Svi postovi sa bloga: Tragovi

ispod kiše nade na terasi dosade ispod pljuska osude na klupi teorije na tragu lutanja na ivici bunara pronašla sam ludilo u jezeru svetlosti na stazama memorije izgubila iluzije tražila pobede na stazi života zalutala, izgubila se na poljima žita na putiće racvetale u Edenske bašte u doline snegom pokrivene na vrh najveće planine otići ću da se tražim ili ću stradati ili ću pobediti ako se nadjem pisaću tebi Zorica Sentić
Tkam red po red šaru na šaru moju pređu tuđ ćilim neznanom košulju neznanki postelju Tkam da utkam u voćnjak šljive plodnost u njive žito u ambar u srce damar sreću u dan i rodnu godinu u tuđu sudbinu Tkam da istkam vatru na ognjištu svate u dvorištu mir za zavadu za dobrog nagradu Tkam utkam istkam pa dam za zlatan dukat za đerdan. Jovana Simić
Vodila je svetla vatra bitku sa svom tamnom vodom, predvođena još buktinjom najvišom pod noćnim svodom. Okupili su se moćni oblaci u milione na granici netaknute vetrovite stroge zone. I komete presecale planetama su putanje, kao čir je krupna zvezda zarazila besom manje. Opijena slašću, iza, gde ne vidi svemir gubav, bez ičeg na sebi, tama sa beskrajem vodi ljubav. Ivan Despotović
Dođi mi ponovo noćas smirena nežna i strasna i neka tvoja ljubav bude bezglasna kao moja šutnja kad tebe nema vrati se meni dođi mi opet u noćima vrelim i kaži mi telom zrelim kada se moja kosa seća kada te moja kosa oseća kaži opet tim belim nedrima tim ribama iz ruku što beže tim srebrnim bedrima tim očima boje vinogorja kaži opet da si moja dođi mi ponovo noćas smirena [...]
Osećam jednog od ovih dana Oh, sigurno jednog od ovih dana zatrčaću se isturenog lica sa širokim zamasima udova i stići u široku dolinu Misisipija u rukavac mirne pritoke ispod nagnute vrbe Na jug Ovde su ljudi označili jedni druge dublje od kože i kad stoje jedni pored drugih belji su i crnji nego sto bi voleli Čvrsto zakopčani pojasom tradicije žive svoje krugove vrline i greha U plodnim [...]
Znam da znaš da sam oduvek tu … Ti umeš da preskočiš, da ne misliš I ja sam odavno u svojoj koži Onoj iskrenoj i zanemarenoj I nisam, znam da nisam Za svet pun laži i ponavljanja … Ovo tebi govorim Tebi sto grešiš, tebi što postojiš … Ne trudim se da objasnim Ni sve ovo izgovorim na način osoben Samo znam da znaš [...]
Ako se vratim primi me nežno ko mati sina oplakana. Ako se vratim ništa ne pitaj vreme između zaboravi. Ako se vratim slomljen bez reči od ljubavi ljubavlju me leči. Radiša Dragičević
Negde sam prijatelj, negde sam skitnica, negde bol, negde Bog … Negde sam šapat, negde suza, negde prašina, sećanje … A, šta sam kod tebe? Umor u očima? Sramota i stid? Tvoja mrtva senka? Samo?! Ne možeš me kupiti, a, lako bi me prodala. Sve za laž il’ dve. Negde sam ljubav, negde noć, negde led, i svugde me ima, sem u srcu tvom … Ratko Petrović
Jutros sam pomislio da lijepa mlada žena Koja je prelazila ulicu, i smiješi se, Prilazi meni koji sam stajao na suprotnoj strani Jutros sam pomislio da nepoznata divna žena Polazi iz nekog nepoznatog grada, dalekog, Moguće i dva kontinenta dalekog Sa namjerom da me nađe I donese dobro Jutros sam postupio dobro Pa to nisam nikom rekao … Alen Alispahić
kad zatvorim oči u najobičnijoj vožnji na najobičnijem sjedalu najobičnijeg autobusa i kad kroz crvene kapke zagledam u najobičnije sunce primjećujem kako mnoštvo malih bića titra u svom mikrosvijetu na zastorima moga najobičnijega oka (to je fina zvjezdana prašina to je šecerna bolest to je sitnozor zaglavljen u mom oku) i pratim taj njihov mali svijet prispodoba i mislim (onako za sebe) što će biti s njima kad umrem? Beatriče Ilić
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk