Večernje novosti su juče objavile veoma interesantan članak koji nosi naslov „Četovanje puno mržnje“. Nadnaslova članka je „Šta se poručuje na zvaničnim internet prezentacijama gradova i sela Republike Srpske“. Članak prenosim u cijelosti.
BANJLUKA – Živjetu u Republici Srpskoj, a mrzeti je? Pisati o svojoj državi najgore, vojsku i policiju nazivati zločinačkom, može se zahvaljujući tehnološkom napretku koji je ovu državu više nego inficirao, a dešava se svakodnevno – na internet-portalima. Ovaj način komunikacije, uistinu, veoma je teško kontrolisati. Ipak, u RS postavljeno je toliko neprijateljski nastrojenih portala protiv nje, da je to u najmanju ruku – alarmantno.
Najbolju primer za ovo je „zvanična“ internet-stranica potkozarskog sela Kozarca (www.Kozarac.com), koje se nalazi na putu između Banjaluke i Prijedora. Nigde se na tom sajtu ne pominje Republika Srpska u kojoj se Kozarac nalazi. Selo se geografski locira kao – Kozarac u Bosanskoj Krajini i Bosni i Hercegovini. Prepun je sajt ratnohuškačke retorike, zbog koje bi drugi mediji bili i te kako kažnjeni, a pojedninci koji bi to javno izrekli mogli bi da budu čak i krivično gonjeni. „Agresor (čitaj: JNA i Teritorijalna odbrana) preuzimaju kontrolu nad Prijedorom i većim delom opštine. Pored prijedorskog sela Hambarine samo Kozarac ostaje slobodna teritorija u ovom delu Bosanske Krajine“ – neki su od navoda sa ovog sajta. Slična je i sa sajtom grada u istočnom delu Srpske – Rogaticom. Tamo, sem ostalog, piše i da su „neustrašivi momci krenuli u ozbiljne okršaje sa agresorom” (Vojska RS).
Na gotovo svim takozvanim službenim stranama gradova Srpske, oni su već godinama unazad dok su još važili stari nazivi gradova – Srpski Brod, Kozarska Dubica te gradove nazivali Bosanski Brod, starim i nevažećim imenima. Tako se i Novi Grad naziva Bosanski Novi, Kozarska Dubica – Bosanska Dubica. I tako redom, grad po grad, a u Srpskoj sve „vrvi“ od četnika i agresora.
Ovo su samo neki od primera šta „surferi“ iz sveta mogu da pronađu ako u svoj pretraživač ukucaju naziv grada u Srpskoj, koji ih zanima i šta mogu naći na prezentacijama za kojie pišu da su zvanične. Na najpopularnijem „bosanskom“ sajtu (www.bolchat.com) mogu se registrovati svi prefiksi sem SRB i SRP. Takođe, ako u razgovoru pomenete Srbiju, Srpsku, ili Srbina, operateri će vas odmah „počastiti“ – izbacivanjem sa popularnog „četa“.
U Republici Srpskoj nema validnog zakona, koji se odnosi na ovakav vid prestupa – internet pirateriju ili širenje nacionalne i verske mržnje. Na ovakve ispade, ipak bi neko trebao reagovati, bila to policija ili tužilaštvo. M.Labus
Šta mislite o ovome tekstu? A šta mislite o pomenutim sajtovima? A o govoru mržnje? Kako nastaje, zašto nastaje? Vijeće Evrope je definisalo da taj problem „podrazumjeva sve oblike izražavanja koji šire, podstiču ili pravdaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisematizam ili druge oblike mržnje zasnovane na netoleranciji uključujući tu i netoleranciju izraženu u formi agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, diskriminacije i neprijateljstva prema manjinama i ljudima imigrantskog porijekla”. Kako prevazići tu vrstu komunikacije? Da li je kod nas to u nadležnosti Regulacione agencije za komunikacije (RAK)? Zašto ne djeluju?
U Večernjim novostima izdvajaju i ovaj tekst: Na sajtu Rijaseta Islamske verske zajednice u BiH (www.rijaset.net) između ostalog piše i ovo o Srpskoj pravoslavnoj crkvi:
- Srpska pravoslavna crkva se u potpunosti stavila u izvršavanje genocidnog plana nad ubijanjem duha i ukupnog postojanja bošnjačkog naroda. Među zločinima koje je posebno ona podupirala i generirala bilo je pokrštavanje muslimana i prevođenje u pravoslavlje. To su radili mnogobrojni pravoslavni sveštenici, koji su u jednoj ruci držali Bibliju, a u drugoj krvavu kamu.
Zloćka