Svi postovi sa bloga: Sound of freedom

Postacu jodlerka. "Jodlovanje je nachin pevanja visokih tonova, gde se pevanje iz stomaka prebacuje na pevanje iz glave ?! Govorka se da je nastalo u Shvajcarskim Alpima, kao nachin komunikacije medju chobanima ( dok su chuvali shvajcarske ovce, koze i sl. )..." Prvi put sam chula kako devojchica od desetak godina jodluje u TV emisiji,  a zatim mi je, potpuno spontano, drug narezao na CD-u par jodlerskih pesama. Rezultiralo je sledecim : po ceo bogovetni dan jodlujem po kuci. Ukucani su pocheli da kukaju od muke, a svi psi u okolini zavijaju kao da je bombardovanje. Komshije su uchtivo kuckale par puta, suptilno upozoravajuci da ako ne prestanem " sa tom uzasnom drekom "    da ce  me    " silom naterati da ucutim" Ali to me nije nateralo da odustanem. I dalje jodlujem ....
Slika je ishibana u hiljadu delova, koji se , bezuspeshno, trude da sastave ono shto je nekada bilo primarno. Pre svega- sliku. Zatim senku. Korachajuci oshtrim koracima po vec predjenim tragovima nemoguce je ne uochiti greshke iznova napravljene. Ponavljaju se, skoro svakodnevno. I ne zanima ih da li su mozda bash one, bash te greshke nemi prizivi u pomoc. Pochela sam raditi gluposti. Pocela sam govoriti i pisati gluposti. Pochela sam truliti tamo gde sam bila najjacha. Pochela sam predavati bitku i rat. Pochela sam zmuriti onda kada to ne smem. Jbga.
O da... Zima je ponovo zakucala na ovu stranu hemisfere svojim ledenim prsiticima.. Dechica veselo skakucu i chekaju sneg neki su ga vec i spazili - AnaM, svaka chast ;-) a bakice i dekice zauzimaju svako slobodno mesto u gradskom prevozu. Beogradska idila, rekli biste. Moguce. Samo shto se jednoj osobi ne ide napolje. I ne sheta joj se po vetru i kishi. Jedna osoba ne voli zimu.. ni zimske bele vragove. Jedna osoba samo zeli toplotu i vruc kakao. I malo chokolade da zasladi zivot. Kad smo kod toga, da li ste znali da svaka chokolada od 100 gr. u sebi sadrzi 16 nogu insekata koje joj daju aromu??
Preokreti nas jachaju - rekao mi jednom jedan mudar chovek. Naravno, tada on nije znao koliko preokreti mogu biti zeznuti igrachi. Ja sam to nauchila putem klasichnog uslovljavanja - pokushaja i pogreshaka. Sada sam zastala u trenutku koji ne vodi napred, a ni nazad. Pa, bar sam pokushala. *** Jednom, pre mnogo , mnogo minuta jedino shto sam zelela je toplina dlana i sliku koja mi se smeshila iz rama. Sada zelim mnogo vishe. A ne znam kako zaustaviti bujicu zelja. Bilo bi mi mnogo lakshe da sam u rodu sa Bogom. Znala bih shta bih trazila. *** Blizi mi se rodjendan. Turobno doba godine. Prelaz u hladnocu i vejavicu. Neki bi rekli - romantika. Meni nije. Nikad nije ni bila. Moje omiljeno godishnje doba prolazi nezapazeno. Jesen . *** Htela bih napisati pesmu i dokazati drugarici da nije pobegao. Talenat. Zelja. Inspiracija. A ustvari, prevelika sam kukavica da bih priznala sebi poraz. Ne umem pisati pesme, i pravo je chudo shto krojim ove redove. Davno sam prestala stvarati. Valjda zato shto me sada nishta ne boli. I dusha i srce su dobro. Zdravi. Srecni. *** Chudno neko vreme. Neobichno.  
Ako cemo da tuchemo po iskrenosti, bice brutalno. A vec nekoliko dana planiram da budem ... Brutalno iskrena. Zasluzuju ovi iz prosvete mnogo shto shta, ali mislim da niko josh nije ni pokushao da bude iskren. Brutalno. Kao student, jedino shto mogu da osecam u ovim trenucima je blaga neverica i ogromno, kao kuca, ochajanje. Pa da li su ti ljudi zaista normalni? Zar im nishta ne znache nashi protesti, molbe, zahtevi, dogovori, planovi, zelje, ciljevi? Porazavajuca je okolnost da smo jedina zemlja, verovatno na svetu,a u regionu potpisujem, kojoj ne ide u prilog da ima dobre studente!!! Zar smo jedini koji zelimo da unazadimo obrazovanje? Poshto , to se danas radi. Bez skrupula i osecaja krivice. Ako je na vlasti Tadic, mi cemo ovako, ako je neko drugi, mi cemo onako. Choveche ! Obrazovanje rob politici ! O, da. Jesam besna. Zato shto je proshlogodishnja generacija studenata po mnooogooo boljim uslovima upisala novu godinu studija. Mi ne mozemo. To shto su neki fakulteti ispali fer prema svojim studentima, i odrzali obecanje, pa su se ti studenti sa manjim brojem bodova obreli na budzetu. Mi ne mozemo. I sada, evo problema : predavanja su uveliko pochela ( za razliku od ostalih faxova, mi smo prvi pocheli), kolokvijumi se blize, a 90% studenata nije upisalo godinu. I sada, vi meni recite - KO JE OVDE NORMALAN ?!!!!!
Ugojila sam se. To sam danas shvatila, kada sam pokushala da udjem u suknju od pre nekoliko godina. I palo je raspolozenje, i hvala bogu, apetit. Poslednjih dana, kuca mi se pretvorila u fabriku jaakoo ukusne hrane, pa ja nisam odolevala mirisima i ukusima. Tortice, slane, slatke...kolachi..- a to nije ni desetina onoga shto je bilo. Zalogaj tamo, zalogaj vamo...i eto. Dodala sam koji kg. A ne smem. Zaista ne smem. Kaze on : " Ma ne primecuje se ovako ...samo kad pipnesh" - eto dokaza kako mushki mogu biti bRezobrazni. Pih. Gosti su nastavili da dolaze u velikim kolichinama. Chokolade sam vec pocela da sakrivam svuda...a par sam poklonila jednom malom , nemirnom, dechachicu u ulici . Gledao me je kao da sam mu, u najmanju ruku , poklonila kompjuter. Od Njega sam dobila bombonjeru ( ne znam da li ste vi ukapirali, ali meni svi momci kupuju bombonjere...pogledaj u arhivi ;-)), i labelo sa mirisom jagode. A kazu da je kreativnost klishe. Pih... Sada sam chvrsto reshila da udjem u onu suknju, pa odoh na trchanje. Imam pauzu, pre nego dodje nova grupa. Gostiju.
On ne pishe njezna pisma nikad o tom ne govori ne zna srce da otvori al' ja vidim shto mu znachim On me voli na svoj nachin... * On ce poci ko zna kamo on se vraca kasno nocu al' i takvog ja ga hocu slab je pa se pravi jachim On me voli na svoj nachin.. * Ja vidim u toj igri vidim vatru ispod leda kad me ljubi, kad me gleda dok se cheshljam, dok se svlachim.. On me voli na svoj nachin.. * On ne voli da ga pitam kao shkoljka biser , krije da l' je sa mnom ili nije al' dobrotom nekom zrachi On me voli na svoj nachin.. * Gabi Novak
Pokushala sam mirno i stalozeno da pristupim novonastaloj situaciji. Teshila sam sebe da ce brzo proci, i da mi bilo kakva sredstva za smirenje nece trebati. Sada, u sred je*enog tornada, dodje mi da kukam na sav glas. Normalni ljudi ovo prihvataju na normalan nachin...uzivaju u spremanju i ishchekivanju. Ali ne i moja mama. Ne, ona je opsesivno- kompulsivna, kada je rech o velikom spremanju. A jeste veliko...za par dana je slava. A kako baka vishe nije sa nama, na nju je otishao sav posao. Ja se ne rachunam, bar kada se ona pita. Sad me je narochito tresnulo ono - roditelji nikad nece gledati svoju decu drugachije, no kao svoju decu. Ochigledno sam ja za moju mamu , slatka mala devojchica koja i dalje nema pojma o zivotu, a kamoli spremanju. Dzaba meni shto sam se godinama dokazivala da umem da spremim i skuvam vishe nego bilo koja moja vrshnjakinja..da sam uchila od najboljih - Dz. Olivera & Rachel Ray...kada moja mama misli da sam sposobna samo da uvaljam rafaelo u kokos, da operem sve sudove u kuci, da isechem bajadere... Ali da sama napravim kolach- neeee !!!! " Shta se bunish, u mojim godinama, molicesh da ti neko kaze-ne morash! " - govori mi. A meni se bash neshto macka i mesha i shlagira... No, moj tata je sasvim u pravu kada kaze - " Ovo je onaj period kada joj se svi sklanjamo s puta" , i ode kod svog najboljeg druga da gleda utakmicu. I hocu...obecala sam joj. Nek sama sprema, a Freeda ce da pere prljave sudove..i cheka THE moment kada cu SAMA praviti svoje kolache... Jednom.... ZAR NISU SLATKI??
Ne, ne mislim na nashe obraze. Samo me je lupila u glavu chinjenica da sam na ovom mestu, pre dve godine i kusur, ja napisala svoj prvi post. A kao da je juche bilo. Nostalgija vuche, ljudi moji...nemojte zameriti. Ne deshava se ona samo starima. Itekako moze biti posetilac mladih. Elem, ne bih da duzim, jer je kasno, a moje obaveze sutra nece trpeti mene neispavanu ( o lepoti da ne govorim)...samo bih spomenula par stvarchica. Nedostaju mi neki ljudi koji su bili starosedeoci kada sam ja doshla u pleme. Sada mladje generacije osvajaju teren, shto je pozitivno jer , ako nishta drugo, bar se uche da pishu. Ali mi zaista nedostaju oni koji su iz nekih razloga morali otici. Vanesa ( imala je josh par nickova, teshko ju je bilo i pohvatati ;-)... Mungos... i ona preglasna muzika kada udjesh na njen blog :)) Pepeljuga.. deshavalo se par puta da iste misli objavimo..;-) Vatuljak .. uvek mi je donosio osmeh na lice svojim  viskastim humorom... pecinko.. i njegova poezija... mutti i njene pesme, misli... ... Dosta njih svrati s vremena na vreme...poput Jezgra i Dakkalvar-a... a i Specificna neshto zabushava. ... .. Samo sam htela reci da ...je ovo jedan od primera zivotne prolaznosti. Najbolje je uochish kada stojish na istom mestu.
Ja ne znam gde si ti ja ne znam s kime si ti u ovoj noci kad se sve deli na pola...osim bola.. Eh da je tuga sneg..da se do jutra otopi mogao bih i ja konachno kad ochi zatvorim.. da se ne umorim... *** Oduvek mi je bilo fascinantno kako se tochak srece moze okrenuti za tren. Juche smo bili nadomak raja, a danas se svako gushi u svom paklu.  I kako to da sreca prestaje prostim zatvaranjem vrata, zvukom automobilskog motora..i poslednjim poljupcem? Zashto se bar malo duze ne zadrzi taj osecaj srece u dushi? Bar do sledeceg vidjenja, do sledeceg dodira, pogleda... Izrazito bi bilo nezahvalno od mene da izjavim da sam nesrecna. Naprotiv. Iako sam svesna chinjenice da sam inache hronichno nezadovoljna osoba, u poslednje vreme sam zaista srecna. Jer znam da nedostajem. Jer znam da misli na mene. Jer znam da voli. Mozda i ne bi toliko da nema prepreka. Ne znam. Odavno nisam pametna za te stvari. "Samo josh vuchem navike, i sve na tome ostane".... A meni je ostalo jedno veliko emotivno spremanje...  
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk