Svi postovi sa bloga: Sound of freedom

Nek tvoji prsti kao melodija dobuju mojim bedrima nek tvoj dah opije moja chula.. Zarobi mi ruke da ne mogu pobeci od srece kojom me ispunjavash...u ovo prohladno februarsko popodne.. Uhvati mi misli, stopi ih sa tvojim.. i cela vasiona nek nam  bude postelja.. Kidnapuj mi uzdah...i u njega ubaci slatkorechivost.. kojom mislish da osvojish svet... Nateraj me da ti poverujem zavedi me osmehom.... 08 - Marylin Monro...
A shta se ustvari deshava... Desi se trenutak kada sedim uspravna u svojoj fotelji, kose podignute u konjski rep, sa rachunarom na krilu, sholjom jake kafe pored nogu...i glavom punom informacija. Pochinjem ih klasifikovati po folderima vremena i praviti znachajne beleshke, tamo u uglu. Na malom okruglom stolu, preko puta fotelje, stoje spisi, tekstovi, fotografije..par ispushenih cigareta, na silu..i zelja. Zelja da se sve to sredi. Jednim potezom gumice. Vrishti neka balada sa stuba,a daljinski mi nema bateriju, pa ne mogu smanjiti. Pola 3 je ujutru. Komshije se josh ne bune. Uskoro ce vika. Desi se trenutak da mi misli odlutaju na neku tamo desetu stvar, i pobegnu mi iz ruku. Misli...misli mi pobegnu ! Hah, a mislila sam da su samo te glupave misli ono shto samo meni pripada. Pogreshi chovek ! Zashto ih ne mogu kontrolisati? Navukla sam se na seriju "Prison break"...Nema shta tu puno da se analizira...imam cd-ove, i gledam celu noc. I uhvatim sebe kako se stavljam u kozu tih ljudi. Shta bih ja uradila da sam na njihovom mestu?! Verovatno se sagla negde i plakala...Od muke ! Bla bla truc...pa u vodu buc ! Desi se trenutak ( kao malo pre), da vidim kako choveku odsecaju ruku i bez anestezije je ponovo prishivaju. Desi mi se strah...od same sebe.I onoga shto pokushavam.. Radim li na pravi nachin?! Imam li pravo na greshku?Kolika ce biti shteta? Desi se sekund da razmishljam o odlasku...na neko daleko mesto....mozda u vasionu ( znam neke ljude..mozda mogu neshto da srede...npr. Belladonna;)... A chini mi se kako vechnost prolazi....
Nije mi lako da opet ostanem sam, jer tvoje 'u devet' ja najbolje znam, i nije svejedno da uvijek izgovor budem, pogledaj malo, neki se još i trude Bolje ovako, pa šta nam Bog da, bolje za tebe, za mene ko zna? Ne želim da me nosiš na duši i da suza ti krene, kad razbistriš glavu, srećna dođeš do stana i pred vratima ugledaš mene, Ne želim nikada, da me se sjetiš kad ti dosadno bude, lukavo promoliš pogled, lažni osmijeh navučeš, jedno izvini ne mijenja ljude Ne želim više da budem broj dva, koliko boli, znamo jesen i ja, ne želim više da ti olako praštam, da budem iskreno voljen, o tome jedino maštam Bolje ovako, pa šta nam Bog da, bolje za tebe, za mene ko zna?
Hodala sam unutrashnjim ivicama svojih misli... i u dubini tragova, nashla.. devojchicu koju sam izgubila ... pre mnogo vremena. Stajala je, drzeci cvet u ruci.. smeshila se poznatim osmehom.. i izazivala me da je zagrlim... Povrh iskre koja je zablistala na lakoj mesechini.. u uglovima njenih ochiju.. skupila se tuga.. Ona pati... ja patim ! Pruzam ruke besmislu u nadi da ce me pronaci.. jedan par kristalno,zelenih ochiju... i modrih usana, mirisa vishnje koja zri. A nailazim na zatvorena vrata.. iza kojih se devojchica i dechak... smesheci se, igraju... Ne znajuci da ce mnogo godina kasnije.. ta vrata postati njihov zid cutanja...
Dala sam mu svoje srce... uzeo mi je i dushu.. Dala sam mu svoj razum.. uzeo mi je i pogled... Dala sam mu svoj osmeh... uzeo mi je glas.. *** Ostadoh pusta...usamljena.. medju gomilama srecnih.. ili bar na to liche.. Sa pogledima oholim.. koji misle da mogu videti.. koji misle da me znaju... a ne znaju... *** Nedostajesh... zashto bih lagala.. nedostajesh vishe od svega.. kako se boriti sa tim? *** Jednom si rekao: kada bi me ostavila.. popeo bih se na krov.. i zavijao kao povredjen pas.. *** sad slushaj mene kako zavijam...
Desilo se ono shto je moralo. Idemo dalje... Bez kuknjave, bez grcheva, bez plakanja i nerviranja. Moram narediti sebi da prestanem da okrecem taj broj telefona, i da nikoga ne pitam. Moram ubediti sebe, pa onda i  njega da je ovako najbolje. Moram prestati da celu noc provodim sedeci na tepihu,i gledajuci u prazno. **** Srela sam ga sinoc na klupi u parku, blizu njegove zgrade. Ishla sam do video kluba, i pogled mi pao na njega.Sasvim sluchajno... Pocheo je neshto nepovezano da pricha...da se trese..  U sledecem trenutku, trchala sam stepenicama do njegovog stana, uplasheno zvala njegovog brata, koji je odmah strchao u park. Okretala sam broj hitne pomoci, i chinilo mi se kao da je proshla vechnost pre nego shto sam chula njihove sirene... Videla sam, kroz prste koje sam drzala zakovane za lice...kako ga odvode... **** Muchna noc...pola provedena u bolnici, a pola sedeci u svojoj sobi. Njegov brat me zvao pred jutro -E, mala ne brini. Bice u redu. Da ga nisi srela..ne smem ni da pomislim... -A shta mu se desilo?!-pitala sam. -Predozirao se... *** Jutros me je zvao. Kaze da ide na lechenje. Nakon dve godine, imam osecaj da sam neshto uradila. Hvala Bogu. Zahvalio mi je. On ne shvata koliko me je unazadio. Koliko je nekoliko meseci mira..bacio na dno.. Nedostajace...ali bolje je ovako...
I tako...josh jedan mazohistichki dan je gotov. Od spavanja ni S...od odmora ni M ;) Ma, nije mi to ni potrebno...shta ce nam san?! K'o shto je rekao Markez, to nas samo odvlachi od drugih stvari. Zato i ne planiram da spavam. Pochela sam opasno da se navikavam na samocu. Pochinje to polako da me brine. Chesto uhvatim sebe kako uzivam kad nikoga nema. A nishta posebno ne radim. Sve vishe pochinje da mi smetaju drugi ljudi, valjda zato shto sam svaki prokleti dan okruzena milionima. I sa svima moram prichati...smejati se..slushati. Ochekuju. I ja ochekujem. Ma.... Ovaj post je totalno izvan koloseka. Napisan u ishchekivanju drugarice koja treba da donese film da gledamo. Neki po njenom izboru. Znachi 2 sata muchenja. Ali obecala sam joj...a kod nje ona stara "obecanje ludom radovanje" ne pali. Pa cu da sedim i cutim..ovaj put. A sledeci cu da se ugrizem za jezik ako joj predlozim ovako neshto. Pijem hladnu kafu. Ima odvratan ukus...ali me zaista mrzi da se odvuchem do kuhinje i sipam novu. Svidja mi se taj aparat..skuvash ujutru kafu,a ceo dan topla. Komshija ponovo udara akorde. Kaze: uchi da svira, treba mu tishina. Koliko ja chujem,do sada nema napretka. Primetila sam da mu nisu nashtelovane zice...al' necu da mu kazem. NIje zasluzio. I eto, ponovo sam pochela sa kilometarskim postovima. Shta mi je to trebalo... Ma , ne morate chitati...nije ovo zato napisano..nego eto da ubijem vreme, pa lupam kojeshta. Prochitala sam erotsku prichu koju je Rea napisala, dunula mi inspiracija, al na drugu stranu. Hvala Bogu. Ne smem da zamislim shta bi ispalo od moje erotske priche.. Verovatno neko komichno krvoprolice.. ili bljutava ljubavna saga... Odoh da spremim kokice...
      I chase su bile prazne... i flasha razbijena i krevet raspremljen.. i vrata zatvorena.. i sve staklene zvezde.. srece i lepote.. treptale su u prashini.. nepochishcene sobe.. I bio sam mrtav pijan.. i lud od radosti.. i ti ziva pijana.. gola u mom zagrljaju                                                                        Zak Prever
...laganim kruznim pokretima po slaboj nijansi moje koze... tvoji prsti kao pero... shto mirishe na med. Drhtanje koze pod pritiskom , dok crtash po meni... bojish moje pregibe.. svojim sivim, neznim... Osecam tvoj dah... blizu mojih bedara... kako miluje ... smiruje.. i uspavljuje... Lako meshkoljenje... okret... i tvoje ruke oko mog struka.. Vecheras smo jedno....
E, pa....da rezimiramo : - uchila sam ravno dva dana ; - nauchila sam 1400 strana, ne znam kako ; -nisam ponovila; -na fax doshla mrtva umorna, jer celu noc pre ispita nisam spavala; NI TREN ; -ne secam se tachno kako sam pochela da pishem, ne secam se shta sam pisala; - secam se da sam juche ujutru, pila Guaranu i alkohol, a nisam mala ni glupa osoba ! -nisam spavala juche chitav dan, ni nocas od nestrpljenja; -najvazniji ispit u prvoj godini...najtezi, najobimniji....; -jutros sam krenula na fax, nadajuci se brzom vracanju kuci i krevetu..; -ostala sam do 4 !!!! -urednica me jurila za textove koje nisam napisala ( obecala joj veceras, obecanje ispunjavam) -umalo se nisam onesvestila u autobusu.... -sad je bolje...; -kupila sam praline, moje omiljene slatkishe, i sad ih tamanim; - opasno sam se navukla na praline !!!! i da..to je to....sad idemo u nove pohode...koji su za ravno dva dana :)))) A , da .....polozila sam ispit
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk