Nemam omiljenog američkog pisca. Baš ih nešto ne volim. Da je Hemingvej, čiji su romani prenatrpani onim bezveznim „reče on, reče ona, reče, rekoh..“, napisao samo „Zbogom oružje“, tad bacio pero i odmah da se latio puške, mogao je kod mene da ostane upamćen kao dobar pisac. Da nije Stiven King, onakav, nenormalan, sve paranormalne [...]
Čuo sam za tebe da noću hodaš po krovovima uhvatiš se za kišobran il’ balon i lebdiš i da šetaš kroz prstenove vekova, uglavnom bosonoga. Čuo sam, pojavljuješ se nad kotlinama, širiš ruke magličasto i da ti nije nikakav problem šetati po horizontu neki su te i videli tamo. Čuo sam za tebe, ponekad kišiš, [...]
Kuda ste išle bez mene pohodeći noć kroz zastore mog sna? Tražile smo valc i tango muzički špil stopio se u jedninu podijuma: „Novi sam ovde dozvolite da se predstavim, Tanc Balans.“ Zabeležio je pobedu i otplesao se da proslavlja zaspale smo na tasu tugaljive strane. … Probudio me prasak tela i tla. Od tada [...]
Više nije dovoljno reći tečeš kroz jedarca u talasima nežnosti nanosiš svetlosni prah koji ostavljam za sobom više nije dovoljno reći u komorama i pretkomorama bića istopio si lednike ponovo svom silinom vatrenih uplitanja živim više nije dovoljno reći nosim te u najsitnijem porubu haljine svijenog kao dragocenost drevnog pisma u vlasima kose pred kojima [...]
I Pili smo vodu jedno drugom iz pupka, hranili se svetlošću sreće u dubokim senčenjima očiju. Ko bi rekao!? Peščanik bez peska. Terazije bez tasova. Umesto sjaja kolena svaki je zglob oteklina ožiljaka. Pokidaj ih i nosi u zbirke tvog hobija. Ko bi rekao!? Sakupljač ožiljaka. II Ja bih nikad da ti ne oprostim [...]