Svi postovi sa bloga: Tržišno rešenje

Jelašić najavljuje potpisivanje novog aranžmana sa MMF. Da podsetimo, prva vlada Vojislava Koštunice, je prekinula aranžman krajem 2006. MMF je tada Srbiji zamerao NIP a vlada je smatrala da je bitno da vodi nezavisnu ekonomsku politiku kao Rusija, odnosno da troši koliko hoće.

Politička situacija se u međuvremenu promenila pa nije nemoguće da dođe do potpisivanja novog aranžmana. Ovo bi nesumnjivo bila dobra vest za Srbiju jer se MMF kod nas pokazao kao pouzdan i dobar partner (stari post na tu temu). Uticali su na smanjenje javnih rashoda i inflacije a pritiskali su vladu i po pitanju privatizacije javnih preduzeća. Ovi problemi su i dalje aktuelni pa njihovo prisustvo može samo da koristi.

Da li se neko seća da li je Jelašić u to vreme bio za ukidanje aranžmana ili ne? Tada je takođe bio guverner. Mislim da se Dinkić zalagao za ukidanje ali nisam siguran. Doduše nije ni bitno jer mu je sve pre 2008. već oprošteno.
Vlada Srbije je u saopštenju izrazila žaljenje zbog objavljivanja knjige Dragulj Medine koja piše o životu jedne od Muhamedovih supruga: Izdavanje ove knjige, s obzirom na složenu i osetljivu političku situaciju u svetu, nije u interesu borbe za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Srbije.

Na sreću sa žaljenjem su konstatovali i da je pravo slobode govora važnije od borbe za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta: Vlada ne može da se meša u nezavisnu izdavačku delatnost jer su sloboda govora i iznošenje stavova zagarantovani Ustavom i pretpostavka svakog demokratskog društva. Tim više, važan je lični osećaj odgovornosti onih koji donose odluke koje mogu da imaju dalekosežno negativne posledice...

Saopštenje je malo kiselo ali je važno da nema cenzure.
B92:
U Srbiji oko 200.000 ljudi radi "na crno" i njima su ugrožena osnovna životna prava, upozorava Samostalni sindikat metalaca Srbije.

Koja osnovna prava su u pitanju?

Problem je u tome što radnici koji rade 'na crno' često su prinuđeni, zbog straha od gubitka posla, da sarađuju sa poslodavcem.

Izgleda da misle na pravo na nesaradnju. Ne radi se ovde o brizi o zaposlenima. Naprotiv. Rezultat ove akcije će biti smanjenje zaposlenosti jer će neki metalci verovatno ostati bez posla. A svi znaju da je bolje nemati posao nego raditi "na crno". Pre će biti da je sindikatu metalaca dojadila konkurencija pa pokušavaju da je se reše tako što će zajedno sa inspektorima rada da kažnjavaju poslodavce koji zapošljavaju metalce koji ne plaćaju sindikalnu članarinu. Sindikati uvek i svuda rade na štetu nezaposlenih.

Predsednik Tadić kaže da je demagogija jedan od osnovnih neprijatelja demokratije.

Wikipedia demagogiju definiše kao "političku strategiju za sticanje i održavanje vlasti putem promovisanja predrasuda, emocija, strahova i očekivanja javnosti, uglavnom kroz strastvenu retoriku i propagandu, i često koristeći nacionalističke ili populističke teme".

Pretpostavljam da je ovo dobra definicija demagogije, odnosno pretpostavljam da je predsednik upravo na tako nešto i mislio. Ali, onda bih voleo da mi neko objasni da li su demagoške izjave i "Ako dođu na vlast radikali, biće rata.", ili, "Kad mi dođemo na vlast, svaki seljak će da dobije po 100 evra po hektaru."

Moja poenta nije da ukažem na očiglednu stvar da se sve stranke u Srbiji koriste demagogijom. Poenta je da između demagogije i demokratije nema praktično nikakve razlike. Čak, što se mene tiče, sama priča o demagogiji je, u najvećoj meri, demagogija.

Upravo objavljeni izveštaj Svetske banke o poslovnom okruženju.  Cela top lista je ovde
Poredak prvih pet isto kao i prošle godine: 1. Singapur, 2. Novi Zeland, 3. SAD, 4. Hong Kong, 5. Danska.  Srbija je pala sa 91. na 94. mesto, Crna Gora je isto tu negde. 

Srbija je pala pre svega zbog daljeg pogoršanja u oblasti dozvola za gradnju, gde je sada na 174. mestu od ukupno 181 obuhvaćene zemlje.  Procedure traju dugo i koštaju mnogo.

Najbolja je sa druge strane u dobijanju kredita, na čak 25. mestu ukupno.  Zasluge za to idu konkurenciji na domaćem bankarskom tržištu. 
Više puta smo pisali o političkoj situaciji na Tajlandu. Ukratko, posle višemesečnih protesta u Bangkoku vojska je pre dve godine organizovala puč i smenila demokratski izabranu vladu koju je predvodio Thaksin. U međuvremenu je usvojen novi ustav i stranka bivšeg predsednika vlade je rasformirana. Na novim izborima nova stranka koju su osnovali ljudi iz zabranjene stranke je ponovo pobedila. To je bio uvod u nove proteste, koje je kao i pre dve godine organizovao Narodni pokret za demokratiju (PAD). Kao posledica ovih protesta ustavni sud je smenio novog premijera zbog konflikta interesa. U redu, ništa sporno. Konflikt interesa treba kažnjavati. Međutim u slučaju tajlandskog predsednika vlade konflikt je nastao zbog njegovog povremenog pojavljivanja na televiziji gde je poput Jamie Olivera vodio kulinarski program (recept za supu od salmona sa kokosovim mlekom). Činjenica da premijer nije naplaćivao svoje gostovanje nije sprečilo ustavni sud koji je odluku doneo jednoglasno.

PAD je interesantna organizacija. Članstvo čini uglavnom elita iz Bangkoka koja je lojalna kralju a vodi ih lokalni medijski tajkun, inače bivši prijatelj premijera Thaskina. Prema Wikipediji zalažu se za "balansiranu" demokratiju, odnosno 70% imenovanih poslanika a 30% izabranih. Protive se stranim investicijama, slobodnoj trgovini i privatizaciji. Zalažu se i za zatvaranje granica prema Kambodži, ukidanje letova između dve zemlje i slične ratnohuškačke alternative.

Premijer Thaskin nije bio savršen. Optužen je za korupciju, verovatno sa pravom jer se dosta obogatio za vreme vođenja vlade. Veoma je nepopularan u Bangkoku a ljudi koji se bave međunarodnim razvojem i osoblje ambasada u Bangkoku ne mogu da ga smisle. Najviše mi u celoj priči ustvari smeta nedostatak principa odnosno njihovo zalaganje za "demokratiju". Thaskin je loš jer je bogat. Sve ostalo, pa i ukidanje izbora je bolje rešenje. Isti problem je imao i Berluskoni pa Italijani, na sreću, nisu odlučili da "izbalansiraju" demokratiju.
Analizirajući uslove za pristupanje EU primećeno je i sledeće: Đelić, koji je i ministar za nauku, upozorio je da će sve to biti nedovoljno ukoliko Srbija ne bude pet puta više ulagala u nauku i tehnologiju.

I bar 10 puta više u paintball.
Možemo loviti veštice, ali ključ problema visokih cena hrane ili visokih marži ja vidim u "zaštiti" za koju smo "uspeli da se izborimo" kod EU. 
Vreme: Rekli ste da smo dobili povoljnije uslove od Hrvatske.

Božidar Đelić: Tamo gde je, primera radi, Hrvatska imala dve liste zaštićenih proizvoda, mi imamo tri liste, čime duže zadržavamo veću zaštitu za veći broj proizvoda. Ako pogledate poljoprivredu, posle perioda od šest godina, mi čuvamo zaštitu za 23,5 odsto poljoprivrednih proizvoda, dok je za Hrvatsku 20 odsto. Kod nekih od najvažnijih proizvoda, poput mleka, Srbija posle šest godina čuva 45 odsto postojeće zaštite, a nivo je 20 odsto za Hrvatsku, za kukuruz mi čuvamo 80 odsto, a Hrvatska 50 odsto, brašno – tamo gde mi čuvamo 65 odsto zaštite, to je 50 odsto za Hrvatsku... 
Zaštita znači da se domaći proizvođači štite od konkurencije stranih. A konkurencija je proces u kojem se proizvođači, domaći i strani, nižim cenama bore za naklonost potrošača.  Zaštita proizvođača je, drugim rečima, porez za potrošače.
B92
Predsednik Opštinskog odbora Srpske radikalne stranke u niškoj opštini Pantelej, Slaviša Tasić, rekao je da je došlo do fizičkog obračuna dve grupe članova te stranke.
Lazar je dao link ka jednom intervjuu Boška Mijatovića, koji se može pročitati na sajtu B 92.

Mene je najviše zaintrigirala blago rečeno čudna optika koju on ima kada su u pitanju razne privatizacije u Srbiji. Da budem precizniji, to što ima jednu optiku kad je reč o svim ostalim privatizacijama, a potpuno drugu, političku, kad je reč o NIS-u. Mijatović generalno kritikuje tendenciju da se privatizacije vrše mimo tendera, direktnim pogodbama, recimo u slučaju Bora ili Zastave, što do srca pozdravljam i slažem se. Ali je zanimljivo da mu uopšte ne smeta što nema tendera za NIS. Tu je direktna pogodba sasvim ok. On čak na jednom mestu prekoreva Vladu što okleva da zapečati taj direktni dil sa Gaspromom.

Kada je reč o samoj Zastavi, Mijatović kaže da će dobro proći Fijat i Kragujevac, a loše država Srbija koja će morati da plaća izgradnju dodatne infrastrukture i odriče se budžetskih prihoda zbog obećanih poreskih olakšica Fijatu, kao i da brine o višku zaposlenih. Ok, shvatam. Ali, opet interesantno, intervjuisani ekonomista ne primećuje da će ista ta država Srbija proći takođe dosta loše i u dilu oko NIS-a, jer je logično pretpostaviti da bi se na tenderu dobilo znatno više para od 400 miliona (ili možda ne bi, ali ajde da proverimo), i da su Gaspromu takođe obećane poreske olakšice i čak monopol u trajanju tri godine, i da neće morati da poštuje skoro nikakve ekološke standarde, i da takođe nema nikakvih garancija za zaposlene, koje će, baš isto kao i u slučaju Zastave, morati Vlada da zbrinjava. To sad odjednom nije problem? Da ne govorimo o tome da Mijatović na direktno pitanje o gasnom aranžmanu ne "primećuje" odsustvo garancija o magistralnosti gasovoda u sporazumu sa Rusima, 51:49 odnos vlasništva u gasnoj kompaniji i slične kardinalne stvari.

Ali, zato primećuje da ne treba Ruse ljutiti jer će onda oni suspendovati sporazum o slobodnoj trgovini, a Fijat je navodno došao na prvom mestu da bi izvozio u Rusiju. Dixit Mijatović: Kao da se ne razmišlja o tome da bi Rusija, zbog „zavitlavanja“ sa NIS-om, mogla da pokvari sporazum sa Fijatom?! Oh, da, hiljadu razloga ima za ispravan spoljnopolitički kurs. Svi putevi vode u (Treći) Rim. Ne samo kosovski...
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk