Bez uvrede, jer su sve one slatko "debele" ili kako vi veliki to kažete - trudne. Ali su opet žene, prave pričalice, i često se zapitam hoću li i ja biti takva. Tata misli da hoću.

Pošto sam vam objasnila da "debele žene" (iz naslova) ustvari nisu debele, ali su žene, ostaje mi da vam objasnim o kakvom se "klubu" radi.
Klub je zapravo savetovalište za trudnice u kom se moja i još nekoliko budućih mama sastaju svakog utorka i četvrtka (a mama i ja smo jedne od najredovnijih). Naš boravak tamo obično počinje razgovorom (neobaveznim čavrljanjem, najčešće o trudnoći i bebama), onda mame rade vežbe sa babicom Cakom (koja nam uvek priča o toku porođaja i šta mame tom prilikom treba da rade, nama bebama nikad ništa ne kaže, i ne znam šta ću tada da radim ALI JEDVA ČEKAM!), nakon vežbi i Cakine priče patronažna sestra Ema priča mamama o nezi deteta (to smo mi) u prvim nedeljama nakon porođaja, onda opet čavrljanje o svemu i svačemu dok ne dođu lekari (koji uvek kasne a nekad i ne dođu), i na kraju (kad i ako dođu lekari) sledi predavanje sa temom (pogađate) o trudnoći ili bebama.
Predavanja lekara uvek imaju neku drugu temu, i uvek dolazi neki drugi lekar, tako da ima i dobrih i loših, interesantnih ili nezanimljivih, neka od njih su zabrinula mamu, druga je oraspoložila, neka su bila dosadna a neka se nisu ni održala (kad lekar iz ko zna kojih razloga ne dođe). E upravo na jednom takvom okupljanju "kluba" prisustvovao je i moj tata. I taman kad je mislio da će čuti nešto pametno (a tema je trebala da bude "Ishrana i lekovi u trudnoći") predavanja nije ni bilo. Zato je mogao da čuje priče trudnica o svemu i svačemu, ali i da vidi deo onoga što je mama radila sa teta Emom (patronažnom sestrom). Naime, tada su mame učile kako da tretiraju pupak bebe nakon rođenja, kao i pravilno prepovijanje odojčeta (a to je ono kad nam skroz rašire noge i stave po nekoliko pelena). Ne znam kako će se tata snaći s pelenama :-) jer mama kaže da će i on morati da joj pomaže. Videćemo ;-)
Inače, pored mame i mene u savetovalište dolaze i teta Ana, koja nosi moju drugaricu (i njih dve su redovne), zatim teta Sandra (koja nam se skoro pridružila) i mnoge druge mame koje povremeno dolaze (teta Goca sa radija, Marija, Sanja, Danijela koja ponekad dolazi sa svojim mužem čika policajcem, Goca i Ica koje su se verovatno već porodile).
I danas smo mama i ja bile do savetovališta.
Utvrđivale smo gradivo - predporođajne simptome. A kad smo stigle do priče o samom porođaju teta Caka (babica) se setila da nam kaže kako je stavila minival. Tada je krenula priča o frizurama. Uzgred, njen minival je bio na bazi biljnih kiselina, specijalno nanešen (ali i neprimetan prim.mame). A onda nam je teta Ivana (psiholog) pričala o nekim "babinjama". To je period posle porođaja i traje 40 dana. Predavanje se sastojalo uglavnom od zabrana: "ne koristite mikrotalasnu rernu za podgrevanje hrane i sterilizaciju flašica", "TV ne sme biti u istoj sobi gde i beba" (mama nije smela ni da pita za kompjuter, tatinu omiljenu igračku koje će se on veoma teško odreći), "bebi nikako ne stavljati u krevetac i ne davati plišane igračke, već samo one gumene", "nemojte da posvećujete pažnju gostima, posvetite se bebi i sebi" i "ne puštajte goste u sobi gde je beba". A nikako, nikako! ne dozvolite da gosti ostavljaju novac ispod bebinog jastuka (znate ono, "da kupi batu ili seku", ili "miran san") a kad smo kod jastuka "nemojte ni jastuk da koristite za bebu". S' obzirom da nema 'onog' sa jastukom teta Ivana i za to ima rešenje (malo lukavstvo) - preporučila je mami da kupi kasicu (i to što veću). Pitam se samo čemu služi novac!?
I dok je teta Ivana pričala o tome gde treba smestiti krevetac (za bebu) mami se zavrtelo u glavi ('Gde!?'). Zabrane su sledeće: "ne pored prozora i vrata", "ne pored utičnica (najmanja udaljenost 60 - 70 cm od utičnice), TV je već "izbačen" iz sobe, i nikako da "se smesti u neki mračni ugao sobe" već uz najsvetliji zid. S' obzirom na to kako je organizovana naša soba i da nema mesta ni za iglu a kamo li krevetac, i s' obzirom na to da je tata alergičan i na sam pomen reorganizacije u sobi, nije ni čudo što se mami zavrtelo u glavi. Stari-novi problem je opet tu.
Pisaću vam još o tome (u to sam sigurna).