onda zgrabi kraj moje potkošulje pa počne da vuče. Onda ode u svoju sobu, otvori sanduk s igračkama pa počne da ih vadi i pretura. U međuvremenu Crysta ustala, skuvala čaj, donela šolje u našu sobu, stavila ih na stočić i sela da posmatra. Nakon grdne premetačine igrački Danilo dođe opet u našu sobu, ispentra se na krevet i na vrh mene, zajaha me i nagnu se da mi čačka po uvetu. Crysta već počela da se cereka, a ja se suzdržavam, dok on ne zacokta i gurnu mi onaj ključ za navijanje traktora u uvo. Onda ja otvorim oči i zakolutam, a on s istim oduševljenim pogledom u očima kao kad gleda traktor zakrekeće na mene: Tata, tata, gaaaa...
I onda se naravno svi uvalimo u krevet pa se češemo i štipkamo kao majmuni.

Približava se još jedna Ruska zima. Sve češće ne mrdamo nigde iz kuće vikendom. Znam da ću ova vremena pamtiti ceo svoj vek. Samo nas troje (i po) , a ostatak sveta posebno.
Juče su Radovići došli iz Norilska i doneli Igora. Igor je njihov novorođeni sin, rođen 15 Avgusta u Krasnojarsku. Velika beba i divan dečačić. Imao je 6.1 kg kad se rodio. Plav na Tanju, a plećat na Vladu. Danilu se svideo. Nageo se da ga poljubi, a Igor mu se izderao na uvo. Danilo trči meni i kaže: Tata, tata...beba, baaa..... A Vasja njihov prvorođenac pokazuje prst i žali se: Mene je ogrebao. Posle dođoše Tanjin stariji brat Ivan, snaja i njihov četverogodišnji sin Aleksej, neverovatno pričljivo dete. Gleda Aleksej Igora pa kaže Vladi: Djajdja Dima sad morate da pravite još jednu kuću. Vlada ga upita, a što će nam još jedna kuća? Pa da tamo spava Igor. Pa što da ne spava ovde s nama? Pa ne može ljutiće se Jerik. Jerik je Vladin pas, za koga je letos, za kereće prilike, napravio pravu pseću vilu. Što će se ljutiti Jerik pitam ga ja? Pa treba mu sused da ide kod njega u goste.

Jutros mi bili opet kod njih. Daša, Vladina svastika diplomirala medicinu, pa joj odneli neke poklončiće i da čestitamo. Žene se sa decom sjatile u trpezariju pokraj peći, a Vlada i ja kod njega u studio. Popili dve pre doručka i on mi pokazuje novu digitalnu kameru. Malo posle uđe Danilo i stao pored menu, uhvatio me za pantalone i mazi se. Za njim uđe Aleksej i meni: Nauči ovog tvog sina Ruski, poslao sam ga da te dovede, ali on ništa ne razume. Ajde de, uzmem ja Danila pa u trpezariju. A tamo Daša montirala Crysti na stomak neki senzor pa uključili u kućni hi-fi. Čuje se lepo neki pulsirajući zvuk. Valjda otkucaji srca, a Crysta baš objašnjava da se beba meškolji, oseća je. Aleksej sad prišao pojačalu i odvrne do daske, a ono čitava tutnjava kroz kuću. Stišaj bre to kažem mu ja, čuo sam ja bebu i pre kako udara. Ma ne kažem ti da nisi čuo nego vidiš, sad i tebi treba još jedna kuća. Pa dobro što će mi još jedna kuća, ja nemam psa. Pa kad je ovako bučan unutra, šta misliš kakav će da bude kad izađe?
Danas je registrovana moja prva privatna firma. Upravo sam dobio obavest telefonom. Nikakve finansije, nikakve moje ideje i zamisli, uostalom još uvek radim za svog starog gazdu, prosto ona modna manufaktura moje žene prešla u moje ruke. Mrsko Crysti da se bakće s administrativnim delom posla pa to prebacila meni.

Sad je Crysta plaćena procentom od profita koji njena kompanija Hermes, za koju radi part-time, napravi prodajući ovo što moja, tj, njena bivša (vlastita) firma napravi. Udara bre porez na ono što ja krvavo zaradim:-))
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk