Svi postovi sa bloga: Tragovi

/Kafa u Hotelu ”Le Petite Piaf”, praznično
poslepodne, Beograd/

Ja nisam zaljubljen samo u tvoje oči,
usne, ruke, glas, stomak, grudi,
oblik tvoje ušne školjke.

Ja ne gorim samo od tvog daha,
znoja, bila, pljuvačke,
i tvog umeća da me nađeš.
Da me sačekaš ili požuriš,
i da me uvek dovršiš.

Ja te volim zbog čitave priče:
zbog rešetaka i paučine,
zbog istine koju maštamo
i iluzije koju živimo.
Zbog snova u koje verujemo,
zbog sadašnjosti koju sanjamo.
Zbog jave koje se bojimo,
zbog tajni koje priželjkujemo.
Minuta u kojima se pokazujemo,
Večnosti u koju se skrivamo.

Takvu kakva si,
najodanije.

Gordana Vlajić 

poželim ponekad
da te slomim
jako

kao kad prut
osloniš na koleno
i pritisneš krajeve
nadole
polako

kao staklo
kad se lomi
da pukne
celo
pa da te onda
uzimam
deo po deo

poželim ponekad
da te bacim
na pod
da te na delove
rastavim
pa da ih uzimam
lagano
i ponovo sastavim

Suzana Janačković Živković

poželim ponekad
da te slomim
jako

kao kad prut
osloniš na koleno
i pritisneš krajeve
nadole
polako

kao staklo
kad se lomi
da pukne
celo
pa da te onda
uzimam
deo po deo

poželim ponekad
da te bacim
na pod
da te na delove
rastavim
pa da ih uzimam
lagano
i ponovo sastavim

Suzana Janačković Živković

Dve cigarete u mraku
i dim
i piksla
na mom stomaku
Mirujem
ništa ne vidim
Tek da sam siguran
da si tu
pogledom te
kroz tamu
dodirujem

Branislav Bane Dimitrijević

Dve cigarete u mraku
i dim
i piksla
na mom stomaku
Mirujem
ništa ne vidim
Tek da sam siguran
da si tu
pogledom te
kroz tamu
dodirujem

Branislav Bane Dimitrijević

Jutros je padala kiša
Dječaci su gledali za stepenicama
Kud se narančice sisatih doktorica njišu
Pred oboružanim vojnicima okupacijske sile
Nabildanih mišica i njegovanih ruka
Za automatsko oružje i ženske organe
Očiju drhtavih od dobrine europskog tripa koji ih je doveo ovamo

Dobro nam došli, donori
Gledam kako vladate
Ja ću se oteturati kući
S pijanom sredovječnom ženom
Ona će razdriješiti svoju kosu
Sjedit ćemo mirno i šaputati

Noć će izblijediti
Mrtvi će pred zoru ogoliti koljena
Sačekat ću Sunce kada riječi završe

Goran Karanović 

Jutros je padala kiša
Dječaci su gledali za stepenicama
Kud se narančice sisatih doktorica njišu
Pred oboružanim vojnicima okupacijske sile
Nabildanih mišica i njegovanih ruka
Za automatsko oružje i ženske organe
Očiju drhtavih od dobrine europskog tripa koji ih je doveo ovamo

Dobro nam došli, donori
Gledam kako vladate
Ja ću se oteturati kući
S pijanom sredovječnom ženom
Ona će razdriješiti svoju kosu
Sjedit ćemo mirno i šaputati

Noć će izblijediti
Mrtvi će pred zoru ogoliti koljena
Sačekat ću Sunce kada riječi završe

Goran Karanović 

Slučajno smo se sreli
sećaš se, jedan običan susret
razmenili nekoliko reči
u istom gradu u kome smo živeli

Zašto sam od tog trenutka znala
da je moj život obeležen
da ma kako daleko otišla
neću moći od sebe pobeći
znam tek danas

Znamo sada to oboje
Bog je hteo da se sretnemo
a oni nam nisu dali
da zauvek tu i ostanemo

Živimo i ćutimo našu bol
šta su drugo i očekivali od nas
Da u dušu nam zavire
da je prodaju

Pričaju mi o tebi
slušam ih,
a ne znaju da ja sve znam
a da te ne vidim
a da te ne čujem
a da te ne sretnem

Nosim tvoje ime
u svojim izdisajima
u svojim rukama
u džepu od kaputa
u šavovima haljine
i bez tebe ne bih znala
da postoji sreća.

Slavica Frančešević

Slučajno smo se sreli
sećaš se, jedan običan susret
razmenili nekoliko reči
u istom gradu u kome smo živeli

Zašto sam od tog trenutka znala
da je moj život obeležen
da ma kako daleko otišla
neću moći od sebe pobeći
znam tek danas

Znamo sada to oboje
Bog je hteo da se sretnemo
a oni nam nisu dali
da zauvek tu i ostanemo

Živimo i ćutimo našu bol
šta su drugo i očekivali od nas
Da u dušu nam zavire
da je prodaju

Pričaju mi o tebi
slušam ih,
a ne znaju da ja sve znam
a da te ne vidim
a da te ne čujem
a da te ne sretnem

Nosim tvoje ime
u svojim izdisajima
u svojim rukama
u džepu od kaputa
u šavovima haljine
i bez tebe ne bih znala
da postoji sreća.

Slavica Frančešević

Malecka, ti misliš da sve stvari na svetu poznaš
i da sve cake dobro znaš.
Ali ipak pazi
da nekom nešto pogrešno nedaš.

Da, da, dobro si čula.
I nemoj se smejati tako,
jer to se može desiti nekad
i to vrlo lako.

Zato malecka, i ako poznaješ sve stvari,
pripazi ipak malo na sebe,
pričuvaj malo svoje čari
biće to bolje za tebe.

Boban Petrović

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk