Svi postovi sa bloga: Mračni blog

Prije nekoliko tjedana vratio nam se Ivo iz Dubrovnika i slavodobitno objavio kako je s njihovim premijerom ugovorio zamjenu dionica između INA-e i MOL-a.

Premijer Ivo Sanader i njegov mađarski kolega Ferenc Gyurcsany potvrdili su u u Dubrovniku dogovor o zamjeni dionica između Ine i MOL-a ocijenivši da je to dobro rješenje za obje naftne kompanije. Ova će transakcija omogućiti da oba partnera, Hrvatska i Mađarska, postignu nešto što stvara dodatnu vrijednost za obje strane, rekao je Gyurcsany nakon sastanka sa Sanaderom na marginama dvodnevnog međunarodnog skupa Croatia summit 2008… (Limun.hr)

Gyurcsany je za one koji se ne sjećaju mađarski premijer koji je priznao da je lagao vlastite birače prije izbora (hm, gdje smo to već čuli?). Iako je jasno da su mandat za tu diskusiju obojca iscrpili iz svoje političke pozicije, uzevši u obzir da i jedna i druga zemlja imaju koliko-toliko razvijeno tržište kapitala malo je netransparentno da se dogovor tog tipa donosi na ovoj razini.

Ono što je meni zanimljivo u cijeloj priči je sličnost između događanja oko Plive i sada INAe. Naime i tada smo imali političku odluku da se Pliva proda Barru, da bi se nakon toga digla frka i panika s Actavisovom protuponudom i otkupom dionica što je u konačnici i diglo cijenu Plivine dionice u nebeske visine. Danas, imamo situaciju gdje dva premijera raspravljaju o sličnoj stvari kroz koju bi političkom odlukom omogućili dominaciju jedne kompanije nad drugom (MOL-a nad INAom), dok se istovremeno tržište, burza i ostali vlasnici i ne pitaju baš previše.

MOL je posljednjih mjeseci u nekoliko navrata bio metom preuzimanja austrijskog OMVa, a što je zasada poprilično kvalitetno zaustavljeno, no bitka za INAu unosi novi element u cijelu priču. Koliko ja razumijem priču imamo nekoliko scenarija. U prvome, MOL organizira zamjenu dionica što znači da netko (npr. MOL) mora otkupiti svojih dionica u vrijednosti INAe i napraviti zamjenu. To nekako znači da bi se MOL vjerojatno morao zadužiti i oslabiti svoju poziciju prema OMV-u. U drugoj varijanti, mogao bi izdati novih dionica u vrijednosti INAe te bi u tom slučaju INA bila protuvrijednost te investicije u MOL (dakle, kupili bi INAu bez uloženih novaca) za što nisam baš siguran da je sjajan recept. No, kako god da bilo, čim MOL stekne više od 25% dionica ima obvezu javne ponude koja je po HANFAi nastupila upravo danas. To znači da u roku od 30 dana MOL mora napraviti ponudu za otkup svih dionica te mora ponuditi odgovarajuću cijenu.

Tu je naravno i OMV koji cijelo vrijeme želi preuzeti MOL. Jedna od mogućnosti je i da se OMV uključi u utrku za kupnju INAe što se čini logičnim iz dva razloga; u jednome scenariju oni ulaze u igru samo kako bi podigli cijenu dionica i učinili MOLu kupnju skupljom te ga oslabili na buduće napade; ili pak mogu i otkupiti INAu te napasti MOL “s druge strane” na način da spriječe MOL u daljnjem širenju.

Gledajući s pozicije Hrvatske, sve mi se skupa čini depresivnim. Naime zbog politike kakva je, čini mi se da smo ušli u poziciju u kojoj ne možemo dobro proći. Cijena INAe će biti određena (ili je već određena) u Dubrovniku u četiri oka (a Sanader se dosada nije pokazao kao sposobni trgovac koji posluje s interesom Hrvatske na prvome mjestu), ili će biti određena na burzi (malo bolji scenarij) no u oba slučaja gubimo INAu i mogućnost bilo kakve inicijative ili budućeg utjecaja.

Vjerujem da će država na kraju inkasirati neke milijarde kuna u ovoj transakciji, nekolicina malih dioničara će profitirati na cijeloj priči, no na kraju balade ostati će nam samo kune što će zasigurno biti proglašeno velikom pobjedom i sjajnim poslom za domovinu.

Misao dana:
We are constantly being told that we’ve never been wealthier. And many of us are. On average we all are. But that’s just the problem.. no one is average.

Slični tekstovi

Jedna od malo manje poznatih stvari je da sam jedan od ljudi koji je pokrenuo udrugu Initium (grupa je povelika pa moj doprinos i nije baš spektakularan, ali svejedno mi je drago da sam dio tog mehanizma.

Funkcija (misija) Initiuma najkraće rečeno je da promovira i potiče sve oblike internet poduzetništva. Aktivnosti udruge su primarno godišnja konferencija Web.Start i Barcamp. Web.Start je full konferencija s žestokim predavačima i ove je godine bila održana u Hypo centru u Zagrebu početkom svibnja. Barcamp je u nedostatku bolje definicije “ad-hoc” konferencija koju smo prošle godine održali na FERu (Barcamp je zanimljivo iskustvo i svatko je pozvan da ispriča nešto).

Posljednji, najneformalniji ali i najučestaliji oblik aktivnosti je OpenCoffee koji se u nekim intervalima održava po kafićima (zasada u novinarskom domu), a gdje je ideja da se u neformalnoj atmosferi okupi ekipa i popriča o svojim problemima, prilikama i da se eventualno stvori nekakav networking i suradnja.


Web.Start

Anyway, na ovogodišnjem Web.Startu bio je jedan cijeli niz doista sjajnih predavača (domaćih i stranih), a sva ta predavanja je snimala slovenska organizacija koja se zove VideoLectures koja ide okolo po konferencijama i predavanja pretvara u web video koji se potom objavljuju na njihovim web stranicama (super fora ako me se pita). Ovogodišnja predavanja možete vidjeti ovdje.

Predlažem da bacite pogled na neka od predavanja, jedan od mojih favorita koji će vam svakako biti koristan je predavanje Vuka Ćosića iz Slovenije. Vuk je moj dragi kolega i udovoljava apsolutno svaku moguću definiciju riječi geek (čak i više nego ja), a osim toga radi i iznimno zanimljive prezentacije koje su usto i korisne. Ova konkretna je o tome kako pisati za internet (nešto o čemu bi svi mi koji aktivno pišemo na internetu morali znati).


Pisanje.com

Vuk je na cijelu temu napisao i knjigu (koje zasada nema na hrvatskom), no kroz ovo predavanje možete steći sliku o čemu se radi. Dakle: must see predavanje.

Misao dana:
Easy reading is damn hard writing.

Slični tekstovi

Nekoliko blogera/članova pollitike.com nakon mnogobrojnih dopisivanja odlučili su osnovati Hrvatsku blogersku organizaciju (sva sličnost s jednim drugim siteom je nadam se slučajna i privremena). Ideja o organizaciji čini mi se potječe (ili sam je barem ja prvi puta čuo) od Silverci-ja koji je o tome pisao (ne sjećam se da li na blogu, pollitici ili kroz komentare) sigurno prije godinu dana i više; a kada sam prošloga kolovoza bio u americi tamo sam vidio da imaju i sindikat blogera (zanimljiva ideja, ako ništa drugo). Čisto da začinim diskusiju i ponudim nekoliko novih pitanja eto napisao sam i ovaj tekst.

Ideja HBO-a je jednostavna i u osnovi hvalevrijedna, želja je da se okupe ljudi (blogeri) koji će svojim djelovanjem promicati blog kao formu izražavanja (sorry ako sam pojednostavio definiciju), te pokušati zaštititi one koji su zbog svojeg bloga imali problema. Nažalost, takvih ljudi imamo u ovome času i više nego što bi trebali. Ne postoji zakonska regulativa koja bi definirala niti ono što se događa na internetu, a kamoli ono što se događa na blogovima pa stoga nije niti čudo da se u različitim situacijama i država ponjela na različite načine prema “prekršiteljima”, a još je manje čudno da su i “prekršitelji” na različite načine odgovorili na zahtjeve koje su pred njih stavili sudovi i policija. Ekstremni primjeri su ovdje naravno novinar i bloger Željko Peratović koji je bio i uhićen, Damir Fintić s portala vukovarac.net, ili pak šibenski policajac Damir Horvatović koji je po navodima policije autor bloga “Šibenski konobar”.

Problema dakle ima i netko bi morao malo reda napraviti u cijeloj priči, i može biti da je blogerska organizacija dobra ideja.

Ovo nisu moje riječi ali ih u cijelosti razumijem i podržavam stav, problem (kojeg ja vidim) je u osnovi u tome što (a sada citiram vanjski izvor), :

Blogosfera se sastoji od milijuna malenih sfera razgovora i utjecaja, a one se sastoje od desetaka milijuna blogera. Totalno je suludo i pokazuje apsolutno nerazimijevanje blogosfere kako postoji neka vrst institucije s druge strane tradicionalnih medija. Cijela poanta blogiranja sastoji se u tome da ljudi rade ono što žele, da je online publiciranje u cijelosti atomizirano i da ako postoji neka vrsta politike koju bi ispregovarala neka manja grupa nitko drugi je vjerojatno ne bi pratio jer postoji “fair use” i ja bih osobno pratio ustav nego organizaciju.

Ovaj konkretni citat nastao je prije nekoliko tjedana u situaciji kada se Associated Press a djelomično i New York Times odlučio naplaćivati citiranje svojih vijesti koje su uredno kopirane na desetke tisuća ako ne i milijune blogova širom svijeta. Dečki su tamo uredno kreirali cjenik i ispregovarali ga s jednom takvom blogerskom organizacijom koja po shvaćanju svih ostalih nema legitimitet predstavljati blogosferu. Ne kažem ja da je ovo situacija koja će se sutra dogoditi, no ako se kreira takva organizacija i ona dobije percipirani legitimitet blogosfere tada takva organizacija dolazi u poziciju pregovarati umjesto i u ime nas ostalih.

Uzmite primjer da EPH odluči prvo malo pisati o HBO-u te ga etablira kao legitimu organizaciju koja predstavlja blogere, a potom, uzevši primjer AP-a i NYT-a odluči napraviti cjenik za korištenje njihovih siteova kao izvora informacija o kojima blogeri pišu.

Promatrajući situaciju na pollitici na kojoj doista pišu mnogi s međusobno različitih pozicija (mladi i stari, lijevi i desni, ateisti i vjernici, političari i anonimci, školovani i neškolovani) pitam se koji je to zajednički interes koji ih može povezati sve u jedno? Naravno, tu je diskusija o politici no i u nju nastupaju s međusobno različitih pozicijai s različitim ciljevima i mjerilima uspjeha, ali ako želite okupiti svu tu ekipu na jednu hrpu i želite ih fokusirati u jednome smjeru? Koji bi to smjer bio i da li bi on bio uzak i specifičan ili vrlo širok i razvodnjen do te mjere da se od njega ne bi mogla očekivati nikakva konkretna akcija?

Naravno, tu je pitanje i zone interesa i utjecaja. Malo je nejasno i što je to blog i blogeri? Što sve možemo proglasiti blogom i pod kojim uvjetima? Da li (primjerice) članovi koji pišu na pollitici (koja je grupni blog) zadovoljavaju kriterij da su blogeri (budući da mnogi nemaju samostalni blog, a sasvim je očito da neki ne razlikuju blog od foruma)? Da li je blog novinarska forma i zašto?

Blogovi i blogeri rijetko kada donose novosti jer ljudi koji ih pišu (najčešće) nisu novinari nego jednostavno ljudi koji su odlučili nešto napisati za svoju dušu. Oni su eksperti u svojim poljima djelovanja (barem eksperti u komparaciji s prosječnim novinarom) i ono što oni mogu napraviti je sinteza i analiza onoga o čemu novinari pišu - primjerice, spojiti dvije-tri naočigled nepovezane vijesti i ponuditi nit koja ih povezuje ili ponuditi alternativni pogled na istu stvar. O odnosu medija i novinarstva s građanskim novinarstvom koje nastaje kao efekt dostupnosti i lakoće objavljivanja na internetu pisao je Dan Gillmore u knjizi “We - the media” (što bi moralo biti ozbiljno i obavezno čitanje za one koji se imaju namjeru baviti tom tematikom).

Eto, to bi ukratko bilo nekoliko mojih pitanja (i pogleda) na cijelu situaciju a o kojima vrijedi razmisliti. Ponavljam još jednom da nemam ništa protiv HBO-a (niti filmskog kanala niti hrvatske blogerske organizacije), no jednostavno ne vidim prostor u kojem ona može efikasno i fokusirano djelovati i donijeti neku dodanu vrijednost hrvatskoj blogosferi pa samim time i internetu.

Misao dana:
The Internet is the first thing that humanity has built that humanity doesn’t understand, the largest experiment in anarchy that we have ever had.

MRAK.ORG je od jučer na googleovom popisu web siteova koji distribuiraju malware aplikacije. To znači da je google pronašao potencijalno opasan sadržaj na ovim stranicama. Malom analizim ustanvio sam kako se sporni malware ne nalazi na mrak.org nego na nekom od siteova na koje se mrak.org linka (a linkova ima više od tisuću pa je malo teško pronaći krivca).

Anyway, što sam mogao napraviti sam napravio i sada čekam ponovno provjeravanje i skidanje ove vrlo nepopularne mjere.

Stay tuned!
Slični tekstovi

http://www.youtube.com/watch?v=_M9muYyYxhI

Otkrio sam ovih dana Massive Attack. Donekle me podsjećaju na KLF.
Slični tekstovi

Seth Godin je prije nekoliko dana krenuo pisati o razlici između državnika, odvjetnika i marketingaša a koja o državniku kaže slijedeće:

Ne postoji mnogo državnika. Ljudi koji govore istinu iako posjeduju moć. Vođe koji opisuju što vide, neovisno o tome da li to služi njihovim kratkoročnim interesima ili ne. Oni kažu što treba biti rečeno, sve dokle to služi dugoročnim interesima i potrebama svojih glasača. Nije čudo da ih toliko volimo.

Mi u Hrvatskoj nemamo državnika, Tuđman je u početkom svog mandata udovoljio tom kriteriju, no čim se počelo s dnevnom politikom i opsluživanju interesa uske grupice ljudi taj status je nepovratno izgubio (neovisno o ostalim zaslugama).

Stipe Mesić u svom mandatu ima jedan jedini državnički potez i to je bilo umirovljenje generala, danas Mesić nema državničku pozu a njegovi govori (iako bi mogli upasti u gornje kriterije) nisu poduprti konkretnijom akcijom i Mesić svoju popularnost crpi iz jeftine opozicijske pozicije vlasti. Ivo Sanader do današnjeg dana nije napravio niti jedan jedini potez koji bi ga mogao okarakterizirati kao državnika. Njegov govor je govor najjeftinijeg populizma čiji je vijek trajanja otprilike onoliki koliko očekujemo da se i 24sata zadrži na kioscima.

Danilo Turk je novi slovenski predsjednik koji je nedavno (donekle neočekivano) osvojio predsjedničku poziciju. Vlada Janeza Janše je pak na odlasku i baš kao što to radi i HDZ u Hrvatskoj, i oni su krenuli zbrinuti neke svoje kadrove na sigurne pozicije. Tako je uobičajeno prije izbora imenovati brdo veleposlanika što je pokušao i Janša, no u tome ga je Turk spriječio.

Sa slanjem novih veleposlanika ne treba se žuriti jer za to nema nikakva razloga, a uz to treba uvažavati da se Slovenija već nalazi u predizbornom ozračju što je realna okolnost o kojoj treba voditi računa, kazao je danas Türk odgovarajući novinarima na pitanja o tim slovenskim vrućim kadrovskim događanjima kojim Janšina vlada namjerava uhljebiti svoje odane kadrove. (večernji)

Pojma nemam koja je pozadina njegove odluke i da li postoji neka krupnija igra od ove koja je iskazana, no meni se čini kako je to potez državnika i predosjećam kako će Turk biti popularni i uspješni slovenski predsjednik.

Misao dana:
Well, if crime fighters fight crime and fire fighters fight fire, what do freedom fighters fight? They never mention that part to us, do they?

Slični tekstovi

Pojma nemam da li vam je promaklo ili ne, no nakon prilično glasne promjene župana u Varaždinskoj županiji pala je prekjučer odluka da se ista situacija ponovi i u Zagrebačkoj županiji. Akter priče je ovdje HSS, a za očekivati je da bi se slični recept mogao dogoditi i Zagorsko Krapinskoj ali i Sisačko Moslavačkoj županiji.

Htio to HSS ili ne, u ovome času odrađuju prljavi posao za HDZ te bez izbora mijenjaju volju birača. Malo sam prosurfao uokolo i ovo ponašanje se u svijetu smatra političkom korupcijom. Promjena odnosa snaga se može desiti na više načina, no tipičan način su ili prebjezi iz jedne strane na drugu (primjer HNSovih vijećnika u Varaždinu), kupovina, financiranje ili na drugi način pogodovanje pojedinim vijećnicima kako bi se osigurao njihov glas (primjerice HDZ / HSU dogovor u Karlovcu), te naravno razvrgavanjem koalicije i formiranje alternativne većine.

Obzirom da su na razini lokalne vlasti izbori udaljeni svega deset mjeseci, postavlja se pitanje smisla takve grube promjene neposredno prije nego što glasači imaju priliku ocijeniti taj potez i to u razdoblju dok će političko sjećanje ipak ukazivati na taj vid ponašanja, no jednako tako, nema se smisla zavaravati i ne spomenuti kako pozicija vlasti privlači daleko više medijske pozornosti i mogućnosti nametanja svoje priče od opozicijske situacije.

S pozicije morala i etike (koji su kod nas ionako deficitarni pojmovi), naravno da to nije dobro, no za isprane umove naših glasača to ionako nikada nije bila kočnica i ta vrsta konflikta se donekle i stimulira. Zaključak koji je neminovan slijedi i svjetsku praksu u kojem je desni dio političkog spektra odavno shvatio da se na vlast treba izboriti svim mogućim sredstvima, bila ona sportska ili nesportska, legalna ili ilegalna - jer na kraju dana, u politici nema druge pozicije. Ili si na vlasti ili nisi, a vlast je (navodno) vrhunski afrodizijak.

Lokalni izbori koji nam slijede su velika nepoznanica apsolutno svima; naime po prvi se puta župani, gradonačelnici, načelnici i Milan Bandić biraju direktno i ono što mnogima nije jasno je to da ćete u ruku dobiti dva međusobno različita glasačka listića te kako će se glasači ponašati nije baš totalno jasno nikome. Imamo dva scenarija na izborima s tri moguća ishoda, od toga da glasač odabere istog kandidata i za gradonačelnika i u vijeću, preko toga da odaberete jednog gradonačelnika a sasvim drugu listu. Ono što je sigurno je da gradonačelnik može biti samo jedan i on dolazi iz jedne stranke (ili liste) i promjena vlasti na način kako je to odigrano prije nekoliko dana u Varaždinu ili za koji dan u Zagrebačkoj županiji više neće biti moguća; no ono što će i dalje biti moguće je promjena odnosa snaga u samome vijeću pa se tako može desiti (primjerice) da imate gradonačelnika iz jedne stranke, dok je njegova lista u samome vijeću u opoziciji.

Vrijedi spomenuti kako su i zakoni postali vrlo restriktivni i dok se naoko može reći da će gradonačelnik postati još veći gazda nego što je on to danas (jer ima pravo i raspuštanja skupštine/vijeća), istovremeno bez blagoslova te iste skupštine on ne može izglasati niti jednu odluku koja je “skuplja” od milijun kuna. Dok je to svemirski velika cifra za neke općine (ok, računa se i postotak budžeta), u Zagrebu i drugim većim gradovima će to biti veliki problem budući da u Zagrebu ne možete cestu ofarbati bez da to toliko košta. Biti će zanimljivo kako će se formirati odnos skupštine i gradonačelnika, odnosno u kojem će to smjeru degenerirati s vremenom.

Statistike također kažu kako trenutno vladajući imaju polugu i očitu prednost u reizboru na lokalnim neposrednim izborima, pa je to možda razlog zašto se krenulo u razvrgavanje koalicija i novo pozicioniranje na političkoj sceni. HSSovci možda misle da će svojim županom osigurati i njegov reizbor u drugome mandatu.

S pozicije kampanje koja također slijedi, sasvim je sigurno da će ona biti personalizirana jer mediji će se uvijek radije prikloniti konkretnom imenu i prezimenu nego nekoj manje ili više imaginarnoj političkoj organizaciji, tako da će element drame biti krucijalan u slijedećim izborima (a ovdje ponovno postojeća pozicija vlasti donosi neke konkretne prednosti).

Pitanje HSSa i njihove opredjeljenosti na HDZ i desnu stranu političkog spektra i nije neko iznenađenje. Logično je (barem meni) da se HSS oslanja na desnicu iz koje i sami dolaze (ili bi barem to trebali), a iskreno i mentalitet vodstva tih minornih strančica koje trenutno donose neku prevagu je takav da je logično da se grupiraju oko HDZa koji ih potpomaže kako bi pak ostvorio svoje globalne ciljeve koji uopće ne uključuju HSS, HSLS ili HSU.

Tišina kojom HNS i SDP promatra razvoj situacije je zabrinjavajući i pitanje je da li oni razumiju konsekvence pregrupiranja koje se danas događa na političkoj sceni. Da bi etablirali nekog grado-načelničkog kandidata potrebno vam je godinu dana i desničari rade upravo to; pozicioniraju svoje kandidate.

Politička scena kod nas je postala ne samo korumpirana i moralno/etički devalvirana nego pokazuje i elemente daljnje degeneracije dok se biračko tijelo čini totalno umrtvljenim bez neke namjere da pošalje signal za promjenu smjera. Vlast koju imamo (ali i ona koja slijedi) je stoga vjerojatno i vlast koju smo zaslužili.

p.s. stavio sam naslov jer sam krenuo pisati o HSSu pa me prošla inspiracija, no poanta koju sam htio ponuditi je da treba jasno razlikovati riječ seljak koje znači časno i teško zanimanje, od riječi seljak što je moralna osobina

Misao dana:
There is no pain, you are receding.
A distant ships smoke on the horizon.
You are only coming through in waves.
Your lips move but I cant hear what youre sayin.
When I was a child I had a fever.
My hands felt just like two balloons.
Now I got that feeling once again.
I cant explain, you would not understand.
This is not how I am.
I have become comfortably numb.

Slični tekstovi
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk