Svi postovi sa bloga: Koturalo-balo

Dogodilo se i to. Posle sedmoro muške dece u orkestru (Igor, Andrej, Ante, Petar, Uroš i čak dva Davida), rodila se devojčica, Helena. Pevačica u pionirskoj sekciji. Sada će ponosni tata Sremac da nam se svima popne na vr'-vrcatog pričom te kakav je on majstor, te što njega nismo pitali kako se to radi, te poskupeće stanovi u njegovom komšiluku... Ja sam malko ljubomoran, razume se. Evo i
Izvesno vreme sam bio otpao od blogovanja, ali je cirkus ponovo stigao u vaš grad! I nastavljam gde sam stao, jednim antedatiranim postom o svojoj poseti Vašingtonu. To vam je varoš poznata po tome da ko god ima neku frku, dobar razlog ili bar para za kartu, ode tamo i štagod demonstrira. E sad, ja nisam baš to imao u planu nego sam zapalio da se vidim sa Teom, Nelom i Makijem, što su onomad
Šta je posle zabeležio moj Soni-boj erekšn: Tu u luci su i okretnice čuvenih tramvaja San Franciska, i ta im fora još uvek funkcioniše. Nemaju trolu sa strujom nego se vuku sajlama sakrivenim u šinama valjda, jbm li ga... Imao sam želju da se zaletim i uskočim u tramvaj u pokretu, al' me bio blam, to niko ne radi, pa da ne ispadnem seljober. Izgleda da to ima samo u filmovima. Onda sam
Što bi rek'o dobri stari Mekenzi, "ako ideš u San Francisko, ponesi cvet u kosi...". Tako inspirisan,iznajmim ti ja jedan sivi Ševrolet Malibu, turim sunčane naočare i staru tamburašku košulju, i zapalim pravac tamo. Usput na radiju između kantri pevača slušam kako se baš danas udaje ćerka Džordža Buša i mislim se "jbt, ko svira te svatove... Da smo bar šetnju uboli..." U kolima ima onaj mali
Juče uveče, 9. aprila, navršilo se tačno osam godina kako tamburaški orkestar Romansa svira u restoranu Plava frajla. Malo li je? Gledano očima statistike, to osam puta pedeset dve nedelje minus mesec dana kada je odmor, puta tri svirke nedeljno prvih pet godina pa onda smanjeno na dve, plus praznici i posebni povodi, minus svatovi ponekom subotom... Ukupno nešto više od hiljadu svirki. Hiljadu,
Pre dve nedelje sam sedeo na Jedriličarskom klubu sa jednim drugarom. Bila je prva sunčana subota ove godine, ja sam u kasno jutro pio Pelinkovac i u sve sam se najbolje razumeo. Razmenili smo mišljenja o trenutnoj geostrategijskoj situaciji, sastavu fudbalske reprezentacije i novom svetskom poretku, a onda je on pomenuo filmove... I to ne bilo koje, nego moje, omiljene. Reč je o ostvarenjima
Ove godine 8. mart je pao u subotu. To znači da se proslava rastegla na dva dana: petak veče su odradili "vikend slobodnjaci", subotnji ručak je rezervisan za porodice gde se žene, babe i ćerke o ovakvim praznicima puštaju napolje, a u subotu uveče je izašla tvrda linija poštovalaca ženskih prava, kupaca karanfila i besmislenih prigodnih keramičkih figurica. U Novom Sadu žene su ovaj međunarodni
Prošle subote u Novom sadu, oženio se Nikola Popović, a.k.a. Lepi Džoni, a.k.a. Mladunče; od oca Jovana Lolana Popovića; široj javnosti poznat kao radnik u oblasti kulture - instrumentalni izvođač, sa prebivalištem u Novom Sadu, zaposlen u RTV i što je najvažnije, tercista u tamburaškom orkestru Romansa. Kako je bilo u svatovima? Kao što je uobičajeno, manifestacija se održavala na više lokacija
Izgleda da je zadnje vreme došlo. Neko je okačio klip na YouTube, iz novogodišnjeg programa RTV, Zlatko iz Grive i mi kao "klipani". Izvolite: E pa dragi moji, što tata onomad kazao: "Dragi građani, srećan nam klip!".
Srpska, hrvatska, bošnjačka, makedonska, slovenačka, cronogorska i, ah da, jugoslovenska narodna pesma iz sredine i druge polovine prošlog veka. Vođen ovim stihovima, a i onim polivanjem na TVu kako su sportisti naši najbolji ambasadori, sa ponosom proneli dresove sa državnim grbom širom sveta, odlučio ja da budem ambasador. I to ne vuteksovo ćebe, nego pravi. Od orkestra. K'o velim, kad odrtavim
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk