Svi postovi sa bloga: Tragovi

Probija se zrak
zavodljiv
kroz tamne oblake
koji udarom šaka
po belom zidu
počinje igru strasti
i polako kao lukavi ljubavnik
u zagrljaju
uzima devojku
naslikanu na zidu
za tren…
na licu joj zablještao mističan osmeh


probija se zrak
zavodljiv…
I počinje sasvim običan dan

Oliver Serafinovski

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Iznikoh
kraj otvorenih vrata

u ševar me
i paprat povijaše
bršljanom me
pritezaše
te stremim visinama
na sebe oslonjen

u sedlo bih
da uskočim

sa vetrovima da se
nadmećem
da jezdim
gorama i vodama
da otičem mostovima
pesmama
i u njima da presahnem
bistrook

od ljubavi


Peko Laličić

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Mogla si reći oprosti
Prije nego što si bacila prvi tanjur o zid
Mogla si reći oprosti
Par samoglasnika i jedno tvrdo r
Složeno u nekom kozmičkom besmislu
Koji prezireš – nisi voljela okruglo
Tako glupo ooooo
-letio je drugi tanjur
Mogla si reći oprosti
Ali si sjela i plakala
Mala krhotina tanjura je ostala
U tvom tabanu dok si trčala bosa
Mogla si reći oprosti
Da nisi mrzila tuđe riječi
I stvarala vlastite
Možda si i rekla kad si
Izrekla mmmsum
Ali nisam razumio jer se nikad
Nisi potrudila da me naučiš svoj
Čudnovati jezik.
Ne, ne bih ga ni učio sada
Jebi se više.
Mogla si reći oprosti dok
Je sunce padalo i dok si
Psovala što nemaš digitalac,
Što ga nisi kupila,
Što ne možeš na rate,
Što ti ga ja nisam kupio,
Što ga nisi dobila za rođendan,
„Zna li itko što ti uopće želiš????“
Leti treći tanjur.
Toliko nervoze
Samo da uslikaš stablo sa
Visećim narančastim mokrim
Kristalima
Koji padaju na mokru zemlju
Natopljenu kišom i par kapi
Krvi iz tvog tabana.
Trčiš da ih pokupiš,
Oni nestaju, razbijaju se
U krhotine kao i sve
Ostalo po što trčiš.
„Run, luda Lola, run!“
Nervoza zbog stvari
Koje ni ne postoje. Pucaj-
Četvrti tanjur po redu,
Ionako nikada ne kuhaš.
Mogla si, ali nisi.
Dala si mi samo papirić:
„ Neću se reproducirati,
u svemir ću katapultirati mrtvo
novorođenče,
iako je svaka smrt poput
bumeranga, i vraća se za razliku
od života koji se
vraća samo u slikama
ispranim od suza,
film sa crnim rupama na
najvažnijim dijelovima trake.
Sva moja nastojanja su ionako
fetusna gomila koja se
za preživljavanje
bori žderući se međusobno.“
Mogla si reći oprosti.
Mogla si trenutak prije nego
Što su narančasti kristali
Postali krhotine.
Možda si i rekla,
Ali previše sam razjeban
Da bih prevodio sa tvojih jezika
I rovario među riječima
Tražeći onu skrivenu i
Strepeći za vlastitu glavu
Znam, nemam ja širok vokabular,
Ali jebi se.
Jebi se. To razumiješ.
6 slova, 3 samoglasnika.
Tečno i ispolirano.

Mirela Majić Zec

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

CFC7GD3KBG5P

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Nakon šestog dana pomalo mamuran

Od absintha i crtanja

Začuje iz kreveta nježan ženski glas

Požuri

Na stolu se hladi kava

Popij je

I odjebi to, vrati se u krevet

Igrajmo se buđenja

Ostavi svijet onakvim kakav jest

Nedovršen…

…Savršen

Srce u boji jabuka

Nedorečena geoidna oblika

Naseljen skicama

Antun Domazet

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Tridesetgodišnje jutro
grebe zanoktice
na prozoru
umorne podsvesti.
Pita se
gde su nestali ostaci
večerašnje misli
koja je tako duboko
disala u noći
crnom maramom svezana.
Svilom prekriveno ogledalo
krije odgovor.

Anjička Balaž

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Ubija me čekanje,
i kao paučinu
između dva stuba razapetu,
ostavlja moju dušu
da se na vjetru suši.

Presahla od čekanja
gledam u oblake nebeske
čekajući bar kap kiše
da mi dušu razgali.

A oni se na me samo iscere
i otplove u tuđe
daljine plodne.

Heerlen, 29. 03. 2008.

Safeta Osmičić

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Svako malo
Budim čovjeka u sebi
Da promisli lirskokaz
Koji emanira
Aritmične otkucaje
Još neistrošenog srca
A sedamdeseta je
Pregršt muka
Vapi za dodirom
Bole sjećanja
Od muka svi bježe
Oči bez sjaja
Ruke bez dodira
Praznom kućom
Migaju se pognute
Sudbine istrošene
S petkom u duši
Miga se prazna kuća
Sve teže se miga
Od svanuća do svanuća

Rajko Glibo

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Poslije moje prve književne večeri s pet posjetitelja u Hedfordu, tremu mi je razbijao domaćin, dramski pisac Gregory Belson. Rodom je iz Alabame i voli samo dvije stvari: crne žene i crno vino.

Poslije prvih čaša, njegovih znatiželjnih pitanja o tome odakle sam, tko sam i sto sam, i mojih nepotpunih i nevješto smišljenih odgovora u vezi s mojom prošlošću, zaključio je:
– Cijelog života od nekoga ili nečega bježimo. Naravno, to nećemo priznati sebi. Bijeg je odličan lijek, ali mu se ne zna vijek trajanja! Popij! Samo još dva prsta, ili tri. Poslije toga ti se neće činiti da je previše.

Uvjeravao me je poslije njegove prve boce, a moje druge čaše:
– Ljudi se pretakaju u lijepe žene, a knjige se toče iz pisca u čitatelja. Vino je priča za grlo i zbog toga se treba truditi i redovno presipati iz boce u sebe. Da se ne ukiseli vino? Koga briga za vinom? Grlo da se ne ukiseli u ovome svijetu!

Onda je južnjačkim gromoglasanjem uznemiravao goste, pomjerajući smijehom krajeve stolnjaka i na susjednom stolu.

William Bilkić

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

Samo ako se promotri izbliza
ili još bolje
ako se uzme u ruke
švicarski sir,
između brojnih
manjih i većih rupa,
pronalazi se
puno, čvrsto, sočno tkivo sira.

Samo ako se promotri izbliza
ili još bolje
ako se uzme u ruke
sito
između brojnih
naoko jednakih rupa,
pronalazi se
gusto, čvrsto i snažno pletivo.

Snježana Baković

Share and Enjoy: Facebook email StumbleUpon Technorati

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk