Svi postovi sa bloga: Tragovi

…tog dana

rascepani je oblak

gromovima

krpio rane

ali

Sunce ga je neprestano

razaralo

oblak je zapomagao

pred njegovom lepotom

ljubeći mu zrake

prinoseći biserni prah

avaj

Sunce je vladar nadzemnog sveta

za tren je tropski san

svilenog oblaka

rasuo kroz jesen

te mrvice očaja padale su

na mokro lišće

taložile se i postajale

senovit prekrivač tuge

tog dana

oblaka više nije bilo

obezglavljenim nebom

vladar je otišao u drugi zenit bez pozdrava…

Marina Adamović

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

neću danas čuvati riječi
budi im ti vitez
a ja ću se odmoriti
u svojoj sjeni
hladit se lepezom zaborava
i trgati perje iz šešira
nepostojanja

čuvaj ih
ja ću zaploviti lađom misli
do kraja svijeta
nekad su Gibraltar
tako zvali
raščerečena usta
ponora

preslano je često
moje more
a nebo na kratko
plavo kao oči
koje me gledaju
sa toplinom brižnom
kako bih rado plivala u njima

zapiši ponešto
vrijedno što nađeš
ostalo odmakni
od ruku svojih
nije baš sve za dijeliti
nije sve ni za odbaciti
prosij sitnice do krupnog da dođeš

pričuvaj mi niti
zategni ih ponekad
na ove labave
teško se navikavam
zategni kao svoje
zaboliti neće
zaboliti ne može

Tanja Zupčević Alečković

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

I samo da znaš:
Malo mi je
DOSTA SVEGA!

Dosta mi je gorkih pića;
Dosta mi je: „Hoćeš?“ – „Hoću“.
Dosta mi je ljudi-leda;
Da se smeju, a da ropću
Kao pogan usred Limba,
Kao žaba gatalica,
Kao zmija izjelica,
Kao pauk-plete-mrežu.

Dosta mi je!

„Hoćeš?“ – „Neću!“
I da hoću, opet: NEĆU!
Neću da se smešim lažno,
Kezim zube čas porazno,
Čas zarazno,
Jer je njima tako milo,
Jer je njima tako znano,
Sve nečasno, i sve prazno!

Ali:
Hoću nebo celo,
Sunce, ptice,
Potok čedan,
Vetar, kišu, dan.
Hoću jedan pogled iskren,
i nedogled sav!

I još jednom da ti kažem:
DOSTA MI JE,
DOSTA,
SVEGA!

Želim samo da se predam jednoj reči,
Jednom danu.
DOSTA MI JE da me bude
A ja želim SAN!

Branislava Džigurski

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Krvava se ruža
u nebo zagledala.
Kiša – zavesa
i oblak – tavanica
vidik joj zaklanjaju.
Plačljiva ptica
na slomljeno
granje sleće.
Grlo je svoje
vetru žrtvovala.

Vesna Pešić

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Duboko u magli mojih snova uočit će svatko imalo dobronamjeran, usko stepenište koje mirno i bez velikih trzaja vodi izvan oblaka sjećanja, ravno ispod zvijezda u središte snažno osvijetljenih scena djetinjstva
Taj svijet nastavaju samo meni poznata lica, glasovi i geste, dani ljeta, prvi znaci jeseni, ravnomjerni odjeci zvona, topla voda, smiraj napetosti, drveće, vinograd, crvenkaste staze, sve moji jednolični stalni tragovi
Zašto pred samim sobom skrivam pojedine kadrove ili cijele slike iz tih davnih albuma?
Istodobno, nekako iščekujem s težinom u prsima i na leđima, da magla mojih oblaka postane posve neprobojna, nepremostiva
Pa i za mene
Konačno

Miroslav Pelikan

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Stajala si gola
pred ogledalom
i iznervirala se
što si videla
celulit na guzi.

Zašto mi nisi rekao
da ovo imam,
vrisnula si.

Zato što sam
mislio da guza
baš tako treba
da izgleda,
odgovorio sam zbunjeno,
kao da si ti veći deo mladosti
provela gledajući porniće,
a ja gledajući nežne,
ljubavne francuske filmove.

Bojan Marjanović

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Kad se vratiš Amalija
valovima Dalmacije
ljubi stinu i Bibinje
more plavo i doline
ljubi kosu mojih braća
blago lice mojih sestra
velebitsku degeniju.
Kad se vratiš Amalija
pjeva će ti lijepa naša
prvo će te čekat Rijeka
onda plovi sve do Zadra
glasom golub neka gine
suzom slanom moj jadrane
obasja će tvoje ime

kad se vratiš Amalija.

Edi Sorić

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

(život i smrt u stihu)

Pokopan u stihu
kada te budu čitali
lice će ti zamisliti
pred njima ćeš se roditi
omotan plaštom svojih stihova
ponovo rodjen
samo da bi
po zatvaranju knjige
pao mrtav.

Do ponovnog čitanja.

Adnan Sokolović

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Ja ili neko drugi

Refleksijom svetlosti dobijam oblik.
Izobličeni vid Lepote.
Rađa se odraz u oku,
ali bez znaka Prepoznavanja.

-Mogu li videti nešto drugo?
-U meni možes videti jedino Sebe.
-Ne vidim.
-Žmuriš.
-Mogu li videti nešto drugo?
-Kada ne vidiš Sebe, možes li?

Pokušaji – opravdanja -
jedino Sebi u svakome od njih.
Neizlečivo Slepilo i
izlizani pojam Razumevanja.

-Ne vidim.
-Jesi li spreman da vidiš?
-Ja samo ne znam gde.
-Sa Druge strane.

Okrenuti se
u pravom trenutku,
u pravom smeru,
pravom Sebi.

-Sa Druge strane nema ničega.
-Ili ne vidiš?
-Prazno je, nepoznato.
-Stvori.
- Šta?

Konfuzija kroz Trajanje
abortiranih Spoznaja.
I komadići Polomljenog
proganjaju.

-Ne razumem.
-Razumećes.
-Ćuti.
-Ja sam nem. Ti govoriš.

Tatjana Đukić

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

PRELUDIJUM (dvojezično)

Na danima dalekim
leta vrelog,
ožiljak sećanja …

… tamo,
gde se sunce propinje
do purpurne zore,
gde s imenom
na ustima
trenutci, ne teku više …

PRELUDIJ

Na oddaljenih
dneh vročega poletja
zaznamek spomina…

…na tistem mestu,
kjer se sonce razteza
do rdeče zarje,
kjer se z imenom
na ustih
ustavljajo trenutki…

Milena Sušnik Falle – Slovenija –

(Pesniška zbirka PROZORNI KRISTALI JUTRA)

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Blogopen Socialopen 2010