Svi postovi sa bloga: Makar-One

The free dictionary kaže - osoba sa dignitetom, koja zbog svojih mišljenja i akcija ima uticaj na kurs događaja. Wikipedia kaže celebrities, političari, veliki “igrači”, visoki korporacijski funkcioneri, bogate osobe, ili bilo koja osoba koja ima specijalan tretman iz nekog razloga. Postoji i V.V.I.P. status , naravno hijerarhijski viši od “običnog”V.I.P.-a.

Ja sam htela da osmotrim nas i kako mi shvatamo pojam very important person. Unapred upozoravam da se čuvate da ne pozelenite kao ja, od malo žuči čije prisustvo ne mogu da izbegnem pri nakaradnom prisvajanju ovog statusa “u nas”.

Odmah da se razumemo …protiv vipova koji s pravom po meni nose to obeležje, nemam ama baš ništa, naprotiv, neka svako zna svoje mesto! Ja ću se ovde osvrnuti na “wannabe” vipove, a.k.a. dripčine koje haraju po Srbiji, uzurpirajući u njoj sve što donosi taj položaj, a samu nju, stavljaju u poziciju da se stidi sama sebe, ne zbog jeleka i anterije i opanaka, nego zbog svoje apatije, što je dozvolila da ta banda bezobrazno bogatih mediokriteta soli pamet ovom narodu, od politike, umetnosti , medija…jednom rečju, okupacijom nas samih od nas samih.

Pominjem ovde jelek i anteriju, a posebno opanak, koji je mnogo puta natopljen krvlju, za svoj opstanak, omogućio “nosačima” Manolo Blahnik i inih marki cipela i ostalih brendova, da prpošno gaze po Srbiji, i sa indignacijom i gađenjem govore o njoj i njenim ljudima. Ta vrsta ortodoksnog bezobrazluka, teško je svarljiva, ma kako bila umotana u celofane “prevaspitanja” celog naroda i pretendovala da ima dobre namere. Ne zaboravite da se to govori sa položaja V.I.P. ili wannabe V.I.P.

Pritom našim vipovima viri praziluk iz dupeta, odnosno njihove potpapučene klompe , kako se kaže kod mene u Bačkoj , “kloparaju” u mojim ušima tako glasno, da me sigurno neće prevariti ili nedajbože ubediti , da čujem tihi i prefinjeni tik-tak stileto modela cipela. To važi za ove vip. A ovi wannabe vip se zadovoljavaju , kao svaki bivši član mentalnog, i svakog drugog, lumpenproletarijata, koji se najeo , pa pobesnio, tužnim fake proizvodima, according to najpoznatiji modni brendovi tipa Gucci, Prada, Chanel… Iako današnje velike modne kuće i ne čine nešto posebno epohalno na tom nivou da zaštite svoj proizvod, u skladu sa globalnom politikom - makar i lažno biserje pred svinje…zbog “mira u kući”, i velikog tržišta, koje bi se izgubilo, kad bi “svinje” prestale da kupuju lažne haljine, parfeme na točenje iz Egipta, lažna Armani odela itd.

Tako su po Srbijici raspoređeni vipovi i ovi drugi, što se zadovoljavaju mrvicama sa stola, ali da su viđeni u toj šemi, i haraju po njoj, uzoravši uzaludne brazde svojih namera da zaborave ko su, šta su, da šta su. Kad ih vidim na televizijama upeglane, skockane, dođe mi da ih pitam , kojim bre to jezikom govorite ? Kakav vam je to naglasak na zadnjem slogu u svakoj reči? I vi voditelji i vaši gosti? Po voditelju možeš znati da li je s Karaburme, Dorčola, Vračara… ili wannabe vip iz Niša koji pokušava da svoj prepoznatljivi šarmantni dijalekt iz Niša pokrije sa par čuvenijih fraza i akcenata beogradskog novogovora. Hoće da se prepoznaju po načinu izvitoperenog govora ili jezika, toliko su “vitalni” i uporni, a što ih ja ne poštujem ni za ič, nije ih puno briga. Što se voditeljka zagrcne i zamuca , jer nezna da izgovori iole komplikovaniju reč, moje zgražavanje i gađenje nju ne demotiviše, njeno neznanje u kombinaciji sa željom da bude važna , toliko je veliko i staro.

U ovo poslednje vreme kod nas u Srbiji ti “nišči duhom”, šepure se po fešn selekšn vikovima, izložbama, promocijama i u svojim prestižnim statusnim simbolima, od odeće do auta, smeju se Srbiji što je sirota, što je siromašna i bedna, što se nije “snašla” kao oni , i njihov pogled ispod naočara od hiljadu evra, i sa Stiletto height-a, mi cepa dušu. Ne zbog toga što ja , i da imam nikad ne bih dala toliko novca za njih (zaboraviću ih svakako negde), nego što se kroz njih obično ne vidi dobro .

Ne vidi se dobro koliko ima obrazovanih kreativnih , pametnih ljudi , koji su ustvari pravi vipovi Srbije, bahato odgurnuti u stranu . Wannabe vipovi po Srbiji zasenjuju još samo prostotu, koja se za razliku od njih, bar ne pravi da jeste ono što nije.

Još vam nisam pisala o mojim željama. O svakodnevnim sitnicama i neću, ali postoji nekoliko stvari, koje mi se godinama motaju po glavi, jer mogu da se ostvare i vrlo su realne. Od mene i niste mogli da očekujete drugo, premda ponekad hodam po zemlji sa glavom u oblacima. Evo šta bih želela:

  • Da naučim da ne brinem o sitnicama- jer je bez veze i ništa ne menja
  • Da se moja borba sa cigaretama uspešno završi u moju korist- jer je zdravo
  • Da otputujem konačno na Samou, Pasifik oušn, - da vidim konačno gde sam zvala M. 1994 god. i terala ga da sve prodamo i odselimo se
  • Da napravim porodično stablo - za potrebe juniora u porodici
  • Da probam već jednom jagnjetinu - da me ne gledaju svi belo kad kažem da je ne jedem
  • Da ne mislim tako ozbiljno o svemu i da sam ja manje ozbiljna - jer opterećuje
  • Da nabavim konačno sto antologijskih filmova (po mom mišljenju) i da ih u svakom trenutku imam pored sebe - moja glava u oblacima, ponekad, i filmična mašta
  • Da počnem da učim sanskrt - jer je teško …
  • Dugo sam znala recept za ”Pavlovu” od Najdžele Loson, ali sam se isto tako dugo kanila da ga primenim u mojoj kuhinji zbog pusle i posla oko nje. Danas sam bila raspoložena, jer ima jagoda , koje fantastično pašu, i napravih ovu divnu poslasticu ,i crunchy, i fluffy istovremeno. To je kolač od davnina, vrlo omiljen na dvoru Romanovih , a nazvan po ruskoj primabalerini Ani Pavlovoj. Priča se , da kad je na dvoru Romanovih pravljen menu, pored ostalih, Pavlova je obavezno morala biti medju dezertima.

    Kod Pavlove je ustvari najveći štos napraviti tu veliku puslu, koja služi kao podloga. Bitno je ispeći je (osušiti) tako da ima tanku koricu, a unutra da bude mekana kao mančmelou. I ceo posao je to! Evo recepta, izvrsna je:

    4 belanca ulupati u čvrsti sneg. Dodavati malo po malo 250g prah šećera i kad se dobro ulupa sneg 1 i po kašiku gustina. Dodati 1 kasiku soka od limuna i vanilin šećer, a moze i pola male kašike sirćeta(belog) . Plastičnom špatulom pažljivo promešati i staviti ovu veliku puslu na pleh sa papirom za pečenje. Ubaciti u rernu zagrejanu na 140 stepeni oko 1 sat i 15 min. da se suši-peče.

    Kad se pusla dobro ohladi premazati je sa dobro ulupanom slatkom pavlakom( da ne pusti vlagu), i složiti voće po njoj- jagode, maline, kupine, kivi….može i mešano, ja sam pravila samo sa jagodama. Najdžela je pravila sa passion fruit, valjda Englezi tako vole, ali mi kod nas nemamo passion fruit, sem u nekom mixu od voćne salate u konzervi.

    Poslastica je baš carska!

    Ne pas che pencher! Secate li se ovog upozorenja u vozovima Jugoslovenske drzavne zeleznice u proslim vremenima bivse drzave? Ili, - u slucaju nezgode povuci ovu kocnicu! Ili, ne upotrebljavaj toalet dok je voz u stanici ! I to sve na srpskom, francuskom ili nemackom jeziku. Dok smo kao deca putovali sa roditeljima vozom na odmore, secam se ovih natpisa i upozorenja po svim kupeima i hodnicima voza, i kako sam pazila da ih se pridrzavam.

    Neki dan sam kupila novo sredstvo za ciscenje kuce, i posto je kod mene danas bio dan za ciscenje rerne, pre pocetka pranja pazljivo sam citala upozorenja - cuvati daleko od domasaja…ruke posle upotrebe oprati dobro toplom vodom…cuvaj oci…cuvaj daleko od plamena i blah, blah, blah… Opsednuta citanjem upozorenja , citam na svim namirnicama, smrznutim ili ne - dehidrirano ovo,dehidrirano ono, karbohidrati, natrijum sulfati, lipidi, kalorije, aditivi, vazni E faktori itd. Upozorenja su tu, vas je izbor da li cete to kupiti i jesti, te manje vise nezdrave stvari, napravljene da dugo stoje “sveze”, zato sto navodno nemate vremena da skuvate jednostavan , pristojan obrok, ili vam je jednostavno, bavljenje kuvanjem isuvise trivijalna i totalno out kategorija.

    U svakom slucaju nase telo ce platiti tu cenu, i kad tad se pobuniti na razlicite nacine. Kad nekad preteram u jelu i picu, cesto osecam krivicu od onoga sta sam uradila svom telu, pa mu se odmah sutradan prosto izvinjavam , zbog dva nepotrebna kolaca posle obilne vecere i par casa vina , vise nego sto bi stvarno prijalo. Odmah uvodim totalno vocni dan sa puno vode i lagane supe od povrca , da se otarasim tog osecaja krivice od “arcenja”onog sto je bogom dano dobro i zdravo.

    To je bilo sto se tice fizikusa. A sad razmisljam, kako bi bilo dobro da i na nama ljudima stoje neka upozorenja tipa - lako kvarljivo, cuvati na “hladnom”, fragile, i tako redom. Evo na primer na meni bi moglo da pise upozorenje tipa - uvek u frci i nedostatku vremena, prilicno lezerna , ponekad neorganizovana, kuva odlicno, pogotovo kad ima dobre abonente, voli da putuje i trosi novac na putovanja, voli da upoznaje nove ljude i uopste svet nepoznatog, voli da polemise o svemu, lako se posvadja, jos lakse pomiri, nije zlopamtilo, party maker na zabavama, prima sale na svoj racun tipa - …hoce li jos neko da me sutne dok sam na podu…, ali cuvajte se kad ustanem…lako se sprijatelji s vasim roditeljima , koji je posle obozavaju, dok vi dobijate ospice od tih razgovora, voli da se igra i takmici, i u lice ce vam reci da imate los ukus za filmove , knjige…ako je to po njoj tako…

    Jos nije gotovo! Pazljivo procitajte i ono sto pise sitnim slovima, kao na svakom upozorenju, da se Vlasi ne dosete, da saznate da li cete uopste moci da me “svarite” .

    I poslednje , ali ne manje vazno, pitam se kako bi bilo sa mnom, da sam na nekim ljudima znala da “citam” upozorenja, koja su nosili, a koja ja nisam citala, ili sam se mozda dugo pravila da ih ne vidim. U temeljnom kontaktu nesto vas upozorava - sebican/a, uobrazen/a, nedrustven/a, nedostatak duhovnosti i duhovitosti, moralna skala niska, vara muza/zenu, hvali se da ne laze, a laze… ne ponekad, nego stalno, pokazuje nedostatak lojalnosti u odsudnim trenucima, ne voli i ne gleda zivot sa bright side, pun/a negativne energije i kuknjave, duhovni vampir….i na kraju vam slama srce… anyway !

    Sta kazete? Ma, upozorenja su tu samo ih treba citati, i mnogi od nas bi prosli manje osteceni i manje povredjeni kroz zivot . Zato , putuj Selma…al’ molim te ne naginji se…

    humorous pictures

    Samo da vidim kako i da li uzivate u ovoj tisini ? Da nije prestalo nacisto bih odlepila. Danas je sinu moje braticine, Relji , drugi rodjendan…Al’ ce da bude zurka!!! Ja kao baba- tetka moram da se skockam u neki lezerni outfit da mogu da puzim, skacem, igram , pevam, kotrljam se niz dve tri stepenice, uglavnom da se spremim na odvijanje radnje oko rodjendanskog slavlja - na podu! I da duuuuuvamo u svecice!!..pa jedemo TROTE! Relja se rodio na Dan pobede, i naravno da pobedjuje iz godine u godinu . To je moj izbor, biti sa Reljom, za njegov rodjendan, ovi ce se vec nekako snaci!!! Saljem vam ovu smesnu sliku, uzivajte u vikendu !

    Jutros me probudio alarm u mojoj glavi , navijan dugogodisnje. Da ozbiljno, M. i ja smo morali rano da ustanemo zbog njegovog zakazanog odlaska kod automehanicara. Zamolio me da navijem sat za sest i vodim racuna o tome da nas uredno razbudi, jer je M. , a.k.a. najveci mrzitelj ranog ustajanja koji ne zeli da veruje ni sebi , ni satu, jer je u stanju da “ladno” drmne dugmence na satu i nastavi dalje da spava.On uvek kaze da je to vrlo”nehumano”, buditi se rano, jer stvarno tumara po kuci i nije svestan nicega prvih pola sata , najvise liceci na zombija. Medjutim taj alarm sat nije zvonio, mora da je baterija u pitanju…ali ja vestica, progledala na vreme, milioniti put , dokazana ranoranilica, i probudila M. da ne propusti termin za auto. Pitam se , dokle cu imati taj sat”navijen”u glavi, i kad cu se vec jednom resetovati.

    Posto sam ostala sama, uzivala sam u mojoj kafi sa french creamer-om, pregledala jutarnji mail i odlucila da prepodne posvetim sebi, jer za divno cudo nisam imala nikakvih obaveza.

    Otisla sam da poplacam neke racune i u moju omiljenu setnju. Pravac “Verdi”, moja parfimerija. Tu znam da ostanem kod D. dugo, kao u knjizari. Pogledala sam novitete, ali sebi kupila svoj omiljeni “Allure” sensuelle.

    Razgledala izloge. Sve vristi, zuto, pink, onamodernazelena, ljubicasto, narandzasto… Svratila u jedan butik da kupim slatku belu , kao pena bluzicu sa puf rukavcicima. Docekana od prodavacice, koju sam jedva mogla da cujem od preglasne muzike. Eh sad, da je opisem, kako je bila obucena…

    Na sebi je imala crne tights, svetlo braon(moze se reci drap) kaubojske cizme- oklembesene sare ,izbusene , imitirajuci cipku, beli mini sorc. Stomak siromasno pokriven topicem onemodernezelene boje i preko njega, beli prsluk sa zecjim krznom oko kapuljace. Nafrakana kao za vece, kosa duga ravna bela, i na vrh glave nesto zuto( za tu boju ja kazem dzuto) kao beretka sa siltom. Nokti dugacki, namazani belim kao krec lakom, sa srebrnim aplikacijama u vidu zvezdica, i koznacegasvejos…Zvaka obavezna, i govor preko zvakanja….Kad sam trazila belu bluzu s puf rukavcicima da mi pokaze, pogledala me s visine od 1,75 cm, a ja sam se osecala kao de mode freak . Ima li takvo stogod jos negde!!! Bluzu sam kupila i pobegla.

    U povratku sam svratila u moju omiljenu drogeriju i cunjala po rafovima sa zubnim pastama medju kojima sam pronasla jednu sa mirisom cimeta, ili karanfilica,… ne bice da je ipak cimet… cinnamon …jako je lepa! I Nivein sampon i conditioner, sa sjajem. Odustala od L’Oreala, posle skoro godinu dana.
    Kad sam stigla kuci sin mi je javio da sutra putuje u Zagreb, poslom. Moj rodni grad! Inostranstvo! Radosna i zabrinuta kao i uvek…ali glumila da se radujem…! M. se javio da stize uskoro, i pitao sta imamo za klopu. Ja kazem - bruskete sa komoracem i sunkom (videla kod Ane…njam..). On nije bio odusevljen…ali je cutao, oduvek je bio los lier….

    Kad sednem za ovu tastaturu u nameri da pisem, retko kad znam tacno sta cu pisati. Okruzena sa milion papira i notesa na kojima su pribelezene misli, za neku buducu pricu i sa mnogo misli koje mi se roje u glavi, uvek se stvori ona kriticna inspirativna masa reci koje ispisem i pokusam da oblikujem u neki tekst kojim zelim nesto da vam saopstim , i koja prevagne, da bi tekst imao bas takav sadrzaj.

    Danas sam razmisljala o tome sta znaci imati licni, vlastiti blog , ili biti clan neke grupe blogera, koji u svakom slucaju imaju svoje citaoce. Kako definisati ono sto pise na tim blogovima? Sama istrazujem lutajuci i citajuci blogove, neke pogledam i za nekoliko sekundi kliknem i odem da se vise nikad ne vratim, a na nekima se zadrzavam i redovno ih citam. Mozda to zvuci obeshrabrujuce, mozda oholo, elitisticki , ali svaki bloger koji pise i pravi vezu sa onim sto mu se desava u zivotu, pravi i umetnicko delo , ma sta mnogi mislili o tome. Ako neke mozemo nazvati pravim umetnicima , neki su na dobrom putu da to postanu i stoje dobro ukotvljeni na mestu nekog pripravnika koji obecava.

    Svaki blog je prica za sebe, individualan, subjektivan ,bez ikakvih ogranicenja iznosi istrazivanja svog autora po sopstvenoj dusi koja mozda nikad nigde nisu izrecena. Oni su mesta napredovanja u spoznaji nas samih i sveta oko sebe. Mozda su to nacini komunikacije i povezivanje na razlicitim nivoima, i ako ih ne bi bilo , ne bismo mogli ovo dvoje ni da otkrijemo, a ni da usavrsimo. Zar ta komunikacija i interakcija nije takodje svrha umetnosti ?

    Nota bene, meni ovde nije vazno sta je vasa definicija umetnosti. Da li je to Pikaso, Mikelandjelo, Van Gog, Gete, Mocart…neka tapiserija, stikovana cipka, toledo vez, fotografija, neki crtac ili film…Ja cu to shvatiti iz vasih stavova, pa i raznih predrasuda o definisanju umetnosti koje cete vi saopstavati na vasem blogu bili vi svesni toga ili ne. Postavlja se pitanje da li se u pokusaju sagledavanja onoga sto pisemo na blogu kao neke umetnicke forme- pesmica, recitacija. .(..koju cu pre, a mogu i obe, ), mama-drama, sala- vic-komendija, najtamniji prostori duse , “filozofiranje”( kao ovo…), moze pricati o funkcionalnosti napisanog. Ja mislim da moze, u dosta slucajeva. Od nekih ljudi mozete cuti kritike i primedbe na razumevanje MEDIJA , kao takvog. Kao kad bi vam neko pricao o tehnikalijama tipa po kojim se zakonitostima u gradjevinarstvu izracunava statika nekog objekta, uloga i primena tusa u tehnici likovnog dela…blah, blah… ili yada, yada, yada….Ljudi koji poseduju zavidno tehnicko znanje na webu cesto nemaju umetnicke perspektive, i mozda svest i njuh o postojanju bloga kao neke nove granice. Kad se sve pojednostavi i posluzi svrsi ( u jednostavnosti je lepota!), blogovanje postoji iz skoro istog razloga kao umetnost, odnosno u njemu se isto tako mogu naci razlozi i odgovori kao u umetnosti.

    Neki od blogera su pokazali i dokazali da su pravi majstori blogosfere, sa urodjenim talentom, a ne da samo plivaju na talasu novog trenda, koji ce neminovno prestati jednog dana da postoji. Pricam naravno o onima koji ce sigurno i dalje pronalaziti nacine da svoj urodjeni talenat ostvare u nekoj drugacijoj praksi.

    Dotle ja odajem priznanje svakom kreativnom naporu na blogu koji je ucinjen sa toliko truda, brige i odgovornosti. Odgovornost je vrlo vazna i to moramo imati na umu , ako smo se odlucili na ovaj vid komunikacije. Nagrade stizu u formi komentara, posle napisanog i onog publish ! Zar i ostali umetnici ne ocekuju nagradu u vidu aplauza od publike? Za dobro izvedeno delo? Ako je osnovno u umetnosti forma izrazavanja, odnosno deljenje emocija i ideja, percepcija sveta i ako se to sve lepo podeli sa publikom, pa se nakon dobro odradjenog posla ocekuje nagrada te iste publike, onda mozemo reci da i blogging ima tu mogucnost momentalne reakcije i odgovora. U toj interakciji je lepota, ali i odgovornost.

    Mozda ljudi karakterno drugaciji od mene imaju drugaciju viziju ,to jest, vise uzivaju u zadovoljstvu od svoje licne kreacije, a ne u komunikaciji sa ljudima. Ja , ne. I na pitanje- zasto blog..?, kad smo sa svih strana izbombardovani informacijama, kakva je svrha bloga, ja kazem… da… informacije su tu u mega-giga obilju, ali nacin na koji ih mi oblikujemo i saopstavamo dovodi i stare i nove posetioce na nas blog. Uprkos “holy cows”, citacemo se!!!

    Opet mi se u glavi, ali sa debelim povodom, vrzmaju misli od kojih se podsvesno najverovatnije debelo stidim. Odmah cu vam reci, radi se o mojoj ideji da ostavim pusenje, s kojom se borim vec jedno izvesno vreme. Ali nazalost neuspesno, jer i dalje pusim cigarete, i hvatam sebe kako ih onako tipicno zavisnicki stavljam u rang nabavki najnuznijih zivotnih potrebstina. Proveravam sebe uvece; jao, zatvorice se moj market u blizini kuce, imam li cigareta dovoljno , ko zna mozda cu citati do kasno, ili visiti na kompu…Stvarno mi je mucno od te situacije i sebe same, pogotovo sto pored sebe imam primer- mog M. koji je nakon mnogo godina pusenja pre cetiri godine jednostavno rekao vise necu da pusim, ostavio kutiju Danhila international sa 13 cigareta i do danasnjeg dana cetiri duge godine nije ponovo pao u to grozno iskusenje. Na taj gest…samo cestitke i divljenje…End of story!

    Izdrzljivost, upornost, istrajnost, principijelnost, pa cak ponekad i tvrdoglavost, da li su to reci koje vas mozda opisuju ? Mene u vecini slucajeva ljudi koji me poznaju otprilike tako dozivljavaju, mislim sa tim osobinama. Bez lazne skromnosti, te osobine smatram vrlinama. Zapoceti posao nikad nisam ostavila nedovrsen, ma kako bio tezak. Za to je najvise mozda zasluzna moja pok. mama. Secam se u fazi vaspitavanja, kad sam od nje ocekivala pohvalu za neko delo, njenog strogog glasa: “Ne valja, nisi dovrsila! Dovrsi pa dodji!” Kako je to za mene bilo strasno! Ali ispostavilo se kasnije u zivotu veoma korisno. I ja sam bila surova prema mom sinu, kad je ta vaspitna faza bila aktuelna.

    To je samo jedna sitnica od mnogih… ilustracija kako smo kalili nase karaktere, i ja i moja braca, pod strogim nadzorom nase mame . Ucila nas je prvo to , da se zapoceto mora dovrsiti. Da ne idem u ostale vaspitne mere koje ovde nisu toliko bitne, nauceni smo da uvek pozdravimo zelju za promenom na bolje i da nikad ne ostavljamo situaciju status quo, bez razgovora i pokusaja da se ona promeni. Nekad smo svo troje u tome imali vise ili manje uspeha , ali smo znali da tome treba teziti. Cesto sam u zivotu imala prilike da iskusavam moje snage, upornost, istrajnost, sto je bilo prilicno bolno i tesko ponekad. Ali sam znala da donesem odluku i posle tog prvog koraka bilo je sve mnogo lakse. Uspeh uradjenog je bio sladak, zadovoljstvo veliko… Cesto sam gledala oko sebe ljude koji nisu smagali snagu za pocetak novih faza u svojim zivotima, pa i ako su ga napravili, brzo su odustajali od tih faza, odnosno nisu zavrsavali zapoceto. Zasto? Pa zato sto je to tesko! Svaka promena zahteva disciplinu, odricanje, istrajnost, cvrstinu…I sama sam nekad bila ta koja okleva da napravi taj tezak prvi korak ka promeni. Mnogi ljudi ostanu bez mature, ili nekog ispita, neko im mazne devojku ili momka posle sto godina veze ispred nosa, jer su oklevali …nisu imali snage da nacine taj rez bez anestezije, da privedu stvari dobrom kraju i rezultatu. Ispada da se vise tezilo statusu quo, i da se promene i ne zele.

    Kad gledam sebe pitam se gde je ta moja snaga, i druge “vrline” netom pomenute, kad ja ne mogu da prekinem sa tim pusenjem, da ucinim taj prvi odlucujuci korak koji je najvazniji i posle kojeg sve postaje lakse???Verovatno od toga pitanja potice i onaj stid pred samom sobom… Strah od neuspeha je toliko veliki kod mene, jer pored svesti o najlosijoj navici svih vremena i njenoj stetnosti po zdravlje , odvratnija mi je jos samo pomisao da prestanem da pusim, pa se tom poroku ponovo vratim. Da , strah od recidiva! Na tom strahu moram intenzivno da radim ovih dana!

    Da li ima nesto u vasem zivotu o cemu mislite , a nikako da pocnete nesto u tom smeru?

    Ako mi je dozvoljeno da kazem…Nemojte da prestanete da mislite o tome…Idemo korak, po korak…Samospoznaja, priznavanje da sa necim imamo problem, i da to zahteva promenu u zivotu, mislim da je samo korak do ostvarenja…

    Hm…da, popodne dok sam radila one dosadne poslove po kuhinji, M. je leskario i pustao muziku, i stalno u onom muskom maniru gundjao i sredjivao cd-teku of his own, koju mu uzgred niko ne dira. Trazio je i sizio uz to, jedan cd sa nasnimljenom muzikom za zurke da mi pusti jedan band, jer nije mogao da se seti ni imena pesme ni banda, pa ga je to strasno nerviralo. Dovikivali smo se , ja iz kuhinje, on iz sobe, milion stvari za podsecanje su izranjale, ali znate ono - blok, nije ni meni, ni njemu moglo da klikne u secanju. Dosao je kod mene, i poceo da mi objasnjava sta smo radili, pricali dok smo slusali tu muziku, sta je ko rekao i… odjednom wow… Depeche mode… never let me down again, ili tako nekako !!!

    To je vrlo zanimljivo, kako asocijativno razne ideje radjaju druge…

    To me je nateralo da vam opet predlozim nesto…Kazite prvu asocijaciju , pesmu, album , band, koja vam padne na pamet uz pojmove : vreme , broj, more, putovanje, magicno, ljubav , zivot, pesak… evo ja cu prva…

    vreme- Time is on my side

    broj- Three Dog’s night

    more-Moj galebe

    putovanje-Hit the road Jack
    magicno- Magical Mystery tour

    ljubav- Can’t buy me love

    zivot- One hundred days, one hundred nights

    pesak-Love letters in the sand

    Da mi je neko rekao da ce doci dan kad cu ja biti u stanju da citam chick-lit stvari , rekla bih mu da je to nemoguce i da nemam vremena i nerava za te gluposti. To sam uvek stavljala u rang srceparajucih novela i zaobilazila u velikom krugu. Neki dan je bio Dan knjige ,ili tako nesto, odlucim da svratim u moju omiljenu knjizaru, u kojoj uvek zaglavim, i odlucim da sebe castim povodom tog dana jednom knjigom. Odlucila sam se za Plum Sykes i njeno chick-lit delo “Bergdorf blondes”, ili kako ga mnogi zovu “BB-s”, koliko je popularno . Zbog surrounding circumstances, dosta mi je chemera i jada, odlucim da vidim sta rade devojke na Manhattnu i okolini, tzv “it girls”. Nas prevodilac je naslov preveo po meni nezgrapno, bolje da je ostavio Bergdorfske plavuse, a ne plavuse sa stavom. To su pre svega plavuse sa lovom, i to bezobraznom, a onda je lako imati stav kakav hoces.

    A sad malo o Plum Sykes. To je jedna Engleskinja iz Kenta, studirala na Oxfordu(nije zavrsila sic!), sticajem okolnosti i poznanstvom sa Anom Vintur(glavna u Vogu), odlazi u NYCity, postaje modni urednik i kolumnista u americkom izdanju Voga, dobro se socijalizuje medju tim bogatim svetom i postaje american darling. Usput je nasla muza s kojim je studirala na Oxfordu, koji je btw , bogati naslednik. Onda mozemo reci da je zivot te sredine savladala iznutra i pise o “it girls” iz prve ruke.(da me ne cuju feministkinje, jer se groze od pomena ovog “it” za zene i njihove dalje upotrebe kao objekata!)

    Nasla sam na google-u njen intervju dat”Daily Telegraphu” , gde me je razocarala, kao uostalom i njene Engleze. Dajdzest prepricavanje: na pitanje da li bi mesto zbivanja radnje u NYC, moglo da se prebaci u recimo Bond st. u Londonu , koji je isto tako mondenski do bola , ona je rekla da je to nemoguce, jer boze moj , nema takvog glamura u Londonu, da je BergdorfGoodman u NY toliko veliki i glamurozan, da je to nemoguce….pritom je bila okrutno hladna i nadmena, iako se s doticnom novinarkom sretala ranije u Londonu. Na pitanje da li njene BB-s mogu da se porede sa “Velikim Getsbijem”, ona je rekla - “Da, i sa ostalim delima Trumana Kepota, ” … i eto pokazala da nezna da je Getsbija napisao Skot Ficdzerald. Znaci Oxford joj bas nije pomogao u poznavanju americke literature, ali kakve to veze ima kad je ona pravi ,pravcati american darling. I taj intervju je dala na jedvite jade, dajuci novinarki preko svog izdavaca naravno, jedva sat vremena, nasta se ova zacudila, odkud takvi maniri wannabe celebrity-a, devojke iz Kenta.

    Eh, sada o knjizi koju sam zapocela. Radi se o devojkama iz visokog drustva , koje imaju zadatak da nadju bogatog verenika, da lete privatnim dzetovima s jednog kraja sveta na drugi, da budu lepe u svakom trenu… Naslov ima veze sa farbom za kosu “white blond”, biti plavusa kao Karolin Beset Kenedi je pod MUST, zato se glavna junakinja Dzuli Bergdorf farba tacno na 13-ti dan, pati sto cak ni ona ne moze da doceka zbog velikih rezervacija Hermes-Birkin tasnu, ide kod frizera kog placa 450$ po frizuri, nosi Manolo’s, normalno saloni za ulepsavanje, podkozne injekcije c-vitamina, eto to je tek pocetak, mogu da mislim kako cu je samo brzo procitati.

    Dok ovo pisem, razmisljam o bogatim bergdorfskim naslednicama njihovom lifestyle-u, i verovatno njihovoj zelji da mozda i one jednog dana postanu eponimi stila kakva je svojevremeno bila muza coutouriera H. de Givenchy-a, famozna Audrie Hapburn i njena izvrsna Holly Golightly u Breakfast at Tiffany’s. Verovatno zato, sto Plum Sykes ne zeli da njene Bergdorf blondes uporedjuju sa verzijom Sex& the city, nego vise sa neponovljivim Doruckom kod Tifanija, pa joj je valjda zato i njegov pisac Truman Kepot onomad bio u lepoj glavici, koja , ako je vec american darling, ne sme da zaboravi ili da ne zna ko je napisao “Velikog Getsbija”! I na kraju “Moon river” u izvodjenju Holly Golightly, samo za vas. Ipak su to bila bolja vremena !!!

    blogodak blog

    Blogodak?

    Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

    O projektu

    Podrška

    MyCity.rs

    DevProTalk