Svi postovi sa bloga: popkitchen



Cold War Modern je izložba o dizajnu za vreme hladnog rata u V&A muzeju u Londonu.

Od američkog paviljona na svetskoj izložbi u Moskvi, sa sve kuhinjom, replikama supermarketa i proizvoda u njemu, italijanske Vespe, arhitekture Oscara Niemeyera, sputnika, filmova kao što su Solaris, Dr. Strangelove ili 2001: Space Odyssey, do plastičnih objekata, futurističkog nameštaja i odeće sa metalnim oklopima.



Pored objekata iz Rusije, Poljske, tadašnje Čehoslovačke, koje predstavljaju modernizam iza gvozdene zavese, “naš” predstavnik je auto-put Bratstva i jedinstva, koji je dizajnirala zagrebačka grupa arhitekti pod nazivom EXAT 51.



Šezdesetih i sedamdesetih, 21. vek je delovao daleko, to je bila budućnost kojoj su se svi nadali. Za koju su mislili da je počela rušenjem Berlinskog zida.

U romanu Zadie Smith White Teeth, koju trenutno čitam, postoji scena u kojoj dve porodice jedna poreklom iz Bangladeša i druga britansko-jamajčanska sede ispred televizora, ne mogu da se dogovore da li da gledaju istorijski događaj ili kvizove i zabavni program. Kćerka kaže da ovo moraju da gledaju, jer ljudi su se izborili za slobodu “That after years under the dark cloud of Eastern communism, they are coming into the light of Western democracy united” she said. “I just think democracy is man’s greatest invention”.
Alsana, who felt personally that Clara’s child was becoming impossibly pompous these days, held up the head of a Jamaican fried fish in protest. “No dearie. Don’t make that mistake. Potato peeler is man’s greatest invention. That or Poop-a-Scoop (prim.prev.instrument za skupljanje izmeta kućnih ljubamca).”



Činjenica da se danas jedna strana gomila balističke raketne bacače po bivšim zemljama istočnog bloka, dok druga truje bivše špijune po Londonu, nam govori koliko smo daleko od kraja hladnog rata. I samo neka ostane hladan, mnogi misle. Dvadeset i prvi vek je započeo aktima terorizma, pretnjom od ekološke katastrofe, a kakvo je stanje na berzi pitanje je ko će sutra izaći kao nova super sila.



Danas je prestala proizvodnja automobila koji nosi ime države koja već dugo ne postoji. Ideja da je tu bilo sve moguće proizvesti, pa i ekonomični auto za gradsku vožnju (pa čak ga i izvesti) je takođe poražena. Yugo je i dalje tu među nama, ali posle izvesnog vremena i on će kod nas izazivati mešavinu sete, izneverenih očekivanja i simpatije, poput mnogih predmeta sa izložbe Cold War Modern.
Kada jedan blog prestane biti dovoljan? Moguć odgovor "kad nemaš društveni život".

//going international//

Okružena strancima na studijama, ponekad neko spomene da ima blog, „imam i ja“, ali ne možete da ga pročitate. Popkitchen.com je engleska, unapređenija verzija ovog bloga, sa sličnom tematikom, možda malo više priče o tezi koju pišem i manje ličan.



//ćao, ovo je City//

Ivan Bevc jedan od najaktivnijih srpskih blogera je odlučio da put the money, where his mouth is i da pokrene magazin koji će se baviti dešavanjima u gradu. Zakačiću decembarski broj, tako da više o tome tad. Do tada, ljudi koji su se manje više linkovali i do sada, pišu povremeno za ovaj blog.



//brazilska pozajmica//

Moj prijatelj koji u Sao Paolu drži sajt posvećen gastronomiji, restoranima i receptima, se zainteresovao za ime popkitchen i pomislio da će moći nešto da uradi sa njim. On actually očekuje da zaradi na tome. Blog je na španskom i portugalskom, ja pišem na engleskom.

Privučena fotografijama Kate Winslet koja izgleda kao Catherine Daneuve u Belle Du Jour, kupila sam novembarski Vanity Fair. Ali nije Katino golo dupe jedino što seva u ovom časopisu. Jedan od naslova The Rambo of the Balkans. A unutra priča o Ramušu Haradinaju naslovljena The House of War.

Njegova biografija, put posle oslobađajuće presude iz Amsterdama, preko Beča do Kosova, pevanje i pucanje, fascinacija albanskom krvnom osvetom, detalji borbe kao u akcionom filmu, problematična ličnost samog Haradinaja i sumorna svakodnevica Kosova. Da ti se utroba prevrne.



O tome više, kao i slike ovde.
U poslednjih nekoliko godina, Politika je doživela dosta promena i grafičkih (pozdravljam, pozdravljam) i sadržinskih pod vođstvom Ljiljane Smajlović. Politika je oduvek bila državni list i uvek naginjala ka podržavanju vlade, čini se da je nameštenje Dragana Bujoševića posledica promene vlasti na republičkom nivou. Znači DS umesto DSS-a. Ono što je meni smetalo i zašto nisam kupovala novinu, sem subotom zbog kulturnog dodatka, je šarenilo kolumnista. Mnogima se to dopalo, ali mene je to zbunjivalo, pošto to u svetu jednostavno ne funkcioniše. New York Times je liberalni dnevnik, kao i Guardian i Indipendent u Engleskoj. Daily Telegraph čitaju konzervatici, a Daily Mail radnička klasa (pomalo je uvredljivo reći „He is a Daily Mail reader“, to dosta znači u smislu socijalnog statusa i obrazovanja). Kod nas je sve izmešano, nažalost i fakultetski obrazovani ljudi čitaju Kurir i misle „eto vidiš šta radi ovaj vlast“ kad čitaju o aferama, koje u velikoj meri servira ova novina. Tako i Politika je imala jednog dana Marka Vidojkovića i Vladimira Arsenijevića, a sutradan Gordanu Pop Lazić i Vulina. Danas Marčelo, sutra Bora Čorba.

Daleko od toga da je Politika bila ono što pamtimo iz devedesetih, jedoumlje i ispiranje mozga. Boško Jakšić, spoljno-politički komentator ovog lista, je otvoreno podržao Demokratsku stranku i govorio realno o našoj situaciji sa Evropskom unijom i Kosovom, čini mi se i Ljubodrag Stojadinović. Dvojac Antonijević&Vukadinović vukao je na svoju stranu. Ajde da pretpostavimo da to obuhvata ceo spektar političke scene u Srbiji. Ali da li to znači da takve novine hoćete da čitate, one koje vas svaki drugi dan dovode do ludila. Iskreno, E-novine su ideološki opredeljene, ali takođe veome iritantne. Uglavnom čitam Blic, ali mi smeta njihov prelom, šarenilo i nepismenost. Nemam ništa protiv Operacije trijumf, Velikog brata, celebrity tračeva, sve je to zabavno, ali želim da čitam nešto što je malo iznad proseka srpske estrade. Novinu koja je za primer po pitanju jezika, odakle možete da učite pravopis i gramatiku, koja je informativna i interesantna. Pa makar ne bila najprodavanija, ali barem nek je najprestižnija. Takvu novinu bi kupovala svaki dan.

Da li će Bujke to da donese? Njega veoma cenima kao novinara, čak sam i čitala NIN jedno vreme samo zbog njegovih tekstova. U nekim intervjuima je rekao da voli muziku koju forsira Žikica Simić, između ostalog Calexico i Morphine (hands down), veliki je ljubitelj Italije i kuhinje iz ove zemlje (tako barem kaže u onoj rubrici poznati kuvaju u Gloriji), a među političarima za lične prijatelje smatra Milana Božića (iz SPO-a, valjda) i Čedu Jovanovića.
Propao tender za Jat 6. novembar 2008. | 18:00 | Izvor: B92 Beograd -- Tender za prodaju 51 odsto kapitala aviokompanije "Jat ervejz" nije uspeo pošto nijedna kompanija nije otkupila tendersku dokumentaciju.

Pre neki dan uzmem ja da kupim kartu nazad za Beograd. Došla sam preko Zagreba Wizz Airom, tad sam imala neku ideju da ću odavde da odem do drugarice u Lion, pa tek odatle za Beograd, pa nisam htela da kupim povratnu kartu. Niko nije hteo da mi proda kartu u jednom pravcu, ni JAT ni British Airways. Navodno, ako nemaš boravišnu vizu ne može. A čak i ako si dobio vizu prethodno, znači nije ti karta bila nikakav uslov. Ja to tumačim da ako već neće drugi da nam daju sankcije, ajde da ih sami sebi damo. Sa sve prevozom do Zagreba karta je jeftinija nego u jednom pravcu iz Beograda, ali to već znate.

Što me dovodi do ovoga pre neki dan. Krenem da ja popunjavam sve po redu online. Kaže transakcija je uspešna, kliknite OK da finalizujete rezervaciju. Error ocurred. Nisam dobila nikakvu potvrdu putem maila. Pa sam onda ja njima napisala mail, objašnjavajući situaciju, moleći ih da mi pošalju e-kartu. Odgovor sam dobila odmah da su oni poništili rezervaciju, pare sam čekala dva dana (intervenisala u banci da vidim da li je i to ok). Isti čovek mi je napisao da ne mogu da kupim kartu koristeći Visa Electron karticu.

Mislim da ću morati da angažujem nekog u Beogradu da mi kupi kartu, nema druge.

Jel može još neka prepreka da bi platila već preskupu kartu (najjeftinija varjanta je 180 evra u jednom pravcu) ? JAT je neefikasno, državno preduzeće koje drži monopol, ima već prevaziđenu flotu, ne smatra da mu je cilj da nudi uslugu potrošačima, već služi da postavlja rekord u visini zarade članova upravnog odbora. U trenutku kad većina standardnih avio prevoznika ima ozbiljne probleme (Alitalia očiti primer), a većina ljudi nije spremna da plati preskupe karte i u osvit svetske finansijske krize, čak ni Aeroflot (ne daj Bože – u Rusiji takođe imaju monopol) ni oni Indijci, koji su spomenuti kao moguć kupac, nisu ni pokušali da učestvuju na tenderu.

Svake godine 5.novembra u Engleskoj se organizuju vatrometi i paljenje lomače u spomen na Gunpowder Plot, nameru britanskih katolika da raznesu House of Lords i kralja Jamesa I Stewarta, pod nazivom Guy Fawkes Night po jednom od zaverenika, koji je otkriven i ubijen posle.
Zato i lomače, svake godine palimo izdajnika. Danas smo imali samo vatroment, lomače nisu ekološki poželjna. U nekom smislu, Velika Britanija slavi teroristu.

Guy Fawkes je ovekovečen u grafičkoj noveli Allana Moora V for Vendetta, po kojoj je snimljen i istoimeni film.



E pa prodjose i ovi istorijski izbori. Na kraju izbor jeste istorijski. Crni covek u beloj kuci, srednje ime Husein, iz mesovitog braka, obrazovan na Kolumbiji i Harvardu. Hoce da poveca poreze bogatima i da da svima zdravstveno osiguranje, sram ga bilo.

Prvo negativne strane ovih izbora. Ovo su toliko medijski ispraceni izbori, da se ja ne secam niceg slicnog, kada je iko pratio preliminarne izbore u Americi (evo ja priznajem, ja sam mislila da se to samo testira u New Hampshireu, ne po celoj drzavi). Rasa, navodni liberalizam, kontakti sa svestenikom rasistom, bivsim domacim teroristom, izrecena spremnost da ce pricati sa svima, pa cak i Predsednikom Irana. Ali to je ceo svet stavilo u poziciju posmatraca neceg sto je vazno (ali najvaznije za jednu drzavu, koja i jedina u tome ucestvuje). Primer juce je nekoliko ljudi sa moje Facebook liste, pozvalo ostale svojim statusom da glasaju za Obamu, u pitanju su Srbi, koji zive u Srbiji i nemaju pravo glasa u Americi. Htedoh reci da je Obama belo platno (!?) na koje svi projektujemo svoja nadanja, za sta imam razumevanja donekle, ali ljudi bre saberite se i pogledajte gde ustvari zivite.

Britanska stampa je objavila grafikon drzava kako se ocekuje da ce ljudi glasati, koliko elektora nose i kad se zatvaraju biralista. Znaci svi smo stavljeni u poziciju da gledamo kad narod iz Ohaja zavrsava sa glasanjem. Jutros mi je cimerka rekla „Otisla sam da spavam kad je proglasena Pensilvanije”. Savrseno da se nauce svih pedeset americkih drzava, u pola od kojih zivi narod koji misli da je Evropa jedna zemlja sto posto. Jos od deset uvece BBC je krenuo sa panel diskusijama, koje su trajale duboko u noc. Cula sam da je i kod nas uradjeno slicno.

Pozitivno – simbolicka strana crne porodice u Beloj kuci. Istorijska stvar, nema sta. Ovi izbori su motivisali milione novih mladih glasaca da se angazuju, u velikoj meri preko nove tehnologije i drustvenih mreza. Obamina pobeda je i pobeda Facebooka cini mi se.

Ocekivanja su velika. U Americi sve veca kako se finansijska kriza produbljuje. U svetu, ljudi ocekuju da Obama privede dva rata kraju i da popravi ugled Amerike.

Obama nece povratiti Kosovo. Niko to nece uraditi. Ali ajde da se ponadamo da ce americka politika prema nama biti manje ponizavajuca.
Naslov je nova knjiga kolumniste New York Timesa Thomasa Friedmana.

Nisam pročitala. Ali sam bila na njegovom predavanju na LSE-u. Kao i Elle McPherson. Bez zezanja, the Body je dolepšala u nekom pernatom kaputu sa ogromnim naočarima, a studenti (iako su svi veoma ozbiljni, ambiciozni i zauzeti proveravanjem pošte na Blackberry-ju ili IPhonu) su je primetili.

Friedman je dugogodišnji dopisnik sa Bliskog istoka, kasnije se sve više bavio pitanjima globalizacije o čemu je i napisao knjigu The World is Flat. Da je svet ravan se odnosi na činjenicu da se danas kompanijama može upravljati globalno (u knjizi se najviše bavi outsourcingom u Indiji), da tehnologija svima daje jednake mogućnosti (ako do tehnologije uopšte i dođu), kao i da danas prisustvujemo rastu srednje klase širom sveta, prvenstveno u Kini, Indiji, Brazilu i Rusiji. Ta poslednja stavka vodi do najnovije knjige. Jer ako sad svi hoće da žive i troše (energiju i prirodne resurse) kao Amerikanci, onda ova planeta jednostavno nije dovoljna.

Slično autorima Wikinomics-a, Friedman najviše pažnje posvećuje inovaciji, za koju je ubeđen da će poteći iz Amerike. Ono što on predlaže je kombinacija zaštite životne sredine i tehnologije (environment + technology – ET). Uspešan je u identifikovanju problema i nalaženju raznih primera, davanju bombastičnih naslova, pravljenju asocijacija između nivoa zavisnosti od strane nafte i nivoa demokratizacije države (za to koristi Rusiju i praktičnu zavisnost većeg dela Evrope od njenog gasa kao primer). I rešenje prodaje kao lako.

Evo kako on to radi kod Lettermana




Uživo nije ništa drugačiji, trudi se da bude zabavan, kao da nam nešto prodaje (što u stvari i radi, jer možete knjigu kupiti i kasnije). Pravi je folksy liberal, kome se omakne darn, honey, buddy i slični narodski izrazi.

I u svojoj regularnoj ulozi političkog komentatora, Friedman je dosta kontraverzan. Podržao je rat u Iraku. Danas, priča kao je Bushov režim unazadio Ameriku i kako ona mora da se makne od anti-terorističke doktrine (citat “11. septembar ne može biti važniji od 4. jula”).

Ali u ovome je u pravu, kaže da je posle nominacije Sarah Palin za podpredsednika, prodato 250.000 modela naočara koje ona nosi. Kakav bi bio uticaj na javnost, kad bi Obama, sa ženom i decom, tokom inauguracije došao do Bele kuće na biciklu?


Obrati pažnju na 1:35.

Serbian accent? WTF.... Nemoj to da mi radiš, I am your biggest Serbian fan ....
Vest sa B92 Agencija "Stratedžik marketing" obavila je za potrebe emisije Stanje nacije Televizije B92 istraživanje javnog mnjenja na pitanje "Da li su neonacisti ozbiljna pretnja Srbiji?" Gotovo polovina ispitanika smatra da neonacisti jesu pretnja Srbiji - 47,8 odsto. Negativno je odgovorilo 28,3, dok nije želelo da se izjasni 23,9 odsto ispitanika. *** Da li postoji veza izmedju neonacista i huligana, sem sto i jedni i drugi pribegavaju nasilju prema slabijima? U potpunom sam soku - 16-ogodisnja devojka je premlacena od strane petorice huligana. Pa nek jos neko izadje u javnost sa svojim procenama da je navijac koji je pokusao da ubije policajca u civilu prestrogo kaznjen.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk