Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Dreams change but Frinedship never goes out of style....

MY WAY
And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.

I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!
Frank Sinatra

"Your ways are not my ways"

"Following...The Sun, To Find The One
Who`s Giving You The Wings To Fly
Following The Sun, The Golden One
Losing Sense For Space and Time

Can You Feel The Waves Of Life
(Can You) Hear The Sigh Of Love
Do You Believe In It ?

Following The Sun, Just For The One
Till You`ll Find The Door You Thought
Following The Sun, Like Everyone
Searching For A Sign Of Hope

Have A Look Up To The Sky
See The Billion Stars Above
Cos (Maybe) On One Of Them
You`ll Spend Your Further Life..."

Enigma

...a unutra vreme vedro i hladno...

won't u be mine?... : )...

... i can do no more...2 be a better girl 4 u...

"...Uvek je gledala sat, i cim sklope kazaljke krug
Ko mala bi saputala tad, da negde neko misli na nju.

U njenoj sobi mala riznica greha, kao duga, preko besmisla most...
Puno knjiga nekog prebeglog Ceha, i sportska stampa ako naidje gost...

Uglavnom prodje sve, ali ostane blues,
boje se razliju kad ga cujem na radiju...
Ubija metronom... sta taj sat radi tu?
Jedan i nula pet, neko misli na nju.
Negde u meni je kvar, i mrak sto me gricka k'o mis...
I sav sam kao ona staklena stvar u kojoj veje kad je pomeris..."
chika Balashevic'

".... Čovjek koji vazda po zvijezdama živi, vidi na zemlji svagdje zvijezde, a učena glava najprije će poludjeti.
(...)

Bilo je tiho. Ni listak da se je makao, ni oblačka na kristalnom nebu, samo na zapadu nad nijemim gorjem prelijevala se modrina u blijedo rumenilo. Modrinjak cvijet, šipak, divlji mak bujao je po niskim grobovima, među drvenim krstićima. Samotan, nepomičan isticao se Prešernov stup, kao div vireći u čarobni kraj. Sunce je bliještilo na glatkom granitu, na zlatnim pismenima kao da blagosilja taj zadnji biljeg slavnog genija, onaj kamen koji je lakši bio nesretnom pjesniku negoli breme pustog života.
(...)

- Hvala bogu, cvijeće lijepo uspijeva. Ja sam ga zasadila. Ne smijte se. Nije li pravo? Taj čovjek koji tu spava nema duše na svijetu, ni duše da mu nakiti grob. Kamen su mu postavili, da, tvrd kamen, ko što su ljudska srca. Je li to dosta? Cvijeće je ljepše, to diše, to miriše, to živi. Za karanfil sam se jako bojala, išao je nekako na zlo. Al se oporavio. Gledajte kako je pun, kako je rumen. Milota.
- A tko vas je naputio, Nežice, da posadite cvijeće na grob toga nepoznatog vam čovjeka?
- Tko? Ala ste čudni! Srce. Kad nije drugi htio, pa sam ja sirota djevojka. Mislim da nijesam zgriješila. Koliko puta čitala sam čisto sama te njegove lijepe-prelijepe pjesme. Valjda vjerujete i vi da su lijepe, ako su i kranjske. Prije čitala sam samo koledarčić i priče o Lažljivom Kljukcu. Ha, ha, ha! Mišljah luda da je to med, a ono vam je smet. Kad su mi te pjesme došle u ruke, ej, to su bili drugi računi. Znate li kako je čovjeku pri duši na Veliki petak, ili kad vam majka umre, ili kad što lijepo, slatko snivate, kad vam to onako živo ide u srce? Tako su me se primile i te poezije.(...)Vidiš, rekoh sebi, taj siromah je toliko lijepih pjesama napisao. Za koga? Za sve ljude. Nije li istina? Svakomu srcu godi kad njegove poezije pjeva ili čita, svakoj duši je milo. Ne znam kako, zašto, ali jest. A šta ima od toga? Na, ovaj kamen, ovaj tvrdi kamen. To je sve.
(...)
- Evo vam karanfila - reče podav mi cvijet - vjerujte da mi je žao što sam ga ubila, jer ovo cvijeće kanda su mi braća i sestrice. No al vam neka bude. Čuvajte ga, bar ćete se sjećati poslije mnogo godina Prešernova groba. Ne bojte se. Svijet veli da nije dobro trgati cvijeće s groba. Ja sve mislim da korijen svakoga cvijeta seže do pokojnikova srca, da je to srce i poslije smrti živo. A kakvo zlo nam može donijeti ovakav skroman, mirisav cvjetić koji je iznikao iz dobra, plemenita srca? Ne vjerujem zato u tu ludu bajku.

(...)

Valja mi priznati da smo došli do točke gdje ljubav prelazi u sebičnost. Dječaci!
(...)
Gledajući po raznim krajevima svijeta krasotu prirode u raznim spodobama, nehotice se podajemo nekoj djetinjastoj čežnji, nehotice poželimo da bismo mogli poput boga svagdje u svako doba prisutni biti, a uvjerenje da je ta želja luda, neispunjiva, probudi u nama neko bolno, neveselo osjećanje.
(...)

Čudno te spopada čuvstvo, i nagiblješ se k vodi, i pitaš taj panj, i pitaš taj kamen: gdje vam je vila, čudna, čarobita, slavenska vila? Sjedi li još tu na dnu staklenog jezera kad mjesečina dršće po mirnim valovima? Plače li, pjeva li, je li umrla? je li? A iz sjajne ljeskajuće se vode kanda mi se je nasmiješilo milo djevojačko - Nežino - lice, i srce mi kliknu: - Živi vila, ah živi!

(...)
Tu sam čitao Prešernov Krst pri Savici, tu sam ga oćutio do dna srca, do najdublje dubine moje duše.
(...)

Zar nema vatre u njegovu srcu? Iskra ima, iskra! Samo da popuhne vjetar, iskra planut će plamenom. A mi bjesmo pokršteni, spašeni, prava djeca svojega roda.
(...)
Odosmo. Ja zaboravih Schillera i odnesoh Prešernove pjesme, a u njima taj jadni, taj tužni karanfil.
*
Uminuše ljeta i ljeta. Bože moj, kako li se odonda prevrnuo svijet! Koliko jada prohujalo mojim srcem! Tko bi ih izbrojio? Ali jošte čuvam Prešernove pjesme i suhi cvijetak sa njegova groba. Sve se promijeni. Ali se ne promijenismo mi - ja Hrvat, Albert Slovenac, i jedan i drugi ostasmo vjerni Slavenstvu. Ja sam zašao u stihotvorce, on brani narod prozom. Dugo, dugo je tomu te se ne vidjesmo, ali nam srce kuca jednako, kao onda o mjesečini pod sjenkom, kao onda na pjesnikovu grobu, kao onda kraj slapa Savice."

"Karanfil s pjesnikova groba", A.Shenoa

"...dusha ljudska jeste besamrtna,
mi smo iskra u smrtnu prashinu,
mi smo lucha tamom obuzeta."

P.P. Njegosh

...oh johhny...:trep trep...

"neke se noc'i naprosto dogode
neke te ochi do smrti pogode."

D.Merlin

i to je to.

Björk
I've seen it all
I have seen the trees
I have seen the willow leaves
Dancing in the breeze

Yorke
I've seen a man killed
By his best friend,
And lives that were over
Before they were spent.

Yorke&Björk
I've seen what I was
And I know what I'll be
I've seen it all
There is no more to see

Björk
You haven't seen elephants
Kings or Peru

Yorke
I'm happy to say
I had better to do

Björk
What about China?
Have you seen the Great Wall?

Yorke
All walls are great
If the roof doesn't fall
Yorke
And the man you will marry
The home you will share

Björk
To be honest
I really don't care

[gibberish]

Yorke
You've never been
To Niagara Falls

Björk
I have seen water
It's water, that's all
Yorke
The Eiffel Tower
And the Empire State

Björk
My pulse was as high
On my very first date

Yorke
And your grandson's hand
As he plays with your hair

Björk
To be honest
I really don't care

[gibberish]

Björk & Yorke
I've seen it all
I've seen the dark
I've seen the brightness
In one little spark
I've seen what I chose
And I've seen what I need
And that is enough
To want more would be greed
I've seen what I was
And I know what I'll be
I've seen it all
There is no more to see

Yorke
You've seen it all
And all you have seen
You can always review on
Your own little screen
The light and the dark
The big and the small
Just keep in mind
You need no more at all

Björk & Yorke
You've seen what you were
And know what you'll be
You've seen it all
There is no more to see

Björk
Hard to believe in men

videti Sve...a nac'i snage da gledash svet "ocima Deteta"...da se razumemo...kindergirl davno gledala film...ali neshto je podseti ovih dana bash na...i biti Dobro posle svega toga ...lako? ne...moguc'e? DA!