1
Godine su prolazile, a ja sam se sve lošije osjećala u limenom Novozagrebačkom naselju, kartonskih pregrada umjesto zidova, gdje nije preporučljivo niti kašljanje, a pogotovo moje vježbanje solo-pjevanja. To isto naselje (zagrebački Bronx) danas je, nakon ovog zadnjeg rata još puno, neizrecivo puno odurnije kao i cijeli ovaj sjebani grad, pa i šire, ali istini [...]
Prije neku noć, pritisnut nebom i teškim zrakom, moj je prijatelj spoznao kako su ga davno ukrali Ciganima. Rekao mi je to u jednom dahu, gutajući točke i zareze, dok su mu noge podrhtavale u ritmu flamenca i prsti pucketali poput kastanjeta. Pjevao je tužno kako napokon otkriva sebe, ali i gorku istinu da ne [...]
3.
Jelka je bila anđeo, apsolutno svi smo je voljeli. Imala je sirota govornu manu. Treza je znala govoriti da je Jelka poremećena… zaostala… Bila je zapravo sirota, sama, bez roditelja, bez vlastite obitelji, siromašna ko crkveni miš, ali sigurno nije bila niti glupa, a još manje poremećena. Moja baka Treza, već tada teška bogomoljka, rado [...]
Čekić je bio težak, četvrtastoga oblika, nezaobljenih rubova. Čvrsto mu je obuhvatila dršku s obje ruke, zamahnula u širokom luku i udarila iz sve snage. Umjesto da se na zidu odmah pokaže velika, svijetla, prozračna rupa, kao što je zamišljala, pojavila se tek pukotina na žbuci. Naprslina, prije, tanka vijugava crta na mjestu gdje je [...]
2.
Dani su se počeli vući poput jesenje magle, dok sam grozničavo razmišljala. Napokon se moram suočiti s bremenom stvarnosti. Moram se vratiti u Zagreb, a pomalo mi je [...]