Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Na bolovanju smo…

Pobjednik ovogodišnjeg Eurosonga Dima Bilan sprema se da osvoji svjetsku muzičku scenu. Obzirom da je u njegov nastup u Beogradu uloženo 10 miliona eura vjerovatno je da će to biti vjetar koji će i u nastavku karijere da duva u njegova jedra.
Razmaženi dečkić jedini je imao sobu u hotelu Hyatt, dok su ostali učesnici boravili u hotelu Continental. Zanimljiv trač je da je tražio da u sobi ima 300 kondoma, iako njegova djevojka istovremeno  tvrdi da su u »skladnoj vezi« i da se »trudila da mu bude najveća podrška«. Neki PR je gadno zgriješio kada mu je savjetovao ovu caku sa kondomima (školski primjer primitivnog zapadnjačkog načina za građenje imidža), a pri tom mu nije smatrao da je bolje da ga uvježba da izgovori par prostoproširenih rečenica na engleskom jeziku, koji bi mu mnogo više pomogao u građenju kerijere od tračerskih priča. Tragikomično ga je bilo vidjeti na preskonferenciji, a mislim da ću duže pamtiti ono njegovo »You, You, You, You, and You!!« nego tekst pjesme kojom je Rusiji donio pobjedu.

Zloćka

Vijest preuzeta sa portala Nezavisnih novina:

Strategijom razvoja grada do 2015. godine predviđena je izgradnja podzemne saobraćajnice u Ulici kralja Petra Prvog Karadorđevića, odnosno od Narodnog pozorišta RS do “Tržnice”, procijenjena vrijednost ulaganja je 25 miliona KM..

Ne znam da bi se radovao ili plakao, ovakav šmrcav sa strahom od veće temperature i stanja u zdravstvu Banja Luke.

Dok gospoda iz gradske uprave planiraju utrošiti 25! (faktorijel, jer nikad se ne zna koliko će se umnožiti ova cifra) miliona na podzemni tunel, planirajući veće pješačke zone u samom centru i rasterećenje postojećeg saobraćaja, jer u 15:45 kad nahrle sa svojih udobnih radnih mjesta, trebaju čitavih 10-tak minuta čekati na semaforu. Hej, nisu oni krivi što izlaze petnaest minuta prije kraja radnog vremena - za to je kriva gužva!.

Usput, mogli bi snimati i katastrofične filmove, gdje se čitav centar urušava u tunel prilikom ustanovljivanja propusta izvođača radova ili ne daj bože zemljotresa na ovom trusnom području.

Očigledno temperatura utiče na moje jutarnje buncanje, ali veću glupost odavno nisam pročitao. Najgore je što je plan već usvojen - pa se ti slikaj paoru!

Roćko

“Prije tri sedmice učenik prvog razreda Đ. V, smjer automehaničar, nasrnuo je na svog razrednog starješinu Milku Kukolj i išamarao je pred cijelim razredom zbog neopravdanog časa. Dvojica njihovih kolega, znajući šta on namjerava, snimili su sve to mobilnim telefonom i video-zapis podijelili učenicima u školi”, kazao je juče Milišić.

preuzeto sa banjalukalive.com 

Katastrofa. Glupi dječak i još gluplji testosteron. Maloljetnička delikvencija na dijelu. Uf, pravac u kazneno-popravni dom.

Mada, tužna slika koja još jednom pokazuje koliko nam se društvo promjenilo. Promjene vrijednosti, vlast nasilja u kombinaciji sa djecom koja uči od odraslih čini čuda. Nisam mislio da ću ovako nešto doživjeti na ovim prostorima. Mislim, uvijek je bio problem sa testosteronom, ali ovo prevazilazi sve granice.

Strašno sam razočaran u naše društvo

Roćko

Trudeći se da smanjim troškove, tjeram sebe da što više koristim noge kao transportno sredstvo u Banjoj Luci. Nevjerovatno koliko čovjek može da uštedi samo kroz izbjegavanje gradske gužve, a da ne spominjem nerviranje u saobraćaju i novi način relaksacije kroz fokusiranje na okolinu.

Banja Luka se nevjerovatno promijenila kroz ovih par godina od rata i jako je zanimljivo posmatrati promjene. Često se iznenadim otkud nešto novo sagrađeno, jer prošli put kad sam tuda prošao, ništa nije postojalo.

Elem, da se vratim na poentu priče - Chiat/Day. Baveći se web istraživanjem, našao sam sliku zgrade koju koristi Chiat/Day marketniška agencija (čiji je account Apple, još od famoznog 1984 spota.).

Zamišljam kako je raditi u takvoj jednoj zgradi, koja liči na tvrđavu, ima dvogled i biometričke skenere na ulazu. Unutra rade najkreativniji ljudi, stvarajući savršen proizvod za Apple - Mac vs. PC spotove.

Možda je veza malo dubiozna, ali šta očekivati od nas, koji smo zatvoreni u polu-getoidnim novim naseljima, malim stanovima i pogledom na drugu zgradu, tik pored naše? Koliko arhitektura utiče na slobodu razmišljanja, sreću i zadovoljstvo?

Uf, možda bih ipak trebao odustati od hodanja.

Roćko

Video koji služi za sve i svašta na youtub-u - poslužio je i za parodiju povodom posljednjih izbora u Srbiji.

Pogledajte :)

http://www.youtube.com/watch?v=d8N4Os_Bo7E

Današnja kiša me prilično spustila nakon prelijepog vremena kojeg smo imali ovih dana. Elem, tražeći nešto drugo, naletio sam i na galeriju najvećeg bazena na svijetu :)

http://www.addmorephotos.com/-2/posts/3_Galleries/6_Travel/70_World_s_Largest_Swimming_Pool.html

Whoa! Hoćeeem tamoooo!

Roćko

Jedan takav primjerak upoznala sam kao djevojka koja je tek završila fakultet i pokušavala pronaći neki posao. Slala sam molbe na sve strane, neki su ljudski odbijali odmah, a ja sam ih cijenila mnogo, jer mi nisu davali lažnu nadu. Više sam se užasavala onih koji su mjesecima znali obećavati, očekujući da ću se ja u međuvremenu sjetiti da im nahranim ego i novčanike nekim skupim poklonom ili primamljivom svoticom.
Sada sam velika cura. Već odavno osjećam onaj unutrašnji signal da je nastupila readaptacija. Zadovoljna sam kada ostvarnim manje želje, srećna kada se ispune one velike. A onda se u nekom kontekstu pojavi gorepomenuti primjerak da me podsjeti kako me je mjesecima zavlačio, pozivao na razgovore koji nisu urodili mojim zaposlenjem, da bi poslje mnogo izgubljenog vremena shvatila da sam bila obmanjivana taman dovoljno dugo da njegov potomak stasa i zauzme moje mjesto.

Prezir je osjećanje koje subjekat osjeća prema nekome ko je svojim postupcima obezvrijedio neku od odnovnih ljudskih vrijednosti.

Sada je taj primjerak moj »kolega« po struci. Gleda me sa nevinim smiješkom, kao da se nikada ranije nismo ni vidjeli ni razgovarali. Ravnopravni smo. Da postoji nešto patološko u našoj vezi vidi se samo iz toga što stalno ima potrebu da mi se obraća, da bude tu negdje, da ispituje kako mi je, kako sam došla tu gdje sam…

Ljubomora je vrsta straha, ili preciznije straha od gubitka.

Zato svima koji tragaju za zaposlenjem želim da ga dobiju, jer oni koji ne traže ribu već štap za pecanje ne čine ništa loše i zaslužuju priliku. Vjerujte u sopstvenu dobrotu, sposobnost i istrajnost, i nemojte dozvoliti da vam to iko oduzme.

Zloćka

Nikad knjige sa više istinitih stereotipa ;) Pored nekoliko štampanih izdanja, internetskih kopija teksta, snimljen je i audio disk.

Tražeći više o tome, danas sam dobio mp3 sa pričom o divljoj šalterskoj službenici :) Preslušajte obavezno. Mp3 možete skinuti ovdje.

Užvajte za vikend,

Roćko

Sreća koju tražimo izmiče nam; sreća koju pružamo vraća nam se!
John M.Templeton

Kada stvari krenu naopako, često priželjkujem čudo, jer mi se čini da bi me samo ono izvuklo. Obično skupa sa finansijskom krizom dođe i neka prehlada kombinovana sa PMS-om, odjednom se ljudi sjete da mi odavno nisu skakali po glavi, roditelje nešto krene da štreca i probada, romantična veče se uguši u suzama…
A onda se desi samo klik, i kolo se pođe okretati u drugom pravcu. Svi računi plaćeni, minus jedva primijetan, imam energije kao da sam na Herbalife-u, svi su nešto fini, donose mi kolačiće, roditelji odluče mijenjati neke navike, a ja zatelebanim pogledom pratim Roćka i smješkam se.

Zloćka