To se naime dogodilo Dereku Blackadderu, kanađaninu koji radi kao sindikalni organizator. Navodno, Derek je dobio opomenu da dodaje previše prijatelja i da bi se malo trebao smiriti. No, Facebook je izbrisao njegov profil, bez nekog opravdanog razloga zapravo. Bilo bi lakše utvrditi što se zapravo dogodilo kad bi se znao broj prijatelja koje je ovaj imao, jer, kako piše Scobleizer, 5000 prijatelja je maksimum koji Facebook može podnijeti.
No, opet, postavlja se pitanje zašto je Facebook to napravio, zašto se account baš morao izbrisati? Jel se nije mogao neznam, suspendati, onemogućiti mu dodavanje novih prijatelja (uz finu poruku i objašnjenje), ili tako nešto slično?
Ovo je u najmanju ruku bezeveze, IMO, mislim, kud je Facebook već imao problema s privatnošću svojih korisnika, sad ovo. Malo je realno za očekivati da netko u real lifeu acctually ima 5000 prijatelja, ali mislim da nije na Facebooku da odlučuje, pa da zatvara accounte jer netko ima “previše prijatelja”…
Iako u zadnje vrijeme svoju mladost ostavljam na Facebooku ili čitajući zaostale iteme u Google Readeru, znam se tu i tamo uhvatiti kako visim na YouTubeu. Stvarno je divno to u šta se taj site pretvorio :)
Uglavnom, nekad naiđem na neke tako kul video clipove da ih jednostavno želim podijeliti sa svijetom! Ima li to smisla ili ne, nije uopće bitno, ja znam da ima, jer tako se i prije pričalo “pa tko bi htio čitat šta ja radim” ili “pa tko bi htio gledat nekoga 24h na dan”, pa eto :)
Tako je i sad, pa tko bi htio gledat ono što se blackshtefu sviđa, ali ja znam da, this time next year… ;)
Tako sam i ja odlučio pokrenuti svoj “TV” kanal. Jedino što imam neke nedoumice oko toga. Naime - sve je to ok, postaviti video na svoj blog, pa tko hoće gledat, gleda. Praktično je zapravo.
S druge strane, rekao bih da se time na neki način krši smisao weba 2.0. YouTube ima playliste i favoritese. Čemu onda dodatno postavljanje videa na blogove? Vjerojatno zbog praktičnosti. Ono, ako netko prati moj blog, ovako može “u jednom” pratiti i moj video kanal, jeli…zapravo ne baš moj, ali dobro, vjerojatno ću na blogu objavit svaki video kojeg ću spremiti i u favoritese, tak da će to otprilike biti tu negdje.
Još jedan očiti razlog je da se na blou mogu objaviti i neki video clipovi koji ne moraju nužno biti u vašim favoritesima na YouTubeu. Ali opet… (mrzim kad mi se mozak zablokira i izgubim misao, op.a)
Kad ne bi bilo tog embedanja, sumnjam da bi netko baš išao tražiti moj profil po youtubeu, kako bi vidio šta ja gledam. Kad se sve to malo bolje promisli, dođe se do zaključka da naši web2.0 servisi imaju prilično dobar društveni život :)
Ono, Winamp šalje informacije o glazbi koju slušam na last.fm, youtube sprema u favorite ono što mi se svidi, flickr mi čuva slike, a sve se to onda nađe i druži “kod starog blackshtefa na blogu”. Kad dođe posjetitelj, oni se svi skupe i jedva čekaju da pruže sadržaj o meni.
Zanimljivo. Kako reče jedan vic, ispada da moji gadgeti (web2.0 servisi u ovom slučaju) imaju bogatiji društveni život od mene :)
No, da ne duljim dalje, odlučio sam i ja svojim servisima dopustiti da se druže i okupljaju ovdje, pa će tako od sada krenuti blackshtef video kanal. Pa da počnemo…
Super s Karamelom - Debela Devojka
Nedavno sam saznao za jednu srpsku rock/punk grupu, Super s Karamelom. I imaju jednu tako odličnu stvar, Debela Devojka se zove. Prepuštam vam samima da pogledate i vidite o čemu se govori, pjesma je meni jako zarazna ispala (spot pogledao 20ak puta u komadu). Inače volim takve pjesme, jedna od žešćih na tu temu je i od legendarnog Ive Fabijana - Ja volim debele žene.
Konflikt - Poslovno komuniciranje
E, ovaj video je već bio na blogu, zapravo, samo link do njega. Evo ga sada i embedanog :)
Naime, radi se o kratkom filmiću u kojem je na jedan duhovit način prikazano kako sve svađa može završiti. Glumi yours truly :)
Ja inače živim u jednom malenom gradu u Bilogori, Grubišnom Polju. Tamo sam išao u vrtić i tamo sam završio osnovnu školu. Srednju sam završio u Bjelovaru, gdje sam živio u učeničkom domu četiri godine. Na faks sam otišao u Varaždin, i evo, treća godina teče kako sam tu. Zbog udaljenosti i obaveza, jako malo sam stvarno doma, tek tu i tamo koji vikend i preko blagdana i praznika.
Danas sam naišao na link na stranice Grada Grubišnog Polja, i ostao ugodno iznenađen! Naime, prošli site je bio ajme (užaš), ali ovaj…totalna suprotnost. Odmah da razjasnim, nije nešto über, nije 2.0, ali ono što je kod mene izazvalo nekakvu navalu emocija jest što je to moj grad! I nakon sat vremena provedenih na site-u, osjećao sam izrazit ponos što mogu reći da moj grad ima jedan takav dobar web!
Prešao sam preko site-a uzduž i poprijeko, kliknuo na svaki link i pročitao svaki tekst. Čitajući, osjećao sam samo nostalgiju i želju da sutra sjednem na vlak i odem doma. Al sutra sam na nastavi i imam kolokvije i učim i ah… nemogu :(
Posebno mi je drago bilo kada sam naišao na svoje starce, ima jedna slika gdje mi stari prima povelju od tajnika Hrvatske Vatrogasne Zajednice, uf, ala sam bio ponosan, odmah sam se pohvalio tom slikom :)
Uglavnom, lijep osjećaj. Voljeti tak jedno svoje mjesto, što bi rekli naši stari, ne zaboravit odakle si. Ja bih rekao da nisam nikad to ni zaboravio, kad god su me u srednjoj zezali oko toga (ono…POLJE, to je svima bilo eto predmet sprdnje), ja ili sam vraćao natrag ili ignorirao. Ali nisam dao da mi netko pljuje po onome što volim i gdje živim ja, i gdje živi moja obitelj.
Op.a: ovaj post je kratak i izrazito onak, ne očekujem da ga svi shvate, odnosno, da shvate moju euforiju. Ali ovo je isto tako moj blog, pa mogu pisati što me volja :)
Nemogu za sebe reći da sam baš neki ljubitelj i poznavatelj cvijeća i biljaka, ali volim kad na stolu imam bar nešto zelenoga. Pa sam na prvoj godini kupio sebi za svoj mali sobičak jednu biljku, mislim da se difenbahija zove, tako nekako. Navodno, biljka je hi-tech, jer joj odgovara zračenje monitora i TV uređaja. Tad je bila postavljena negdje uz moj tada glomazni 17″ CRT, koji ju je i grijao i zračio, pa je biljčica s vremenom narasla i pretvorila se u biljku.
Nakon toga, kad sam se iseljavao iz doma i išao doma doma, jel, cvijet je stradao u autu, nešto ga je priklještilo u bunkeru, i otišo cvijet.
Iduće godine sam si kupio kaktus mali u nekoj malog teglici. Bilo mi je to kul jer se kaktusi (so I’ve been told) ne zalijevaju, ono, otporni su i žilavi i neće odmah uvenut ako im ne date vode par tjedana. Što je za nekoga lijenoga i brižnoga poput mene stvarno super :)
I baš sam danas bio u konzumu (neplaćeni oglas!OMG!) poslije večere i imaju nekakvu malu cvjećarnicu tamo, pa rekoh, idem vidjet šta se nudi. Tražio sam neku biljku do 16 kuna, budući da sam kao pravi student imao točno toliko u džepu, sve u kovanicama. I bili su neke biljke slične ljubičicama (valjda), a pokraj jedan cvijet za 9 i nešto kuna. Hyacinthus orientalis se zove. Pa rekoh, može to, i uzmem jedan tanjurić tak da mi voda slučajno ne prokapa i da mi se zemlja ne rasipa po stolu.
Cvijet je inače lijep, baš su imali izloženo valja 15 komada, svaki u svom stadiju cvjetanja (fakin -ije/-je). Ja sam uzeo onaj koji je bio najviše zatvoren, tak da ga mogu gledat dok cvjeta. I onda mi ženska veli da sam uzeo onaj koji nema cvijet ili plod u sebi, nisam baš razumio. Oh well, odaberem drugi, ispravni, platim i sa smješkom na licu odem doma.
Malo sam se igrao s fotićem na mobitelu, pa možete cvijet vidjeti ovdje. Kažu inače, barem sam tako na Wikipediji pročitao, da ova biljka sadrži alkaloide i da je otrovna ako se pojede u velikim količinama :)
BTW - kad sam već kod igrarija s mobitelom, evo još tri slike: prvadrugatreća :)
Prije par dana, točnije u četvrtak, 17. siječnja 2008. godine sam napunio 21 godinu i tako zakoračio u 22. godinu svog života. Kako je red, pozvao sam svojih par prijatelja na piće, da jelte, ja počastim, a oni da mi daju poklon :]
Nekakvu veliku feštu nisam radio, jer spletom okolnosti, rođendan sam i dočekao i ispratio projetkom iz matematike, dvije noći za redom smo do pola 6 ujutro radili to čudo…uzgajamo ovce, pa moramo napravit investicijski plan. A tog ima ko blata.
Uglavnom, svi smo bili u nekim obavezama, poslu i nije bilo ni vremena za feštu, pa smo to obavili tak, na kavi. Možda nešto ipak smislimo ovaj vikend :)
Sjedimo mi tako, kad frend vadi bijelu kuvertu i veli mi da kao, budući da nisam tražio nekakvi posebni poklon, oni meni daju to. Mislim si prvo, možda nekakvo mito, korupcija! Ali bijela je kuverta, nemože bit…
Otvorim, kad ono - razglednica. Ali čisto bijela, nije ona tipična s forom nekakvom. Mislim si, ovo je neka über fora :)
Otvorim i kuvertu, kad ono unuta…
Moram ovo napisati. Počeo sam sa čišćenjem svog Facebook profila. Bilo je više nemoguće snaći se u toj gužvi aplikacija, wall-ova i poke-ova. Pa gift-poke, super-poke, poke, mega-poke, fun wall, super wall, obični wall…
Aplikacije su se samo gomilale, requestovi i invitationi još stoje. Zato sam si odlučio to malo srediti sve. Ostavio sam par aplikacija (par, haha) a ostatak pobrisao, pobrisao sam i sve forvarduše sa wall-ova, jer su mi zauzimale dobar dio prostora. Što se novih aplikacija tiče, dodavat ću samo poneke, za koje mi se učine da su kul i da vrijede, bilo imenom ili preporukom frendova ili tako nešto, a ostalo ide na Ignore.
Da me se krivo ne shvati u početku - znam da je namješteno da li da se pusti puni tekst ili samo dio, ali ono što mene zanima jest: zašto blogeri puštaju samo dijelove?
Nije li RSS zamišljen tako da mi na jednom mjestu omogući praćenje svih meni dragih blogova/siteova/svega, bez da moram klikati na linkove u bookmarku, i gledati dal je nešto novo objavljeno ili nije? Prije par mjeseci sam počeo koristiti odličan Google Reader za svoje RSS potrebe, u njemu imam malu hrpu feed-ova (personal note: razvrstati to po nekim kategorijama) i zapravo sam tek tada otkrio koliko je RSS super stvar. Prije sam koristio neke desktop aplikacije, ali nije to bilo to. Nema te dva-nula aplikacije koja je kul na desktopu, sve mora bit online :)
No, da se vratim na glavnu misao. U takvom jednom nazovimo svijetu, gdje bi sve trebalo biti na hrpi, dolazi se do toga da neki portali i blogovi puštaju samo uvodne dijelove svojih vijesti. Jedino što mi pada na pamet jest to da se želi da čitatelj klikne na link, i ode na sam blog, pa da tamo čita ostatak. S jedne strane, nije to ni loša strategija, jer na taj način autor ima i veći broj RSS subscribera, ali i broj posjetitelja na blogu, dok oni koji puštaju kompletne postove imaju ili subscribere ili posjetitelje, ili nekakvu kombinaciju.
No s druge strane, loše je kad se dogodi situacija da se u readeru nakupi hrpa takvih kratkih postova (jer je čitatelj bio ispod kamena par dana), i onda ako hoćeš sve pročitat, otvaraš si 10-ak tabova u Firefoxu, samo da bi bio ukorak s tim blogom. Neznam, osobno pratim redovito svoj reader, neke blogove više, neke manje (eno, engadget ima preko 1000 nepročitanih itema :) ), ali mi je puno puta došlo da pošaljem autora bloga u pravo mjesto zbog toga :)
A druga loša stvar je eto što ubijate praktičnost time, vidim u readeru da je nešto novo, pročitam prvi dio rečenice, i onda moram klikat na naslov, pa opet očima tražit gdje čitat. Jest da to traženje traje manje od sekunde, al eto. Picajzla.
Podesite svoje blog mašine da puštaju puni tekst u feed, subscriberi će vam biti zadovoljni, a broj posjeta se vrlo vjerojatno neće smanjiti, jer koliko god RSS bio praktičan, još uvijek volim par puta tjedno skoknuti na nečiji blog, onak, da vidim kako je, šta radi itd. Blogovi uglavnom imaju i dodatne sadržaje koji ne idu u RSS, kao što su recimo flickr galerije, kratke vijesti i slično, i takve stvari me drže još kao posjetioca. Postove čitam i tu sam vjerni subscriber, ali ti dodatni sadržaji su ono što me odvuče i na sâm blog, gdje sam opet vjerni posjetitelj.
E pa, nova godina, pa je i novi dizajn tu. Nije da će mi to biti neko pravilo :)
Naime, prije sam (čitaj: osnovna i srednja škola) se bavio dizajnom, i sâm sam si dizajnirao siteove. Imao sam 6 redizajna svog site-a, bila su to vremena kad nije postojao blog, web2.0, permalinkovi su bili još spermić, mod-rewrite se nije koristio, wordpress nije postojao… Sve se radilo u čistom HTMLu i to s tablicama. CSS je služio samo za osnove dizajna, znači, pozadina, fontovi i slično. A ne za pozicioniranje DIV-ova, kao što je danas slučaj.
Tad čak nije bilo toliko ni bitno da li je kôd validan, a kamoli semantički. Dizajn se nacrtao u Photoshopu, sliceao u ImageReady-u, HTML kôd se malo preuredio i site je bio spreman za objavljivanje.
Ja sam lagano ispao iz tih vôda, glavni razlog, točnije glavni krivac je moje srednjoškolsko školovanje. Živio sam u đačkom domu bez pristupa internetu, slabo sam išao doma (na modem), i tako su prošle 4 godine. Onda je došao faks, tu sam sad na stalnoj vezi sa svijetom, ali tu nemam previše vremena da bih se bavio dizajniranjem, CSSom i ostalim stvarčicama. Pratim sve što se događa, kužim se u to dosta, ali to je sve. Čak nemam ni volje previše se baciti u to, iako, rado bih, al eto kad sam gotovan i kad danas postoji Wordpress i free templatei :)
Zato - bogu hvala na Wordpressu i templateovima. Ja želim pisati, a ne se baviti kodiranjem i pozicioniranjem :)
Tko zna, možda jednom nešto sam izdizajniram, ili platim nekome, al otom potom, kad bude para. Do tad - long live templates!
Tako je i s prijašnjim templateom bilo, tako je i s ovim. Naišao sam na ekipu koja se naziva Design Disease, i koji rade fenomenalne template za WP, a besplatne. Prošli (illacrimo) template je isto bio njihov proizvod, a i ovaj je. Jedva čekam idući :)
Inače, nije da baš stavljam koješta na blog, bilo je već par templateova na koje sam naišao, i bili su dobri, ali nije to bilo to. Ovaj mi je baš ostavio onaj WOW! efekt, pa sam ga evo stavio. Prilagodio što je trebalo, ako naiđem na još koju sitnicu, popravit ću.
Ono što je novo na blogu jest moj feed sa last.fm-a i sa twitter-a. Počeo sam lagano opet twitt-at, pa nek i to ide gore. Svaki über-bloger to mora imat :)
Novost je samo ovaj desni dio pod nazivom über-c00l gdje sam zapravo prebacio staru “surfing stuff” sekciju, tako da od sada ovdje očekujte linkove na ono šta se MORA pogledat.
Pa eto - da ne duljim dalje, novi template je tu, pogledajte šta ekipa još radi, možda vam se svidi :)
Ah. Došla je i nova nam godina. Još jedna u nizu. Gledam okolo blogove, svi rade neke rezime-e, statistike svega i svačega, i nabrajaju novogodišnje odluke. Mene je odavno pustilo to da uzmem nešto za novogodišnju odluku, jer kakav sam, znam da se toga nikad ne budem držao. Najčešće zato jer si zadam neke previsoke ciljeve, nerealne ili ih izvlačim negdje iz mašte :)
No, unatoč tome, nije da nemam nekih odluka. Zapravo, sve te odluke su donešene još prije nove godine, neke čak i u ljeto 2007., ali se nikako nisu ostvarile, a sad je baš prigodno vrijeme da ih podijelim s vama…pa eto.
Što ĆU napraviti
Početi se baviti nekom fizičkom aktivnošću. Bilo to teretana, plivanje ili pak plesanje u nekom folklornom društvu. Nešto moram pokrenuti, jer em što se na mene svega nakupilo tokom ovih blagdana (pečenica, sarma, kolači, hren, grah, francuska, puno kruha, puno sokova, maksimalno izležavanje, ne nužno tim redoslijedom), em se i inače slabo krećem i postajem sve lijeniji i sve tromiji. Čak me ni debljina ne pere toliko (s fizičke strane), koliko sama činjenica da sam neaktivan. Krenut će to dolje.
Igrati igrice igre. Iako se to kosi malo s ovim gore, počet ću češće igrati igrice igre. Zbog slabog kompjutera koji mi nije dozvoljavao nikakve novije naslove, preporodio sam se kada sam nedavno odigrao CoD 4 - čovječe, filmska grafika! A i igrivost mi je na nivou. Nakon toga sam odigrao dosta stariji naslov, Medal of Honor: Allied Assault, razlika u grafici je itekako vidljiva :)
Sad igram CoD jedinicu, pa ću dvojku, a već imam i listu must-play igara.
Izlaziti. Ovu odluku smo donijeli ja i cimer, definitivno moramo više izlaziti. Ne samo tokom tjedna, ne samo onako na pivu, nego petak, subota, pa van do jutra! Dosadašnji izlasci su nam bili takvi da su čak i dedeki u staračkim domovima imali bolje provode :(
Štedjeti i ulagati novac. Već sam pisao o tome da sam počeo ulagati u investicijske fondove. Ali ne planiram stati na tome samo, želim stvarno više ne samo štedjeti, nego općenito pratiti svoj novac, više brige o njemu voditi. Znam da je novac da se troši, ali morat će to ići lakše. Već sam se sam par puta spriječio da u trgovini uzmem nešto što mi stvarno ne treba. I baš sam bio sretan u tom trenutku, kad sam sâm sebi oduzeo neki gušt :)
Na ljeto nadograditi kompjuter. I sebi i bratu. Njemu dokupiti RAM-a i možda novu grafičku, a sebi uzeti disk od terabajta, ili dva od 500 GB ili tako nešto. Vidjet ćemo, to je usput nešto :)
Što NEĆU napraviti
Neću češće/redovitije/bolje učiti. Nema smisla zavaravati se i davati toliko ofucano obećanje. Svi znamo da neću bolje učiti, da si neću bolje organizirati vrijeme, da će sve biti po starom, kampanjskom načinu učenja i pripremanja ispita, referati će se pisati dan prije prezentacije itd…
Neću naučiti programirati. Koliko god to htio, uvijek će se naći nešto zanimljivije, a ja ni nisam programerski tip. Naučit ću koliko je potrebno za faks, ono najosnovnije, i to je meni dosta. Tak i tak će to ispariti čim položim ispit…
Eto, to je moj popis novogodišnjih odluka. Nije bog zna šta, al eto, dosta. U nadi da se svima vama ispune vaše želje, te da vam ova godina bude što uspješnija, sa što više lijepih trenutaka, sa malim zakašnjenjem vam svima želim ugodne blagdane i sretnu 2008. godinu ;)
A čovječe gluposti. Malo je stvari koje me toliko mogu iznervirati kao što to mogu administrativne gluposti. Naime, kako sam se bacio u nekakvu štednju i investiranje, tako sam si od jedne kutijice Pringles-a napravio kasicu.
U tu kasicu sam stavljao sav sitniš iz novčanika na kraju dana. To je stvarno sitno bilo, oko 5-10kn na dan recimo. I tako se malo po malo nakupilo 80ak kuna. Jest da ima kila kovanica, ali neka :)
I sad, nisam ja ni mislio to otvarat, ali dolazi Božić, i trebalo bi kupiti nešto obitelji, pa mi je ta štednja baš dobro došla. Naravno, da nebih okolo išao sa kvrgom u džepu, odlučim ja zamijeniti kovanice u krupno. Budući da znam da će mi naplatiti nešt zatu zamjenu, odlučio samto obaviti na malo drugačiji način - uplatiti novac na račun, pa ga onda podići. I tako se ja došetam u banku danas, i dam kasicu ženskoj na šalter, i kažem da želim uplatiti na račun. Našto ona meni odvrati da nek joj dam papirić na kojem piše koliko ima kojih kovanica (specifikacija) i da se manipuliranje kovanim novcem naplaćuje!
Pa tog može biti samo kod nas! Želim staviti novac na račun i moram platiti za tu radnju, jer je novac kovan. Gdje uopće imaju definirano koliko kovanica mogu primiti a da ne naplate? Znači li to da kad ću uplaćivati 100,00 kn (papirnato) i 5 kn (kovanice od 0,50kn) da će mi posebno naplatiti te kovanice? Užasna glupost, užasna! Dajem im novce, a oni ih neće. Ili se ženskoj jednostavno ne da brojati…
Budem se ja još išao svađati s njima, nije problem u tih par kuna koliko bi mi uzela za manipuliranje, nego želim postići to da novac mogu staviti na svoj račun u kojem god obliku želim!
Jer ako ne mogu, onda ću radije čuvati novac u čarapi. Ili u drugoj banci :\
Kad smo već kod banaka, za kraj jedan link za sve vas investitore - ekipa s FOI-a, točnije, sada već samostalni ljudi :) su napravili web-aplikaciju za vođenje portfolia ulaganja na http://www.eportfelj.com
Na stranicu sam slučajno naletio, ali je predobra! Točno ono što meni treba, da mi se fino rade grafovi, vodi statistika, i da imam uvid u sve. A ne da se moram svaki dan logirat na hrportfolio ili u internet bankarstvo svoje banke, pa otvarati Excel, pa upisivati nove podatke…ovako to tehnologija radi za mene - besplatno!
EDIT: Nakon jednog poslanog maila banci, drugi dan sam već mogao bez problema donesti moju piksu kovanica, i službenica je fino sve prebrojala, dva puta, i uplata na račun je izvršena :)
Prije par dana, točnije u četvrtak, 17. siječnja 2008. godine sam napunio 21 godinu i tako zakoračio u 22. godinu svog života. Kako je red, pozvao sam svojih par prijatelja na piće, da jelte, ja počastim, a oni da mi daju poklon :]
