Svi postovi sa bloga: Tragovi

Proklet je taj čovjek predugog vijeka Što ni jednoj želji opstati ne da U ruku prijatelja nijemo gleda Misli biti sam radost je rijetka Ptica na prozoru i pored pjesme je nijema Jer zastori teški ni svjetlu nedaju mosta Do kuće što odavno ne nahrani gosta Gdje plamen svijeće podrhtava ko sjena Dani mu crni bez crnog vina Grudi pritišće slikom izgubljene žene Postelja hladna [...]
teško je tekla rijeka ispod naše kuće mama, vidiš li ribe hladna i čista voda ispod naše kuće mama, nikad nismo zajedno bile na moru crna i modra voda ispod naše kuće mama, odnijela ti je brata plivaj sine! mama, ja sam kćer plivaj sine! mama, ja se bojim Beatriče Ilić
Povremeno, u nejednakim vremenskim razmacima, od svog brata, fudbalskog trenera i bivšeg golmana londonskog Totenhema, Pol bi dobijao razglednice. Pažljivo bi ih pročitao, a onda čiodom pričvrstio za zid ateljea. Bio mu je potreban taj afrički pejsaž jedno, izvesno vreme. Zagledan u nebodere San Franciska sećao se zajedničkog detinjstva provedenog u radničkom Birmingemu, u očevoj automehaničarskoj radionici. Onda bi otišao do telefona i pozvao svoju ženu Lindu. Zoran Ilić
Ne poznajemo se anđele. Mnogo je zla između tebe i mene. Tvoja plavetna krila nad leševima i poljima. Tvoja senka nad mojom glavom, a glave nema. Mnogo je mrtvih između nas anđele. Zoran Vučić
ispod kiše nade na terasi dosade ispod pljuska osude na klupi teorije na tragu lutanja na ivici bunara pronašla sam ludilo u jezeru svetlosti na stazama memorije izgubila iluzije tražila pobede na stazi života zalutala, izgubila se na poljima žita na putiće racvetale u Edenske bašte u doline snegom pokrivene na vrh najveće planine otići ću da se tražim ili ću stradati ili ću pobediti ako se nadjem pisaću tebi Zorica Sentić
Tkam red po red šaru na šaru moju pređu tuđ ćilim neznanom košulju neznanki postelju Tkam da utkam u voćnjak šljive plodnost u njive žito u ambar u srce damar sreću u dan i rodnu godinu u tuđu sudbinu Tkam da istkam vatru na ognjištu svate u dvorištu mir za zavadu za dobrog nagradu Tkam utkam istkam pa dam za zlatan dukat za đerdan. Jovana Simić
Vodila je svetla vatra bitku sa svom tamnom vodom, predvođena još buktinjom najvišom pod noćnim svodom. Okupili su se moćni oblaci u milione na granici netaknute vetrovite stroge zone. I komete presecale planetama su putanje, kao čir je krupna zvezda zarazila besom manje. Opijena slašću, iza, gde ne vidi svemir gubav, bez ičeg na sebi, tama sa beskrajem vodi ljubav. Ivan Despotović
Dođi mi ponovo noćas smirena nežna i strasna i neka tvoja ljubav bude bezglasna kao moja šutnja kad tebe nema vrati se meni dođi mi opet u noćima vrelim i kaži mi telom zrelim kada se moja kosa seća kada te moja kosa oseća kaži opet tim belim nedrima tim ribama iz ruku što beže tim srebrnim bedrima tim očima boje vinogorja kaži opet da si moja dođi mi ponovo noćas smirena [...]
Osećam jednog od ovih dana Oh, sigurno jednog od ovih dana zatrčaću se isturenog lica sa širokim zamasima udova i stići u široku dolinu Misisipija u rukavac mirne pritoke ispod nagnute vrbe Na jug Ovde su ljudi označili jedni druge dublje od kože i kad stoje jedni pored drugih belji su i crnji nego sto bi voleli Čvrsto zakopčani pojasom tradicije žive svoje krugove vrline i greha U plodnim [...]
Znam da znaš da sam oduvek tu … Ti umeš da preskočiš, da ne misliš I ja sam odavno u svojoj koži Onoj iskrenoj i zanemarenoj I nisam, znam da nisam Za svet pun laži i ponavljanja … Ovo tebi govorim Tebi sto grešiš, tebi što postojiš … Ne trudim se da objasnim Ni sve ovo izgovorim na način osoben Samo znam da znaš [...]
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk