Nisam poslednji
iako sam crv,
ili obrnuto,
iako sam poput raspetih
noge ti ljubio.
Negde su nam se
krstovi uputili,
ili obrnuto,
bez želje da budem
romantičar,
samo prljav i star.
Ničeg se ne bojim,
ni što je zemlji
ni što je suncu okrenuto,
sem da ću iz
tvoga grla čuti
ime ovog crva
u tišini ostavljeno.
Danilo Lučić
Ne kažem,
I ja ću s uzdahom misliti o rahatluku
Šipku i kamenu
U dobro zagrijanom stanu
Neke sređene države daleko.
Dolaziti na ljeto i govoriti kako je ovo Kalifornija
I kako tamo ništa ne valja
Kako samo čekam da se vratim
Makar da umrem
U ovoj ljepoti
Pokazivati ću onda slike stana što je država dala
Sina na školovanju, mlade žene
Mačke, kera i auta
Moj drug [...]
Metalni opiljci prošlosti
došetaju do sadašnjosti
i do početka budućnosti.
Onda se zariju ravno u srce.
Pronađi osmeh i snagu
između rana.
Budi heroj!
Budi heroj,
u sasvim običnoj priči,
sasvim običnog dana.
Jelena Stojković Mirić
brane mu pesme da piše
u srce krastaču mu nasadili
prste mu lepljivom svilom spojili
u noge sačmom gađali
iz očiju sve mu suze isisali
eno ih gde suva leže nisu više ni tako zelena
u uši mu ptičji izmet nagurali
i na čelo žig
iz sna prijatelje mu isterali
umesto njih strašno zlo osanotvorili
samo su se smejali
ponekim udarcem u kičmu ga budili
dok je [...]
Skrivena pesmo
Neznanog saputnika
Budi to što jesi
Nahrani potragu
Budućim snovima o prošlosti
I ovekoveči je
Nedodirljivošću
Sa bezbroj mogućih reči
Savršeno si moja
Danijel ignjatović
Postoji jedno željeno vreme
Široko vreme majka za vreme
Obimno vreme čarobno vreme
Vrhunsko vreme cilj svih vremena
To mirno vreme to toplo vreme
To moje vreme to tvoje vreme
To slatko vreme jedino vreme
Slobodno vreme
Slobodno vreme
Nenad Glišić
Proklet je taj čovjek predugog vijeka
Što ni jednoj želji opstati ne da
U ruku prijatelja nijemo gleda
Misli biti sam radost je rijetka
Ptica na prozoru i pored pjesme je nijema
Jer zastori teški ni svjetlu nedaju mosta
Do kuće što odavno ne nahrani gosta
Gdje plamen svijeće podrhtava ko sjena
Dani mu crni bez crnog vina
Grudi pritišće slikom izgubljene žene
Postelja hladna [...]
teško je tekla rijeka ispod naše kuće
mama, vidiš li ribe
hladna i čista voda ispod naše kuće
mama, nikad nismo zajedno bile na moru
crna i modra voda ispod naše kuće
mama, odnijela ti je brata
plivaj sine!
mama, ja sam kćer
plivaj sine!
mama, ja se bojim
Beatriče Ilić
Povremeno,
u nejednakim vremenskim
razmacima,
od svog brata,
fudbalskog trenera
i bivšeg golmana
londonskog Totenhema,
Pol bi dobijao razglednice.
Pažljivo bi ih pročitao,
a onda čiodom pričvrstio
za zid ateljea.
Bio mu je potreban taj afrički pejsaž
jedno, izvesno vreme.
Zagledan u nebodere San Franciska
sećao se zajedničkog detinjstva
provedenog u radničkom Birmingemu,
u očevoj automehaničarskoj radionici.
Onda bi otišao do telefona
i pozvao svoju ženu Lindu.
Zoran Ilić
Ne poznajemo se anđele.
Mnogo je zla
između tebe i mene.
Tvoja plavetna krila
nad leševima
i poljima.
Tvoja senka
nad mojom glavom,
a glave nema.
Mnogo je mrtvih
između nas
anđele.
Zoran Vučić