Svi postovi sa bloga: Tržišno rešenje

Iz intervjua za Financial Times:

I moved to Sarajevo because Yugoslavia was the number two chess-playing country after the USSR – and going to the Soviet Union just wasn’t possible in those days. I was living kind of a bohemian lifestyle. I would be playing chess in top tournaments in five-star hotels and then sometimes sleeping in railway stations, because I wasn’t making much money. Or maybe just because I was stupid.


Ovaj deo je takodje zanimljiv:


“I’m not a great mathematician,” he says modestly, “but game theory really clicked for me. I used it in my work on why you need an independent central bank.” Game theory is also helpful in understanding how governments are likely to behave during a debt crisis. The key, Rogoff argues, is to ignore everything that governments say and instead to concentrate on the incentives that drive their behaviour. “One of the reasons that Carmen Reinhart and I hit it off, is that we are both incredibly cynical about governments.”


Nedavno sam linkovao na Rogoffovo pismo Stiglitzu. Pogledajte, ako već niste. 
Investiciona strategija Darka Miličića:

It’s nearly impossible to explain the weirdness that is Darko, but he told me one time that he did not keep his money in any bank, nor did he invest in stocks or bonds. “I just keep it,” he told me and then turned away. Looking back, I should have asked a follow-up question. I don’t know if I believe him, but he was making over $6 million that season. That’s a lot of cheddar to stash underneath a mattress! On another note… that was easily the longest conversation we ever had, and that was how he preferred it.
Budžet za ovu godinu predviđa izdavanje garancija od 2,7 mlrd EUR plus zaduživanje u iznosu od oko 3,3 mlrd EUR. Pre nego što bilo šta dalje napišem, moram da objasnim da ono što piše u članu 3 predstavlja maksimum koji Skupština odobrava, što znači da je tu nabacano sve o čemu se za sada razmišlja, daleko od toga da će sve to biti realizovano. Sve jedno, zanimljivo je videti o čemu se razmišlja (nabrajam desetak od recimo tridesetak stavki):

1. Garancija EBRD za zaduživanje EPS-a u iznosu od 45 miliona EUR za male hidroelektrane
2. Garancija EBRD za zaduživanje Emisione tehnike od 75 miliona EUR za prelazak sa analogne da digitalnu emisiju.
3. Garancija Rusiji za zaduživanje Železnica Srbije u iznosu od 800 miliona USD za "infrastrukturne projekte i vozna sredstva"
4. Garancija Kuvajtskom fondu za arapski ekonomski razvoj od 10 miliona EUR, za železnicu
5. Garancija poslovnim bankama za Srbijagas od 190 miliona EUR za "održavanje tekuće likvidnosti"
6. Garancija poslovnim bankama za Galeniku od 70 miliona EUR za "refinansiranje postojećih kratkoročnih obaveza"
7. Zaduživanje kod EIB za 15 miliona EUR da se napravi zgrada za Republičko javno tužilaštvo
8. Zaduživanje kod EIB za 15 miliona EUR za "izgradnju objekata za Tužilaštvo za organizovani kriminal"
9. Zaduživanje kod EIB za 70 miliona EUR za "investicije u naučnu infrastrukturu"
10. Zaudživanje kod Azerbejdžana za 300 miliona EUR za Koridor XI
11. Zaduživanje kod poslovnih banaka: 4,5 miliona za zgradu za Agenciju za borbu protiv korupcije, 13 miliona EUR za kupovinu zgrade Aeroinženjeringa i 15,5 miliona EUR za realizaciju projekta "Putevima rimskih imperatora".

Uzdržaću se od komentara.


Danas se odigrala jedna prava predizborna transakcija. USS je našao odličan momenat da se ratosilja balasta, a građanima Srbije na godišnjem nivou, pod pretpostavkom da država bude podjednako dobar upravljač ili da angažuje podjednako dobrog upravljača, stižu još jedne Železnice Srbije.

Naš strateški interes, za sada još nepoznatog imena, biće nam uspešna zamena za Zastavu. Ako USS nije uspeo da nađe kupca, pretpostavka da će naša vlada biti uspešnija od USS je besmislena. Ono što je moguće je da ćemo možda već za cca 65-75 dana dobiti vesti o istorijskom sporazumu, a nekoliko meseci posle objave istog ugovor koji će nekako da bude crnjikav. To je lošija vrijanta, ali tako je to sa krekom i ostalim sintetičkim instant drogama srpskog državnog intervencionizma.

I šta je alternativa u patetičnom svetu nove doline gladi? Recimo da prvo ne obogaljimo one koji stvaraju vrednost da bi trošili na ono što ne stvara vrednost. Drugo, ako ex-USS preradom ne uspeva da pokrije ni promil troškova radne snage, ne postoji razlog da se cela fabrika ne pošalje na odmor gde bi primali umanjenu platu određeno vreme, a ako se ne desi neko čudo poput čuda sa cenom bakra, onda se može jedino staviti katanac. To nije popularno, ali to je jedino ispravno. Nije popularno zbog toga što je baviti se biznisom u Srbiji prilično teško, pa onaj ko ostane bez posla nema mnogo nade da će naći isti. Međutim, zaposleni u ex-USS ustvari samo imaju fiktivna radna mesta, a njihov posao je smislen koliko i simultano kopanje i zakopavanje kanala.
...imaće velike muke da ostvari strateške ciljeve. Jovanovićeva izjava da je Srpska genocidna tvorevina je jedna od najneinteligentnijih koje je mogao da izjavi pred izbore. Očekujem da će se sutra dodatno ukopati jer ide na duel u kome neće biti pobednik. Brani nešto što nema potrebe da brani, a namerio se na protivnika koji će ga saseći kombinacijom smirenosti i seljačke visprenosti.

Sama materijalna (ne)tačnost izjave uopšte nije poenta mog posta, ali ću na kraju i o tome reči par rečenica iz ugla koji nisam do sada koristio. Suština je da gore pomenuta konstatacija o karakteru Srpske ne može da donese nijedan novi glas, ali da može da odbije ljude koji bi možda glasali za Preokret ili da neke od glasača istog vrati u apstinente. Oni koji ne glasaju za LDP, a načelno se slažu sa ovim neće prestati da glasaju za manjinske ili autonomaške stranke i otiću u Preokret. Posle toliko truda da se ublaži retorika oko nezavisnosti Kosova (što je inteligentan potez), sada se prosipa sveže mleko bez ikakve potrebe.

Materijalna tačnost je isto tako upitna. Ako znamo način na koji je Srpska dobila priznanje kao entitet u okviru složene države, onda rečenica može da glasi: "Sjedinjene Države i EU su odigrale ključnu ulogu u spasavanju i davanju legaliteta i legitimiteta genocidnoj tvorevini". Statistika isto tako ne ide u prilog izjave jer imamo konačan broj poginulih civila u BiH i on ne dokazuje ikakav genocidan karakter nastanka Srpske, niti FBiH.

Jednostavno, pompezne priče o Preokretu i pucanje u svoje vlastite noge ne idu zajedno. Nije cilj politike da se sipaju velike istine ili neistine, nego da se dobije dovoljna podrška da se neke razumne ideje realizuju. Ja sam mislio da neće biti veće gluposti od pozivanja nekoga kome je mesto na sudu i koji se od Ratka Mladića razlikuje samo po tome što je najviše voleo da Srbe uči pameti i to činio nekoliko decenija pre njega.
Akademiju organizuje Libek, svake subote od februara do juna ove godine. Detalje programa i uslove upisa možete naći ovde.

Hvala Bogu na zemljama regiona, pa ne ispadamo baš uvek najveći kreteni u Evropi. Za danas, primer iz Hrvatske (pažnju mi je skrenuo Nedjeljni komentar):
Odlukom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 21. prosinca 2011. godine svježi sir i vrhnje na tržnicama grada Zagreba mogu prodavati svi prodavači iz županija koje graniče sa Zagrebačkom županijom. Prodaja na tržnicama ili prodajnim izložbama na području Zagrebačke županije i Grada Zagreba smatra se prodajom na području iste županije. Dakle, na tržnicama grada Zagreba, osim registriranih proizvođača iz Zagrebačke županije, prodavati mogu i proizvođači iz 6 susjednih županija ...
Ako ste neki paćenik koji pravi sir u Dubrovniku ili Vukovaru, vaš sir će očigledno biti smatran otrovnim. Čudi me da je ovako nešto ustavno. Mislim, nisam nikada čitao hrvatski ustav, ali su odredbe o jedinstvenom tržištu uobičajene.
Najviše me u stvari to plaši što se politika u Srbiji često pravda sa "ali tako je u Hrvatskoj" ili "tako je u Sloveniji", pa će možda i kod nas nekome da padne slična nebuloza na pamet.
Odavno imamo Twitter nalog, ali do sada je on služio samo za automatsko prenošenje linkova za postove koji se pojavljuju ovde. Od danas počinjemo i aktivno da tvitujemo. To znači da će osim postova sa TR na našem nalogu biti i drugih linkova i kratkih komentara. A pošto svi tvitujemo sa istog naloga uz tvitove ćemo ostavljati inicijale, da bi RRA znala koga da tuži.
Norveška:

Anurup and Sagarika Bhattacharya - an Indian couple from Kolkata are living a nightmare in Norway. Their children - a three-year-old son and one-year-old daughter - were taken away from them by Norway's child protective services and placed in foster care eight months ago.


The drastic measure was taken because, according to the child protective services, the couple were not bringing the children up properly. What did they do wrong? They fed the children with their hands and the infants slept in the same bed as the parents.

Dobro ih nisu optužili za pedofiliju - siguran sam da čak po malo i vire dok kupaju decu.
Voren Bafet, mijilarder i levičar, pre par godina je izjavio da njegova sekretarica plaća više poreza od njega; iako ne može da bude tačna, ova priča je posle bezbroj ponavljanja počela da se tretira kao fakt; na kraju je mit ozvaničio Obama u poslednjem obraćanju Kongresu, kojem je sekretarica Vorena Bafeta pozvana da prisustvuje kao simbol društvene nepravde.

Poreske stope na dohodak u SAD su jako progresivne, možete plaćati od 0 do 35% poreza, u zavisnosti od toga koliki vam je dohodak. Evo nekih rezultata takvog sistema:

Gotovo polovina domaćinstava plaća 0%. To su praktično svi u donjoj polovini lestvice zarada.

1% onih koji najbolje zarađuju plaća skoro 40% ukupno prikupljenog poreza na dohodak u SAD.

10% onih koji najbolje zarađuju plaća oko 70% ukupno prikupljenog poreza na dohodak u SAD.

Evo nekih potpunijih podataka ovde, a za dalju diskusiju o nejednakosti i preraspodeli u SAD imate ovaj moj post.

Gde onda Bafet greši? Bafet je, naravno, mislio na poreske stope, ne na ukupan porez. Prvi uslov za to da on plaća manju stopu poreza od sekretarice je da se radi o vrlo dobro plaćenoj sekretarici, tako da njena efektivna stopa poreza iznosi preko 15%. Većina ljudi plaća manje od toga.

U drugom uslovu se krije trik. Voren Bafet ima vrlo malo prihoda od plate, a mnogo investicionog dohotka. Investicioni dohodak, odnosno dobici od kapitala, oporezuju se sa 15%. Tako se može dogoditi da sekretarica na godišnju zaradu od 100 hiljada dolara plati 20% poreza, a Bafet na svoju godišnju zaradu od 100 miliona investicionog dohotka plati 15%.

Da li je to fer? Nije -- nije fer prema Bafetu. Na novac koji je Bafet investirao i od kojeg sada ubire prihod, Bafet je već platio porez na dohodak (ili porez na profit, koji je takođe 35%). Sad od tog neto novca on kupuje i prodaje akcije i onda na zaradu od toga plaći još 15% poreza na kapitalnu dobit.

Da on sada ima na raspolaganju bruto novac, njegova sadašnja zarada bi bila veća. Ali pošto je već platio poreze na dohodak i profit, on sada može da špekuliše samo svojim već oporezovanim kapitalom. Kapital nije ništa drugo neko akumulirana zarada i na taj početni kapital je porez na dohodak, bilo da je to uradio Bafet, njegova firma ili njegov deda, već bio plaćen.  A ovih 15% koje on sada plaća na upotrebu tog kapitala se dodaje na sve to.

Da sumiram, ovde se dogodilo sledeće.  Bafet je (prethodnih godina) već platio porez na dohodak po višoj stopi od one koju plaća njegova sekretarica; on taj svoj neto dohodak nije potrošio nego ga sada koristi kao kapital; onda mu se na dobitke od tog kapitala danas nakalemljuje još 15% poreza.

E, onda je Bafet uzeo samo tih dodatnih 15% koje plaća danas i uporedio sa stopom koju plaća sekretarica na svoj ukupni dohodak i zbunio i sebe i predsednika.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk