Svi postovi sa bloga: Hronika urbanog pokušaja - blog Ivana Bevc

http://www.blic.co.yu/drustvo.php?id=47506

A kod komše uvek u frižider svega...salmonela...i nutela aj aj aj aj.

Kad li će u knjige rođenih biti upisana prva devojčica sa imenom Salmonela?

Salmonela, Salmonela, zašto me nisi htela....
Blablabla, naravno da i dalje postoje samo dva dana, petak i ponedeljak, s tim što ovaj drugi prkosi zakonima verovatnoće i pojavljuje se nešto češće.

Vikend beše ko vikend i šta da se priča, red fudbala, red pića. Petak uveče sam proveo u mraku, bez struje jer je već pre prve kapi kiše sistem pao pa sam imao romantičan pogled na oluju. Nakon dva sata struja se vratila, a ja sam razmišljao da bi 15 minuta bez prenosa u slučaju da smo mi bili organizatori EP verovatno više ličili na veče bez fudbala.

Subota je krasan dan, kada ne moraš da sređuješ kuću (dolaze matorci iz pečalbe) ali je bar veče izvadilo prosek. Na Šikari nastup benda Svi na pod. Kakva ekipa, kakva svirka!! Petar Rudić je definitivno jedan od autora za koje pod hitno morate čuti. Intro je otpevao Saša Ivanović (ex Mravi) - obradu hita Du Du A "Afrikanac u Beogradu", a onda kreće ludilo: 9 članova benda na bini, za vokalom se smenjuju Zoja Borovčanin i tandem Zoe Kidah (soul vokal koji pali masu) i Constructa (ragamafin vokal sa aromom Kingstona), gitara, bas, bubanj, saksofon + Petrove sempl intervencije.... nešto više od pola sata pakleno dobrog provoda na prepunom brodiću... funky, rege, soul... kroz prangijajuće rifove i sjajne aranžmane.

Kao ekstra detalj dodajem info da na Šikari imaju 26 vrsta piva. Nisam bio u formi pa sam popio samo Grolsch (promo cena 130 din) i moj omiljeni mutni Paulaner (200 din)...a meračio sam i crveni Kilkenny ali nešto mi nije išlo....no, ima dana. Nastup ponovo okupljenih Mrava sam ispratio do pola, bio sam malo umoran, a i posle SNP-a ovo nekako zvuči zastarelo, a i suviše liči na Darkwood Dub....

Nedelju provedoh u druženju sa rodbinom, kakofoniji dečijih glasova i posmatrajući kako fudbalska pravda pobeđuje. Nemci ionako dobijaju svako drugo finale, zapamtite to ako imate lošu naviku da se kladite. Neke stvari su konstanta - kao recimo podatak da se kod Rusa na čelu države smenjuju ćelavi i kosmati :)
Inspirisan urnebesnim Jeleninim tekstom koji je kod mene ali i mnogih drugih izazvao poplavu uspomena iz detinjstva (http://www.artmistakes.com/?p=689#comments) od juče se uz osmeh prisećam stvari koje sam kao dete voleo. Pošto je ovo još jedna subota u kojoj se budim prerano uspevam da na TV-u vidim neke stvari koje se propuštaju kada spavaš duže - recimo da ide repriza odlične lutkarske serije Laku noć deco. Mada sam je pratio jer imam mlađeg brata ne krijem da sam uživao gledajući je. Oduvek sam bio fan lutkarskih emisija, ima u njima nečeg potpuno fenomenalnog, nepotpune su kao iluzija (kao pozorište) ali kada su dobre (kao dobra pozorišna predstava) onda su sjajne. Prvi i neprevaziđeni je svakako Muppet Show, jedna od Top 10 serija svih žanrova ikada. Imao sam i knjigu i majicu kad sam bio dete. A kada sam počeo da ispoljavam svoj jedinstveni smisao za humor stiglo je i etiketiranje da sam "kao one dede iz lože" (Statler i Valdorf, za neupućene). Ali ni domaća televizija nije bila za bacanje. Ponosno priznajem da nisam propuštao Lutkomendiju, ingenioznu NS seriju sa karakterima koje pamtim i danas (orao Artemije i njegova ljubav kamila Matilda čiji beduin stalno zakukava "Oću kućiiiii" ...). A Laku noć deco je postala još zabavnija nakon opaske jednog drugara da su polovina likova u stvari alkoholičari (pas u siledžijka majici, olinjali magarac, lija sumnjivog stajlinga - sa glasom Danice Maksimović, mislim, stvarno..), nakon toga smo seriju gledali uz urnebesan smeh na svaki promukli glas (Ljubiša Bačić) koji su puštali.

Brine li neko za ovu novu decu ili će odrastati na istim stvarima na kojima smo i mi? Dajte onda i Na slovo na slovo (Mića i Aćim) i Cvrčkov album. Da vide deca i nešto lepo i poučno pre nego što ih dohvate Pokemoni.
Plan za posetu večerašnjem koncertu benda Veliki prezir ozbiljno je uzdrman najavama nepogoda koje se očekuju večeras. Kažu da je isto već posetilo zapadnu i srednju Evropu (lišivši nas usput 15tak minuta polufinala) i da nije nimalo naivno. Ja se sve nadam da se izduvalo na bogatima i da će do nas istočne sirotinje stići u blažem obliku.

Ali kako sutra uveče treba da bude lepo i tada će Letnja šikara biti mesto koje treba posetiti jer je na repertoaru program 2 za 1, tj. Petar Rudić prvo nastupa sa Mravima, a potom i sa svojim drugim projektom Svi na pod. Oni koji su ih gledali kažu da je u pitanju dobra vožnja.

Počeh da čitam novog Murakamija... 'nako...stilski drugačije, no to je tek prvih 20tak strana, videćemo.

Čudan je ovo dan, deluje jako promenljivo, nadajmo se najboljem.

p.s. obavezno overite odlični Teofilov tekst na temu Politike, nemam šta da oduzmem i dodam. http://www.vreme.com/cms/view.php?id=644406
Sad će da se jave silni pametnjakovići koji su "znali" da će Nole da kiksne, isti su već ispisivali nekrolog i Aninoj karijeri al ih je mala uz malu pomoć sreće i čeličnu volju demantovala.

Kada je, tada poluanonimni Novak, obarao velikane to nam je bilo super, e pa povremeno mora da se plati taj dug i da se negde popije lekcija. Naročito što i sam Novak nikada nije bio glasniji i hrabriji u izjavama nego pred ovaj Wimbledon, gotovo da je već bio pobedio i Federera i Nadala. Tako da na ovaj poraz treba i gledati kao ne nešto što je suštinski došlo u pravom trenutku. I za njega i za nas. Nije sve u sportu, ima nešto i u ekonomiji, kulturi...

A RTS je juče još jednom dokazao da je neprevaziđen. Problemi sa vezama dešavaju se svima ali samo u RTS-u nema nikog dovoljno lucidnog da okrene Acu Stojanovića na mobilni i prespoji ga tako imamo bar radio prenos najuzbudljivijeg dela utakmice.
Turcima i Nemcima svaka čast, onako se igra fudbal.

Za koga navijate večeras? Nijedna nije priznala Kosmet :)
Nije da sam od onih koji se žale ali su Sting i ekipa sinoć mogli da u svoj nastup ugrade malo više energije i emocija. Svirka kao svirka je bila ok, ozvučenje vrlo kvalitetno, da je bilo malo više pojačano ne bi škodilo, čisto da čujemo taj njegov oguljeni bas, ali sve u svemu mlako i za brzi zaborav. Žao mi je onih koji su od svih koncerata koji su se naređali ovih par meseci odabrali baš Police. Naročito posle onog i onakvog Kejva.

Nego, videste li ovo: http://www.b92.net/info/intervju/index.php?nav_id=305152&

Projekat za koji sam čuo pre par meseci sada je i zvanično obznanjen. Internet definitivno odnosi prevagu u personalizovanom pristupu korisniku, super što smo prvi u regionu u ovome. Često se žalim na B92 i kudim ih (iz najbolje namere) ali za ovo im kapa dole.
Ovo je 333. post koji ovde objavljujem. Nisam verovao da u meni ima toliko upornosti i istrajnosti da doteram dotle. Kvalitet možda i nije neki ali sam zato svakodnevan, baš kao život u Srbiji :)

Jel idete na Police večeras? Ja na kraju prelomio da ipak idem jer me je iskustvo podučilo da se uvek više kaješ kada nešto nisi uradio nego kada si uradio. Ako bude dobro, meni super. Ako bude loše (kao prošle godine na Pepersima) eto meni teme za razglabanje, kritiku, dizanje posete blogu (dan posle neslavne inđijske epizode imao sam preko 600 posetilaca) i lepe priče koju ću sa slašću moći da evociram do pozne starosti.

U suštini Police je ok bend, većina užasa koja vam možda pada na pamet je čisto Stingov produkt mada su me malo zaplašili podatkom da će biti i toga, valjda ne više od 2-3 all time favorita koje ćemo preživeti. Vreme je nikad lepše, samo da bude dovoljno hladnog piva, manje ljudi nego na Stonsima. Ne bih sebi oprostio propuštanje šanse da iz grla nekoliko desetina hiljada ljudi čujem: MESEČINA BATO!!!
Radni narode Srbije, evo izložbe koja se ne propušta:

Izložbe crteža, skica i eksponata slavnog Leonarda Da Vinčija pod nazivom "Leonardovi kodeksi i mašine" biće otvorena 23. juna, u beogradskoj galeriji Niš art fondacije (Tošin bunar), saopštili su organizatori na konferenciji za novinare.

Znam da Tošin bunar nije Knez Mihailova ali baš mi je super ta decentralizacija umetnosti i kulture, za ovakvu stvar možemo da mrdnemo dupe nekoliko kilometara, a i ljudi sa NBG-a imaju nešto sjajno u svom komšiluku. Pretpostavljam da je ova galerija klimatizovana (Filip Moris je iza toga) pa nemate izgovor da ne odete :)

Niš je imao 30.000 posetilaca, doduše većina je došla posle bruke koja se digla kada je utvrđeno da je posle par meseci svega desetak hiljada ljudi videlo izložbu pa su nakon toga usledili apeli na direktore škola koji nisu bili našli za shodno da organizuju posete izložbi. Ali na kraju je sve ispalo ok i 10% "građana" je videlo nešto što Niš ne pamti. Po logici brojeva oko 170.000 Beograđana se očekuje da poseti, mada je termin prilično nezgodan, leto je, odmori su, škole i fakulteti ne rade... ali ipak verujem da smo željni dobrih izložbi koje su nekada mnogo češće gostovale kod nas, i uvek privlačile impozantan broj posetilaca. Ta praksa treba da se vrati, nakon što Narodni muzej završi sa rekonstrukcijom mogao bi svake godine da dovodi neki od poznatih svetskih muzeja na gostovanje...a i da ista uzvraća.
Probudio se oko pola 6, kao debil se vrteo u krevetu sat i po pokušavajući da zaspim. Ništa. Na kraju ustao shvativši da sam na tim sitnim insomnijama i nesvrsishodnim spavačkim pokušajima sigurno potrošio bar 1% svog života. Možda zvuči kao sitna brojka ali 1% jedne godine su 3,5 dana, dakle za ceo život prosečnog trajanja može da se izgubi i celih 250 dana. A nije to jedina nesvrsishodna aktivnost kojoj se prepuštamo. Poraze me brojke koje se odnose na broj sati koji provedemo pred TV-om. Ok, nije problem kada to vreme iskoristimo da pogledamo nešto poput sinoćne utakmice, to je vredelo svakog minuta gledanja. Ali saberimo samo sve reklame koje smo odgledali...jezivo...pitam se kako i kada uopšte stignemo da uradimo nešto iole značajno. Na poslu sigurno ne.

Dok ovo kuckam shvatam da mi je ton posta potpuno u duhu knjige koju sam sinoć započeo...zove se Mulej, a napisao ju je meni jako drag norveški pisac Erland Lu. Oni koji nisu pročitali Naivan, super, Doplera ili Volvo kamione mnogo su propustili. Elem, knjiga mi je stigla juče iz Geopoetika, zajedno sa novim Murakamijem (Kada padne noć), obe knjige su skromnog obima, imaju oko 160 strana, taman za ovaj vikend....oružje u borbi protiv nesanice, reklama i ostalih gutača vremena.

Večeras idemo na Boni Princ Bilija, kapiram da će biti zanimljivo, jedino me brine što ne znam tačno kada koncert počinje. Užasno me smaraju ovdašnje fore sa počecima koncerata. Ako piše da počinje u 20:00 zašto nije tako? Zašto se svi prećutno pojavimo između pola 9 i 9, a onda čekamo još malo da se napuni da bi koncert na kraju počeo u pola 10. Na svakom koncertu izgubimo sat vremena u besmislenom čekanju. Džizs....baš sam u potrazi za izgubljenim vremenom. Ja sam u stvari control freak...sad sam to skapirao. Pitajte me koliko love imam u novčaniku. Uvek znam.

I gde je dovraga sada Indie-go? Jel na Letnjoj šikari ili kod Pobednika? Dobro, znam da će na BPB biti bar 200 indigoovaca pa ću tamo moći da saznam. Mogu da ih pratim kada krenu posle koncerta...samo šta ako krenem za nekim ko ide kući?

Ehm...nevermind, dobro jutro, vidimo se večeras.
Meni omiljeni web browser je dobio treću inkarnaciju koja je juče krenula u akciju obaranja svetskog rekorda u broju downloada u jednom danu. Ja sam ga skinuo za kućnu, a sada ću i za upotrebu na poslu ali i dalje ne stojimo baš slavno u odnosu na komšije (zar će 4,5 miliona Hrvata da bude bolje od nas?!) pa vas pozivam da se pridružite. Živeli dobri, a (legalno) besplatni programi!
http://www.spreadfirefox.com/en-US/worldrecord
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk