Svi postovi sa bloga: Hronika urbanog pokušaja - blog Ivana Bevc

Na kraju se, nakon duge ćutnje, novosadska policija odlučila da zabrani marš neonacista koji su se skrivali pod zanimljivom parolom "Marš za jedinstvo Srbije".

Popularni "Firer Davidović" i njegova ekipa su odabrali interesantan datum za svoje "demonstriranje", 7. oktobar, dakle rođendan Hajnriha Himlera, izvesnog gospodina poznatog posebno po ljubavi prema slovenskom stanovništvu, dakle, teško je zamisliti datum koji bolje pasuje, možda bi samo rođendan "pravog" firera bio bolji.

Uopšte, ako išta može izgledati bednije od neonacista to su neonacisti koji pripadaju narodima koji su posebno propatili za vreme II svetskog rata. Zamislite jevrejskog neonacistu (još bolje, pogledajte odlični film The Believer http://www.imdb.com/title/tt0247199/), pa ćete shvatiti kolikoje to poistovećenje sa sopstvenim krvnicima može biti apsurdno, ali i opasno, "poturica gori od Turčina" reći će naši stari, ili podsetiti na surovost ustaša i četnika koja je često zgražavala Nemce.

Umesto da likovi poput dotičnog zamlate Davidovića duh i telo pročišćuju na nekom prinudnom radu (arbeicht macht frei) oni orgijaju po Srbiji uz prećutno odobravanje "tihe većine" radikalsko dssovske orijentacije. Pitam se da li bi NS Police reagovala da Čanak nije najavio sukob sa nacističkom gamadi (čovek ima dobru osobinu da stvari naziva pravim imenom) pa su se pandurske lale valjda uplašile nereda u vazda mirnoj senci Miletićevoj...

A i SPC bi trebalo da je sramota, svojevremeno su dizali dževu oko nastupa pozorišne trupe u NS čiji performans su okarakterisali kao satanistički...a ima li ičega satanističkijeg od nacizma? Valjda je, ako je naš, srbijanski, ondaK dobar.

I za kraj, pogledajte ovu izvrsnu predstavu (http://www.jdp.co.yu/predstave/predpenzijom.html), čisto da vidite da nismo usamljeni u ovom problemu.

p.s. vratio sam potpunu slobodu komentarisanja, udrite rođaci!
Ovo je jedna od onih manifestacija koje ne treba propustiti:

Jubilarni, peti Međunarodni salon stripa u Studentskom kulturnom centru (SKC) u Beogradu predstaviće od 27.do 30. septembra radove najboljih autora sa konkursa, kao i gostiju Džona Higinsa iz Velike Britanije i Igora Kordeja iz Hrvatske, rečeno je 13. septembra na konferenciji za novinare u SKC.

Na salonu će biti organizovana i tematska izložba o rađanju beogradskog stripa 30-ih godina prošlog veka, biće održano predavanje Grega Koksa iz SAD o umetnosti i tržištu, uz promocije knjiga i projekcije fimova.

Dobitnik ovogodišnjeg specijalnog priznanja Salona za doprinos srpskom stripu je Žika Bogdanović, prema čijoj će knjizi "Čardak ni na nebu ni na zemlji" biti otvorena i istoimena tematska izložba u Galeriji "Cirkus".

Bogdanovićeva knjiga "Čardak ni na nebu ni na zemlji - rađanje i život beogradskog stripa, 1934-1941" (Ateneum, Informatika, 2006), biće posebno predstavljena 28. septembra u Velikoj sali, a osim autora, govoriće i Slobodan Ivkov i Ranko Munitić.

Uoči svečane dodele nagrada i izložbe najuspešnijih radova na konkursu u Srećnoj galeriji SKC biće 27. septembra otvorena izložba Higinsa, a u Galeriji SKC Kordeja.

Njih dvojica će se predstaviti narednog dana u Velikoj sali, nakon projekcije filma "Poglavica bez plemena - igrani film o Zagoru", u režiji Svetozara Ljubojevića Ljube, odnosno uoči programa kratkih animiranih filmova Rastka Ćirića.

Aukcija originalnih strip tabli domaćih i inostranih umetnika biće održana 29. septembra, u organizaciji Udruženja ljubitelja stripa iz Novog Sada, a najavljeno je i predstavljanje veb sajtova specijalizovanih za strip - Stripovi com (Zagreb), Strip vesti( Novi Sad) i UPPS (Beograd), kao i o strip festivalima u regionu.

Greg Koks će govoriti na temu "Umetnost i tržište - kako plasirati talenat", uz predstavljanje multidisciplinarnog međunarodnog projekta Koksa i Aleksandra Sotirovskog. Koks će dodeliti nagradu u iznosu od 1.000 dolara najboljem mladom autoru stripa, koji će imati obavezu da nacrta 36 tabli koje će Koks plasirati na inostranom tržištu.

Za poslednji dan Salona najavljene su promocije izdavača (Luxor, Markentprint, System Comics, Beli put, Strip Prešing, Dirty Edition, Tink Tank...), kao i knjige Ranka Munitića "Estetika animacije" o kojoj će govoriti autor i urednik Rastko Ćirić.

Za samu završnicu najavljena je i "Gronoantologija"- izbor deset najvažnijih animiranih filmova od 1892. do danas, iz korpusa od sto filmova predstavljenih u knjizi, a izbor za projekciju napravio je Ćirić.

Svakog dana tokom Salona biće organizovana berza stripa.

I ovo se kao i mnogo drugih lepih stvari koje se dešavaju u ovoj zemlji drži na entuzijazmu nekoliko divnih ljudi tako da je moralna obaveza svakog mislećeg čoveka koga strip zanima da makar jednom svrati na salon. Vidimo se tamo!
Ima nešto zanimljivo u tome što velike domaće kompanije počinju da umesto "maznute" svetske koriste (nadam se) plaćenu domaću muziku...znam šta su slični primeri značili za neke ino bendove (Dandy Warhols) pa se nadam da će bar delić toga stići i do Eve Braun i Velikog prezira....ako već nije prekasno

Pogled sa mog brda (Višnjička banja) ka Gradu u dolini koji, dok je kod mene blistavo jutro, grca u smogu i sivilu, izaziva želju da se automobil okrene i vrati u ekološki bezbedno dvorište. Nije bilo poštenog vetra danima i sada je Bg okovan smogom...oni koji danima ne izlaze iz njega to više ni ne primećuju ali, verujte mi, ne izgleda dobro.

Bulevar Despota Stefana (ex 29.11.) je valjda najgori primer...a gužva koja postaje zastrašujuća negde oko ukrštanja sa Džordža Vašingtona bi bila daleko manja kada bi samo malo više poštovali pravila...kada se vozila za dostavu ne bi baškarila ispred autobuske stanice...kada oni što su "samo trknuli" da nešto završe ne bi ostavljali kola usred špica parkirana na kolovozu...kada baje u besnim kolima ne bi ostavljale svoje ljubimce tačno ispred kafića u kom srču prvu jutarnju, a onda još 50 dnevnih i večernjih kafa...

A ulazak u Knez Mihailovu je jutros imao poseban šmek, odnekud je stizao miris gulaša, čini se jako dobrog...vredna domaćica je već završavala taj posao, pitam se šta je išlo posle...
A sunce je sve niže i niže, sada u 09:10 obasjava samo drugu polovinu korzoa i to njegovu levu stranu (gledano ka Kalemegdanu), krovovi blješte, obični i neobični ljudi nesigurni kako da se obuku ovog miholjskog leta šetaju u najneobičnijim kombinacijama, devojčice golih stomaka, stariji građani u kaputićima i sa neizbežnim francuskim kapama na glavama. Jedni se drugima čude.

Smešan stariji čovek sa čudnom frizurom za koju nisam siguran da li je previše puta ofarbana u braon mahagonij ili je u pitanju tupe čita novine i pije kafu u Ruskom caru...vadim ključeve od zgrade i dan zapravo tek sada počinje.
Ne neću o zlim popovima (a ima i onih drugačijih, jedan beše sinoć gost kod Olje), neću ni o našim lažljivim demagozima na vlasti...neću da sedmicu počnem nečim ružnim i glupim, već nečim lepim, kvalitetnim i zanimljivim. Naši drugari iz Belog puta objavili su drugu svesku grafičke novele Propovednik. Remek delo devete umetnosti nastavlja svoj put na srpskom jeziku, jednom od retkih evropskih na kojima je progovorilo.
Evo šta kažu o ovom delu:
Sveštenik Džesi Kaster, iz jedne teksaške varoši, bio je gotovo ostao bez trunke vere kada se stopio sa bizarnom duhovnom silom po imenu Genezis i poprimio neobične moći. Od tada počinju njegove neobične misije. Pošto je završio Misiju u Teksasu, mladi propovednik sa neverovatnim moćima kreće na sledeće nezaboravno putovanje. Ovoga puta Džesi je u prilici da se razračuna sa svojim davnašnjim zlotvorima. Zato se vraća u grad svog detinjstva Endželvil, koji se tako zove tek da bi se naglasilo koliko ništa zajedničko sa anđelima nema. Naprotiv. Naravno, susret sa babom koja ga je u detinjstvu nagonila da proučava Bibliju, onako kako to nijedan vernik ne poima, nije jedina avantura koje ova knjiga nudi...

Overite njihov sajt www.beliput.co.yu i, ako još niste znali, saznajte kakve sve poslastice postoje prevedene i objavljene. Na pravom ste putu ljudi!
Kako neke vesti mogu lepo da se uvežu, a još kada im prethode izvesni događaji prosto sve izgleda kao nekakva burleskna predstava.

Kuršumlija, Beograd -- Pedesetak policajaca izbacilo jutros iz zgrade SO Kuršumlija bivše vojne rezerviste koji protestuju zbog ratnih dnevnica.Vlada Srbije juče je usvojila Informaciju u vezi sa isplatom ratnih dnevnica vojnim rezervistima iz 1999. Donet je Zaključak o obrazovanju Radne grupe od predstavnika ministarstava odbrane, pravde i finansija, koja će razmotriti osnovanost zahteva udruženja ratnih veterana i vojnih invalida za isplatu tih dnevnica, navedeno je u saopštenju sa sednice Vlade.

Vranje -- Vojne obveznike u rezervi u Vranju uznemirio poziv za određivanje novog ratnog rasporeda. Pozivi koji su im iz vojnog odseka stigli na kućne adrese naslovljeni su sa "Otadžbina te zove", a vojni obveznice se pozivaju da se jave u vranjski vojni odsek radi "saopšavanja ratnog rasporeda".

Dakle, kako ovo protumačiti? Šta to nije u redu sa zemljom koja zbog štrajka jednog sveštenog lica (a mi smo navodno sekularna država u kojoj su sve crkve jednake...samo što su neke "jednakije") sumnjive prošlosti pravi međunarodni incident i potom bez ikakve komisije, već samo ad hoc odlukom jednog ministra reši da potroši novac poreskih obveznika na izgradnju nikom potrebnog crkvenog objekta? A onda dozvoljava da joj desetine ljudi koje je poslala da vode unapred izgubljeni rat moraju da mole za dnevnice, zasigurno manje od iznosa koji će se dati za spomenuti religijski objekat.

I ista takva država se potom igra socijalističkih vremena šaljući bez ikakve najave nešto na čemu piše RATNI raspored. Ok, terminologija vojske je čudna, ali nismo li izašli iz neprijatne dekade u kojoj smo ozbiljno poljuljali sliku o sebi kao o velikim ratnicima...gde god smo stigli dobili smo po ušima i valjda naučili da je bolje da se manemo ćorava posla...naročito kada vidimo kako prolaze oni koji su se na poziv OTADŽBINE odazvali. Da li se oni to zezaju ili stvarno očekuju veliki odziv...i to u vranjanskom kraju, tik uz administrativnu granicu?

I da ne zaboravim: Kosane odlazi!
Čudno je kako tržni centri u centru Beograda ne mogu da opstanu duže od nekoliko godina... da ne idem u daleku prošlost zvanu Gradić Pejton (ipak je to bio zanatski centar), ali ako se teleportujemo samo nešto više od jedne decenije unazad videćemo rascvetali t.c. Čumićevo sokače, mesto na kome su se po najboljem kursu menjale devize (meni jednom lično Arkan promenio 50 maraka!), džiberi kupovali air max patike i ššššuššškave trenerke, sedelo u kafiČima...a onda se, kao vesnik izlaska iz inflatornog inferna otvorio City Passage, daleko ekskluzivnije mesto koje je ličilio na ono što smo tih godina imali prilike da viđamo po inostranstvu (čitaj Budimpešti i Solunu). Pričalo se da je mesečni zakup u "Sitiju" u zlatnim danima tog centra koštao 1300DM, znači jedno 10 prosečnih plata u tom trenutku. Ali ni Siti nije potrajao bog zna koliko, bilo je vreme za nešto novo, dakle za Millennium, odlično lociran između Kneza i Obilićevog venca, savršen za svratiti posle posla ili tokom šetnje štraftom.
Naravno, istog časa se deo zakupaca iz Sitija prebacio na novo mesto, došli su neki novi likovi, a Siti je, (doduše ne poput Čumića koji sada izgleda kao grad duhova), počeo da propada i sada se jako malo kupaca odlučuje da ga poseti.

Ali, kada sam juče svratio u Millennium počeo sam da primećujem prve znake još jedne "najavljene smrti"...mali broj ljudi, nekoliko brendova je napustilo svoje lokale (Nike pre svih...zna Mišković...) tako da sve veći broj lokala zauzimaju klasični "butikaši" čije prodavnice uglavnom nose smešna italo imena i valjaju loše i na zapadu već demodirane cipele i garderobu po sumanutim cenama.

Apelujem da neki sledeći tržni centar bude mnogo veći i sadržajniji, Deltoidi najavljuju da će Delta City biti tako nešto...valjda će ličiti na moj omiljeni mall u okruženju WestEnd u Budimpešti, mesto na kome zaista možeš da završiš sve vezano za tu dosadnu smaračinu zvanu kupovina garderobe, nekoliko stotina prodavnica, 30tak fast food opcija (indija, kina, japan, tai, grci, turci..) i supermoderni multiplex bioskop na vrhu. Naravno, i dovoljno parking mesta.

Ja, doduše, preferiram šoping koji nije samo to već uključuje i šetnju po lepim starim gradskim ulicama, kafu u lokalnom kafeu, najduže se zadržim u knjižarama...ali kapiram da je ovo usud koji se ne može izbeći, naročito kad udari neki strašan minus ili plus. A i dosadio onaj Mercator, dajte nešto novo!
Počelo je počelo! I za divno čudo već na otvaranju videsmo lep meč. Obično u ovoj fazi prisustvujemo neuverljivim izdanjima velikih timova, šanse da se dogodi neko veliko iznenađenje opadaju kako takmičenje odmakne, ali ono što su sinoć prikazali Real i Verder je bilo više nego dobro.

Verder je bio za klasu bolji nego protiv Dinama kada ga je više mentalitet nego kvalitet spasao. Mali Dijego je klasa, to se sinoć videlo, lepo je gledati dobru 10ku na terenu, samo malo više nesebičnosti i bio bi među najvećim igračima današnjice.

A Real nije ličio na sebe, tj. na onu smušenu ekipu pre Kapela i onu dosadnu ali upornu skupinu očajnika koju je taj ubica lepote na kraju više zbog Rajkardove gluposti nego sopstvenim zaslugama doveo do titule. Šuster je bio veliki igrač, deluje da bi mogao biti i veliki trener, ako ništa drugo sada su mečevi Reala spektakl, a da li će to za rezultat imati titule ostaje da se vidi. U Primeri i takmičenju po grupama neće imati problema, nisam suguran kako će se snaći protiv nekog Čelzija, Liverpula ili Milana koji na klupi imaju velike znalce.

Večeras je drugi čin, a sutra, za gledaoce sa jeftinijim ulaznicama, repriza Nove godine zvana 1. kolo kupa UEFA. Kosane odlazi!
Naslov ovog kratkog posta, čini mi se 105. po redu od kada je ovaj blog počeo svoj život 21. maja ove godine, predstavlja skraćenu verziju naslova posta od petka.

Čemu, reč koja sama za sebe ima mnogo značenja, a opet zvuči čudno i zlokobno. Reč zašto ima upitniju formu koja ostavlja mnogo više prostora za odgovore. Čemu sve ovo...možda bi zvučalo bolje, ali ovako, usamljeno, ima težinu koja mi se dopada.

Pre gotovo četiri meseca nije mi izgledalo dobro, sada je gore. Plašim se da ćemo 200. post "proslavljati" u situaciji koja će biti sve samo ne pozitivna, bojim se eskalacije gluposti i primitivizma, užasavam se ratobornih deda iz SANU i SPC i njihovih debeloguzih sinova i unuka koji bi svoje pametnije i fizički sposobnije vršnjake da šalju u rat. Malo nam je bilo Sremskih frontova, Golih otoka, Krajine, Bosne, bombardovanja? Treba li nam još mrtvih i izbeglih, još emigranata, još beznađa i mraka u kome će talog opet da ispliva, a pomenuti mlohavi, impotentni, starmali da zavladaju?
I šta ja imam od toga što će Koštunica i ekipa na kraju fasovati neki novi Hag? Tu vrstu "srećnog kraja" sam jedva dočekao kad je Milošević u pitanju, ne želim da u svojim poznim 40tim "uživam" ponovo na isti način.

Eto čemu sve ovo, i kada pišem o muzici, filmovima, knjigama...dakle o svemu onome o čemu većinu u ovoj zemlji živo zabole ona stvar...i kada pišem o sportu i politici, a o tome ovde svi sve znaju... sve ovo je iz zabrinutosti i straha, iz želje da prestanemo da bijemo već izgubljene bitke, udaramo glavom u zid...da prestanemo da se inatimo i da zaboravljamo zasluge i "zasluge". Iz želje da počnemo da živimo normalno i da nastavimo da živimo normalno...da mi se deca rode i prožive ceo vek u mirnoj i uređenoj zemlji u kojoj će se ovakvi blogovi baviti temama kao što su relativno neredovno odnošenje smeća i skandalozno 10minutno kašnjenje super brzog voza Beograd-Bar....naravno, u pauzi pisanja o kulturi i umetnosti.
Transkript prošlonedeljnog Peščanika:

http://www.b92.net/info/emisije/
pescanik.php?yyyy=2007&mm=09&nav_id=263314

Upravo počinje novi, uključite radio.

Ne morate se složiti sa nečim, ne morate se složiti sa bilo čime što se ovde govori ali poslušajte i naterajte sebe da razumno i argumentovano promislite i kritično se odnosite prema onome što vas okružuje i što ima i te kakav uticaj na vaše živote.

Inače, uticaj Koštunice na Tadića je ravan teškoj kontaminaciji koja se može fasovati samo u srcu nekakve nuklearne elektrane. Onaj hrabri Tadić koji je jedini imao hrabrost da prošli put kosovske Srbe pozove na izbore i tako se suprotstavi makabrističnom horu koji su činili članovi prošle vlade i visoki dužnosnici crkve.
Ali sada je okrenuo ćurak, utanjio glasić toliko da bi prošao na audiciji za hor bečkih dečaka i poručio Srbima sa Kosova da im tamo, u stvari, nema života. Šta mu se to dogodilo, šta je čoveka koji je pokazivao izvesnu dozu smisla za realnost i hrabrosti kada je čak uspeo da izusti da postoji šansa da ostanemo bez Kosova transformisalo u sopstvenu senku sa konstantnim grčom na licu?

Uvek nam se kao bumerang vraća ono što radimo i što govorimo, zemlja bez suvereniteta proziva druge da su kvazidržave, kunemo se nad ustavom, a onda ga kršimo kad god nam odgovara, borimo se za Kosovo, a čim ga izgubimo pravićemo se da nikada nije ni postojalo. A onaj Srbin koji živi dole jer nema gde drugde će morati da ode kod lokalnog predsednika opštine, skupštine ili bilo čega, a pošto nije učestvovao na izborima nigde neće imati svoje ljude. A kada bi izašli sa jednom listom bili bi druga sila u parlamentu Kosova. Pametni uče iz tuđih grešaka, a kako nazvati one koji ne uče čak ni iz svojih? Seća li se neko kolone izbeglica iz so called Srpske krajine?

p.s. Ovo sam upravo video na blogu Biljane Srbljanovic:

"Dragi prijatelji Peščanika,

Bilo bi nam zadovoljstvo da nam se prudružite
u petak, 14. septembra 2007. u 19 sati,
u Jugoslovenskom dramskom pozorištu,
na promociji
devete knjige Peščanik FM,
novog izdanja našeg DVD-ja i
novog websajta www.pescanik.net

Dođite da se gledamo!
Svetlana Lukić i Svetlana Vuković"
Evo vesti koja me je juče razgalila:

Moskva -- Ruska vlada podnela je ostavku, uz obrazloženje da predstoje izbori i da predsednik treba da ima punu slobodu.

U ime vlade odluku je predsedniku Vladimiru Putinu preneo premijer Mihail Fradkov. Fradkov je odluku obrazložio predstojećim parlamentarnim i predsedničkim izborima u Rusiji i željom da u momentu važnih političkih zbivanja predsednik ima punu slobodu da donosi rešenja, uključujući i kadrovska.
Putin je za premijera nekoliko sati kasnije predložio Viktora Zubkova.

Putin je ostavku primio, pohvalio Fradkova za dobro vođenje vlade i zamolio ga da ostane vršilac dužnosti premijera dok Duma ne izabere novu vladu.

"Treba zajedno da razmislimo kako da izgradimo strukturu vlasti i uprave kako bi odgovarala predizbornom periodu i kako bismo pripremili zemlju za period posle izbora za parlament i posle predsedničkih izbora u martu 2008.", rekao je Putin.

Ruski predsednik Vladimir Putin predložio je Dumi kao kandidata za novog premijera Rusije Viktora Zubkova, načelnika Federalne službe za finansijski monitoring, samo nekoliko sati nakon što je prihvatio ostavku vlade Fradkova.

Kako je saopštio predsednik Dume Boris Grizlov, kandidatura Zubkova mogla bi da bude razmotrena na plenarnoj sednici u petak, a da bi se kandidat za predsednika vlade mogao već sutra sresti sa poslaničkim grupama u Dumi.

Prema ustavu, Duma o kandidaturi treba da odluči u roku od nedelju dana od podnošenja kandidature.

Sadašnja vlada bila je formirana 9. marta 2004. godine, a novog mandatara na razmatranje Dumi će predložiti ruski predsednik.
U ruskoj državnoj dumi, inače, odlučujuću većinu ima Jedinstvena Rusija, partija koja podržava predsednika Putina. (B92).

Pretpostavljam da mnogi od vas nisu ni znali da Rusija ima vladu :)

Ovo inače sjajno korespondira sa knjigom koju upravo završavam, u pitanju je Arhangelsk Roberta Herisa koga možda znate po odličnom trileru Otadžbina (Fatherland).
Ovde je tema Staljin i njegova sena koja još uvek pokriva savremenu Rusiju koja, a vidimo to i po ovoj vesti, ne može da se otrgne od totalitarne prošlosti.

Od cara preko Lenjina do Staljina, ako je suditi po brojkama najvećeg zločinca i masovnog ubice u istoriji koji je specifičan i po tome što je uglavnom ubijao svoj(e) narod(e) tom zemljom vladali su ljudi sumnjivog mentalnog stanja i izraženih diktatorskih ambicija.

Oni posle (Hruščov, Brežnjev, Andropov, Černjenko, Gorbačov, Jeljcin) nisu se mogli porediti sa drugom Džugašvilijem, a aktuelni Putin deluje kao da ga u tome sprečava samo to što su izgubili hladni rat. Nikako da se u Rusiji primi normalna demokratija koja bi od nje za 10tak godina napravila veliku silu.

Ima onih kojima odgovara da Rusija predstavlja strašilo (u suštini bezopasno), a od totalitarne, a suštinski ne preterano značajne Rusije jadniji su samo oni koji u nju i dalje gledaju sa srcima punim nade, oni iz istorije nisu naučili baš ništa.

I, da, nadam se da će sledeći predsednik Rusije biti kosmat, tužno bi bilo da jedna lepa tradicija (smenjivanja ćelavih i kos(m)atih) zamre.

p.s. da ne ispadne da ćutim kada pogrešim priznajem da mi je drago što sam omašio glede Klementeovih "moskitosa" :)

Mada me nisu ubedili da imaju kvalitet da prođu, a i valja pobediti sve do kraja, a nama moranje nikada nije išlo, ovaj meč je vredeo samo zbog toga što su valjda svi shvatili koliko je Bane Ivanović dobar igrač.

Čak sam sklon da mislim da bi da je neko drugi bio na toj poziciji mi primili bar 3-4 gola, ovako Ronaldo nije postojao.

Osim toga videlo se da se hrabrost, ofanzivna igra i Igor Duljaj isplate.

A onaj Skolari je takav magarac, džaba mu sve titule koje je osvojio sa Brazilom i Portugalom, seljak ostaje seljak i tu nema pomoći.

Žao mi je što naši nisu ranije shvatili da su ovi šićardžijski zadovoljni minimalnom pobedom, da je utakmica potrajala još malo imao bi mnogo više razloga da bude besan.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk