Svi postovi sa bloga: Tragovi

Nisam poslednji iako sam crv, ili obrnuto, iako sam poput raspetih noge ti ljubio. Negde su nam se krstovi uputili, ili obrnuto, bez želje da budem romantičar, samo prljav i star. Ničeg se ne bojim, ni što je zemlji ni što je suncu okrenuto, sem da ću iz tvoga grla čuti ime ovog crva u tišini ostavljeno. Danilo Lučić
Ne kažem, I ja ću s uzdahom misliti o rahatluku Šipku i kamenu U dobro zagrijanom stanu Neke sređene države daleko. Dolaziti na ljeto i govoriti kako je ovo Kalifornija I kako tamo ništa ne valja Kako samo čekam da se vratim Makar da umrem U ovoj ljepoti Pokazivati ću onda slike stana što je država dala Sina na školovanju, mlade žene Mačke, kera i auta Moj drug [...]
Metalni opiljci prošlosti došetaju do sadašnjosti i do početka budućnosti. Onda se zariju ravno u srce. Pronađi osmeh i snagu između rana. Budi heroj! Budi heroj, u sasvim običnoj priči, sasvim običnog dana. Jelena Stojković Mirić
brane mu pesme da piše u srce krastaču mu nasadili prste mu lepljivom svilom spojili u noge sačmom gađali iz očiju sve mu suze isisali eno ih gde suva leže nisu više ni tako zelena u uši mu ptičji izmet nagurali i na čelo žig iz sna prijatelje mu isterali umesto njih strašno zlo osanotvorili samo su se smejali ponekim udarcem u kičmu ga budili dok je [...]
Skrivena pesmo Neznanog saputnika Budi to što jesi Nahrani potragu Budućim snovima o prošlosti I ovekoveči je Nedodirljivošću Sa bezbroj mogućih reči Savršeno si moja Danijel ignjatović
Postoji jedno željeno vreme Široko vreme majka za vreme Obimno vreme čarobno vreme Vrhunsko vreme cilj svih vremena To mirno vreme to toplo vreme To moje vreme to tvoje vreme To slatko vreme jedino vreme Slobodno vreme Slobodno vreme Nenad Glišić
Proklet je taj čovjek predugog vijeka Što ni jednoj želji opstati ne da U ruku prijatelja nijemo gleda Misli biti sam radost je rijetka Ptica na prozoru i pored pjesme je nijema Jer zastori teški ni svjetlu nedaju mosta Do kuće što odavno ne nahrani gosta Gdje plamen svijeće podrhtava ko sjena Dani mu crni bez crnog vina Grudi pritišće slikom izgubljene žene Postelja hladna [...]
teško je tekla rijeka ispod naše kuće mama, vidiš li ribe hladna i čista voda ispod naše kuće mama, nikad nismo zajedno bile na moru crna i modra voda ispod naše kuće mama, odnijela ti je brata plivaj sine! mama, ja sam kćer plivaj sine! mama, ja se bojim Beatriče Ilić
Povremeno, u nejednakim vremenskim razmacima, od svog brata, fudbalskog trenera i bivšeg golmana londonskog Totenhema, Pol bi dobijao razglednice. Pažljivo bi ih pročitao, a onda čiodom pričvrstio za zid ateljea. Bio mu je potreban taj afrički pejsaž jedno, izvesno vreme. Zagledan u nebodere San Franciska sećao se zajedničkog detinjstva provedenog u radničkom Birmingemu, u očevoj automehaničarskoj radionici. Onda bi otišao do telefona i pozvao svoju ženu Lindu. Zoran Ilić
Ne poznajemo se anđele. Mnogo je zla između tebe i mene. Tvoja plavetna krila nad leševima i poljima. Tvoja senka nad mojom glavom, a glave nema. Mnogo je mrtvih između nas anđele. Zoran Vučić
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk