Svi postovi sa bloga: Hronika urbanog pokušaja - blog Ivana Bevc

žešće me kritikujete jer znate da sam ovde, a da nemam vremena za vas. Delimično ste u pravu, na kraju krajeva, ja sam taj koji vas je navikao da i kada sekire padaju novi post ima da osvane na ovoj lokaciji. Ali, nadam se da mi verujete, nemam vremena ni za sebe. Kao i svaki put kada počinjem sve iz početka suočavam se sa hiljadu i jednom stvari koje moraju da se postave od početka. Razlika je samo što ovaj put najviše zavisi od mene, a to ima svoje lepe ali i teže strane.

No, više o tome uskoro, u međuvremenu samo kratak izveštaj sa (sada već poluzaboravljenog) letovanja. Beše to sjajno putovanje. U odlasku ručali u Ljubljani, zanoćili u Đenovi (hvala Ivani i Saši). Tamo obišli muzej mora i veliki akvarijum, a onda se zaputili ka Perpinjanu. Savršeni putevi i signalizacija u Zapadnoj Evropi čine od putovanja kolima pravi ugođaj, a još se potrefilo i da smo nekako uvek išli u kontra smeru o većine na putevima pa je sve prošlo glatko.

U Perpinjanu, tj. u malom mestu pored gde tetka ima divnu kuću sa ogromnom baštom, palmama i bazenčićem proveli smo dve nedelje živeći kao u francuskom filmu. Zujalo se naokolo, mnogo se i dobro jelo i pilo, skočili smo do Barselone na par dana (poseban doživljaj), videli Karkason, najveću tvrđavu u Evropi, dobacili i do jedne katarske tvrđave sa čijeg bedema se vidi pola južne Francuske...i naravno sve je prošlo strašno brzo. U povratku svraćamo do Avinjona, papskog grada, lepog i skockanog, a uveče "pristajemo" u Veronu gde i prespavljujemo. Divan grad, stari centra savršeno očuvan, sa sve rimskim koloseumom u samom srcu tog centra....vredelo je videti... ponovo ručak u Ljubljani (meksički restorani u Ljubljani su sjajni) i povratak u Bg kasno uveče. Sve u svemu oko 5400 preveženih kilometara i mnogo fabuloznih utisaka.

Srećom tu su fotke da podsećaju na ovaj put koji sada već izgleda kao san.

Pričajte, gde ste vi bili, kako ste se proveli...ovo leto je imalo dugu uvertiru, a onda kao da se na brzaka završilo...ili je to samo moj osećaj zbog žestokog ritma u koji sam upao?
Vratili smo se sinoć, pisaću uskoro više o celom putešestviju...sada samo prijava da se ne brinete. Dobro smo i zdravo što i Vama želimo.

Do 1. septembra svaki dan je nulti dan, od prvog kreće nova priča...stay tuned and you will be first to know.

Ib
Dragi prijatelji,

i mi ateisti imamo dušu pa je došlo vreme za malu letnju pauzu koja će u našem slučaju trajati od 1. do 17. avgusta. U tom periodu krstarićemo mrskim zapadnim krajevima sa naglaskom na izdajničkoj južnoj Francuskoj i tek nešto manje neprijatnoj severnoj Španiji. Večeras ukidam opciju komentara, ne bih da kad se vratim zateknem virtualnu kuću u neredu.

Ako imate neke poruke slobodno ih šaljite na ivanbevc@hotmail.com, ko treba da ima moj broj mobilnog ima ga.

Ovo je i nekakav simboličan kraj jedne lepe etape u mom životu. Po povratku sa odmora krećem u novu, još izazovniju i nadam se lepšu i uspešniju. Ovaj blog će verovatno tematski biti donekle izmenjen, možda će promeniti izgled i lokaciju ali ne brinite, druženje se nastavlja u novom, unapređenom izdanju.

Hvala svima koji su tokom prethodnih 14 meseci svojim posetama i komentarima učinili Hroniku urbanog pokušaja zabavnim i popularnim mestom na mreži.
Nadam se da ćete ostati uz nas.

Uživajte u letu. Dešava se samo jednom godišnje i, ako imate sreće, tek nekih 80 puta tokom celog života.

Ib
Znate onaj zvuk kada izvučete gumeni čep iz kade pune vode? Pa voda otiče i otiče i na kraju, kada poslednja količina istekne, čuje se onaj grozan zvuk usisavanja posle koga ostaje da isperete kadu još jednim mlazom.

To je soundtrack sinoćnjeg mitinga SRS-a, bednog okupljanja koje i pored logističke i moralne podrške izvesnih grupa građana čiji lideri su se do juče zaklinjali da čine sve da uhvate haške optuženike, nije uspelo da okupi više od 15tak hiljada ljudi. Ali je zato ostavilo pustoš na centralnim gradskim ulicama. Ne kažem da je Vučiću and co. bilo u interesu da do toga dođe. Partiji koja insistira na imidžu ozbiljne i sistemske bi mnogo više odgovarao miran miting koji bi okupio mnogo više ljudi. Niti mislim da su sinoć Bg rušile standardne pristalice SRS-a. Rušile su ga navijačke barabe kakvih ima u svakoj zemlji i koji, gle čuda, nekako uvek "podržavaju" partije sličnih fizionomija. Ne možeš 15 godina pozivati na ratove i istrebljivanje svega što je nesrpsko, učestvovati u nacifikaciji dela stanovništva, proturati razne problematične ideje i štititi potencijalne zločince, a na kraju se čuditi otkud sada ovi huligani...to je teško licemerje koje svoju kulminaciju ima u pokušaju da se istima uvučeš izjavama o "gnevnim mladim ljudima" koje eto srce boli za Kosovom, Radovanom...mada jedino što njih realno bolucka jeste spolovilo. Trebalo je bes zbog maestralne partije Jokanovićevih izabranika u Bakuu iskaliti na nekome/nečemu.

Ali vratimo se najvažnijem, simboličnom broju okupljenih sinoć. Ispostavilo se da Srbe nije baš briga za RK-a, a za verovati je da će RM imati reprizni efekat, tj. da će rejting te emisije biti još niži...Hadžić verovatno izazove tek esnafski protest udruženja magacionera. Radovan je u toku noći isporučen u Hag, spremite se za još poneku tiradu radikalskog vrha i to će uglavnom biti to. Uvek možete da ugasite ton na TV-u i dobro se zabavite posmatranjem tih kiselih lica. Grimase često mnogo više govore od reči.

I hajde više da se manemo zabavom oko Dabića, ok, bilo je smešno par dana, onako, na ivici apsurda, ali kada se sve slegne i spadnu brkovi i brada ostaje onaj isti ludak koji je dirigovao opsadom i razaranjem Sarajeva i masakrom u Srebrenici. Otprilike isto kao što je njegov alter ego lečio po Srbiji (alternativno) tako je i Radovan oslobađao i usrećivao narod Bosne i Hercegovine. To što je stekao toliko poklonika u oba slučaja govori mnogo više o nama nego o njemu. Zar smo Domanovića čitali baš tako davno?
Možda kasno postavljam ovo pitanje, primećujem letnju oseku poseta i komentara, ali računam da Vas još dovoljno ima da bi mogla da se napravi pristojna anketa.

Jel more ili planina? Grčka, Turska, Egipat, Tunis, HrvaCka, CG, Bugarska...ili nešto malo dalje i nesvakidašnjije?

A da stvarno možete da birate gde bi otišli, sa kim i na koliko dana?

Ja bih sa ženom i nekoliko najbližih ljudi na ostrvo Bora Bora...tri nedelje bi bile skroz ok, mentalno i fizičko pročišćenje, potpuno opuštanje i relaksacija, plivanje, ronjenje i omega 3. Ali kako je cijena prava sitnica (po osobi oko 5000 evra) teško da će ovakvo putovanje biti organizovano u skorije vreme. Mada, nikad se ne zna.... ;)
Glavni urednik Wireda Chris Anderson je kreirao zanimljivu spravicu za merenje vaše online slave. Idite na stranu http://www.wired.com/culture/lifestyle/magazine/16-08/howto_allison i siđite dole do crvenog kvadrata zvanog Vanity Validator, ukucajte vaše ime i vidite ko ste i šta ste. Moje ime daje rezultat 44, nije loše ali do 100 imam još da se potrudim.

A vi?
Trebalo je da nakno ovoliko vremena i desetine koncerata svega bitnog što je pohodilo ove krajeve dođe Lenny da bih konačno shvatio šta je prava rok zvezda. Čisto sumnjam da je bilo ko sinoćni koncerta napustio nezadovoljan, svirka je bila grandiozno dobra, međutim, jedan detalj je meni predstavljao pravo otkrovenje. Harizma koja odvaja one koji su "samo" briljantni muzičari od pravih mega starova. Lenny je fenomen. Čovek koji je čim se pojavio na bini i pustio glas osvojio 10.000 ljudi u Areni, a onda je u narednih 140 minuta opčinjavao masu, upravljao njom, zavodio je, terao je da se ponaša kao opiljci metala u odnosu na magnet da bi pred kraj bukvalno postao deo nje sišavši u prve redove gde je zaradio brdo poljubaca, zagrljaja i dodira.

Priznajem da nikada nisam doživeo ovako nešto, kapiram da su ovako izgledali nastupi Elvisa, Hendrixa, Doorsa, James Browna... kada harizmatični lider stane i pogleda u masu i nasmeši se, a masa reaguje delirično, kada više od dva sata postoji pravi ljubavni odnos publike i izvođača...muzika je tu bitna, naravno, da nije u životu potpisao 15tak top 10 hitova ne bi bio to što jeste ali Lenny ima ono nešto više.

A momenat kada je na bis izveo Are You Gonna Go My Way ulazi direktno u legendu beogradskih koncerata. Jedan od najvećih rifova svih vremena ispomerao nam je unutrašnje organe, 10.000 ljudi je odskakalo celu pesmu, zvuk i svetlo su bili fenomenalni i to je bio najbolji mogući kraj.

Nešto se pitam...kakav li je onda tek Prince uživo?
Ne brinite, naslov se ne odnosi na jučerašnjeg 3D junaka već na globalni fenomen, film The Dark Knight koji je za prva 4 dana prikazivanja u SAD zaradio 182,9 miliona dolara i preti da postane jedan od najprofitabilnijih filmova u istoriji. Svakako će najbrže probiti granicu od 200 miliona dolare, koliko već juče mu je to uspelo čime je za 3 dana nadmašio treći deo Spider-mana. Suštinski, ovo nije nova situacija za Betmena, naime i prva 3 filma su svojevremeno postavljali nove granice samo što to sada, u odnosu na ove cifre, deluje pomalo smešno.
Ovaj film je i dokaz kako sposobna i moćna kompanija može da izgradi mit oko filma i pre njegovog prikazivanja. Sve prve projekcije su bile rasprodate nedeljama unapred, kreiran je strahovit "buzz", a mračna aura koju je film dobio zbog tragične smrti Hita Ledžera nije škodila, čak naprotiv. Osim toga, svi su se prethodnog Nolanovog Betmena sećali kao jako dobrog...uglavnom samo su ga se tako i sećali, pokušajte da se prisetite šta se tačno tamo dešavalo...ja sam pokušavao ali mi nije išlo baš najbolje...on gubi roditelje na početku...i onda...Keti Holms...hmmm

A kakav je ovaj film u stvari? Ambiciozan, vrlo ozbiljan (nekada i preozbiljan za svoje dobro), briljantno snimljen, glumački odličan....i jebeno predugačak. Iz nekog razloga Nolan je propustio da poentira negde oko 110tog minuta filma kada je celu stvar doveo do vrhunca i kada smo mogli imati briljantno zaokruženi drugi deo epa iza koga bi usledilo nešto vedrije razrešenje (otprilike na nivou filma Imperija uzvraća udarac). Film se nastavlja i traje 155 minuta, poslednjih pola sata kao da gledamo početak sledećeg filma, a nakon klimaksa koji smo upravo doživeli gubimo odnos sa dešavanjima na platnu koja su i dalje dobro snimljena, odglumljena, režirana...ali vrhunac je prošao i to počinje da liči na egzibicionističko dokazivanje momka na vijagri pred devojkom koja bi mnogo radije zapalila cigaretu nego "uživala" u daljem seksu.

Elem, Greatest Chance Ever Missed, ali i film koji obavezno morate da pogledate...vrlo je moguće da nećete podeliti moje mišljenje i da će vas film oduševiti kao što već jeste mnoge gledaoce i kritičare.
Ja sam eto zadovoljan, Vučić upravo pušta sebi krv u kadi punoj tople vode dok gumena patkica sa kljunom teksture nosa Voje Šešelja tužno pluta pored njegovog kolena, a Ljiljana "Greenpeace" Karadžić gaji pomešana osećanja tuge i sreće jer bar zna da je "Rasho" alive!

Najteže je Rasimu Lj. Čovek sada mora da uči drugačiji tekst.

Informacije da je u'apšen negde na Vračaru (Kalenić pijaca?) ili u autobusu GSP-a (nije imao kartu?) dodaju diskretnu notu tragikomike i ovom slučaju.

Valjda će ovaj srBski junak (sposoban da izdrži sve sankcije Srbiji i svako maltretiranje svoje porodice) progovoriti i zahvaliti se svima koji su ga logistički podržavali poslednjih godina. Cijenim da bi ta lista mogla biti "ko je ko u Srbiji", bar što se tiče dobrog dela naše političko ekonomske scene.

Pretpostavljam da i saučesnici imaju nešto da kažu?
Nas na svu sreću neće. U subotu skoknuli do Ade Međice koja je stvarno mali raj. Pozicionirali se na obodu ostrvceta, grickali švajcarsku čokoladu, čitali knjige i novine, pobegli u hlad posle sat vremena jer je postalo jako vruće. A nedelja je donela izlet na Kosmaj kod prijatelja koji tamo provode jako lepe vikende. Ledena grapa, roštilj, lokalni bazen, hladna lubenica i druženje...dovoljno da uveče zaspiš kao klada i da sanjaš najčudnije moguće snove iz kojih se budiš začuđen nad samim sobom.

Oh, gle, već je ponedeljak, još samo 9 radnih dana do završetka karijere na sadašnjem radnom mestu. Potom sledi 17todnevni eurotrip do juga Francuske sa planiranim posetama Barseloni, Bordou i silnim živopisnim gradićima oko Perpinjana u kojem ćemo biti smešteni.

A onda ... ma čuće se :)
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk