Svi postovi sa bloga: Sound of freedom

Vremena se menjaju. Iako se na prvi pogled ne doima tako, ljudi takodje.  Teshko je korachati zivotom, i u svakom trenutku naici na istu osobu, potpuno odolelu hodnicima vremena. Ljudi se menjaju. Tacka. Onog trenutka kada sam zatvorila , ovu meni dragu stranicu, znala sam da nije zauvek. I vracala bih se, chitala poznate, upoznavala nove. Ali nisam pisala. U nekom trenutku je sujeta proradila, bes zbog onih koji su otishli, bol zbog nekih lichnih stvari.. i odluka je bila doneshena u jednom dahu. Odlazim. Ali nakon odredjenog perioda, shvatila sam koliko je teshko otici sa mesta kao shto je ovo. Kada prste naviknesh na kuckanje slova..rechi... kada u Favourite-s chuvash link sajta...kada prijatelji pitaju - Pishesh li? A nisam. Dugo nisam mogla ni smela uzeti olovku u ruke. Plashila sam se da necu umeti da napishem smisleno-slozenu rechenicu. Nije nestao strah,ali sam nauchila da budem jacha...i ne dozvolim sebi blokadu. Ovo nije povratak, i ne nameravam da ponovo robujem Blogoye-m . Ovo je samo nostalgija.
Nishta nije vechno,zar ne? I to je dobra stvar. Zar ne bi bilo monotono i bezlichno da je tako? Zar ne bismo zeleli prekid? Ovo je moj prekid... Mozda zauvek.... mozda ne... U ovom trenutku nije ni vazno.... za one... znaju oni... uvek ce biti u mom srcu.... Don't cry for me Alabama                                                               OVER AND OUT
Uvecala si me svojom ljubavlju, mene koji sam samo jedan covek izmedju drugih, koji plovi obicnim tokom, pokretan voljom promenljive milosti sveta. Dala si mi mesto tamo gde pesnici svih vremena donose svoje darove, gde ljubavnici u ime vecnog pozdravljaju jedan drugoga kroz stoleca. Ljudi zurno prolaze ispred mene na trgu - ne opazajuci kako je moje telo postalo dragoceno od tvog milovanja, ne znajuci da u sebi nosim tvoj poljubac kao sto sunce nosi u svojoj lopti vatru bozanskog dodira, kojom sija vecito. TAGORE Love Story.mp3
      Nema nishta gore od bolesne devojke i veselog momka. Dok ona greje krevet i kljuka se chajevima, on vileni po diskotekama  i napija se. Kada ga pita zashto to radi , on kao po komandi odgovara : " Pa lakshe mi je tako, ne mislim na to shto si bolesna"... I onda ona plache.. i dok proliva krokodilske suze, stize joj poruka... " Shto se razbole, crna jado?? "... I osmeh na njenom licu. I leptiri u njenom stomaku. I veseli dechko je zaboravljen, a duhoviti stranac obasjava veche. I dok ona tako bleji i pije po ko zna koju sholjicu zelenog chaja, a njen dechko vileni po kaficima, nepoznati se uvlachi u njeno srce. Ja apsolutno ne znam koja je poenta ovog teksta, i ne znam zashto sam uopshte nocas otvorila da kreiram novi post, kada mi je inspiracija na 0...ali eto, desilo se... " Pokushacu da te poljubim , a ti se pravi ludaaa " ...
    Ispala sam iz shablona. Upadam pod kategoriju : stari & zaboravljeni , monotoni bloger. Elem, mesta patetici trenutno nema. Izuzev chinjenice da me je danas udarila sunchanica ( a to vam je, ljudi moji, prirodna patetika). Sklapam mozaik od rechi, ne bih li nekako sklopila tekst, prosechne duzine, za novi broj chasopisa. Ide traljavo i nikako. Rok sutra ujutru. Jedna od najboljih drugarica juche napunila 20. Kaze : zivot joj se promenio iz korena. Kupila sam joj domine, da ih slaze pod stare dane. I napravila ikebanu koju sam svojeruchno uramila.  Moja kreativnost je za trenutak ostala neprimecena, poshto je slavljenica bila zauzeta shljivovicom.   Neprestano mi udaraju o glavu glupave pesme. Pesme koje ni moj pradeda nije slushao. Uzasne, uzasne. I zaljubih se. Ponovo, opet, otra vez. Onako zmajski sam se zatreskala, i samo chekam trenutak kada cu se naci slomljenog srca. A hocu, bogami. Po svemu sudeci, i on ce. Jbg, protiv sudbine se ne moze.   Pravim havajsku haljinu za sestru koja ide na svetsko u plesu. Shijem joj sandale, tj. prepravljam baletanke. Muka moja !! Usput ispite revnosno spremam, i plachem od muke koliko mi je vrucina. Jesam li spomenula da me je drmnula sunchanica dok sam danas putovala do Novog Bg-a?? I tako, sve je staro, i nishta nije novo !!! Cheers !!!!
      Kada je izgovorio, dugo ochekivane rechi, osetila je bolno probadanje u grudima.  Iako je mesecima unazad cheznjivo chekala da chuje, ono shto on nije zeleo / mogao / smeo da joj kaze, ovaj put su  je zatekle nespremnu. Ovaj put ih nije zelela. Dva sata ranije, ulazila je u stan, kao i svake vecheri, nakon posla. U rukama je nosila veliku papirnatu kesu, i teshku torbu. Htela je da mu spremi vecheru, i da tu noc provede sa njim.  Uprkos teshkom danu, i bolovima koje je osecala u predelu srca, sa nestrpljenjem ga je chekala da se vrati sa posla. Chula je ulazna vrata, i potrchala mu u zagrljaj od srece. Dok ga je privlachila sebi, primetila je obrise karmina na kragni bele koshulje. Pravdao se. Nije on nju, nego ona njega. On nije ochekivao, pa je nije sprechio. Desilo se ! A onda je izgovorio. One rechi koje nije zeleo / mogao / smeo . One rechi koje su magichne u trenucima iskrenosti i neopisive bliskosti. Izgovorio ih je kao melem koji bi trebalo da zalechi ranu. Izgovorio ih je u nuzdi.  Nju je josh vishe zabolelo. Zakljuchala je vrata za njim , i legla na pod. Nije plakala. Samo je zazmurila..... i zaboravila .
Pa, recimo da je pauza. Ili gubitak interesovanja. Ili preveliki pritisak , ili povishena spoljna temperatura. Nazovimo to obavezama. Ili nemanjem vremena. Zastoj ! Veliki, ogromni. Nenadmashivi. Zastoj. Axa, prezivljavam. Sa ventilatorom koji udara o moje bubne opne, ali bez koga ne smem i ne mogu. Dokle god moji mi divni staratelji ne nadju za shodno da se sete i svojoj mezimici podare njeno velichanstvo - Klimu !!! Shto uskoro nece biti ! Elem, na ovu silnu vrucinchinu, radim neoprostive stvari. Pomazem drugarici u laganju . Pishem predstavu za decu ( opet),  imam debilni rok za chasopis, pa jurim tekstove. Spremam ispite. Pala sam ekonomiju. Imam novu ljubav, udvaracha, ili kako god da se zove to danas. Nije loshe. Shibamo se SMS-ovima. Ne, nije loshe. Udaljen je samo 200 km od mene. Ali niposhto nije loshe. Nemam Kit-Ket. Ali pravim pauzu. Ne znam od chega. ...
        U jednom jedinom, svetlosnom trenutku, desilo se chudo.. Verujte, kada vam kazem. Pravo pravcato chudo. Sa ogromnim narandzastim pipcima i tananim glasicem, kao u deteta.  I to ogromno chudo meni prilazi na sred ulice i trazi da mu kupim lizalicu. Chupa- Chups sa ukusom Coca- cole. Pogledala sam ga , onako iskosa i prkosno odgovorila -Necu !!! Bezi od mene, pusti me na miru. I onda, na sav moj shok- chudo se zaplache. Plache chudo, sve se trese. Okrecu se ljudi, odmahuju glavom. Neki prelaze na drugu stranu ulice. Turisti slikaju i smeshe se. Traze mi autogram. Pobogu, rasplakala sam chudo, nisam osvojila Mont Everest !!! I dodje mi neshto zao tog ogromnog chuda.. Kupila sam mu lizalicu. I onako, puna nade mu pruzila. Ustalo je chudo, ogromno u svojoj ogromnosti i reklo jedno ogromno, chudno "Hvala" . I taman kada sam pomislila da ce da se okrene i ode, jok. Jednim svojim chudovskim pipkom je uhvatilo moju ruku i chudnovato se nasmeshilo. Pa ono misli da sam mu prijatelj. Ali od kada se ja to druzim sa chudima??? -Ne, nisam ti ja prijatelj. Idi nadji nekog ko je tako chudan kao i ti i igraj se sa njim. A onda je moje chudno chudo zaridalo najchudnijim glasom : " Ti si dovoljno chudna za mene ! " Oh, Boze. Dakle, ako vidite neku loknastu devojku, sa krem suknjom do kolena , koja drzi za ruku ogromno narandzasto chudo, znajte to sam ja.
    Kako sam uspela da za tako kratko vreme , od jedne fantastichne stvari napravim toliku zbrku?? Izgleda da posedujem neki famozni talenat da iskomplikujem najednostavnije stvari !! To pomalo pochinje da nervira. I okolinu i mene. Ne retko se deshava da devojka ili momak naprave neku sitnu greshkicu ili ispalu u toku upoznavanja, ali ako se na to suptilno doda malo humora, brzo biva predmet smeha i zabave. Bez nepotrebnog podsecanja. Ali greshkice koje ja pravim su....khm..malo je reci greshkice. I malo ko ih zaboravlja. I malo ko mi ne pomera pamet njima. I malo ko razume... *** Saplela sam se. Onako svetski sam zviznula po sred bandere. I sve zbog prokletih kaisheva na baletankama. I naravno da je video. Secate se onaj shto me nije zvao , a imao je broj? E pa on. Sve je video.  I smejao se... meni u lice. U moje ,crvenilom obliveno lice. Nije mi bilo ni do romantike  i ni do chega. Samo sam htela da se zavuchem negde i psujem. Kao kochijash. Ali, situacija je bila takva da sam morala shetati. I prichati. I smejati se... i pomalo zavoditi. A on se cerekao kao nenormalan. Nisam mogla da ga smirim. Doshlo mi da mu lupim jednu vaspitushu , ali mi delovalo neumesno. Pa mislim stvarno !!! Na mestu gde sam zviznula glavom, ostala je modrica u obliku patke ( njegovo zapazanje) !! Poljubio je da brze prodje. Ali kako da prodje onaj njegov smeh u mojoj glavi???
        Kako kidaju secanja upucena mrtvima. Udaraju u okno moje dushe, mog bica i sa svakim novim odjekom odnose delic mog postojanja. Vrisnula bih a ne smem. Plashim se podsmeha sopstvenih senki. I njihove razdragane igre, tuznog zavijanja. Moram biti nema ,  jer jedino cu tako sachuvati koricu razuma , koji pochiva negde u tmini moje lobanje.  Jedino to nagorelo parche razuma svedochi da i dalje zivim, da moje srce, iako preskache otkucaje, ipak se pomera, da uprkos gomili smeca u mom zdrelu - ipak dishem. Kako je lako umreti u ovom svetu koji nas vara i obmanjuje na rodjene ochi.  A mi, nasilno napunjene lutke, vrtimo se vezani koncima nashih postupaka. U vechiti krug .  I smeshimo se gorkim ukusima sudbine, pokushavamo izvuci poneku lepu sekundu i mislimo na nju doveka. A na samom kraju nashe predstave, ugasimo se i razletimo poput pepela. I jedino shto ostane je hladni mermer medju stotinama pokopanih, na kome je urezano nashe ime. I svi zaborave nash lik. Postajemo josh jedna poderana lutka u lutkarskom pozorishtu zivota. Bez aplauza ! Pochivaj u miru !!!
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk