
Kada se 1999. godine prvi put pojavio DivX kodek, on je bio vezivan za piratovanje MPEG4 formata. Autor tog prvog kodeka bio je Jerome Rota, koji je početkom 2000. godine sa svojim kolegama formirao “Project Mayo”. Već krajem godine, “Project Mayo” je promenio ime u DivXNetworks. U januru 2001. godine, zbog mogućih problema vezanih za legalnost projekta, Rota je sa svojim timom napravio novu “čistu” verziju DivX formata, ali ona je još uvek bila MPEG4-like, po pitanju video kompresije. Za audio kompresiju je iskorišćen MP3 format. Tada je odlučeno i da se osnovna verzija DivX formata ponudi besplatno. Cilj je bio da DivX format postane za video ono što je MP3 već bio za audio. Vreme je pokazalo da je ta akcija bila više nego uspešna. Za ostvarenje profita je iskorišćena profesionalna verzija sa boljim performansama koja je prodavana, kako pojedincima tako i kompanijama. Drugi vid zarade DivXNetworska je licnciranje tehnologije drugim kompanijama. Naravno, da bi sve to uspelo, bilo je potrebno konstantno razvijanje ovog formata.
Da je to bio ispravan put za razvoj DivXNetworksa govori i činjenica da danas DivX format koristi više od 160 miliona korisnika i da se računa da je u opticaju negde oko dve milijarde DivX fajlova. Takođe je impresivan i podatak da je samo u toku 2006. godine prodato više od 60 miliona DivX Certified uređaja (DVD/DivX plejeri i rikorderi i portabl video plejeri), a ukupan broj prodatih uređaja sa ovom oznakom je veći od sto pedeset miliona.
Danas je DivX globalni fenomen, koji je ušao u sve pore našeg života. Pored samostalnih uređaja sa podrškom za DivX format koji su trenutno u velikoj ekspanziji, ogroman je broj softverskih rešenja koji barataju sa ovim formatom. Najveći broj programa za video obradu sadrži mogućnost snimanja u ovom formatu, a prednosti DivX-a su uočili i distributeri “pay per view” programa koji sada svoje usluge mogu da nude i preko Interneta. Tako je nastao “Video-on-Demand” servis koji trenutno hostuje više od trideset hiljada video naslova u zaštićenom DivX DRM (Digital Right Management) formatu. Trenutno je 85 nezavisnih filmskih studija potpisalo ugovore sa DivXNetworksom za emitovanje njihovih filmova preko VOD servisa, a u toku su pregovori i sa nekoliko velikih i poznatih studija.
Drugi cilj na koji se trenudno DivXNetworks skoncentrisao je pridobijanje podrške od dva najveća svetska servisa za (legalan) download filmova, MovieLink i CinemaNow. Ovi servisi trenutno koriste WMV i Real Video formate u kojima distribuiraju svoje filmove, a DivXNetworks naravno želi da u ponudu uvrste i DivX verzije filmova.
I dok se o prethodnim verzijama DivX formata (3.x, 4.x i 5.x) mnogo zna, šesta verzija DivX-a donela je potpuno novo poimanje kompresovanog video i audio zapisa. Za korisnike najveći dobitak je svakako drastično povećanje interaktivnosti i mogućnosti upravljanja kompresovanim zapisom. U najkraćim crtama možemo reći da DivX 6 format omogućava upravljanje video zapisom gotovo na identičan način kao kod DVD formata. Kao prvo, na raspolaganju je mogućnost kontrole filma navigacijom kroz menije. Dozvoljeno je biranje scena, što znači da se lako možete pozicionirati na određene delove video zapisa. Umesto da korišćenjem “fast forward” funkcije “trčite” kroz film tražeći mesto gde ste prekinuli reprodukciju, sada možete da direktno skočite na odabranu scenu.
Podrška za audio je značajno unapređena, rekli bismo da je čak bolje osmišljena nego na DVD filmovima. U okviru video fajla se može snimiti više audio zapisa, a prostim odabirom iz menija bira se koji audio zapis će biti aktivan. Pored različitih jezika, na ovaj način možete snimiti i zvuk pripremljen za različite zvučne sisteme (recimo stereo i 5.1 varijanta). Rad sa subtitlovima je takođe značajno unapređen. DivX 6 format koristi XSUB sistem za subtitlove koji dozvoljava upisivanje više fajlova sa prevodima unutar jednog video fajla. Drugim rečima, ideja je bila da se popularni SRT i SUB formati izbace iz upotrebe. Ipak, taj cilji, kao što se može videti nije ni blizu dostignut, jer SRT i SUB formati i dalje odolevaju. Svi titlovi se kod DivX 6.x formata snimaju unutar video fajla, a kroz softver (ili preko “Subtitle” tastera na plejeru) se bira koji od titlova će biti aktivan i prikazan na ekranu. Treba pomenuti i XTAG sistem koji služi za čuvanje deskriptivnih informacija u video fajlu kao što su naslov, autor, specifikacije video zapisa i drugi interesantni podaci. DivX 6 format se i po ekstenziji razlikuje od svojih prethodnika. Umesto uobičajene AVI ekstenzije, koristi se ekstenzija DIVX. Na ovaj način će korisnici su odmah upućeni u to da je u pitanju DivX 6 format i da taj video zapis neće biti u potpunosti čitljiv bez novog kodeka i odgovarajućeg softvera.
Svi poznati proizvođači koji u svojoj ponudi imaju DivX Certified uređaje, uglavnom su u potpunosti podržali DivX 6 format, mada još uvek mogu da se pronađu plejeri kod kojih ne mogu da se promene titlovi ili audio zapisi koji se nalaze unutar video fajla.
DivXNetworks je u toku 2004 godine lansirao i DivX high definition (DivX HD) video format. Ta podrška je preneta i u DivX 6 verziju koja je u stanju da enkoduje video širine 720 piksela na 4 Mbps, čime se dobija pet puta manji video zapis u odnosu na originalni MPEG-2 HD video. U praksi to znači da HD-DVD film kompresovan na ovaj način, sve sa 5.1 zvukom i više audio zapisa može komotno da stane na jedan standardan dual-layer DVD medij, umesto da se snima na HD-DVD ili Blu Ray medije.
Kompanija KeyLabs je vršila upoređivanja vizuelnog kvaliteta, kompresije i brzine DivX 6 formata u odnosu na Windows Media Player format. Po njihovim testovima, tokom testiranja većeg broja fajlova, video zapisi kompresovani u DivX 6 format su u proseku bili za 21% manji u odnosu na WMV format (sa istim setovanjima). U slučaju već pominjanog HD formata video zapisa prednost je takođe bila na strani DivX HD-a, mada u nešto manjem procentu (17%). Brzina kompresije je jedan od najbitnijih faktora, naročito za korisnike koji često vrše kompresiju video materijala. Po testovima koje je izvršio KeyLabs, kompresija u novi DivX format je tekla čak 58% brže nego kompresija u WMV. To bi u praksi značilo da se i na sporijem (čitaj jeftinijem) hardveru, može izvršiti efikasna i brza kompresija u DivX 6 format.



Ovaj plejer napravljen je u super slim varijanti, a ujedno je i kraći od standardne dubine DVD plejera. Ali, relativno male dimenzije ne smeju da vas zavaraju. Kao što često kažu, “otrov se čuva u malim bočicama”, tako je i u ovom slučaju – plejer je prepunjen novitetima. Loader plejera je tanak i deluje nežno, a to je direktna posledica odabranog dizajna uređaja. Pored njega na prednjoj strani skriveni iza poklopca kriju se čitač za SD, SM, MMC, MC i CF kartice, kao i jedan USB 2.0 port. Aktiviranje kartica ili uređaja koji su preko USB-a priključeni na plejer ostvaruje se isključivo preko daljinca koji je po izgledu i funkcionalnosti gotovo identičan upravljačima koji su se dobijali uz prethodne modele plejera.
Zadnja strana plejera spada među najpopunjenije koje smo ikad videli. Pored standardnih konektora koje smo navikli da vidimo na svakom dosadašnjem Xoro modelu (5.1 i stereo audio analogni izlazi, koaksijalni i optički digitalni audio izlazi, kompozitni, komponentni, S-Video, SCART i VGA video izlazi), ovaj model je specifičan po tome što poseduje i HDMI konektor. Njegova funkcija nije samo kozmetičke prirode, jer osim povezivanja sa TV prijemnicima nove generacije (HDTV LCD i Plazma televizorima) preko ovog konektora plejer može da isporučuje i video signal u HD rezolucijama (720p i 1080i). Do sada je tek nekoliko plejera ponudilo ovakvu opciju, ali njihove cene su gotovo jednake cenama DVD rikordera. Po prvim najavama Xoro HSD 8410 bi trebao da košta tek neznatno više od plejera koji nemaju ovaj izlaz.
Plejer je regionalno otključan što znači da možete reprodukovati DVD filmove iz svih zona. Maksimalno ubrzanje reprodukcije je 32x, usporenje 1/8x, dok se zumiranje ostvaruje do 3x. Pored DVD formata, HSD 8410 omogućava reprodukciju Video CD i Super Video CD formata. Kod audio formata su podržani standardni audio CD zapisi, MP3 i WMA formati, ali i DTS audio CD diskovi. Doduše, moramo da napomenemo da neki od DTS audio diskova iz naše test kolekcije nismo uspeli da pokrenemo (a provereno rade na drugim plejerima koji podržavaju ovu opciju). Podrška za MP3 format je odlična, a na ekranu se prikazuju i ID3 tagovi tekuće pesme.
Sami zvučnici spostavljeni su u poklopcu plejera, ispod displeja dijagonale 7″ u wide formatu. Izraz “osuđeni” iz prethodnog pasusa koji smo upotrebili za rad sa pomenutim zvučnicima stavili smo iz prostog razloga što je njihov kvalitet na granici upotrebljivosti. Kod svih prenosnih DVD plejera koje smo testirali, integrisani zvučnici su pretrpeli našu kritiku, a zvučnici ugrađeni u ovaj plejer su među najlošijim u klasi. Zvuk koji proizvode je previše piskav i jasno je uočljiv nedostatak niskih tonova.
Po prvom uključenju uređaja, sačekao nas je softver koji smo do sada viđali na više različitih rikordera. Prva stvar koju treba obaviti nakon uključenja, pod uslovom da želite da uređaj koristite kao rikorder je pronalaženje TV kanala preko integrisanog TV tjunera. To je proces koji morate eksplicitno da pokrenete kroz odgovarajuću opciju u Setup meniju. Nakon desetak minuta skeniranja u uređaju će biti memorisani svi pronađeni kanali. Ukoliko TV kanal poseduje teletekst sa odgovarajućim informacijama, ime tog TV programa će se automatski uvrstiti u listu umesto generičkog imena zasnovanog na frekvenciji na kojoj se program emituje.
Sam uređaj je vrlo dopadljivog izgleda, sa crno-srebrnom varijantom prednje maske. U crnoj (gornjoj) polovini sakriven je displej i loader, a ispod vrata koja se protežu celom donjom polovinom kriju se firewire, S-Video, kompozitni video i stereo analogni audio ulazi. Pošto smo testirali bazni model, da pomenemo da nešto „jači“ modeli poseduju i čitače kartica, kao i USB portove sa prednje strane, kao i HDMI priključak sa zadnje strane. Ovaj model ne poseduje to, ali na zadnjoj strani ima dva SCART-a, antenski ulaz i izlaz, S-video, kompozitni i komponente video izlaze, stereo analogne i digitalni koaksijalni i optički audio izlaz, kao i stereo audio i video ulaze. Ukoliko se za vezu sa TV-om ne koristi SCART, potrebno je preko prekidača odabrati pravilan (komponentni ili kompozitni) sistem za prenos video signala.
Sledeće iznenađenje odnosi se na tipove diskova koje uređaj podržava. U njemu se nalazi super multi DVD loader koji pored uobičajenih formata medija podržava i DVD-RAM diskove (modele bez kertridža). Da pomenemo i jednu situaciju koja će se verovatno često dešavati, a na koju treba obratiti pažnju. Ako video sadržaje želite da snimate na DVD+/-RW medijima koje ste već koristili na računaru, nećete moći da ih formatirate u ovom uređaju. Dakle, pre nego što ih ubacite u loader, neophodno je da ih formatirate u računaru.
Postoji samo jedna prednost, a ona se oslikava u uštedi prostora na hard disku. Na primer, pomenuti hard disk od 250 GB u najboljem kvalitetu staje oko 67 časova video materijala u MPEG2 formatu, dok u MPEG4 formatu sa istim setovanjima može da se snimi čak 258 časova. U najlošijem kvalitetu sa MPEG4 kompresijom na hard disk se može smestiti neverovatnih 625 časova video zapisa. Sada vam verovatno postaje jasnija rečenica sa početka teksta u kojoj kažemo da će budući rikorderi možda imati manje diskove od današnjih. Upoređivanjem snimaka napravljenih sa istim setovanjima u MPEG2 i MPEG4 formatima primetili smo razliku u kvalitetu. U višim kvalitativnim modovima ona je neznatna, tako da je za neka uobičajena snimanja MPEG4 format (kada znate da snimljeni sadržaj nećete prebacivati na DVD medije) sasvim upotrebljiv. Međutim, u nižim kvalitativnim modovima, slika je vidljivo lošeg kvaliteta i njih ne preporučujemo za upotrebu. Razlog za ovakve razlike u vizuelnom kvalitetu nastaju zato što se ušteda u prostoru ostvaruje smanjivanjem rezolucije video zapisa. U dva najkvalitetnija moda (super kvalitetnom i standardnom), fajlovi se snimaju u VGA rezoluciji (640 x 480 piksela). U LP (Long Play) modu rezolucija snimka je 480 x 352 piksela, a u najlošijem EP (Extended Play) formatu rezolucija snimanja video fajla je 352 x 256 piksela. Bitno je pomenuti i da se kompresija vrši u XviD formatu, u AVI kontejnerskim fajlovima.
Kod DivX formata titlovi su prikazani belim velikim fontom, sa našim slovima. Pomalo smeta što crni okvir oko slova deluje kao da je grubo klesan, ali je ovo mnogo bolja varijanta nego da okvira uopšte nema. Podržani su SRT i SUB formati titlova koji se mogu nalaziti u bilo kom folderu na optičkom mediju ili na hard disku. Oni se učitavaju ručno, pre pokretanja filma. Ipak, jedno ograničenje postoji – da bi se prikazao na ekranu titl mora da ima isto ime kao i video zapis. Ovo nas je začudilo jer smo bez ikakvih problema mogli da pristupimo svim ostalim titlovima i da ih aktiviramo pre filma, samo što u takvim slučajevima slučaju ne bismo videli nikakav prevod prilikom reprodukcije.

