Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Kratki pregled što se događalo u industriji tražilica u rujnu 2008. godine:

Kupovao sam neke knjige preko interneta i nakon kupovine mi je bilo ponuđeno od strane Masmedije da za recenziju knjige Google Adwords (Perry Marshall i Bryan Todd) na blogu mogu dobiti 2 besplatna primjerka, jedan za sebe, jedan za pokloniti. Budući da knjiga ima u naslovu ključnu riječ Google, nisam previše razmišljao i pristao sam relativno brzo na ponudu.  Za knjigu sam znao da je prevedena na hrvatski jezik, no dvoumio sam se da li da ju kupim ili ne obzirom da se Google Adwords promijenio kroz zadnjih nekoliko godina, ali i zadnjih nekoliko mjeseci. Tako da mi je ova situacija dobro došla da ju ipak pročitam.

Nakon što sam ju pročitao definitivno se isplati kupiti ju, jer savjeti koji se u njoj navode vrijede bez obzira koliko su promijenili sami sistem oglašavanja i opcije kroz proteklih par godina. Sami naglasak je na samom oglasu i kako izvući maksimalno iz svakog oglasa bez obzira cijenu, poziciju ili neki treći faktor. 

Ovako ugrubo prvih 100 stranica bavi se osnovnim stvarima kako kreirati kampanje u početku. Najveće greške se upravo rade u startu kada većina oglašivača jednostavno slaže kampanju u 10 minuta i potrpa hrpu ključnih riječi u grupe, stavi neki budžet i neku cijenu po kliku ne razmišljajući uopće koliko to utječe kasnije na samu kampanju. Time sve krene nizbrdo jer se dogodi da recimo 200 posjeta plate 200 kn, a mogli su isti taj broj posjetitelja dobiti po znatno nižoj cijeni, npr. za 100 kn, samo da su u početku kreirali kampanju bez žurbe i po određenim pravilima. Kasnije se počnu događati problemi sa previskom cijenom po kliku, neciljani klikovi itd.

Nakon savjeta kako pokrenuti kampanje ispravno sa što većim učinkom i da se što manje novaca potroši na klikove koji nisu ciljani autor stavlja ogroman naglasak na testiranje oglasa na jedan specifičan način za koji moram priznati nisam niti sam znao, no vrlo često sam ga nesvjesno koristio. Popriličan broj poglavlja se odnosi upravo na testiranje oglasa sa ciljem da za iste ili manje novce po kliku povuče što je moguće više ciljanih klikova. Većina nas nije vjerojatno niti svjesna koliko male promjene u oglasu mogu prouzročiti velike skokove u izvedbi. Ti veliki skokovi uzrokuju upravo pad cijene po kliku što na kraju rezultira većim brojem klikova za manju cijenu po kliku.

I na kraju postoji ogroman broj primjera na koji način pisati oglase, zašto ih pisati baš tako, što će se time dobiti i zašto će ti oglasi rezultirati prodajom.

Ukoliko ne znate apsolutno ništa ili jako malo o oglašavanju putem Google Adwordsa onda će vam ova knjiga definitivno uštedjeti cijeli proces postavljanja kampanja i testiranja. Preporučam.

P.S. Drugu knjigu na poklon će dobiti osoba koja je dosad na seo.hr blogu ostavila najviše komentara, a to je: Toni Aničić :).

Vjerujem da ste primjetili WMD baner ispod svakog hosta te na dnu svake stranice "Moja osobna preporuka: WMDhosting". To je plaćeno i zato ima nofollow ukoliko pogledate source kod. Ovaj post kojeg sada čitate nije plaćen, niti će biti plaćen već je doslovno moja osobna preporuka obzirom da sam na WMD hostingu oko 5 godina i nemam baš namjeru otići niti na jedan drugi. Zašto?

Pisao sam nekad davno na ovom blogu (ne mogu nać taj post jer nemam tražilicu na blogu, ali bit će jednog dana) zašto je važno imati i biti u dobrom odnosu sa svojim hostingom kad stvari krenu po zlu. Ja osobno plaćam svaku domenu 90 kn, a imam ih više od 100 komada sigurno, to je 9000 kn godišnje. Plus domene koje klijenti zaborave platit pa platim za njih. Zatim imam nekoliko najmanjih hosting paketa od 540 kn na godinu. Plus kad platim zaboravljivim klijentima host ukoliko su to zaslužili. Uglavnom domenu je inače moguće kupiti za 1$ (jedva 5 kn) na akcijama vani, host je kod nas moguće kupiti bar duplo jeftinije ako ne i za manje.

Ja ću radije platiti 90 kn za svaku domenu i 540 kn za godišnji host. Radije ću platiti i više ako poskupi. Zašto? Zato što sam siguran da mene moj host neće muljat kad se nešto dogodi, a dogodit će se, i Google padne. Kad se nešto dogodi ili počne događat ja ću dobiti točne informacije odmah i neću morati vršiti pritisak na host da saznam što se događa i kad će se popraviti već mogu biti miran jer se sve uvijek rješi. Bilo da je riječ o radnom danu, navečer u 23:59, suboti, nedjelji ili blagdanu. Što god se dogodilo ili što god trebam meni moj host rješi u rekordnom roku koji često zna biti vrlo impresivan. Takvu uslugu sam imao kad sam imao jednu domenu i jedan host, takvu imam i danas kad imam hrpu domena i hostinga.

Zato kad me mnogi pitaju za host, pa zašto toliko plaćam za domene i host itd. ovo je moj odgovor. Moj hosting ne brine koliko će njega to doći, koliko će on novaca izgubiti, koliko je to njemu vremena i posla, o čemu god se radilo, brine da meni sve proradi što prije i da ostane raditi i da ja nemam problema. A to onda vrijedi i plaćati 90 kn po domeni i 540 kn po hostu.

Ako ne znate gdje biste hostali, onda poslušajte moju osobnu preporuku: WMD hosting.

Nekako mi se čini da svi pomalo zaboravljamo na činjenicu da se posjeta može povećati i preko referala zato jer se previše fokusiramo samo na tražilice. Kada pogledate statistike sajtova posjeta sa referala uvijek ima svoj postotak, kod nekih mali, kod nekih veći. Nije ništa čudno naići na referal linkove koji šalju stotine ili tisuće posjetitelja dnevno, vidio sam oboje dosada. Neke od njih vjerojatno ne možete dobiti bez plaćanja, neke od njih ne može dobiti bez dobre veze, no neke od njih sigurno možete dobiti besplatno zbog kvalitete.

Dok radite link building ne biste se trebali previše opterećivati da li je neki link daleko od početne stranice, da li ima nofollow na sebi ili da li se nalazi na teškom dinamički kreiranom linku ili pak u lošem dizajnu. Nikad ne znate koliki vam promet taj link može dovesti. Osim prometa vrlo lako se može dogoditi i da donese kupce. Pogotovo referal linkovi koji se rangiraju za vaše ključne riječi. Njih bi trebali stvarno pokušati dobiti jer što se rangira direktno vuče promet sa tražilica i vi taj promet može preusmjeriti na svoje stranice uz možda neku malu novčanu naknadu, dobru volju webmastera ili iz nekog sasvim drugog razloga.

Evo malo glupiranja za zabavu na temu tražilica: Search Engine Rap Batle. Nisam uspio naći same stihove nigdje, no nadam se da ćete poloviti tekst :). MSN vs. Google:

MSN vs. Yahoo

Yahoo vs. Google

Puno više uspjeha trenutno imam sa povlačenjem posjete sa social voting sajtova u našoj regiji nego sa blog agregatora. Razlog je jednostavan, po defaultu su koliko toliko optimizirani za razliku od naših blog agregatora. Postoje nekoliko osnovnih stvari što naši agregatori nemaju, to su neke osnovne optimizacije za tražilice i arhiva.

Blogodak recimo na svim svojim stranicama u title tagu ima jednu te istu stvar koju ima i na početnoj stranici: Blogodak - domaći blogovi na jednom mjestu. Permalink od samih blog postova uopće ne postoji, ne postoji poseban URL za svaki post već samo permalink za blog čiji su postovi, npr. Svi postovi sa SEO.hr bloga. Odlična stvar je jedino što ima arhivu. Po mom mišljenju da se srede te neke osnovne stvari vjerujem da bi i servis povećao posjetu, a i time bi i sami blogeri imali više posjete sa servisa.

Blogariat Beta (stara verzija je po tom pitanju puno bolja) također ima sličnih problema, no ima ih i više od Blogodka. Nema niti arhive, niti permalinkova, niti permalinkova za blogove. Time ima vrlo mali broj stranica koji naravno ne može povlačiti veliku posjetu sa tražilica što u prijevodu znači da blogovi također neće dobivati neku posjetu.

Blogorola ima nešto malo bolje, ima permalinkove za sve blog postove, no to joj ne pomaže jer nema poštenu i dobro polinkanu arhivu pa nema koristi koje bi moglo biti, time ju nemaju niti sami blogeri.

CRO RSS ima dobro određene te stvari što pokazuje i njegov rejting na Gemius ljestvici (18. mjesto), no njega pak nitko o čitatelja blogova ne prati jer je nepregledan i ima previše toga što odvlači pažnju pa opet blogeri nemaju koristi od njega iako posjetu ima.

Croportal Surf, vjerujem i po mom i vašem mišljenu, te stvari ima odrađene kako treba te od njega i imamo najviše koristi i vjerujem da će je biti još i više sa vremenom.

Ako pak malo pogledate strane blog agregatore vidjet ćete da najposjećeniji brinu poprilično o tražilicama, o samim osnovama, ali i naprednim sitnicama koje čine razliku.

Plaćanje sponzoriranih članaka na posjećenim sajtovima je jedna od metoda kako napraviti dobar buzz na brzinu i povući veći broj posjetitelja u vrlo kratkom roku. "Negativna strana" te metode je cijena sponzoriranih članaka jer kad se zbroje sve objave to ipak košta i ne mogu si svi to priuštiti. Moguće je i da odaziv neće biti kakav se očekuje, no to je sad priča za sebe. Uglavnom ukoliko si to možete priuštiti postoje neke sitnice koje vam dodatno mogu povećati posjetu, a o kojima mnogi ne razmišljaju.

Naslov u browseru ili title tagu, naslov na stranici ili h1 tagu ili bilo kakvi "naslovi" općenito su važni faktori za tražilice. Naslovi su najbitniji jer od naslova kreće sve. Sponzorirani članak koji ima ključnu riječ "sms poruke" u svom naslovu najvjerojatnije će se rangirati za tu frazu na tražilicama, bilo na 3. stranici, bilo na 5. stranici, moguće i na prvoj stranici. Jedna stvar je sigurna taj članak će vući promet sa tražilica, određeni postotak tih posjetitelja kliknut će na vaš link u tom članku i doći će na vaše stranice. Što više posjetitelja posjeti i pročita vaš članak više ljudi će vam posjetiti web. Kako sada povući više posjetitelja sa tražilica?

Koristeći ciljano tražene ključne riječi u naslovima članaka, ali i koristeći za svaki članak drugi naslov ili čak malo modificiran sadržaj. Većina sponzoriranih članaka ima jedan te isti naslov i jedan te isti tekst. Time se umanjuje vrijednost samog članka i same stranice za tražilice i gubi se potencijal. 30 istih članak sa istim naslovom cilja istu frazu na tražilicama, a ne mogu svih 30 biti u vrhu tražilica. No, svih 30 mogu biti u vrhu svaki za svoju frazu kada bi svaki od njih imao svoj jedinstveni naslov i drugačiji sadržaj. Time bi članci vukli veću ukupnu posjetu, više ljudi bi ih pročitalo i više ljudi bi kliknulo i došlo na vaše stranice.

Probajte.

Evo još jednog hrvatskog social network sajta ili po hrvatskom nove društvene mreže, www.roditelji.hr. Portal sa svojstvima društvene mreže namijenjen je svim roditeljima i onima koji to žele postati, zatim djeci te svim ostalim posjetiteljima koje interesiraju teme vezane uz roditeljstvo. Sastoji se od dva dijela, prvi dio je namijenjen informiranju posjetitelja i članova na temu roditeljstva putem autorskih članaka, dok je drugi dio zajednica gdje registrirani korisnici mogu kreirati vlastite obiteljske profile, pisati obiteljski blog, umrežavati se sa drugim obiteljima, otvarati i pridruživati se raznim grupama, sudjelovati na forumu i slično.

Vjerujem da ste i vi primjetili kako je neka granica čitanosti bloga u našoj regiji oko 300 čitatelja, više ili manje, dnevno prema Feedburneru. Nisam dosad primjetio da netko ima preko 400 čitatelja, jel ima netko? Vjerojatno i ima. Uglavnom to nije razlog zašto pišem ovaj post, razlog je pretplata na blog putem emaila. Ulogirao sam se nakon dužeg vremenskog perioda u Feedburner i primjetio da u bazi ima 80 email pretplatnika na blog, no uz to još ima 160 emaila adresa koje nisu prošle verifikaciju. Gledajući same email adrese nekako mi se čini da iza njih stoje stvarni ljudi jer se radi o imenima i prezimenima u emailu. Zašto ti posjetitelji nisu potvrdili svoju pretplatu, zašto ih je toliko sa nepotvrđenim pretplatama?

Također zanima da li je moguće nešto napraviti sa tih 160 email adresa i pretvoriti ih u pretplatnike. Da li to ima uopće smisla? Ako ima, kako?

Jedan od članova SEOmoz.org je pripremio i kreirao jedan lijepi PDF na temu link buildinga i omogućio  download svima: Link Building Notes of an SEO Kindergartner. Ne radi se o ničemu revolucionarnom već idejama kako do linkova koje je, kako i on sam kaže, skupio od drugih članova SEOmoz bloga. Kratko, jasno i jednostavno. Sve što vam ostaje da isprobate svaku od tehnika i vidite u čemu ste najbolji, a na čemu bi još mogli poraditi.

A while back, Rand did a post asking us, "What Part of the SEO Process is Hardest for You?", to which most of us replied, "Link Building." My answer was the same. I decided to go through all the blog posts on SEOmoz tagged under "link building". While reading the posts (as like a good student), I took some notes to record the tips and techniques of link building. And since this is my first year as an SEO, I consider myself an SEO Kindergartner.

Usput, jako dobar primjer kako naučiti teoriju.