Bela pašteta, kako ga ja zovem poslednjih deset minuta. LM, istinita priča iz života. Jednom prilikom u prodavnici zdrave hrane, lik koji radi prepodne (za razliku od lepe devojčice koja radi posle podne) mi objasni kako postoje tri vrste sira od soje (da, sir od soje, stay with me here) a to su redom "tvrdi, dimljeni u kriškama" koji se služi uz meze, dalje, ovaj u crevu, kao običan krem sir ili pašteta, služi za mazanje, i na kraju neki u "ciglama" koji menja onaj sir za pite, punjenje paprika i slično... I meni odmah palo na pamet da probam da uzmem ovaj mazivi (samo 80 dinara pakovanje, navali narode, sveža pašt... sir) ali nisam imao kintu tada. I nisam nikad imao posle kod sebe, jer sam obično navraćao da uzmem neku od tih slanih bezšećernih i beskvasnih grickalica na povratku iz grada kad mi ostane 20-30 din kusura od nečega... I sad slučajno imao u džepu 200 dinara, i odem namerno da to uzmem i probam.
Šta kaže sirac?
Kaže sledeće: TOFU krem sir sa mirođijom (kaže devojka da su imali i sa renom ali se nije prodavao) bez holesterola i bez konzervansa - tofu, sojino mleko, biljno ulje, povrće, biljni proteini, morska so, mirođija, začin, prirodna aroma dima. Ovo poslednje je baš simpatično. Dimljeni sir koji uopšte i nije sir, ali je ipak autentičan :)
Crvenim slovima je istaknuto da soja nije genetski modifikovana, da je jelo posno, i da smanjuje rizik od srčanih bolesti. Takođe, uspeli su i da mu nakače zlatnu medalju sa NS sajma 2008. A ukus kažete? Ma, i miris i ukus. Oni ne vide, oni ne čuju, ali imaju nos za dobar ne-sir.
Heh, znam da je ceo post bio blago sarkastičan, ali stvarno, hteo sam dugo da probam ovo ali sam mislio da je skuplje, a i da je ogavno. Međutim, skroz je ok. Doduše, ne mažem ga na hleb, pošto ne jedem hleb, nego ga "curim" na crtu po beskvasnim integralnim bart štapićima, pa grickam, i baš je onako kul...
Tekst preuzet sa http://www.walkersblog.info