
Recimo, prva Olimpijada koje se baš živo sećam je ona iz Los Anđelesa. Moskvu ne pamtim...imao sam 8 godina, što baš i nije opravdanje, imam potpuni blackout svih sportskih dešavanja pre Svetskog prvenstva u fudbalu u Španiji. Ali se zato L.A.-a sećam vrlo živo. Bio je letnji raspust, imao sam 12 godina i noći sam provodio uz TV. Još te godine nije bilo sovjetskog bloka što je našim momcima i devojkama olakšalo posao. Osvojili smo neko brdo medalja, čini mi se 18....glupi detalji kojih se sećam: keva i ćale kreću na posao i ostaju da odgledaju kraj vaterpolo utakmice sa SAD koja završava remijem (5:5, mislim)i naši (Krivokapić, Bebić, Paškvalin, Đuho, Roje...) osvajaju zlato jer je bio liga sistem, (ne)zasluženo zlato boksera Josipovića koji bez borbe jer je naš sudija diskvalifikovao Ivandera Holifilda, pobednika drugog polufinala, osvaja "najsjajnije odličje" i na dodeli medalja iz džepa vadi zastavicu Yugoslavie koju podiže okrenutu naopako (neki su ovo protumačili kao hrvatsku provokaciju :))....pamtim i duele Dražena Petrovića i Španca Korbalana, 4 zlatne medalje Karla Luisa, uspehe naših rvača - Šaban Seidiu i Šaban Trstena koji pravi salto nakon pobede u finalu.
Podelite sa nama svoje glupe uspomene, ne moraju da budu sportske.


