Svi postovi sa bloga: Sound of freedom

TIK TAK !! TIK TAK !!   Iako sam bila izrichita u svojim  zahtevima da se odreknem interneta, izmedju ostalog, pridrzavala sam se striktno svega. Teshko je, djavolski. Ali sve se moze, kad se hoce. Sem par izuzetaka: - ostalo je da nauchim josh mnogo.. -danas sam pravila novi raspored u sobi, i sasvim nenadano napravila kabinu za presvlachenje od ormana..zvuchi neverovatno,zar ne? -danas sam ga videla. Priznala sve. Bilo najteze u zivotu. Josh uvek sam pod utiskom, a mislim da ce sutra biti teze.. -ponovo sam pochela sa litrima kafe i guaranama ( Need to study?)... i tako, sve u svemu, moji dragi blogeri.. raspad onoliki !!! No, ispit je prekosutra, a ja se spremam da gledam film. !! Gde ce mi dusha?
Poshto me je aprilski rok zviznuo posred glave reshih jednu jaakooo bitnu stvar. Javno se odrichem: interneta, televizora mini linije odgovaranja na pozive na kafu blejanja u jednu tachku kuvanja shetanja psa sredjivanja (bespotrebno) sobe i svega ostalog shto doprinosi mom neuchenju. E tako ! Ovo sve vazi do utorka 8.4. kada ce Freeda pokazati svoje nakupljeno znanje i osvetlati svoj garavi obraz. Ukoliko to ne uchini, nece izlaziti iz sobe- dozivotno !! Pri chistoj svesti i zdravoj pameti, potpisuje Freeda !!!
Necu. Ma necu i bog. A,a. Nema shanse. Znam da je to samo 6 cifara, i da ne bi trebalo da se potresam. Ali necu. Za inat ! Prokleti telefon ! Shto tako gleda u mene ! Pa, rekla sam da necu,i  tachka. Pa shta ako moram? Pa shta ako rachunaju na mene? Neka pishu-propalo. Neka me izbace. Disreditiraju ( shta god to znachilo). Neka mi oduzmu sva prava. Ali necu i necu. Necu da zovem. Necu da kazem da mi je potrebna pomoc. I necu da slusham ironichan glas koji ce , 100% reci : "Jesam li ti rekao?". Oh, mon dieu ! Zashto, zashto zavisim od jedine osobe od koje ne bih smela? I shta mu je znachilo ono " Zvacesh ti mene , kad tad ! "...?? Kao da je znao.. Uh ! Pa sve ovo je njegovo maslo ! Znala sam da neshto muti ! E pa necesh ga... Iz ovih stopa zovem. Evo, vec okrecem broj . Axa... sad cu sve po spisku. On mene da sabotira?? Pa ne zakopchava se Freeda na ledjima !! E, sad ce da vidi.. Zvvrrrrr... evo, zvoni. "Halo?"- ma otkad on ima ovako dubok glas? "Ja sam. Treba mi pomoc".. E u p...ershun !!!
Ufff !!!!! Stigoh u svoj topli dom, konachno ! Oporavljam se od najnapornijeg dana, ove nedelje. Bukvalno. Pocheo je jutarnjim glasom mog oca, koji je na sve nachine pokushavao da probudi svoju mezimicu cerku, da bi je na kraju polio bokalom vode. Ma kakva mu je to tehnika? Ko ga je tome nauchio, da mi je znati !!! Ustala, uradila sve i svashta kako bih pristojno izgledala, i poshla putem obrazovanja. Do faxa. Vec sam u glavi imala plan predavanja, i vec mi je sve bilo smrknuto. A pauza 3 sata. Ni tamo ni vamo. Zato sam, s namerom, ponela da spremam ispit, u pauzi :)) Prvo predavanje je bilo ubi boze. Onaj chovek je neshto prichao, vishe mumlao i davao neke uvrnute primere. A studenata.. puna shaka. Nas 20-oro !! Muka ziva ! Pa onda famozna pauza. U toj pauzi, moja draga koleginica je imala potrebu da me ugoji. Pokushavala sam da se oduprem, i kazem ne, ali kada je, na moju nesrecu izvukla onu novu milkinu chokoladicu, koja se topi u ustima..uh. Chitavih deset minuta smo se ponashale kao one dve iz reklame za tu chokoladicu : " Jel osecash mehurice? ".... i da, smejali su nam se. I taman kada sam dohvatila da chitam knjigu, dolazi druga koleginica sa lanenim plochicama. To se jede, inache. Pa smo onda petnaest minuta razglabale o sastavu tih plochica, a ona nas stalno nudila.. i morala sam probati. Pa lanene plochice !!! Drugo predavanje- broj studenata se polovio. Sve devojke. Momci isparili. A kako i ne bi, kada je profa naklonjen devojkama. Pa je prichao o zadnjici J.Lo ( Dzenifer Lopez), kako i koliko ima i nema celulita, pa kako bi on voleo da se bavi umetnichim klizanjem, kako bi mogao da pipka.. i sl. nebuloze. Toliku kolichinu shovinizma... nisam mogla trpeti..Jedva izdrzah.. A u mojoj dragoj 48-ci , guzva do grla. Ma nisu normalni sa svim onim cegerima, torbama, kishobranima.. sve nose ! Ali, kao shto se vidi, ziva sam. Zdrava mentalno vishe ne !!! No dobro, sutra je novi dan.. A sad odoh da popijem kapucino ;))) U zdravlje !
Verujete li vi u ljubav? I kakvu ljubav? ** Poznata je roditeljska, mada ne uvek prisutna. Ili prisutna u razlichitim oblicima. Poznata je neznost prema zivotinjama. Prema cvecu, biljkama. Ali, ne mislim na te vrste, kategorije. Nego na onu, jednu jedinu. Pravu ! Zar nije divno verovati da je stvarna? Da, uprkos laznim idealima koji se pletu uprkos greshkama, i potrage na loshim putevima, ipak postoji ! Jedinstvena. Charobna ! Verujete li vi u ljubav? Chistu, prozaichnu. Osecaj koji u isto vreme razgara telo i dushu.. Neuzvracena, promashena, neshvacena. Zabranjena. Ali postojana ! Gnezdi se duboko u nama.. ostavlja tragove onda i kada ne treba... I jednog sasvim sunchanog jutra, probudish se, potpuno oslobodjen potrage. Jer osetish da nedaleko od tebe istim snovima sniva ta ljubav. Ne izmishljeno idealna. Vec realna. Savrshena, za vas. *** Verujete li vi u ljubav? Verujete li da je moguce naci ? ***
  "A u istom smo gradu, iste brojimo minute, samo shto usne ne ljube i shute samo shto ochi prosipaju sjaj u nekim drugim sobama nekim drugim ljudima" Najiskrenije sam mislila kada sam rekla da ga ne zelim. Iako me je suza u krajichku njegovog oka na tren kolebala, znala sam da od nashe tzv. romanse nishta biti nece ! Daleko od toga da ja precenjujem sebe i stavljam svoju ulogu iznad njegove. Ne smatram ga nedostojnim. Ima neshto u meni shto me kochi i ne dozvoljava da dajem shansu. Chini mi se kako je ta shansa ustvari samo lazno probudjena nada. Pa srce valjda zna?! Ako ne zna srce, ko ce? Ne mogu , niti zelim, sebi dati za pravo da povredim nekoga. Ja sam samo nebitna karika u ovom milionskom lancu pozude koju vidjam svakodnevno.  Prema mojim drugaricama, prema nepoznatim devojkama u autobusima, tramvajima.. dok shetaju u svojim kratkim suknjicama. Zapazim pozudne poglede. Ne treba mi to. On ne shvata. Misli: lako je. Ja sam mushko, ti zensko. Nema tu vecih dilema. Nema tu shta vishe kalkulisati. I u sekundi pomislih kako je u pravu. Pa u ljubavi nas ne vodi rachunanje..vec osecaj. Ali ga nema. Tog osecaja. Zato sam mu direktno uputila udarac. Nazalost, primio ga je na mesto koje najvishe boli- mushku sujetu. Volela bih da je postojao nachin da to uradim nezno, bezbolno, kao kada se vadi zub pod anestezijom. Ali nije. Mozda sam gruba, osorna, hladna. Mozda tada nisam brinula o tome kako ce podneti, kada sam mu sve te rechi sasula u lice. Ali nekome jednostavno ne mozesh objasniti drugachije, a taktiziranja mi je previshe. Zato, danas, na dan shale i zevzezata...rekla sam ozbiljnu stvar. -Ovo je sve aprilska shala, zar ne Freeda? Aprililili...- smeshkao se. Kako bih volela da jeste ! " smrtonosan je zivot, al smrti odoleva "          
Sve se to dogodilo na putu za ludilo srce mi se opasno u tebe... zatalambasalo !! Apsolutno pojma nemam ko peva ovu pesmu. Ni o kakvom putu za ludilo je rech. I kuda ide taj put? Gde je to ludilo??? Ma zar je bitno? Poenta je sledeca : - ochekuje se previshe ! -daje se premalo ! Chak i kad se neko zatetrebi, ochekuje mnogo. I misli da daje mnogo. I onda ispadne haos. I neko plache onako najjache ! I onda uzaludno nocima dugim chekash glupavi SMS koji nikako da stigne. Pa se pitash da li ima kredita..da li je video poruku Da li mu je svejedno ! Pa onda mislish kako su doshla nova vremena.. mozda je vreme da mu otpevash serenadu !!! Ili kupish cvece !! Ili....spremish romantique vecheru sa sve zapaljivim materijalom ! Ili skochish sa mosta ne bi li saznala shta on zeli ! Ma neeee.... nema tu velikih mudrosti ! To je jedna obichna jednachina sa tri nepoznate. Pa se snadji ako mozesh ! Inache.. bilo je to jednom, u jednom parku blizu Save.  On je mrsio njene kose plave.. i jeo sladoled od vanile. Ona ne voli vanilu ! Ona ne voli ni park. I nema plavu kosu. Ali se rimuje . To je vazno. Rimovanje, mada je, kako kazu, rima izashla iz mode. Nije nego ! On nije iz mog grada. Nije ni priblizno . I drug mi je. I zasmejava me do suza. Onako bash. I mnogo mi je drag... I sladak je. Moje drugarice pocrkashe za njim. A ja se smeshkam iz prikrajka. On je jedina mushka osoba sa kojom mogu nesmetano da pricham celu noc ! Jedina mushka osoba koja razume moje shale, i prihvata ih onako u originalu. Jedina mushka osoba koja svoje komplexe ne sakriva preda mnom, vec otvoreno pricha o tome shta ga muchi. Jedina mushka osoba koja me je osvojila osmehom..
Odluchila sam. Pre tachno 3 sata i 45 minuta. Promenicu se ! Kako? Ma lako. Nije tako teshko promeniti se. Samo lupish dlanom o dlan, ili nogom o pod.. ili jako tresnesh vratima i eto. Drugi chovek !!! Tako cu i ja. Samo da razradim taktiku. Iskreno govoreci, vec sam pochela sa promenama. Promenila sam raspored u sobi. Izbacila sam ogromnu fotelju koja mi apsolutno nije trebala. A onda sam , onako u zaru promene, zaronila rukama u farbu i dlanovima ostavljala otiske po zidovima.  Malo mi sad soba deluje Petar Panovski, no dobro. Lako je, zar ne? Mislim te promene. Nisu one loshe , onako.. za zdravlje, beg iz monotonosti... ostvarivanje dushevnog mira i nemira. Samo me jedna stvar nervira. Moja potreba da sve shto je vazno radim u poslednji chas. Pa da, tu osobinu je trebalo odavno da iskorenim, a evo i nocas muchim muku sa istom. Malo precenjujem  svoju sposobnost uchenja. Malo vishe. Koji ludak bi ostavio 100 strana suvoparne ekonomije za veche pred kolokvijum, pitam ja vas?!!! Pokazite mi tog nesrecnika !! Iliti, dajte mi ogledalo ! Ne, ne i ne. Moram pozitivno misliti. Shta je najgore shto moze da se desi? Da ne polozim? Da svi poloze sem mene? Da... nestane struje pa ne mogu da nastavim sa uchenjem?? Uh, koliko nesrecnih okolnosti. Ali ja sam optimista. Jesam, zivota mi. Ma nisam odustala od uchenja, samo malo bistrim glavu. Prepuna je informacija i kojekakvih trzishnih termina. *** U principu ne umem da objasnim zashto napisah ovaj tekst. Valjda me ekonomija inspirisala, pa reshih da iskoristim trenutni nalet. Mada opet, nije kao da sam napisala umetnichko delo ! Moze li ekonomija uopshte inspirisati na bilo shta sem na spavanje ili samopovredjivanje ?! Neee... Ne bojte se. Tolike promene ne zelim. Samo neke maaleee... jedva vidljive.. kao shto je promena boje kose. U crveno. Ili zelenkasto.. Ili...
Malo pre sam gledala Diznijev "Lion king", i dobro se zamislila. Jeste, znam, fikcija je, jako dobro uradjena i predstavljena za decu, ali... Chini mi se da je Dizni obuhvatio dosta vaznih tema, i da i ovaj, kao i svi drugi crtani, nose vaznu poruku. Ne odustati ! *** E pa, ja sam jako blizu odustajanja. Glupo je to reci ili zapisati...nekako delujesh kao slabic koji ne zeli da se bori. Ali nakon stotine promashaja, jednostavno ne vidish svrhu. Tako jaku imam zelju da odustanem. Ali ne mogu. Ne smem. Zashto? Zato shto je zivot u pitanju. Sreca ! Sve ono shto chini choveka. Ovoga puta, ja sam dobila ulogu dobre vile. Ne, nisam dobila- uzela sam tu ulogu. Preuzela na sebe odgovornost. Ali izbora nisam imala. Ili borba, ili smrt. *** Sam on je rekao da se borim uzaludno. Sam on je izgubio veru u bolje. Odustaje polako.. ma mogu slobodno reci da se nije ni borio, jer nije video svrhu. Bilo mu je lakshe da se prepusti tihim ubicama i da glumi da uziva. Zaboravio je na sve one snove kojima je tezio, i postao olupina. ** Ne volim olupinu. Borim se jer verujem da iza maske koju je zalepio za sebe, i dalje zivi ona divna osoba kakva je nekad bio.  Zato se borim. Da skinem masku punu toksika i smrtonosnih supstanci. Dok ne bude kasno. ** Simba se vratio u svoje kraljevstvo. Postao je kralj. Volela bih misliti da mene cheka ista sudbina. Da on ozdravi...
Jutros mi se nije ustajalo. Nakon dosta vremena, osetila sam tupi odraz melanholije duboko u plucima. Obaveze su kuckale kao sat natempirane. Savrsheno izmereno vreme me je chekalo i ovog jutra. Da utonem u bezlichnost ostalih koji imaju iste ili slichne prepreke. *** Danas je on unishtio njenu pesmu. Pazljivo, kao da veze paukovim nitima, pisala je nocima. Nemirima je birala najlepshe rechi i sklapala u rime. Crvenilo joj je prekrilo obraze kada ju je prochitao pred svima i pocheo unakazivati svojim rogobatnim izrazima. Profesor knjizevnosti. Nije umeo prepoznati tananost osecanja u redovima, i jedino shto je video i znao je grubo rasklapanje stihova do neumitno beznachajnih rechi. Rekao joj je : dobra je. Moze podneti kritiku. Ali ona nije mogla. Rekla je da vishe nece pisati pesme. Njena umetnost je pocepana, ogoljena. Neprihvacena. Niko je nije komentarisao. Ali je zato svako nashao za shodno da kaze po koju rech na temu " Kurva sam, pa shta". Da, rechi popracene smehom ! Tuzna je neshvacenost umetnosti... ** Nenadano mi je prishao na kraju predavanja i zagledao mi se u ochi. Potpuno nebitna lichnost za mene, magla u prolazu, stub kraj puta. Ni sama ne znam shta mi bi, pa se nasmejah . Prichao je. Pitao... odgovarao. Nisam se pomerila sa mesta odakle me je zakovao. Pogledom. Rechima. Ne, dragi moji. Nije to nishta vezano za osecanja, daleko bilo. Ovo je bilo unutrashnje budjenje. Predivno shvatanje da neko meni nevazan, moze stvoriti osmeh. Ej, osmeh, danas tako skupa zabava ( za neke). ** Mirishe neko pecivo iz kuhinje. Tata mi se provrednio i testira kulinarske sposobnosti. Govori kako je oduvek voleo, i kako ce me odvesti jednom u Italiju na najbolju pizzu. Pravim se da verujem. Tako mu je lakshe.. ** Nagomilani redovi... odgovoreno na temu, tamo gore na vrhu... Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk