Pre nekoliko dana pojavilo se relativno šturo saopštenje o tome kako će Telenor filtrirati sajtove sa nedozvoljenim sadržajem, koji sadrže elemente zlostavljanja i seksualnog iskorišćavanja dece. Kako je tematika u tesnoj vezi sa kriminalom, a MUP je nedavno oformio odeljenja za VTK (čiji sajt se još uvek oporavlja od hakovanja u aprilu mesecu) sklopljen je međusobni sporazum o saradnji.
Sve ovo na trenutak može lepo da zvuči, ali u gore pomenutom saopštenju su ispušteni (namerno ili slučajno) neki detalji koji sa razlogom mogu uzdrmati vlasnike veb sajtova (čiji sadržaj nema elemenata zlostavljanja dece i seksualnog nasilja).
O čemu se radi?
Cenzura
цензура (л. censura), латиницом: cenzura
1. оцењивање, прегледање, критичко испитивање; 2. званичан претходан преглед ствари за објављивање ради одобрења или забране штампања и пуштања у јавност (књига, часописа, позоришних дела, филмова и др.); 3. државна установа која овај посао обавља; 4. испитна оцена (ђачка).
izvor: vokabular.org
Kontrolisanje, cenzurisanje određenih sadržaja prisutno je širom sveta. (Čuveni slučaj sa Kinom, a tu je i Danska, Švedska…). Što se Interneta tiče, u Vijetnamu i Turkmenistanu, država, tačnije Vlada kontroliše email naloge (gmail, yahoo, hotmail…). Da, da, jeste neverovatno ali ima i gorih slučajeva. Npr. Severna Koreja, gde samo 4% populacije ima vezu sa globalnom mrežom, a gotovo sve sajtove kontroliše Vlada, i blogovanje je zabranjeno.
I oni su sad verovatno mnogo razvijene zemlje, rešili su problem pornografije, srljaju nezaustavljivo u progres itd. Hm, ne bih rekao.
Da se razumemo, cenzura na Internetu može imati smisla, i ova koja nam preti je donekle poželjna. Sa gledišta roditelja, njima je super da im dete nikako ne može doći u dodir sa adult sadržajem. Ukuca li mališan “porn” (slučajno) u Google ili poseti porn.com, pojavi se značka i stop, nema dalje. Skeptici i oni koji se malo više razumeju u korišćenje računara će reći da nema potrebe za tim, jer naprosto postoje Parental Control programi. Međutim, IT nepismenost i nerasprostranjenost korišćenja ovakvih programa, po mom mišljenju, može biti dovoljan razlog za sličnu cenzuru. Onaj ko hoće da gleda i skida xxx sadržaje, snaći će se za proxy, a sa druge strane bezbednost dece je rešena, kraj priče.
Međutim
Na crnoj listi Interpola i MUP-a nalaze se sajtovi sa sadržajima koji se mogu svrstati pod seksualno iskorišćavanje, zlostavljanje ili zloupotrebu dece. Saradnja Telenora i MUP-a podrazumeva i da Odeljenje za visokotehnološki kriminal dostavlja Telenoru ažurirane liste sa adresama sajtova za koje su MUP i Interpol utvrdili da sadrže ilegalni materijal.
i
Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić istakao je da će MUP težiti ka tome da ovakvu saradnju uspostavi i sa drugim operaterima u zemlji.

Life Conquest @ Flickr
Na osnovu ovoga, građani i vlasnici sajtova treba da kažu:”Super, verujemo mi MUP-u, on ima stručnjake koji mogu da prosude i donesu sud o tome koji sajt će staviti u filter“. Zamislite situaciju da ostali provajderi moraju staviti slične filtere, i da je dovoljno samo da od MUP-a dobiju naređenje koji sajt da stave u filter, jer podleže zlostavljanju dece…
Da li neko vidi mogućnost zloupotrebe?
Bila bi velika greška kada bi neko od čitaoca pomislio da se ovde brani i podriva zaštita dece i njihova sigurnost na Internetu. Poenta je u načinu sprovođenja eventualne cenzure koja bi u budućnosti (eventualno) bila pristuna kod svih provajdera.
MUP nema pravo da išta zabrani, stavi van funkcije, ili proglasi nezakonitim bez saglasnosti istražnog sudije, kasnije suda. Da ne bismo sad ulazili u pravne dubioze, fakat je da se za nešto ovako mora konsultovati sud. Zašto?
Pa zamislite, nekom se “omakne” i među bazom spornih sajtova bude i sajt koji nema elemente nasilja. Ovde je to teorijski, i vrlo lako praktično izvodljivo. Šta se dešava; zamislite situaciju da je taj sajt u stvari nečiji biznis, da ga odjednom ne vidi cela Srbija? Ko će nadoknaditi štetu, čak iako mu se sajt vrati munjevitom reakcijom kroz nekoliko dana?
Skeptici će reći: “Ma daj, što bi to neko radio… Sve je to – šta bi bilo kad bi bilo“.
Ako je teorijski moguće, dozvoljeno i praktično izvodljivo, još ako neko nađe neku korist u tome – zar je strah neosnovan?
U slučaju da neko ne veruje da se čuda u našoj zemlji dešavaju, neka pogleda šta se desilo srpskim developerima kada su se našli u istoj niši kao i država.
Zaključak
Postupak Telenora je u potpunosti legalan i legitiman. Kao privatnik koji pruža provajderske usluge, može da radi “šta hoće”. Sam rizikuje hoće li privući/odbiti korisnike.
Međutim, slična cenzura na nivou Srbije, pod vođstvom MUP-a, ne sme biti sprovedena u obliku kako je opisano u saopštenju. Cenzurom se inače ne postiže rešavanje krivičnog dela, već se na neki način zatvaraju oči pod plaštom prevencije.
Ako je cilj prevencija i slobodniji/bezbedniji Internernet za decu, postupak mora biti mnogo jasniji i transparentniji nego ovaj čije samo obrise možemo tumačiti.
Bookmark It
Hide Sites
$$('div.d645').each( function(e) { e.visualEffect('slide_up',{duration:0.5}) });