Svi postovi sa bloga: Supergirl

Šta ima novo? Dosta toga.

Problem sa visokim krvnim pritiskom nije nestao, niti će sve dok sam ja kod mame. U leskovačkoj bolnici smo provele nekoliko dana i ne možemo da se požalimo na tretman, ali smo ipak prebačene u Niš, na ginekološku kliniku Kliničkog centra. Ovde smo već nedelju dana, a i tata je u Nišu (sa nama). Večeras je morao do Leskovca (i otuda je blog nakratko oživeo) ali će se već sutra vratiti. Pored tate redovno nas posećuju svi koji se slučajno ili namerno (zbog nas) nađu u Nišu, a baka Vesna se čak nakratko preselila u Niš. Većina poseta je u holu u prizemlju, a samo tata zna kako uspe da se svakog dana probije do četvrtog sprata i donese nam sve što nam je potrebno (poljupce pre svega). Kaže da portirima niko ne može da promakne ali i da često zažmure na jedno oko (ma šta to značilo, pitam se ja).

ovde smo smeštene


i u toj zgradi ću biti rođena!

a ovo dvoje će uskoro postati roditelji ...


.. i to moji!

Da, dobro ste pročitali, biću rođena u Nišu a ne u mom Leskovcu, i malo mi je žao zbog toga, ali mi je više žao što porođaj neće voditi naš lekar, čika Srđan, već lekar iz Niša, čika Miša, koga ne poznajemo dovoljno dobro (mada smo čuli jako lepa mišljenja o njemu kao lekaru).

Šta još ima novog? Dosta toga, ali rekla sam vam najbitnije, a ostalo za neko drugo pisanje. sada ćemo ja i mama odmarkati, uživkati, i čekati tatu da nam sutra dođe.

Ćao
Moj prvi gest građanskog aktivizma. I već mi se sviđa.

Aktivisti Bebac.com će od srede 20. juna izaći na ulice 20 gradova u Srbiji sa ciljem da prikupe 30.000 potpisa građana, neophodnih za izmenu Zakona o PDV-u.

Inače akciju pa-pa PDV je pored portala bebac.com podržalo i nekoliko NVO i udruženja.


Peticija
Ukinuti PDV - povećati natalitet

Mi, dole potpisani, zahtevamo od Narodne skupštine Republike Srbije
UKINITE POREZ NA DODATU VREDNOST (PDV) NA HRANU, ODEĆU I OPREMU ZA BEBE!

Z a š t o?

1. Zato što već godinama slušamo priče o slabom natalitetu, a istovremeno i o tome kako su hrana, odeća i oprema za bebe veoma skupi;

2. Zato što živimo u društvu koje je siromašno i u kojem dobar deo građana živi na samoj granici siromaštva, a na žalost nemali broj i ispod granice siromaštva;

3. Zato što u strukturi nezaposlenih preovlađuju mladi ljudi, koji bez posla i bez poreskih olakšica ne mogu ni da sanjaju o rađanju dece;

4. Zato što samo za najosnovnije artikle za novorođenu bebu, dok je još u porodilištu, porodica treba da izdvoji oko 100 evra;

5. Zato što, kada beba stigne kući, samo za osnovne potrebe treba izdvojiti na stotine evra;

6. Zato što će se stanovništvo Srbije, nastavi li se sa ovakvom negativnom stopom prirodnog priraštaja, u narednih pola veka prepoloviti;

7. Zato što se poreskom politikom, odnosno ukidanjem PDV-a na hranu, odeću i opremu za bebe, suštinski itekako može doprineti povećanju nataliteta;

8. Zato što se svi nadležni zaklinju da podržavaju pronatalitetnu politiku;

9. Zato što je moguće i ekonomski logično ukinuti PDV na hranu, odeću i opremu za bebe;

10. Zato što su bebe radost, ukras i budućnost našeg sveta!

Zato zahtevamo:
UKINITE PDV!
na hranu, odeću i opremu za bebe!


Priključite se potpisivanju peticije... ovde
Bebac.com
Bez uvrede, jer su sve one slatko "debele" ili kako vi veliki to kažete - trudne. Ali su opet žene, prave pričalice, i često se zapitam hoću li i ja biti takva. Tata misli da hoću.


Pošto sam vam objasnila da "debele žene" (iz naslova) ustvari nisu debele, ali su žene, ostaje mi da vam objasnim o kakvom se "klubu" radi.

Klub je zapravo savetovalište za trudnice u kom se moja i još nekoliko budućih mama sastaju svakog utorka i četvrtka (a mama i ja smo jedne od najredovnijih). Naš boravak tamo obično počinje razgovorom (neobaveznim čavrljanjem, najčešće o trudnoći i bebama), onda mame rade vežbe sa babicom Cakom (koja nam uvek priča o toku porođaja i šta mame tom prilikom treba da rade, nama bebama nikad ništa ne kaže, i ne znam šta ću tada da radim ALI JEDVA ČEKAM!), nakon vežbi i Cakine priče patronažna sestra Ema priča mamama o nezi deteta (to smo mi) u prvim nedeljama nakon porođaja, onda opet čavrljanje o svemu i svačemu dok ne dođu lekari (koji uvek kasne a nekad i ne dođu), i na kraju (kad i ako dođu lekari) sledi predavanje sa temom (pogađate) o trudnoći ili bebama.

Predavanja lekara uvek imaju neku drugu temu, i uvek dolazi neki drugi lekar, tako da ima i dobrih i loših, interesantnih ili nezanimljivih, neka od njih su zabrinula mamu, druga je oraspoložila, neka su bila dosadna a neka se nisu ni održala (kad lekar iz ko zna kojih razloga ne dođe). E upravo na jednom takvom okupljanju "kluba" prisustvovao je i moj tata. I taman kad je mislio da će čuti nešto pametno (a tema je trebala da bude "Ishrana i lekovi u trudnoći") predavanja nije ni bilo. Zato je mogao da čuje priče trudnica o svemu i svačemu, ali i da vidi deo onoga što je mama radila sa teta Emom (patronažnom sestrom). Naime, tada su mame učile kako da tretiraju pupak bebe nakon rođenja, kao i pravilno prepovijanje odojčeta (a to je ono kad nam skroz rašire noge i stave po nekoliko pelena). Ne znam kako će se tata snaći s pelenama :-) jer mama kaže da će i on morati da joj pomaže. Videćemo ;-)

Inače, pored mame i mene u savetovalište dolaze i teta Ana, koja nosi moju drugaricu (i njih dve su redovne), zatim teta Sandra (koja nam se skoro pridružila) i mnoge druge mame koje povremeno dolaze (teta Goca sa radija, Marija, Sanja, Danijela koja ponekad dolazi sa svojim mužem čika policajcem, Goca i Ica koje su se verovatno već porodile).

I danas smo mama i ja bile do savetovališta.
Utvrđivale smo gradivo - predporođajne simptome. A kad smo stigle do priče o samom porođaju teta Caka (babica) se setila da nam kaže kako je stavila minival. Tada je krenula priča o frizurama. Uzgred, njen minival je bio na bazi biljnih kiselina, specijalno nanešen (ali i neprimetan prim.mame). A onda nam je teta Ivana (psiholog) pričala o nekim "babinjama". To je period posle porođaja i traje 40 dana. Predavanje se sastojalo uglavnom od zabrana: "ne koristite mikrotalasnu rernu za podgrevanje hrane i sterilizaciju flašica", "TV ne sme biti u istoj sobi gde i beba" (mama nije smela ni da pita za kompjuter, tatinu omiljenu igračku koje će se on veoma teško odreći), "bebi nikako ne stavljati u krevetac i ne davati plišane igračke, već samo one gumene", "nemojte da posvećujete pažnju gostima, posvetite se bebi i sebi" i "ne puštajte goste u sobi gde je beba". A nikako, nikako! ne dozvolite da gosti ostavljaju novac ispod bebinog jastuka (znate ono, "da kupi batu ili seku", ili "miran san") a kad smo kod jastuka "nemojte ni jastuk da koristite za bebu". S' obzirom da nema 'onog' sa jastukom teta Ivana i za to ima rešenje (malo lukavstvo) - preporučila je mami da kupi kasicu (i to što veću). Pitam se samo čemu služi novac!?

I dok je teta Ivana pričala o tome gde treba smestiti krevetac (za bebu) mami se zavrtelo u glavi ('Gde!?'). Zabrane su sledeće: "ne pored prozora i vrata", "ne pored utičnica (najmanja udaljenost 60 - 70 cm od utičnice), TV je već "izbačen" iz sobe, i nikako da "se smesti u neki mračni ugao sobe" već uz najsvetliji zid. S' obzirom na to kako je organizovana naša soba i da nema mesta ni za iglu a kamo li krevetac, i s' obzirom na to da je tata alergičan i na sam pomen reorganizacije u sobi, nije ni čudo što se mami zavrtelo u glavi. Stari-novi problem je opet tu.
Pisaću vam još o tome (u to sam sigurna).

Ne, nema veze sa "Veliki brat VIP" iako sam se toga naslušala dosta u poslednjih mesec dana, i moram priznati - uživala sam. To je gotovo, a eksluziva su fotografije, ali moje mame (pa i mene).

Tata je inače strastveni ljubitelj fotografije, i često (vrlo, vrlo često) voli da fotografiše sve i svašta našim malim Nikonom. Tako je jedna od aktuelnih serija fotografija mama u trudnoći. Mama (kao mama) voli da nalazi mane tim slikama, a i tata ne voli da objavljuje porodične fotografije na mom blogu, tako da (sem slika sa svadbe) ništa od toga niste imali priliku da vidite.


Večeras IPAK nešto novo i neviđeno:


eto sad znate s' kim' imate posla :-)

a evo i moje slatke mamice :*


rastemo

RASTEM
Nažalost,
zbog izuzetno povišenog krvnog pritiska, mama i ja se od subote nalazimo u bolnici. Verovatno ćemo mnoge od vas rastužiti, ali ako je za utehu o nama se dobro brinu, a i nas dve smo borci (sada je stanje bolje).
Tata nam takođe nije bio tu, jer je imao neke obaveze u Nišu, ali sada se vratio i posetio nas danas, tako da je naslov mogao da bude i:

:-( + tata = :-)

Ostaćemo u bolnici neko vreme, a možda čak i do porođaja. Kod kuće je ipak lepše - zato SAVET svim trudnicama (a naročito prvorotkama) da redovno kontrolišu svoje zdrastveno stanje i da se na svaki nagoveštaj preeklampsije obrate svom lekaru.

pozdrav od male superdevojčice
Juče sam sa mamom bila u šopingu. Nije mi prvi put da se upuštam u nešto što mi se sve više sviđa, ali smo prvi put kupile nešto za mene. E to mi se tek dopalo, i mislim da ćemo od sad (pa nadalje prim.tate) sve više stvari kupovati baš za mene.

STIL se može usavršavati, ali je to pre svega nešto s' čime se rađaš. Ili imaš ili nemaš stila. Dobro, ja još nisam rođena ali prosto osećam da ću biti "draga saveta" svojim drugaricama. Pa da počnemo ...

Pošto ću ja biti letnja beba BODY je pravi izbor za mene. On dobro ističe prirodne obline, noge naročito, a ako odaberete ovaj sa bratelama moći ćete da pokažete i svoje ruke. Kopčanje je odozdo, ali za to se i onako staraju naši roditelji - bitno je da se lako skida (a upravo oni (roditelji prim.tate) to često rade, kad god pokvasimo pelene).
Ono što je izuzetno važno jesu motivi na bodićima. Ja mislim da su male životinje prilično cool, jer nekako oslikavaju naše raspoloženje. Više raspoloženja, više motiva, i stalno ih možete menjati. Zato sam ja kupila pakovanje sa pet komada, i to: pile, maca, majmunče, meda i mala zečica.


Dečaci mogu izabrati autiće ili slične motive, ako žele da istaknu svoju mačo-stranu, a opet ako su nežni i osećajni mogu nositi i životinjice, dok cvetiće nikako.

A evo kako to izgleda na meni.


super, zar ne?
Danas, opet. Nije da mi smeta, ali zna da dosadi.

Šta je štucanje!?

Pa to vam je ono kad se mamin stomak pomera ritmično i po par minuta, a tata odmah trči da stavi ruku, začudi se i konstatuje da "beba u stomaku štuca". E to mi je i najzabavnije u celoj toj pomalo (za mene) neprijatnoj situaciji - to što moji roditelji oko štucanja dižu toliku frku. Jednom je mama bila toliko uznemirena zbog mog dugotrajnog štucanja da je popila čašu vode, kao da će to meni pomoći :-) To su moji roditelji, zabavni, ponekad i smešni.

Šta, još vam nisam odgovorila na pitanje!?

Štucanje je samo ... štucanje. Jednostavno! I mi najmajušnije bebe to radimo, i to često (a ja redovno).

Nego da vam ja završim priču. Cela istraga oko slučaja "štucanje" kod mojih dragih roditelja završava se tako što mama krene da šeta po sobi (ili gde već) i moje štucanje posle nekog vremena prestane. I tako da se cela priča svede upravo na onaj (meni) zabavan momenat - zato ...

štucaću ja opet ;-)

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk