Svi postovi sa bloga: Zaratustra

Slušanje posta (Prijava za Podcast Feed)



Mrzelo me da pišem po papiru...
Škrabao sam po  bubici koja se naziva mikrofon...
Dakle mikro bubica...
Požutela od dima...
I ne setjam se šta sam sve škrabao po njoj...
Nije ni bitno...
Filing je jedino čega se sećam...
I dima...
I nekog buljavog psa koji mi je ležao pored nogu
S vremena na vreme trebeći se od buva...
I dobro je...
Zašto ne bi bilo....

Mučim Vas znam...
Morate da donlaudujete ovu mp3-icu
Ili je poslušate putem podcast-a
Ukoliko želite da čujete
Šta je to mudro danas govorio .:Z:.

Ništa mudro
Ništa mudro
Samo sam se raspravljao sa samim sobom

Dobro je to....






Retki su trenuci u kojima vreme
Prestaje da bude vreme

Čuješ li ?

Baci u prvi kontejner
Onaj sat koji ti nikada nisam poklonio

I da

Zajebi vreme
Budi uz mene



Posmatram te između prstiju
Da ne ureknem
Lepotu
Duše tvoje

* * *

eto
..:: Bash ::..







Naučio sam te letenju
Pre nego što si dobila krila



Nisam ti ja slikarsko platno
Pa da po njemu
Iznova
Po ko zna koji put
Prefarbavaš površine novom bojom

Ni ispijena limenka koka-kole
Zgnječena i odbačena u prvi kontejner

Kažeš da  ti se u ustima topim poput šećera
Ali ti je problem što me ne možeš istopiti

U snovima pokušavaš da igramo žmurke
A pri tom zaboravljaš da umem dobro da varam
Ne možeš mi se sakriti
Ne možeš mi pobeći

Nisam ti ja....
Tooo...
Tamo nešto...

Šta sam ti ja ?

Tek čovek
Koji ti je odgrizao dobar komad srca
I ostavio te bez prava na mogućnost invalidnine

Tvoje
Remek delo






Dve hiljade i prva je, na današnji dan, ja i V. sedimo pored bake. Znamo da je kraj, pitanje je samo trenutka. Pratimo ono što u bunilu priča. Govori nam da prolazi kroz šumu - gustu -  šumar je krči ispred nje. Sve bliža je proplanku i svetlosti. Ostalo je još par stabala da se poseku.

V. mi govori,
- Vreme je, požuri - dovezi joj sestru.
Gazim, ne znam ni sam kojom brzinom. Nakon deset minuta zvoni mi telefon.
Znam šta je i da se ne odazivam.
V. mi uplakano kaže, otišla je.
Baš tim rečima, okrenula se prema njoj i nasmejanim licem izgovorila "Eee sad ode Ja!"

* * *

Dve godine kasnije, na današnji dan, ležim zavaljen u krevet, gledam neki film i opušteno osluškujem pucketanje vatre u kaminu.
Napolju sitna kiša rominja, baš kao i sada.
Zvoni mi telefon.
- B. na vezi - .:Z:. ti si? Čuj prijatelju ne znam kako da ti kažem, ćale ti je imao nesreću.
Jedino što uspevam da izgovorim,
- Da li je živ ?
- U komi je, gledaj da što pre viziraš pasoš i kreneš.

* * *

Danas sam im obišao grobove i pustio da tuga ispliva iz mene. Čudan je taj 12. novembar. Čudno je da majka i sin odu na isti dan. Čudan je život što nas spaja i razdvaja, sto mu čuda...



Bude tih jesenjih dana
Kada zaluta po koji listić tebe
I upadne
U čašu
Iz koje smo znali
Da se opijamo nektarima ljubavi
I onda ga pustim
Pustim da se razlaže
Očekujući alhemijski proces
Ljubavne fermentacije
Ja
..::Z::..
Tvoja looda






Pokret ruke dovoljno dobar da opipa nedodirljivo
I pogled s namerom uprt ravno ka ogledalu tvoje duše
Govori li ti koliko u meni još uvek žara ima
Da rasplamsa svu onu bujicu neizgovorenih reči

Pričao sam ti jednom...

Mi smo ptice - visokoletači
Izgubljene u nepreglednoj šumi života
Osuđene da poprimaju ljudske osobine
Koje nas čine tako ranjivim i ograničenim
Dok levitiramo
Razbacani po gradovima
U zadimljenim potkrovljima
Šarajući prstima po karti
Putujući magistralama
Bez kapi benzina
Ka samo nama poznatim odredištima
Osmehujući se novim dolazećim danima
U kojima sivilo jesenjeg jutra
Nije dovoljno sivo da pomuti bistrinu naših pogleda

A onda se odmaknem par koraka od tebe
I posmatram te u zanosu
Dugo te posmatram
Kroz polusklopljene oči
Iz kojih izbija pozitivno ludilo

- Lood si! - Kažeš mi
- Ooo da, lood za tobom
Smešeći se glasno
Odgovaram ti
Dok se precizno poput skakača u vodu
Bacam na desnu stranu kreveta
Koji od milošte nazivamo
KLACKALICA ZA PTICE
Pazeći pri tom
Da ti ne nagnječim ruku
Koja je krenula
 U zagrljaj






SVE JE TO ISTO !

U dragim trenucima!

KADA SMO TRODIMENZIONALNI EKRANI
STVARNOSTI

Prepušteni stvarnosti - prepušteni i živi

Voleći vlastitu stvarnost i slobodu

Svetli kao leteći tirkizi što jure kroz meso vremena

Tu u našoj maloj botaničkoj bašti

ZASTAKLЈENOJ








Čitav jedan svet
Precizno oblikovan
Našim
I samo našim rečima
Nestaje u blagom procesu preobražaja

Procesi su neminovnost
Rekao sam ti jednom
Neminovnost
Da
Rekla si mi jednom

Koliko još procesa treba da se dogode
Da bi se duša dovoljno dobro ispolirala
Spremna
Za neka nova svitanja
U kojima nas nema ?




blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk