Svi postovi sa bloga: Sound of freedom

Onog trenutka kada sam zatvorila ochi, osetila sam pakao.  Koraci su promicali mimo mene, zaobilazivshi me za milimetar, a glasovi su se chuli glasnije nego ikada. U daljini, besneo je rodeo. Neka devojka, rekla bih po vrisci. Uzjahala je fiksiranog bika i razbacivala se svojim jahachkim umecem. Mushkarci su zabalavili. Zachula sam par zvizduka na rachun jahachice. Ignorisala ih je. Negde je zapishtao voz. Osetio se miris rastanaka i sastanaka. Suza i smeha. Jednoj zeni je odlazio sin u vojsku, ponocnom linijom. Nikoga , sem nje, nije bilo da ga isprati. Dala mu je poslednju novchanicu iz , do pola pocepanog, dzepa , poljubila u chelo i tiho rekla " Chuvaj se". Otishao je sa osmehom na licu, mahajuci usamljenoj prilici na peronu.  Dok je voz promicao kroz ravne vojvodjanske predele, a kisha dobovala po prozorima kupea, plakao je. Tuga se uvukla u svaku poru mog srca.       Osetila sam kako nade tonu nizvodno...            Zelela sam drzati zatvorene ochi dok sve ne utihne..                     Ali nisam. Nekoliko dana kasnije, zeni su javili da joj se sin obesio u vojsci.
Jeste. Ne verujete?? Ma kada vam kazem, pravo pravcato chudo. Pred mojim ochima, dabome. Protrljala sam ochi, shto nikada ne radim. I zablenula se. Onako svetski. *** Ne, nisam ja napravila onu fotku gore. Ali to chudo se desilo.. I ostavilo me bez daha... Isto tako.. procep u nebu.. i snop svetlosti.. I neki mir... u dubinama plavetnila... Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
Kisha me je uhvatila po izlasku iz autobusa. Automatski mi se osmeh stvorio na licu. Ljudi su trchali sa svih strana, bezeci pred strashnim kishnim kapima. Haos na sve strane. A ja naprechac odluchila da cu peshaka kuci. I tako, kisha lije kao iz kabla, koshulja mi se opasno lepi uz telo, a kosa uz lice.. torba je skroz naskroz natopljena, a ja vesela. Gledali su me, nije da nisu. Jedna bakica koja se sakrila u ulazu neke zgrade je chak povikala za mnom " Crno dete !! Imash li ti roditelje? " . "Imam bako, kako da nemam . Prijatan dan ! " Zbunih je na brzinu Elem, kod kuce je chekalo iznenadjenje no.2  . Rea vezana u dvorishtu ( shto se jako retko deshava), a kuca zakljuchana sve u 16. Povuci potegni- otkljuchati ne mogu. E onda je doshao trenutak za snalazenje. Okrenuh par brojki s mog ljubimca Samsunga...Zvoni... ' Ej, izvini ako te prekidam, ali ne mogu da udjem u kucu, bi li bio ljubazan da dodjesh i pozajmish mi malo tvoje mushke snage?" " E Freedo, Freedo... dolazim za tren. Nemoj da si mrdnula" Ni u ludilu. Eto, zato je dobro imati zver od komshije . Aha ! Otvori ih on s lakocom, a kako je red, pozvala sam ga unutra na kafu. Prihvatio on pre nego shto sam i rekla do kraja. Kuvam ja tako kafu... on sedi u dnevnoj sobi i gleda neki fudbal. Kao da smo, ne daj boze, u braku. -Je li bre ti, jel si doshao da gledash TV ili da se druzimo? -Ma znamo se mi bre dovoljno. A utakmicu nisam gledao. Eto ti ga sad. A ja bash jedva chekala da ispali neki vic.. Kad u neko doba kaze on.. -Slushaj ovo... Idu papagaj i kikiriki ulicom.. idu tako oni.. idu.. i odjednom papagaj kaze " Ovo je najgluplji vic u kome sam glumio " I poche da se smeje, kao lud na brashno. Umalo se nisam zagrcnula kafom, gledajuci ga kako se bacaka po mom kauchu. A nije smeshan..
NIsam mogla da propustim ponovno davanje ove atraktivne serije, sve i da sam htela.  Ono shto me je prijatno iznenadilo je pravilno ogranichenje godina. To se, naravno , ne poshtuje. Elem, ulazeci, po ko zna koji put, u svakodnevne probleme chetiri potpuno razlichite zene, u tridesetim.. zamislih se malo nad prioritetima. Drugarica mi je jednom rekla da me u buducnosti vidi kao klon Keri Bredsho. Tada sam cvetala od tog komplimenta, misleci kako je to dovoljno kul za mene. Sada mislim drugachije. Naravno, ne osporavam uspeshnost njene karijere, koju bih, zasigurno zelela za sebe, ali po pitanju nekih zivotnih ciljeva, standarda i izbora momaka i velikih greshaka koje je , pritom pravila... mislim da mi taj kompliment vishe ne lezi. Nazalost, ispostavilo se suprotno. - I dalje ste slichne .Iako je proshlo godinu dana, nisam promenila mishljenje. Freedo, ti si srpska Keri- smeshkala se ona. -Ma nemash ti pojma. Prerasla sam neke stvari koje taj fiktivni lik nije. -Kao na primer? -Pa, veze za jedno veche. Chak nikada nisam, i ne zalim shto nisam, imala sex za jedno veche. -To je samo zato shto mislish da nemash dovoljno godina za to. Videchesh kroz par godina ! -Ma bulaznish. Keri i ja nemamo nishta zajednicko sem kovrdzave kose i opsesije prema obuci. I obe smo into pisanje. I zanima nas moda. I... ma prestani da se smejesh. Svaka druga devojka je Keri ! -O ne, nije. I kako se boriti sa tim? Dobro, priznajem. Donekle i jesam. Ali imam vremena da ispravim neke stvari, zar ne? Uostalom, nije to toliko loshe. Ipak je ona najzanimljiviji lik u seriji, bar meni. P.S. U ponedeljak idem na Fashion week , i jedva chekam 
Zashto, kada god pozelish da se rodjacima pohvalish nekim svojim uspehom, oni misle da bi trebalo da ti daju novac??? Kada sam bila mala, i nacrtala prvi pravi crtez, ujak mi je dao novchanicu. Nisam je troshila, vec chuvala godinama. Skoro sam je nashla na tavanu. Uspomena. Evo danas je, taj isti ujak , doshao u posetu. Prichali smo o fakultetu, i kada sam rekla da sam polozila skoro ispit, izvukao je novcanik. - Ne treba, zaista . I ne treba mi. Neprijatno je. Da mi treba novac, trazila bih ga od roditelja. Nikako od rodjaka koji dodje dva puta mesechno u kratku posetu. Mada pokushavam da razumem tu njegovu potrebu. Kao da rechi hvale nisu dovoljne, pa moj uspeh mora kompezovati drugim stvarima. To me je uvek izludjivalo !! Jutros sam gledala "Mazu i Lunju", i propisno uzivala. Sa vrucim kakaom u rukama, zavijena jorganom, osecala sam se kao neko dete. Dok napolju duva neka hladnoca, na sat i po vremena, zaboravila sam sve oko sebe. Uhvatila sam taj trenutak punim plucima, i osmeh mi se nije skidao sa lica... Trebalo bi mi vishe takvih trenutaka.... A vi, kako ' te? :)
Da li ste ikada bili u situaciji da vam se ochi sklapaju a vi ne smete spavati? I shta radite u tim trenucima? Kako odrzavate svoju budnost, kad vashe telo vapi za snom? Chudno neko vreme danas . Sunce je jutros udaralo o moj prozor i podsecalo da me chekaju. Obaveze. A evo sada, dok grabim svaki slobodan sekund ne bih li odmorila svoje nerve kroz prozor bije hladnoca. Tako prijatna. Danas sam sa drugaricom prichala o pravim ljubavima. Bila je tako ubedjena da postoji. Taj mit. Legenda. A ja sam je uporno sabotirala govoreci joj da je to izmishljotina bajki. Ponekad mi se chini da je teshko razocharati se u te stvari. Kao da se odrichesh potrage.. najlepse potrage u zivotu. Ali tako je. Odrekla sam se.
Usnila sam divan san. Kako sam se popela na vrh zelenog brda, onako zelenog, kako samo moze biti u snu. A iznad mene- plavetnilo neba. I shum mora, negde u daljini. *** Iza sebe sam chula glasove. I videla jednog tuznog pantomimichara koji je pokushavao neshto da mi kaze. Pomerao je dlanove, prste...a ja nisam razumela. Bila sam obuchena u haljinu kao shto je imala Alisa u zemlji chuda. Sa trakicom na kosi. Skakutala sam livadom prepunom maslachaka i belih rada, i trazila pechurke. Htela sam da porastem . Pored mene je protrchao beli zec. Bez pantalonica i sata. Bio je sasvim obichan, a ja sam zelela da progovori. *** U daljini se uzdizala duga. Godishnja doba su se menjala sa svakim mojim korakom.. A okrutne kraljice Srce nije nigde bilo.  Sela sam ispod drveta zelja. Chim sam dotakla travu, sve se okrenulo naopachke. Visila sam sa zemlje, i bez trunke straha pochela se smejati.. *** Probudila sam se obavijena sivilom dana. Volela bih da je san josh malo potrajao... *** Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
U svetlu skorashnjih deshavanja koja su protutnjala kroz moj zivot, poput brzog voza, nenadano reshih da zalechim rane kupovinom. Nazalost, ispostavilo se da ta kupovina nije imala ulogu leka ( kako je prvobitno trebalo biti), vec je postala neshto gore. Porok. Naime, shetajuci gradom, naidjoh na izvor sveg zla. Nemilosrdnu prostoriju koja ce izcediti svaki dinar koji ste poneli. Kao meni. Iz te prodavnice sam izashla sa cela 4 para cipela. Nimalo se ne kajuci. I sad se ja lepo pitam- da li meni to stvarno trebalo??? Zar nije bolje da sam taj novac ulozila u neshto humanije? Ili da sam shtedela, npr za more? Za rodjendanske poklone? To me uvek nerviralo, ne razmishljam unapred. Impulsivna sam, i shta mi se u trenutku uchini kao dobra investicija, nema premishljanja. Zato sam sad dekintirana !!   *** Dugo nisam mogla sinoc da zaspim. Radim  na nekoj novoj knjizi, a i lektorishem drugu. Mislila sam da to ostavim za danas, ali kako nije postojala ni najmanja shansa da zaspim, radila sam do jutra. I osecala se lepo.  Ispunjeno. Uh, napolju je divno vreme. Jedva chekam provalu oblaka , jer se smrachilo odavno. Samo shto ne pukne. I vazduh je nekako sveziji. Mirishu jorgovani duz ulice.. i jedan odmah ispod mog prozora. Celu noc ga osecam.. Umiruje... *** Sutra pochinju obaveze. *** Sutra sam ponovo ona ista...
Obecala sam sebi da vishe necu praviti dramu od nas. Necu pisati o nama, i necu se secati. Tako je najbolje,zar ne? Zaboraviti losha secanja, sachuvati ona dobra, i upotrebljavati ih ponekad. Treba ici dalje.. naci izlaz iz ochaja, stisnuti pesnice i zakorachiti...zar ne? Treba staviti osmeh na lice, iako bi najradije urlao od bolova... i razgovarati ! Treba ziveti, hvatati godine, mladost... treba koristiti zenske nadmoci nad mushkarcima.. zaljubljivati se, flertovati.. igrati do iznemoglosti, zar ne? Treba postaviti ciljeve i pokushati i truditi se da ih dostignesh. I onda budesh srecan. Uspeo si !!! Mnogo se ironije skupilo u mom glasu. Valjda je rezultat ove , josh jedne u nizu, teshke noci... Uporno govorim sebi, da se posle tachke ne moze nastaviti ista rechenica. A svi znamo, da se vreme ne moze vratiti.. Ne umem da obuzdam ochaj. Strah, bol koji se razbuktao. Sve je prestalo da bude vazno..ono shto je nekada bilo.. Heh, chak nemam ni suze. Nema. Nichega... Ovaj nemi bol je tezi. Volela bih da plachem, i samo trazim razlog kako bih to uradila. Da pustim da suze operu i skinu bol.. Ali ne mogu... Ne mogu ni da vrishtim... ni da sedim u uglu sobe, razmishljajuci... Ne mogu da ostanem sama ni na sekundu. Ne pushtaju me. A svaka noc je muchenje. Svaki san je grubo podsecanje na ... Kako je divno zaboraviti !! Probudish se jednog jutra , chist, nov.. i krenesh iz pochetka. Gradish, padash, puzish... ali sa voljom. Snagom... koju ja nemam.. " ti si jedina osoba zbog koje sam plakao".... Boze, kako mi je zao !!!!! "Bila je moja zlatna shansa a tek sam nacheo svoj krug moj mali verni Sancho Pansa moja ljubavnica, saborac i moj najbolji drug... Oni ne prichaju o njoj.. a ja se ne raspitkivam ukrstim dvolitru i noc i tu i tamo na taj krst se prikivam.. Vec me i Dunav pretiche moja me senka spotiche al nishta me se ne tiche i malo shta me pomera i dotiche sem mozda nje..."
Nocas sam ga sahranila. Na raskrshcu detinjstva i snova, ubio je lice dechaka koje sam volela. Vishe ga nemam. Izgubila sam svoju srecu, dok sam stajala i pokushavala da zadrzim svoj razum. Nocas sam i sebe sahranila sa njim. Teshko mi je da prevalim preko usana koliko me boli, jer se plashim da ne bih podnela da ih chujem. Nocas sam prodala srecu. Poklonila je vetru koji je duvao kroz nas. Gledala sam u profil svoje prave ljubavi, i na sekunde je videla. Smeshak, skoro identichan, ochi vishe ne. Oci su sada ogledalo maske koju nosi. Kaze : dotaklo ga je. Dok sam, poput ludaka, shetala u nadi da ce mi hrabrost pasti sa neba. I jeste. Rekla sam. Priznala, kao krivac, zlochinac. Priznala sam svoju tajnu. I ochekivala... previshe. Udarila sam o beton jache nego za shta sam bila spremna. I slomilo me. Kao stabljiku kad pokida oluja. Njegove rechi, tako hladne, surove. Strane . Imala sam utisak da se izjadam senci. Obrisu koji nece razumeti. A rekao je da jeste. Da mu je sve jasno. I slagao. Na samom kraju, kada je, reshio da je dovoljno. Nisam stigla ni da smognem snage da koraknem. Bila sam gotova da padnem...   Nisam prihvatila lazno obecanje koje mi je, na rastanku dao. Iako je delovalo kao da je iskren, imala sam u vidu da on nije osoba koja moze biti iskrena. Jer ga ne poznajem. Ne znam tu osobu koja je postao. Tako daleka..kao shum okeana..kada nemilosrdno prodire u pluca. Gushenje. Jedan pogreshan pokret i gotovo. Priznao je da je zeleo da ode. Sa ovog sveta. Zadrhtala sam i deo dushe mi je izgoreo. Obecao je da se to nece desiti. Kaze da voli zivot. I verujem mu. Zelim da mu poverujem. I zaista sam srecna zbog toga. Treba bar jedan od nas biti srecan.  Bar ta maska choveka. Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk