Ah, ponovo taj 13. januar i neka Nova godina. Jos uvek nikako ne mogu da ukapiram i razumem taj fenomen glupiranja sa kalendarima, i naravno opet moram da pisem o tome. Ove godine situacija je jos zanimljivija - parada narodnjaka, pijanstva i slicnih gluposti dopunjena je i predizbornom kampanjom nekij (jedne) politicke stranke koja izgleda da, sudeci po dogadjajima u Nisu ne zna da koristi kalendar ili zivi u tamo negde u XIV-XV veku! Onu standardnu Novu godinu nisu ni primetili, ali zato za obaj 13. januar… e tu vec spremaju razlicite stvari u okviru svoje predizborne kampanje i proslave tamo nekoh 13. januara.
Ovaj politicki fenomen 13. januara je sasvim druga tema, a ja ne volim da pisem o politici tako da cu da prekinem i da se vratim na osnovnu temu ovog posta - istorija kalendara, filozofija Srpske pravoslavne crkve i znacaj i postovanje nekih Srba kroz istoriju. Krenimo redom…
… vratimo se nekoliko stotina godina u proslost… Sve do 1054 godine Istocna i Zapadna hrišcanska crkva bile su jedinstvene, a tada su se podelile. U to vreme obe crkve koristile su isti kalendar - Julijanski. Oko pet vekova kasnije, neki vodeci naucnici tog vremena uvideli su da u ovom kalendaru neke stvari ne funkcionisu bas najbolje. Osnovni problem bio je taj sto je primeceno da vreme po kalendaru kasni 10 dana za zvezdanim vremenom. Ubrzo je nadjeno resenje za ovaj problem, stvoren novi mnogo tacniji kalendar i marta 1582. godine katolicka crkva prihvatila je novi kalendar. Tada je odluceno da nakon 5. oktobra 1582 godine osvane 15. oktobar iste godine i na taj nacin se usaglasi gradjanski sa astronomskim kalendarom. Nastao je kalendar koji se danas koristi u celom svetu za zvanicno racunanje vremena (medju obicnim ljudima bilo je mnogo protivnika ovog pomeranja datuma, neki su cak mislili da im neko na taj nacin “krade” deset dana zivota).
Pravoslavna Crkva na ove nedostatke i promene kalendara nije reagovala (hm, kao i uvek kada je rec o bilo kakvom napretku) i nastavila je da radi po starom, Julijanskom kalendaru. Osnovna razlika izmedu Julijanskog i Gregorijanskog kalendara je u rasporedu prestupnih godina (tj. onaj februar sa 29 dana). Svima je poznato da je vreme potrebno da Zemlja obide oko Sunca 365,25 dana. E upravo sa tom vrednošcu radi Julijanski kalendar, odnosno svake cetvrte godine dodaje se po jedan prestupni dan. Ali, taj broj baš i nije tacan (nije priroda bas toliko savrsena). Tacna vrednos iznosi negde oko 365.25636042 dana. Sama cinjenica da je ovde rec o broju sa ovoliko decimala ukazuje na to da koliko god se trudili nikada necemo da napravimo savrsen kalendar, ali imamo mogucnost d anapravimo najtacniji moguci kalendar.
Upravo tu razliku solarne godine u odnosu na ovu zaokruzenu vrednost resio je (delimicno) Gregorijanski kalendar. Sad se verovatno svi pitate kako to kad je svaka cetvrta godina prestupna i prema ovom normalnom kalendaru - baš i nije tako. Razlika je u onim godinama koje imaju mnogo nula (1600, 1700, 1800, 1900, 2000), tj godine kojima zavrsavaju vekovi (da, zavrsavaju a ne pocinju, da ne bude zabune kao što su neki cekali novi milenijum cekajuci 2000 godinu). Prema Julijanskom kalendaru sve ove godine su prestupne, a prema Gregorijanskom prestupna je samo 1600 i 2000 (one koje su deljive sa 400, a ne samo sa 4). Upravo zbog ove razlike pocelo se sa razlikom od 10 dana izmedu ova dva kalendara a stiglo do sadašnjih 13. Ukupno gledano Julijanski kalendar pravi gresku od oko 11,5 minuta godišnje ili 1 dan na svakih 100 godina (Gregorijanski gresi 1 dan na oko 3000 godina, 3000 i neke godine februar ce da ima 30 dana).
Niko u Pravoslavnoj crkvi nije obracao paznju na ove grese i nedostatke, i nastavlja je da radi po starom, i tako dodje XX vek (11 minuta godisnje u doba atomskih casovnika, kada sesekunde i stoti delovi sekunde postali vazni, je KATASTROFALNA greska). Dolazimo do 1923 godine i do jedno coveka, Srbina, iz Beograda, zbog koga ovo najvise i pisem. Taj covek zvao se Milutin Milankovic (1879 - 1958), i bio on vama poznat do sada ili ne jedan je od tri nasa najznacajnija naucnika (pored Tesle i Pupina), ako ne mozda cak i najznacajniji. Milankovic je jedno od najslavnijih imena u svetskoj klimatologiji (teorija ledenih doba je izašla iz njegovog pera) i astronomiji, nebeskoj mehanici, geofizici, geografiji, a njegovo delo “Kanon osuncavanja” proglaseno je 1995. godine, od strane evropskih i americkih naucnika jednim od najumnijih i najznacajnijih naucnih ostvarenja XX veka. Kod nas o “Kanonu” i njegovom autoru jedva da nesto znaju retki pojedinci. On nije kao Tesla ili Pupin svetsku slavu stekao u najveci naucnim centrima Evrope i Amerike. Naucnike sirom sveta fascinirao je, najslozenijim matematickim proucavanjima klimatskih pojava i brilijantnim naucnim teorijama, kojima s bavio u Kapetan Misinom zdanju, na Beogradskom Univerzitetu, koristeci samo papir, olovku i nesto malo pomocnih racunskih skalamerija. Na Univerzitetu je predavao Teorijsku fiziku i Nebesku mehaniku. Milankovicevo otkrice SVETSKA nauka stavlja u rang Kopernikove heliocentricne teorije (to je ono Zemlja kruzi oko Sunca), Keplerovih zakona i Njutnovih zakona!
Upravo on, Milutin Milankovic, je 1923. godine dobio zadatak od Srpske Pravoslavne Crkve da napravi nov kalendar koji ce biti bolji od Julijanskog pa cak i Gregorijanskog kalendara, a pored toga treba da bude i njima slican da promena ne bi bila teska. Zadatak je delovao neostvariv, ali ovaj genije je to uspeo. Oktobra meseca 1924 godine, a kongresu pravoslavne crkve u Konstantinopolju, Milankovic je, pod nazivom “Kraj Julijanskog kalendara i nov kalendar pravoslavne Crkve” objavio ovo svoje remek delo. Ovaj, Milankovicev kalendar je do dan danas neprevaziden, u startu otklanja nedostatak Julijanskog kalendara i usaglasava ga sa Gregorijanskim a onda u oba kalendara uvodi dodatnu tacnost. Svi praznici bi trebali da budu usaglaseni sa novim kalendarom, Milankovicevim, tj Gregorijanskim posto se razlika javlja tek za nekoliko stotina godina (to je ono: “bude laka promena”) osim Uskrsa ciji bi se dan i dalje odredibao prema starom pravilu (u odnosu na pun mesec i jevrejski praznik paske, sa to razlikom što bi se dan punog meseca odredivao astronomski, a ne kao što je do tada bilo prema prema kalendaru. O tome kako se odredjuje dan uskrsa verovatno tamo negde u aprilu). Tada su skoro sve pravoslavne crkve prihatile ovaj nov kalendar, osim tri: Ruske, Jerusalimske i Srpske… do danas nijedna od ove tri crkve nije prihvatila ovo cudo od kalendara! Ovo prihvatanje Milankovicevog kalendara razlog je zbog koga vecina pravoslavaca Bozic slavi 25. decemra, Novu godinu 1. januara itd itd. Ne, oni nisu katolici oni su samo prihvatili i postuju rad jednog genijalnog Srbina. U pocetku, nasa pravoslavna crkva trazila je neke razloge i davala razlicita objasnjenje zasto nije prihvatila taj kalenar, a posle o tome vise niko nije ni razmisljao.
I tako, vec duboko u XXI veku imamo dve nove godine, dva dana za ludovanje napijanje i predizborne kampanje
U vreme kada su minuti vrlo znacajni nas narod jos uvek razmislja o kalendaru koji odstupa od realnosti 13 DANA. Morate da priznate, to je tako savremeno!
I da, postoji jos par bitnih sitnica - izvorno julijanski kalendar dan pocinje da meri u podne a ne u ponoc, a taj kalendar ne racuna vreme pre i posle rodjenja Isusa vec od vremena postanka sveta (prema Bibliji). Ako bi zeleli da budete dosledni julijanskom kalenaru onda je Nova 6718. godina (valjda sam dobro izracunao) vec pocela
Srecna vam bila, i srecan vam bio sutrasnji 14. januar i narednih 366 dana!
Bookmark:






