Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Evo, uhvatih malo vremena, pa da napišem riječ dvije o tome što se događa u zadnje vrijeme kod mene, s menom i-t-d

Prvo, doselio sam se natrag doma, nisam više u Varaždinu. Ljeto je (odavno) počelo, ispiti su prošli kako su prošli, vrijeme je za odmaranje. Relativno sam rano otišao iz doma, ostavivši tako svoja dva cimera da se kuhaju tamo, a ja se klimatiziram doma :)
Definitivno ću se nauživati i naljenčariti ovo ljeto, 100%-ni hedonizam. Klima, veliki TV, hrpa filmova i serija spržene na DVD-ima samo čekaju da ih počnem gledat, a doživljaj uljepšava i novi namještaj u dnevnoj sobi. Nadam se da će ga uskoro još dodatno poljepšati i neki 5.1 zvučnički sustav :]

Dalje, u trenutcima dok se nebudem izležavao, radit ću za jednu našu tvrtku, svehrvatsku :)
Teleworking, radim kad mi paše, iako, moram priznati, nije se baš lako motivirati za rad dok si doma u svojoj sobi. Iako lagano već idem prema tome, uvodim si neki oblik discipline, jer, ako bude sreće, radit ću sve više i više baš iz svoje fotelje…no otom potom.

Izašao je i novi broj Studentskog Lista, ali nije još dostupan za download dok ne napravim PDF za web. A to ću kad riješim neke zaostatke na gorespomenutom poslu. Bit će i jedan zaseban post o novom broju.

I ovaj blog će doživjeti neke izmjene tokom ljeta. Bit će promjene dizajna i koncepta. Kako je dobro dok se naiđe na neki kul template i koji vam “otvori oči” :)
Također, upgradeao sam svoju instalaciju Wordpressa, ovog puta nije bilo problema sa našim slovima, ali sam greškom obrisao folder sa svim slikama :(
Pokušat ću neke vratiti, ali mislim da su neke ostale eto, izgubljene…

Nije to sve što se tiče weba, planiraju se i dva projekta, od kojih jedan poslovni, a drugi više kao privatni, ali to su tek ideje u razvoju i nebih htio pričati puno o njima, barem dok se to ne razvije i razmisli u nešto što ima smisla.

Ono čime bih se htio pohvaliti su dvije stvari. Prvo, Regionalni tjednik (lokalne varaždinske novine) su napravile reportažu o udruzi STAK. Intervju je trebao biti održan sa potpredsjednicom Janjom i mojom malenkošću, ali zbog temperature, Janja je bila spriječena doći, pa sam tako ja nastupio sâm.
Fora zapravo, moj prvi intervju u životu :)
Kompletan tekst je u novom broju tjednika, a dio teksta pročitajte ovdje.

Druga stvar za hvaljenje jest izlazak prve emisije X-ica TV ekipe. Naime, u suradnji s Varaždinskom TV, grad Varaždin je pokrenuo projekt Akademske mreže, unutar koje djeluje i ekipa X-ice. Pilot emisija je snimljena, i objavljena na YouTubeu, a od jeseni će se emitirati svaki drugi četvrtak, negdje navečer.
Pilot emisija je na YouTubeu objavljena u tri dijela, koja (redom) možete pogledati ovdje, ovdje i ovdje, a ovdje možete vidjeti YouTube profil X-ice.
Kritike, komentare i pohvale možete ostaviti na forumu.

Inače, voditelji X-ice su moja kolegica Hermione i moja malenkost :)
Snimanje je bilo zanimljivo, svako malo su nam ljudi prolazili ispred objektiva. Jedino što se ja moram malo više potruditi i naučiti bolje glumiti. Ali dobro, prvi put je, dobro je, a i noć prije snimanja sam spavao koja 4 sata nakon sklapanja novog broja Studentskog Lista…

I u Varaždin je došao novi broj Plana B, sa najljepšom naslovnicom ikad! Radi se o Kazuko Kuno, koja stiže iz dalekog Japana u našu malu Hrvatsku studirati. Pa što joj bi :)

Od ostalih zanimljivih tema za oko mi je zapao tekst o Amišima, narodu koji odbija sve što je moderno, pa žive old-school, bez struje i ostalih dobrota koje nam struja donosi.
Dalje, jedan od zanimljivijih tekstova je i onaj Ane Penović o našim najvećim gradovima i kako je stanje u njima danas, a kakvo će biti sutra. I jedva čekam pročitati tekst Lebowskog, jednog od najboljih mi tekstopisaca kojeg sam čitao. I bio sam jako sretan što kad sam naišao na ovo :)

No, ono što mi je posebno uljepšalo dan, jest (egoist, šta ću) moj tekst o folkloru u Hrvatskoj. Ovo mi je prvi veći tekst, proteže se na čak 6 stranica i neke stvari su bile potpuno neočekivane. Jutros, zorom ranom oko 7.30, žurio sam na faks na ispit. Nisam imao love u džepu da usput kupim Plan B, nego si mislim, stat ću na kiosku i pogledati samo, da vidim kako je ispalo, a kasnije ću si kupit jedan.

Dođem do kioska, uzmem časopis i kako sam ga otvorio, otvori se moj tekst. Yay. No, ono bitnije jest što sam se iznenadio fotografijom priloženom uz tekst, ispod teksta, stajala je moja sestra, obučena u predivnu splitsku nošnju, sa svojim plesačem. To mi je odmah uljepšalo jutro, bijah do suza ganut, šteta što ga je ispit sat vremena kasnije pokvario :)

Naime, trebali smo dobiti fotografije od jednog našeg profesionalnog ansambla, ali nakon hrpe mailova i telefonskih poziva, nismo ih dobili. Ja sam onda poslao neke fotografije iz moje arhive, koje su sve sa nastupa mog ansambla. Među njima je bila i ta fotografija, i stvarno svaka čast onome tko ju je odabrao ;)

Ostatak časopisa ću stići pročitati tek u vlaku za doma.

Prije koje tri godine, nastava na hrvatskim fakultetima se počela provoditi prema tzv. Bolonjskoj deklaraciji. Naše školstvo se zaletjelo u to i zbog tog nepripremljenog zaleta današnja nastava je u rasulu. Grupe predavanja u kojima studenti nemaju mjesto za sjediti i premalo kadra za predavanje je samo mali dio onoga što trpe svi tzv. bolonjci. Kako to obično biva, najteže je onoj prvoj generaciji, u koju spadam i ja.

Na nama su se sve greške ispravljale i nije bila rijetkost da nositelj kolegija (još tamo na prvoj godini) kaže da ne zna kad će biti kolokvij, jer eto, i on uči s nama!? U redu, shvaćamo mi da je i njemu to novo, ali hej! Ako on ne zna, tko zna? Dekan i uprava? Ne. Ni ministar također.
No, što te ne ubije, ojača te, pa smo i mi tako dogurali do kraja, gradom se upravo ovog trenutka šeću prvi bolonjski apsolventi, sretni jer više neće morati trpjeti tu neorganiziranost cijelog tog procesa.

Svake godine bi se pojavile neke odluke za koje je jedina prikladna reakcija - WTF? Mi smo već navikli na to, ali ovo što se ovaj tjedan dogodilo jest potpuni apsurd. Radi se o studentskim anketama.

Naime, jedna od boljih stvari koje je bolonja donesla jest ocijenjivanje profesora. Krajem svakog semestra, došla bi anketa sa Sveučilišta, koju bi student ispunio (za svakog profesora posebno) i dao mu ocjenu na različitim nivoima. Ankete su bile anonimne. Kažem, bile su.
Krajem ovog semsestra se opet očekivala anketa. I dobili smo ju. Ispunjava se putem interneta, na ISVU (Informacijski sustav visokih učilišta) sustavu. Kažu da je razlog prebacivanja ankete u online oblik smanjivanje gužvi i procesa obrade. Ali zašto na popularni Studomat, na kojeg se student spaja svojim JMBAGom, koji ga označava u akademskoj zajednici? Prije ispunjavanja ankete se dobije obavijest da je ona potpuno anonimna i da nema načina da se podaci dobiveni u anketi povežu s nekim od studenata.

Koliko je to istina ili ne, ne znam, ali znam dobar broj studenata koji ne žele ispunjavati anketu jer su dobili otvorene prijetnje od nekih profesora da ako mu budu davali loše ocjene na anketama (dok se još mislilo da će biti u papirnatom obliku) da će i on početi dijeliti loše ocjene. Znači li to da on ima pristup tim anketama, pa možda uspoređuje rukopise? Ili jednostavno u privatnom životu pozna nekoga tko se bavi obradom tih anketa? Zato i ova online anketa nije baš ispala popularna kod studenata, jer se nemože znati tko tu koga pozna i kakve informacije može dobiti, ovim ili onim putem.

Osobno, anketu neću ispuniti ne zbog straha od profesora, nego iz principa. Takva stvar mora biti anonimna, ali stvarno anonimna. A ne da se ispitanika uvjerava da je anketa anonimna. Čim se ja ulogiram pod svojim imenom i prezimenom u sustav, ja tamo više nisam nepoznat, nego se prati svaki moj klik. Pa tako i na anketi, što god oni rekli.

Selim se na stan. Već negdje od druge godine želim na stan, i konačno, ostvaruje se i sretan sam kao malo dijete zbog toga. Cijelu srednju školu sam živio u đačkom domu u Bjelovaru, a kad sam došao na faks, dobio sam studentski dom, i to novi, bio sam u prvoj generaciji koja je useljavala. No, već mi je dojadilo živjeti s nekim u sobi (u mom slučaju, s dvojicom cimera). Ne da mi oni nešto posebno smetaju, ali želim privatnosti za sebe. Želim slušati glazbu na zvučnike, ići spavati u tišini, a ne da mi tri kompjutera zuje. Želim cijeli dan hodati u gaćama po stanu.

Kako mi je baka rekla ovaj vikend, sad si mogu i curu dovest, nisam ja više mali braco :)

Jedva čekam dan kad ću se useliti unutra. Odmah ću si na poštanski sandučić i vrata stavit prezime, kupit ću si peglu i one žice za sušit veš. Baš sam ovaj vikend bio doma i jedno pet minuta sam gledao u veš mašinu kak pere, i zamišljao sam sebe kako ću i ja prat svoje krpe. Vjerujem da će prvih par puta bit zanimljivo, a kasnije postat davež, ali to su one slatke muke.

Na Coolinarici sam si probrao par recepata koji će me uvesti u kuhinju. Nije da znam nešto posebno spremati, jaja znam ispeći, ali se zato nadam da ću si sad više sam kuhat i spremat, nego trošit na iksicu.

Inače, stan je veličine 64 kvadratna metra, ima kupaonu, kuhinju i dvije sobe. Jedna je manja i ima balkon, druga je malo veća i nema balkon. U kuhinji se nalazi veliki okrugli stol, kauč na razvlačenje (da imam gdje spavat kad bi mi cura došla, da se ne gužvamo u jednom krevetu, a i pobogu, nismo u braku, jel :) ), peć, napa, a imamo i “špajzu” u kojoj je frižider.

U kupaoni je kada (konačno!), wc školjka (nova), bide, umivaonik, bojler i grijalica. Ono što je meni i cimeru od posebnog značaja je i prozor u kupaoni, tu u domu imamo samo neku slabu ventilaciju.
Vjerojatno ću i bicikl kupit. Sad ga bez beda mogu držat u podrumu zgrade, ulazna vrata se zaključaju čim se zatvore, i jedini način za ući u zgradu je s ključem. A ako bude baš gadno, mogu ga i u stan stavit. Ili na hodnik ili na balkon :)

Iznimno me veseli taj stan, tak da jedva čekam useljenje u njega. To mi je zapravo prvi put da ću imati sam svoju sobu. U osnovnoj sam sobu dijelio sa sestrom, kasnije je ona dobila svoju sobu, a meni se doselio brat. Tako da nikada zapravo nisam imao svoju sobu, ali sad ću imat. To je u biti ono čemu se toliko veselim i zbog toga jedva čekam da prođe ljeto.

Dom je dobar, nema šta, ali stan je stan ;)

Ovih dana sam počeo honorarno raditi za jednu našu softversku firmu, koja je čisti primjer kako svoj proizvod prodati van naših granica. Radi se od kuće, komunicira se putem Skype-a (tek sam komunikacijom u toj firmi shvatio koliko je Skype zapravo jak alat i kako je više i od chat/voice alata!), teleworking, ima svojih prednosti i mana ;)

Prvi zadatak mi je bio njihov postojeći site prebaciti na Wordpress. Sam sadržaj nije problem prebaciti, no problem je iskrsnuo kada sam shvatio da svaka stranica proizvoda mora imati svoj sidebar koji će sadržavati linkove i tekstove vezane uz taj proizvod.

Nakon što je vidio moj status na Facebooku, kolega mi je dojavio hint: topic na tu temu na Wordpress forumu. Nakon još malo surfanja i probavanja, uspio sam postići da mi točno određene stranice (bilo da ih odredim ID*-om ili slug-om) prikazuju točno određeni sidebar. Poanta je bila u tome da se pripreme sidebari u zasebne fileove, znači:

sidebar_1.php, sidebar_2.php, sidebar_3.php

Tako i napravih, za svaki proizvod njemu odgovarajući sidebar.

U templateu koji se koristi, page.php (Page Template) file ima dva poziva sidebara, lijevog i desnog. Kod nas se mijenja samo desni, ali radi jednostavnosti, recimo da postoji samo jedan sidebar.
Dakle, to bi izgledalo nekako ovako:

<php include(TEMPLATEPATH."/sidebar.php");>

Ovaj dio kôda poziva sidebar.php datoteku i nju uklapa u ostatak. E sad, ideja je da se ovisno o stranici, pojavi neki drugi sidebar. To se izvelo ovako (via):

<php if (is_page(1)) {echo ('nesto'); }
 else if (is_page(2)) {echo ('nesto'); }
 else {echo ('nesto'); }
 >;

odnosno, ako hoćemo više stranica:

<php if (is_page(1) || is_page(17) || is_page(42) {echo ('nesto'); }
else if (is_page(2)) {echo ('nesto'); }
else {echo ('nesto'); }
>

E sad, da ne bi trpali sav HTML kôd (recimo, 10ak linkova) u ove kôdove, jer će vam sve skupa ispasti nepregledno, bilo bi dobro to sve složiti u posebne sidebar fileove, uploadati te fileove u folder vašeg templatea i koristiti slijedeći kôd:

<php if (is_page(1)) {include ('sidebar1.php'); }
else if (is_page(2)) {include ('sidebar2.php'); }
else {include ('sidebar.php'); }
>

ivanohe sa DevProTalk foruma mi je preporučio male izmjene. Naime, da nemoramo pogađati ID-eve stranica, umjesto njihovih ID-eva možemo koristiti njihove slug-ove. Svakoj stranici se slug može namjestiti, u starijim verzijama Wordpressa s desne strane postoji baš polje Page Slug, dok se u verziji 2.5+ to može očitati iz permalinka.

Ipak, konačno riješenje koje koristimo jest korištenje NAVT lists plugina.

* - U Wordpressu 2.5+ je sa popisa stranica i postova izbačen stupac koji pokazuje ID stranice/posta. Razlog izbacivanja su obični korisnici, kojima WP služi isključivo za pisanje, dok naprednijima taj podatak itekako znači. Postoje dva načina kako saznati ID stranice.

Ne znam kako vi, ali ja sebe volim deklarirati kao nekog geeka. Wannabe ili tako nešto. Nedavno sam bio na jednoj fešti gdje se popilo svačega, pa se to moralo i izbacit van, jel…i nakon što sam se fino ispovraćo, bio sam toliko svjestan da sam uzeo mobitel u ruke i poslao twitteru poruku. Na twitteru sam i naišao na ovaj Yahoo!-ov servis, nekakav kao video-chat, streaming, nešto. I ajde, da pokrenem svoju web-kameru, idemo probat kak to ide. I prvi dojam jest čisto oduševljenje :D

Veoma jednostavno funkcionira, i svatko tko je ikad bio na nekom javnom chat servisu nebi smio imati problema s korištenjem. Možete sudjelovati u chatu čak i ako nemate kameru, al nije to onda to. Na velikom ekranu se pojavljuje stream (i video i audio) vašeg sugovornika, a u malom ekranu vi vidite sebe, dok sa strane u chat box ljudi pišu svašta. Yahoo! Live je zapravo kombinacija chata i video chata, jer na vaš kanal se može spojiti više gledatelja, i sa svima njima možete chatati.

Ali meni najveća fora je što se vaš stream može embedati, kao svaki drugi filmić. Pa tako možete recimo ovdje pratit moj stream, dok je naravno ON AIR :)
Vjerujem da će bit redovito u eteru, bar ovako navečer ili tokom noći, dok sam pristojno obučen. Za one nepristojnije stvari se ipak okrećem MSNu i video chatu između dvoje ljudi ;)

Dakle, danas je Dan D. Dan kada naša oklada u mršavljenju završava i gledamo rezultate. Sasvim slučajno, danas je i Međunarodni dan ne-dijete (ne dan un-dijete, nego dan kada treba odjebat sve dijete i pojest masne ćevape. Kao ja :) )

Marina i ja smo se dogovorili da bez obzira na ishod, nećemo se isplaćivati, nego ćemo se počastiti jednom fensi večerom u hotelu or something.

Ja sam na kraju, tokom ova dva tjedna skinuo 3 kilograma, s tim da sam u petak jeo kobasice, domaći kruh, sir, i masti mazao na kruh. Cijeli vikend sam uglavnom preležao, tako da ni ne čudi da imam 106.3 kg.
Marina je izgubila nešto više, ali i ona se domačastila ;) pa je vaga danas pokazala malo veće brojke, ali ništa strašno. I još uvijek je skinula više od mene :)

Moja odluka za dalje: nastavit ću jesti ovako kao tokom ova dva tjedna. Znači, kruh sam izbacio skoro u potpunosti, jest ću ga samo kad bude neophodan. Znači, dok treba jest ajvar recimo, ili lino ladu itd…
Pijem vodu, ali vraćam se i na gazirano. Nemogu ja bez Coca Cole, a bome ni bez onog dobrog podriga nakon.

Danas sam se počastio porcijom ćevapa iz Billy Grilla tu prek puta doma, pola kutije domaćica je već ujutro otišlo.

Uglavnom, bila su ovo dva zanimljiva tjedna, s dosta gladovanja, ali navikne se čovjek. Kad se sjetim da sam protekla dva tjedna uglavnom živio na tunama, bake rollsima i paradajzu… nebih više, fala :)

Ovaj vikend je bilo svačega. Izašli smo van i popili nešto piva. Zbog toga sam u nedjelju imao malo jači ručak, onak, nemoš se izgladnjivat, a organizam prazan od probavljivanja alkohola :)
Na večeru sam odlučio ne ići i to vrijeme sam utrošio na učenje matematike, no, oko pola devet navečer, glad mi je počela okupirati misli. Razmišljao sam o McDonaldsu, dal da idem ili ne, još čak stignem u menzu jest. Ali poznavajući sebe, otišao sam u Welcome (Vel’ko M) i pojeo jedan veliki menu.

Danas sam se zato otišao vagati ujutro. 106,7 kila. U tjedan dana (prije tjedan dana sam počeo) sam skinuo 2.6 kilograma. Marina je skinula malo više, tak da trenutno ona vodi :)

Do 6. svibnja ću se morati malo aktivirati fizički, da ubrzamo taj proces.

Također, sve ovo me motiviralo zapravo da nakon oklade (i pobjede :P ) jednostavno nastavim. Planiram krenuti u teretanu i dovest se u neku pristojnu formu, sići ispod 100 kilograma, i održavati se dalje na tom nivou. I prilično sam siguran oko toga, jer koliko god puta da sam probavao nešto slično ovome, nisam baš uspijevao, odustao sam, al sad je nekako drugačije :)
Vidjet ćemo!

Nisam se vagao, al sam imao dobar ručak: rizi-bizi sa soteom od piletine i zelje za salatu. Večera će bit kao jučer, znači, paradajz, bake rolls i tuna. Možda odemo van malo, pa malo više popijem, nakon čega slijedi sendvičina neka masna, al nekad se i to mora :)

Nisam se vagao. Zapravo, budući da nisam imao kovanica za “službenu” vagu, otišao sam u drugu ljekarnu, čija vaga laže. Prvo - kaže da imam 180 cm, a ona druga vaga pokazuje 184 cm svaki put, i pokazuje da imam 106 kila, što mi je ipak malo prerano. U ponedjeljak ću se vjerojatno otić vagat, pa javim šta kaže.

Danas se u Varaždinu dijelila Coca-Cola Zero. Uzeo sam flašu, al nisam pio, ne vjerujem ja tome. Nego sam si to fino spakirao pokraj onih domaćica, za crne dane :)

Danas nisam doručkovao, jer sam se planirao vagat prije ručka, uvjeren sam da sam < 108 kila. Ali zaboravih na to, pa sam ručao (tjestenina s nekim umakom, pureći file i salatu, pola litre vode) i popio kavu nakon, a onda sam se išao vagat. I opet okruglih 108 kila. Što me fino uvjerilo u to da stvarno jesam lakši od te brojke, yay :)

Za večeru će past tuna i paradajzi i vrećica bake rolls peciva, a sutra bih se baš mogo vagat na prazno, jer ujutro imam ispit, a sumnjam da ću šta jest prije tog, budući da je ispit u 8 ujutro.

Marina i Bojan su isto teški, 61,9 kila :)

I dobio sam onih 16 i kusur kuna na kladionici :)