Svi postovi sa bloga: Dreamscapes

Stara verzija, sa zanosnim pucketanjem ploče i nezaboravnom bojom glasa… Novija verzija, nova melanholija u poznatom, nešto zrelijem i nostalgičnijem, glasu… Posted in Trenutak za ćutanje      
Ja joj govorim reči pune oštrih zuba da ćemo nežnost ostaviti deci. U dvanaestoj godini dobija prve nokte. Mlečnjacima još može da se odškripi. A kad se zamomči, nežnost to više nije. Jer čovek zbog ljubavi može da ubije. * Najvoljenija, kažem, zagledaj malo u sebe. Jer ti si kao zemlja, sve tamnija što ideš dublje. Sve ludja. Sva od jeza. Neka priznaju tvoje oči, [...]
Tada je pevao dan u granama topola. Setim se tebe i odmah mi grešna miso. Jutrom reka, a ti ludo gola. Pa mišljah: da je reka muško, ja bih od bola vrisko. * I ja sam mogao ribe klati. Nisam verovao grmu niti ženskoj jovi. Ti si se mogla i mladom klenu dati. Iz tvog su čela nicali beli rogovi. * Tada je pevao dan [...]
Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći. * Napisati, na primjer: “Noć je osuta zvezdama, i u daljini modre trepere zvezde”. * Noćni vetar bludi po nebu i peva. * Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći. Voleo sam je, a ponekad, i ona je volela mene. * U noćima kao ova, bila je u mom zagrljaju. Tol’ko je puta poljubih pod beskrajnom kapom [...]
Jesen - plodovi i druge džidže, jesen tako neizbežna, poput nekih žena, A ti i dalje lepiš lišće flasterima, obmanjuješ termometre, crtaš sunce i pevaš mu, znaš da nemaš šanse ali je to - jače od tebe. * Jesen tako iznenadna, u čudu buljiš naokolo dok gavran kljuca narandžasto lišće, iz ormana, čuješ cvile kaputi i ćuškaju se medjusobno. * Jesen je vlažna poput nekih žena, večeramo mahovinu i zasladjenu žutu kabanicu. * U [...]
Za mene uvek poćetak sezone kiša donosi potrebu da ćitim i slušam, ušuškana u najtoplije reči koje se mogu čuti, najistinitije istine, da se obavijem najlepšim stihovima kao debelim, teškim perjanim ‘bakinim’ jorganom i pustim da me preplave. I kada se septembar uplete u uvojke granja, kada zamiriše na prve vatre u bubnjarama i nove sveske, [...]
Mostarske kiše - Pero Zubac U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni, jao kad bih znao sa kim sada spava, ne bi joj glava, ne bi joj glava, jao kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije još nedozrele. Govorio sam joj ti si derište, [...]
Voleti… Do vrha jagodica na prstima… Prepuniti krčag dana Ledenom izvorskom vodom I žedno Dugim gutljajima Popiti ga Iako zubi trnu I grlo se steže Naiskap * Dok spavaš Prstima pamtim tvoj obris Jedva te dodirujući…
- Jesi l moje Najmoje? - Jesam tvoje Najtvoje. - Da ti sviram u ušima? - Da mi kupiš dve firange od cica. Al’ da budu na cvetiće. - Da zakačim viljuškama na ragastov od pendzera. - Da me mrze sve komšije. - Da ja imam samo tebe. - Da ti imaš samo mene. - Da ne udje ni Mesec ni Sunce. Da u sobi bude jedna crkva. Da [...]
Izmedju dva dodira ušuškan mrak jedne ulice koja stidljivo ljubi horizont i dva akorda na gitari malo gustog crnog vina koje oboji čašu i zatalasa senku pritajenog pogleda … onako kako je duša tečna kad je dotakne melodija… Ispod epidermisa stanuju sećanja Na erupcije osmeha Vibrira zagasita nota u tvom glasu dok mi izgovaraš ime. Prilazim ti poput slikara Dok, začaran, oblikuje svakodnevicu Bojama svojih [...]
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk