Svi postovi sa bloga: Sound of freedom

Molicu lepo da se zamisli sledeca situacija : Elem, nedelja uveche. Nigde zive dushe nema. U jednom stanu, u centru grada, samuje jedan osrednji pisac, kome umetnichko-bioloshki sat uveliko otkucava. A onda zamislite kako se taj pisac mesecima muchi ne bi li napisao krunu svoje dotadashnje propalo-pisachke karijere. U istom trenu...trideset sholjica kafe nisu dovoljne. U istom trenu... hiljade i hiljade zaokruzenih rechi i fraza u rechnicima....nije dovoljno... U tom istom, kobnom trenu... osrednji pisac shvata, na sav uzas, da je izgubio i ono malo nadahnuca koje ga je vodilo. Nishta !! Blanko !!! Shta taj pisac moze da uradi??? A shta bi verovatno uradio??
Ovo je jedna od mnogih pricha koju je zivot pazljivim tonovima ispleo u stvarnost. Deshava se tu, pred nashim ochima, a "mi" nemarno prolazimo pored iste, ne obracajuci vishe paznje od blede zainteresovanosti. U jednom malom sokachetu u centru grada, prodaju se slike. Svaki put kada prodjem pored njih, zastanem. Prodavac mi nikada ne odgovori na pitanje : ko ih je naslikao ? Samo se nasmeshi i kaze : dao sam chasnu slikarsku rech, da nikome necu reci. - Vi ste slikar? Ponovo osmeh. -A koja ti je slika najlepsha?- pitao me je. -Ova sa konjima. -Ah, da. Znash, to je slikano na jednoj poljani, divlji konji su u pitanju. -Kako ste ...mislim kako je slikar uspeo da ih naslika? Ne deluju bash kao krdo mirnih konja. -Oni to nikako nisu. Jednom je slikar proveo tri noci za redom na toj poljani, ne bi li uhvatio koju liniju. -To zvuchi zapanjujuce. Zar se niste plashili? - upitala sam naivno. -Nisam. Jer ja nisam slikar. A nisam se plashio ni za njega. Znash, on je veoma iskusan u svom poslu.. Nekoliko meseci kasnije, put me ponovo naneo na isto sokache. Tamo je, umesto prodavca, stajala neka zena, i maramicom brisala ramove. -Dobar dan. A gde je slika sa divljim konjima?- upitala sam nakon kratkog razgledanja. -Nema takve slike- odgvorila je nezainteresovano zena. -Kako nema? Pa pre nekoliko meseci je ovde bio neki stariji chovek,  i pokazivao mi je sliku.. Zena me je pogledala sa chudjenjem. -Mora da ju je sklonio sa prodaje. Pre nego shto je umro, trazio je da neke slike povuchem iz prodaje. Verovatno je ta medju njima. Saznanje da je umro na mene je ostavilo neopisivu tugu. -Mozete li je doneti, zelela bih je videti josh jednom. Sledeceg dana, slika sa konjima me je chekala medju mnogim drugim. -A je li vash muz naslikao sve ove slike? -Ne znam . Nikada nije priznavao, ali je noci chesto provodio u ateljeu. Govorio bi kako ide tamo ne bi li ochistio ramove za prodaju. Sliku sam dobila kao poklon. Slikarevu zenu, kao ni ostale slike, vishe nikad nisam videla...
Dobro, nije bash toliko strashno. Iskreno, 3 puta za 2 dana. Jel to normalno? A obecala sam sebi, chvrsto, da toga nece biti. Ako je nekome bilo slomljeno srce kao jeftina vaza kupljena kod Kineza..onda sam to ja. Uprkos mojim upornim  pokushajima da ostanem stabilna na zemlji, bez leptirica i oblaka i kojekakvih gluposti...zaljubih se. Pa ne bash zaljubih, ali trznuh. Prva dva puta je bio smehotres. I necu pisati o tim blamovima. Ovaj treci je neshto drugachije. Upoznali smo se pre par godina na nekoj slavi. On je tada nosio protezu, naochare i smeshne pantalone. Neka uzasna surovost je tada radila kod mene, pa sam ga zezala celo veche. On je crveneo i smeshkao se. Chinilo mi se kao da mu ne smeta. Na kraju vecheri mi je trazio broj telefona, a ja sam pobegla glavom bez obzira. A onda... sretoh ga sinoc. Potpuno druga osoba, a on  I pridje on meni, pruzi ruku i reche " Dugo se nismo videli, zar ne? " . A ja, ni levo ni desno. Pogledah ga malo bolje. Nema ni protezu ( a zubi lepi kao san), nema ni naochare.. a ochi kao bademi. Ma da li je to stvarno on? Onaj sa smeshnim pantalonama? "Ma ja sam . Ne verujesh mi?  Malo sam se promenio, a vidim da ti nisi. I dalje si..." I tako, nastavio da pricha i pricha. Ovaj put mu dadoh broj telefona. Ko zna zashto je to dobro...
Vikend je protekao u nenormalnim uslovima i pre-napornoj atmosferi. Priznajem, zabavljala sam se i vishe nego shto sam ochekivala kada sam ,sa komplet porodicom i tortom na 2 sprata, krenula putem Shumadije. Ruchak je bio zakazan za 4, a mi smo, kao i uvek debelo kasnili. Stigli smo taman na tortu. Odokativno, bilo je oko 100 ljudi. Sve rodjak do rodjaka. Kako i ne bi kada je u pitanju famozno porodichno okupljanje, koje se odrzava jednom godishnje !!! Babe su sedele na klupama u dvorishtu iza kuce. Stariji mushkarci su sekli meso i raznosili pice. Zene su igrale kolo, a moja mama je vodila svako. Tata je sa ostalim mushkarcima sedeo pored vatre i pevao. Mi, malo stariji klinci smo stajali na sred dvorishta i lupali gluposti. Klinci su se jurili oko nas. Oko 10 h uveche, doshla je muzika. Pevach i pevachica. Sa sve bendom. Pevali su stari rock. Dok jedna bakuta nije digla galamu. Bend je morao da peva narodnjake koje je bakuta htela. Ipak je ona dala najvishe bakshisha. A pesme je vadila iz naftalina. Mi smo plakali od muke. Oko ponoci, matorci su otishli da odmore stare kosti, a klinci su obesili noseve od umora. Ostali smo samo mi, stariji klinci. Tad je pocela prava zabava. Jedan od mnogobrojne brace je doneo gitaru , a sestra bubnjeve. Svirali smo i pevali do jutra... A ujutru...lechenje mamurluka, pa svako svojoj kuci... I tako....     do  sledeceg maja....
Ok, mozda sam ispala debil kada sam odluchila da guram svoj prcasti nos tamo gde mu nije mesto. Ali kontam da bi svaka, iole normalna osoba uradila neshto ! Dobro, mozda ne to shto sam ja, jer ipak, teshka srca priznajem, da sam preterala. Ali nije kao da su se oni igrali, pa ja sad tu ispravljam krive drine... Ne, ovo je mnogo ozbiljnije, i ja apsolutno pojma nemam odakle mi hrabrosti... Elem, krenula ja negde oko pola 9 da se nadjem sa drugaricom koju nisam videla , neko duze vreme. I kako me je put naneo, morala sam proci kroz park koji izbegavam, iz mnogih razloga. Naravno, ne odnosi se na dan :)) I tako ja krenuh, ubrzah korak...pa zachuh : -Niko te nece chuti. Mozesh da vrishtish koliko hocesh...Mozesh da udarash, da se otimash, ali ti nema spasa- zachula sam grub mushki glas iza jednog velikog zbuna. -Molim te, pusti me. Uradicu sve shto zelish, samo me nemoj povrediti...- zavapila je neka devojka, zena.. pojma nemam. Meni vijuge pochele raditi 200 u sekundi. Shta da uradim? Jel to ja upravo prisustvujem silovanju? Da odem po policiju? Ili je kasno za to??? Proklinjala sam to shto sam ostavila mobilni kuci...shto nema nikoga od prolaznika... A onda.. -Skini suknju...- opet isti mushki glas.. -Ne...ne molim te..- chinilo mi se da chujem plach.. I to je presudilo... Uzela sam neki shtap koji bi mogao i komarac da slomije, ali nema veze. Chula sam da su silovatelji vrlo plashljivi ljudi..I nadala sam se da je to tachno.. Pochela sam da vichem neshto nepovezano... i jurishala na zbun. I zastala...pa pocrvenela...pa oborila pogled...pa josh malo pocrvenela.. Devojka je povikala.. -Shta radish to? -Koji ti je djavo?? - ubacio se " silovatelj" A ja sam stidljivo.. - Pa znate, ja sam ovaj...chula vas...i mislila sam da... silovanje...Ovde je opasno... i ti si plakala... Zemljo otvori se !!! - Ma shta ti je...Samo smo reshili da probamo neshto drugo...Vidi nju, sva se trese.. Ocesh cigaru? - pitala me. -Daj jednu ! Zovu se Ivan i Radmila. Zajedno su pet godina, i sex im je dosadio. Reshili su da probaju neshto novo, a nju je oduvek lozilo to kad se on pravi kao nepoznat..pa je primorava na sex- kako to oni zovu.. Ja sam lagano ishla da se nadjem sa drugaricom..potpuno zabezeknuta...
Prolece donosi budjenje...     sunce donosi nekom osmeh,        nekom mrshtenje..            strast donosi uzitak...               bol donosi more suza i note jecaja...                    a shta donosi ljubav???? AKCENAT JE NA PESMI :))) Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
Ponekad mislim da sam losha osoba. Ne, ozbiljno. U tim trenucima mi zaista dodje da napravim ogromnu promenu u kojoj cu biti najbolja prema svakome. Chak i prema onima koji to, zasigurno, nisu zasluzili. Sada to ne mogu. Previshe sam besna. Na ljude, na svoje roditelje koji se konstantno krve medjusobno, na svoju sestru od tetke koja ne shtedi na svojim uvredama, na najboljeg druga koji mi je sinoc rekao da zeli da napusti fax, jer mu je dosadno... Na mnogo ljudi sam besna !! *** Znate vi... besna sam ja na samu sebe. Na lazna obecanja koja sam dala pojedinima. Na ozbiljno lice , kada neko pokushava da me nasmeje. Na ironiju koju ne mogu da obuzdam kada sam blizu njega ( a on je nekada bio bitan, sada nije toliko).. Na nervozu ... Na nesanicu... na preterani apetit..pa onda na gladovanje... Besna sam.. na sunce... Ma na sve !!!! UH !!! Znam ! Treba mi jedna puna sholja, crne, vruce kafe. Posle toga mozemo da razgovaramo... P.S. Danas mi je drugarica javila da se poradja. Imala je dosta problema u trudnoci, i lekari su joj rekli da mora da rodi preko carskog reza. Trenutno je na ogromnim mukama, jer je poradjaju prirodnim putem. Kazu : nije imala vezu za carski rez. Ima li nekog normalnog u ovoj zemlji??????
Valjda tako mora.. Ima te.. pa jedne neochekivane vecheri.. ... nestanesh !! Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
Ne mogu i necu ! Ne zelim da razumem te glupave razloge. Kog djavola ih izmishlja. Proklete izgovore... I to skretanje pogleda !! Kao da se ne poznajemo vishe... Kao lice stranca... gleda kroz mene !! Govori da nije dobar... da sam ja bolja... govori da smo osudjeni na bol !! Ma odakle mu pravo ??? Zar se nisam dovoljno borila? Zar nisam ulozila svu energiju? Zar nisam progutala jebeni ponos?? A?? Zar se to ne rachuna? Zashto, zashto su ljudi tako surovi? Zashto uporno tragaju za srecom,a kad je nadju, beze od nje?? Kako se to ljubav gasi u ochima? Srcu? Kako to nestaje zivot???
   Gledajuci zvezde u tvojim zelenim ochima nisam mogla a da se ne pitam... kako si ih zarobio? Dodirujuci shapat na tvojim usnama.. nisam mogla a da ne poverujem da je istina.. Oslushkujuci vetar u tvojoj kosi.. nisam htela da prekinem.. tishinu koju je mimo zvuka stvarao... Choveche bre.. VOlim te :)) Verujesh li mi sad??? Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk