Svi postovi sa bloga: Tržišno rešenje

Moram priznati da nikada do večeras nisam čitao časopis "Pravoslavlje". Pogledao sam malo koje rubrike imaju i najviše me je zainteresovalo šta kažu na temu "Crkva i savremeni svet", imajući na umu da se Pravoslavnoj crkvi često zamera upravo to što se ne bavi savremenim pitanjima.

Kada sam malo pročitao tekst, morao sam da proverim još jednom koji časopis čitam, jer je veoma ličio na nekadašnji "Komunist", koji je moj deda voleo da čita. Recimo:

"Kao što se životinja hidra prilagođava novoj sredini i sa više krakova svojih pipaka siše životne sokove žrtve, tako i te idustrijske hidre sišu resurse, radnu snagu i druge „životne sokove" nacionalnih privreda zemalja tzv. periferije."

Ili: "Dakle, oni koriste svoj „uticaj“ na poluge vlasti i na javnost i na taj način aktivno deluju na neusvajanje antimonopolskih zakona, utiču na snižavanje poreskih opterećenja za strani kapital, zakon o zaštiti životne sredine... Na ruku im idu slabo organizovani sindikalni pokreti i politička nestabilnost."

Ima tu svega: i imperijalizma i eksploatacije radnika i antimonopolske politike i zaštite životne sredine i sindikata. A posle kažu da je naša Crkva desničarska organizacija.
Ćerka komunističkog teroriste Ernesta Če Gevare, Aleida (Aljuša, kako joj je ćale tepao u detinjstvu), došla je u Beograd, da na sajmu knjiga promoviše svoju bigarafiju oca, "heroja revolucije".

Pre toga, bila je u Teheranu, da sa svojim miroljubivim drugarima po oružju ukaže na opasnost američkog imperijalizma. Sve je išlo ok, dok neki drug iz udruženja boraca džihada nije spomenuo da je i drug Če Gevara bio božji čovek, i da je verovao u Boga. Kao i drug Fidel Kastro. Aleida je protestovala - "ali, moj tata je bio ateista." No drugovi mučenici se nisu dali pokolebati - objasnili su drugarici Aleidi da su sada oni glavni, i da posle propasti SSSR-a prezrene na svetu zastupaju oni, te se shodno tome i zasluge druga Čea za otpor Americi imaju tumačiti po slovu Kurana.

Ovde smo već pisali nešto o Čeu. Evo nekoliko priloga za biografiju ovog borca protiv svetske nepravde ovde, ovde ili ovde.

Samo podsećanje - čovek je bio zadužen za formiranje tajne policije i likvidaciju "narodnih neprijatelja" posle pobune na Kubi. Za samo šest meseci 1959 u zatvoru La Kabanja naredio je lično smaknuće od 500-1000 ljudi! Za Kastra je obavljao one poslove koje je za Hitlera radio Hajnrih Himler, a za Staljina Lavrentije Berija. Takvog čoveka obožavaju zapadni levičari i mejnstrim mediji. LA Times je recimo objavio da je u Latinskoj Americi "Čeovo nasleđe jače nego ikad". Mediji se utrkuju ko će lepši panegirik da mu napiše povodom 40-godišnjice smrti. On je deo valjda najodvratnijeg kulta ličnosti koji postoji na Zapadu.

Pre 20 dana su neki momci u Novom Sadu probali da proslave rođendan Hajnriha Himlera, i svi su se s pravom zgrozili na to. Sad ćerka jednog sličnog tipa dolazi u Beograd da promoviše knjigu o svom tati masovnom ubici. Kažu da je posebno uživao da lično posmatra streljanja u zatvoru La Kabasnja kojim je komandovao, da nije bio samo beskrupulozni revolucionar koji uklanja protivnike, već sadistički ubica kome je uništavanje i patnja drugih predstavlajlo životnu hranu i izvor energije. Osmogodišnji dečak je bio zatvoren, Njegova majka je došla da "Komandanta" moli za dečakov život. Ovaj je podigao slušalicu i pred njom izdao naredbu da malog smaknu iste večeri. Njegovi spomenici su diljem latinske Amerike, a fotografije na majicama morona poput Karlosa Santane, Tijeri Anrija, Majka Tajsona i hiljada dece iz bogataških familija na Zapadu.

No, i Srbija je kako vidimo deo sveta - srpska skupština izdala je rezoluciju kojom se od Amerike traži da ukine blokadu Kubi, uz prisustvo u počasnoj loži Hadži Dragana Antića kao "zastupnika kubanaskih interesa". Nije se setila da donese rezoluciju kojom će osuditi zločine Kastra i njegovog drugara Čea, ili zatražiti demokratiju ili prekid političke torture i progona ljudi na Kubi. A ugledna izdavačka kuća Geopoetika pozvala je Čeovu ćerku da bude gost na sajmu.

Deluje crno? Meni da. Stidim se.
Nikako mi nije jasno zašto su životinje koje pripadaju ugroženim vrstama toliko bitnije ekolozima od životinja koje pripadaju neugroženim vrstama. Tako je život jedne foke njima mnogo bitniji od života hiljadu pacova. To se verovatno može objasniti time da je njihov cilj da spasu vrstu, a ne individue, što je meni prosto apurdno, ali pretpostavljam da bi oni uspeli da nađu neko objašnjenje, recimo "biodiverzitet".

Drugo, jasna je tendencija da su pojedine atraktivne vrste privilegovane. Recimo, nikada nisam čuo da se neko zalaže za opstanak nekog beskičmenjaka, na primer nekog crva, ili neke posebne vrste posebno gadne gusenice. Jednoćelijske organizme niko i ne pominje! Obično se radi o lepim i zanimljivim životinjama, a najčešće o sisarima ili pticama.

Ali, ako žele da im ja poverujem da je njima zaista bitna "divljina", onda moraju da me ubede da im je podjednako bitna svaka vrsta i svako živo biće. Uključujući i malarične komarce, virus side, i bakteriju koja izaziva kugu. Sve dok se bave spasavanjem samo "atraktivnih" vrsta, ja ću zaključiti da se tu radi samo o PR-u, a da im je agenda potpuno drugačija. Recimo, antikapitalistička.
Nemamo ovde običaj da pričamo viceve, ali me tekst Slobodana Antonića podsetio, pa nisam mogao da odolim.

Mala firma u unutrašnjosti Srbije, 8 ujutro. Dolazi gazda i kaže:
- Ljudi, imam lošu vest. Posao ide loše i moraću da otpustim jednoga od vas.
- Mene ne možete, ja ću da Vas tužim za rasizam, reče Rom.
- Ja sam žena, ako mene otpustite, tužiću Vas zbog mizoginije.
- Samo pokušajte, pa ćete završiti na sudu zbog verske diskriminacije, reče musliman.
- Mene tek ne možete, tužiću vas zbog starosne diskriminacije, reče 65-ogodišnji računovođa

Svi pogledaše u mladog muškarca. On se na trenutak zamisli, pa reče:
- Pravo da vam kažem, u poslednje vreme mi se čini da sam pomalo gej.
Predrag Đumić, predstavnik (?) NBS je najavio smanjenje poreza na dobit od kamata od devizne štednje sa 20 na 10 procenata. Ovo je lepa vest. Ipak i malo upozorenje, kada se već smanjuje porez na kamate onda bi trebalo smanjiti i porez na kapitalnu dobit od drugih aktivnosti, npr. ulaganja u hartije od vrednosti koji sada iznosi 20 procenata. Ako postoji razlika u poreskoj stopi između štednje i ulaganja u akcije dolazi do distorzije tržišta, pa tako više ljudi može da se opredeli da štedi nego da ulaže na berzi. Ovakve distorzije mogu da utiču na ekonomski rast, na primer ljudi radije štede nego investiraju što može da utiče na manje investicije od optimalnih.

Mada možda prerano paničim. Setio sam se članka u kome Janko Guzijan iz Ministarstva finansija najavljuje smanjenje poreza na kapitalnu dobit na 10 procenata i na ulaganja. Izgleda da je vlada mislila na sve. Onda za kraj samo jedan savet, najbolje bi bilo da se porez na kapitalnu dobit u potpunosti ukine. Ovaj porez ne predstavlja značajan izvor sredstava za budžet a ostvareni prihod bi bio oporezovan po nekom drugom osnovu (PDV ili porez na dobit).

Usput, sjajan predlog Cato instituta (od pre 14 godina) da se svi porezi u Americi zamene porezom na promet. Kažu da bi dugoročno 11% bilo dovoljno da obezbedi iste prihode koliko i svi ostali porezi zajedno.
Blic piše da NIS svakim danom, i pored monopola na uvoz nafte, gubi tržište u maloprodaji. Ljudi izgleda više vole da kupuju kod privatnika, bez obzira što je u pitanju isti proizvod, pa je učešće NIS-a spalo sa 72 na 68 procenata za godinu dana i nastavlja da pada.

NIS se, kao što to državne firme obično rade, žali na nedostatak regulacije. NIS-u nije dovoljno što jedini imaju pravo da uvoze naftu već krive "nekontrolisani" uvoz evrodizela za svoje probleme. Naime, privatnici uvoze evrodizel koji je očigledno jeftiniji i bolji nego što NIS može da proizvede, pa zato gube tržište. Povrh svega, NIS se žali na povećan obim posla odnosno preradu nafte za treća lica, pretpostavljam privatne pumpe, koja očigledno posluju sve bolje. Da li neko zna primer privatne firme koja objašnjava svoj neuspeh velikom tražnjom za njihovim proizvodom ili uslugom?

Vladi se rešenje za ovaj problem samo nameće: zabraniti anarhični uvoz evrodizela, odnosno dozvoliti uvoz samo NIS-u i naravno uvesti kvote za preradu nafte privatnicima. Ne može NIS da radi za privatnike ako im oni otimaju tržište. Siguran sam da mnogi u Vladi i NIS-u ne prepoznaju ironiju.

Zaista, jedino rešenje jeste privatizovati NIS ili bar ukidanje uredbe o uvozu nafte. Jedino tako će se obezbediti snadbevanje tržišta kvalitetnijim i jeftinijim gorivom. Koja privatna firma će imati koliki udeo na tržištu je apsolutno nebitno potrošaču. Trenutna situacija, gde NIS gubi tržište u korist privatnika, može da pomogne i da ubrza ovaj proces; naravno, iz pogrešnih razloga. Niža cena prilikom prodaje NIS-a zbog gubitka tržišta je manje bitna od visoke cene nekvalitetnog goriva koje plaćamo zbog postojanja ovog državnog bisera. Ipak, bolje išta nego ništa. Ko želi da pomogne Vladi da što pre privatizuje NIS, može to da uradi bojkotom ovog preduzeća.
Posle pobede protržišne Građanske platforme na izborima, sledeći potencijalni reformator je Poljska. Upoznajte novog premijera Donalda Tuska.
Odličan clanak Fareeda Zakaria. Odlomak:
When the relatively moderate Mohammed Khatami was elected president in Iran, American conservatives pointed out that he was just a figurehead. Real power, they said (correctly), especially control of the military and police, was wielded by the unelected "Supreme Leader," Ayatollah Ali Khamenei. Now that Ahmadinejad is president, they claim his finger is on the button. (Oh wait, Iran doesn't have a nuclear button yet and won't for at least three to eight years, according to the CIA, by which point Ahmadinejad may not be president anymore. But these are just facts.)
Interesantna vest na B92. Mleko proizvedeno u Srbiji se prodaje u Crnoj Gori 20% jeftinije nego što se prodaje u Srbiji. Novinar sa B92 se pita kako je to moguće kada su transportni troškovi do Crne Gore veći nego transport u Srbiji. Ekonomski analitačar Saša Đogović odgovara da je razlog za više cene mleka u Srbiji kartelizacija gde se proizvođači dogovaraju oko cena. Time mlekare pokazuju da im nije stalo do potrošača u Srbiji već do ekstraprofita. Ako je to tačno onda logično sledi da je Srpskim mlekarama više stalo do potrošača u Crnoj Gori nego u Srbiji, što je suludo. Mlekare kao i sve privatne firme se trude da ostvare što veći profit gde god da rade.

Jedini razlog zašto je mleko skuplje kod nas su visoke carine i prelavmani na mleko i mlečne proizvode. Marko sigurno zna koji su procenti u pitanju. Zbog ovih troškova tržište mlečnih proizvoda je praktično zatvoreno za proizvođače iz okruženja, a manja ponuda vodi ka višim cenama. Kako nema strane konkurencije mlekare u Srbiji mogu da naplaćuju više nego što bi za iste proizvode naplaćivali u inostranstvu gde su izloženi konkurenciji.

Umesto da novinar B92 okrene Slobodana Milosavljevića i da ga pita kada će vlada da ukine carine i prelavmane na mlečne proizvode i time omogući smanjenje cena mleka u Srbiji on zove Salford i pita ih otprilike zašto prodaju skupo mleko, odnosno iskorišćavaju monopolski položaj. Time, ovaj novinar, potrošačima čini medveđu uslugu jer mobilizuje gnev javnosti protiv "monopolista" koje ćemo teško ubediti da spuste cene umesto države koja bi to mogla da odradi preko noći. Već sutra će verovatno Komisija za zaštitu konkurencije da izađe sa nekim saopštenjem u kome oštro osuđuje prakse domaćih mlekara i da najavi rigoroznu kontrolu od koje naravno neće biti ništa i cene će ostati kakve jesu. Ipak, popularnije je kritikovati Salford i Milana Beka nego zaista rešavati problem. Ako je prosečnom potrošaču važnija Bekova tuga nego jeftinije mleko, onda je lov na monopoliste odlično novinarstvo.
Ivan me je preduhitrio da kažem šta sam imao na temu dodele nagrade Dinkiću za najboljeg ministra finansija, tako da će se post pretvoriti u odbranu Dinkića. Slažem se da je prilično nejasno zašta je tačno Dinkić dobio nagradu. Pripisuju mu se zasluge za stvari koje je uradio kao guverner, a ono što mu se priznaje kao ministru finansija je u velikoj meri nastavak poteza prethodnog ministra.

Međutim, mislim da i pored toga ne treba da budemo zluradi. Što se PDV-a tiče najlakši deo je pripremiti zakon. Dinkić je tu odradio teži deo posla, a to je uvođenje PDV-a bez velikih problema, što je zaista retkost. Što se sive ekonomije tiče, borba jeste započela za vreme prethodne Vlade, ali je tek prva Koštuničina Vlada uvela fiskalne kase, kao osnovni mehanizam borbe. To je, u saradnji sa PDV-om, onemogućilo javnu sivu ekonomiju, tako da ne mislim da je to priznanje neosnovano. Takođe, Đelić je smanjio porez na dobit sa 20% na 14%, a Dinkić sa 14% na 10% (avgusta 2004.).

Što se javne potrošnje tiče, mislim da je pogrešno smatrati ministra finansija isključivo odgovornim za to, jer Ministarstvo finansija samo u maloj meri može da utiče na to kolika će ukupno biti javna potrošnja i našta će se pare trošiti - to je posao i ostalih ministara i cele Vlade. Posao ministra finansija se svodi na prikupljanje poreza i na kontrolu trošenja para. Iza budžeta stoji cela Vlada i Parlament. Ako je neko kriv/zaslužan za to, onda je to pre svega premijer.

Međutim, mislim da je zanimljivije pitanje zašto Dinkić skoro nikome nije simpatičan, iako ja lično mislim da je njegova uloga u periodu posle 5. oktobra bila više nego pozitivna. Tu se verovatno radi o tome da G17 nije održao konzistentnu ideologiju. Počeli su kao relativno liberalna nevladina organizacija, pa se pretvorili u, u velikoj meri, populističku stranku. Tu tranziciju su obavili veoma loše, pa su izgubili urbanu elitu, a populizam se nije najbolje primio kod prosečnog srpskog birača koji ih i dalje percipira kao liberale. I tako su ostali i bez podrške naroda i bez podrške urbane elite. Tako da će Dinkić ostati osporavan od svih šta god da uradi ili ne uradi.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk