Svi postovi sa bloga: pavle milojevic

Sviđa li Vam se ovaj Sneško?

A ovo srce u snegu?

Majstor je moj ujka Marko. Rešio sebi da nabavi ženu a meni ujnu. Sve ovo je sam smislio i napravio. Ljubav čini čuda. Mama je imala zaduženje da skrivena slika trenutak kada je Maja (moja ujna) rekla DA.
Poslednje pripreme pred dolazak buduće ujne.

Želim im sve najbolje.Pa da dobijem jednog brata ili seku..

Dana 11.01. 2012 bila je moja prva rođendanska žurka u igraonici.
Meni je bilo super jer su mi došle meni drage drugarice i drugari.
Igraonica http://www.facebook.com/profile.php?id=100002565135185 bila je moj izbor i hvala mami što me je poslušala.
Na žurku su došli drugari iz vrtića. Evo mojih lepih drugarica iz grupe.
Teodora.

Staša.
Neda.
Staša i Gala.
A bili su i drugari iz grupe, da ne bude samo devojčice i ja.
Mateja.
Nemanja.
Luka.
Da nekog ne ispustim, evo grupne fotke bande iz vrtića.

Gala, Anđelija, Teodora, Luka, Mateja, Iva, Staša, Stanko,Nemanja i ja.
Naravno, bili su tu i ostali moji prijatelji.
Staša, kuma Dunja i Nikola.

Mali Nikola.
Kum Mihajlo, Pavle i Mateja.
Svi smo se izjurili i ludovali.

Kuma Dunja i Staša su igrale uz prelepu koreografiju.

Vesela trojka.Anđelija, Nemanja i ja.

Denseri.
Teodora, Staša i Nikola.
A bile su tu i neke ljubavi.
Iznenađenje večeri bio je klovan sa klovnicom. Kako smo se obradovali i dobro zabavili sa njima.
Igrali smo pačiji ples.

Pevali "Kad si srećan".


Vukli konopac. Mateja i ja birali ekipu.

Ja iskusno izabrao moju Stašu koja je najjača. I naravno, pobedili smo.

Igra "sačuvaj svoju kocku" je izazvala pravu pometnju.
Ja svoju čuvao ali nisam je sačuvao.

Pobedio je drug Mateja i dobio dečiji kalendar od Klovna.
Bio je tu i vozić Iva.

I provlačenje ispod konopca.

Kada smo se umorili od igara na red je došla torta. Teta Svetlana je i ovog puta pokazala svoje majstorsko umeće. Nindže su bile prelepe.

Ovim putem joj se još jednom zahvaljujem.
Drugari su otpevali "Divan dan".

Ja sam njihov trud ozbiljno shvatio.

Veselo društvo.

Juuuupiiiiiiiiiiiiiii.Toooooorrrrrrrrrrttttttttttaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!

Eto, tako je bilo na mojoj žurci. Meni se dopalo a za drugare ne znam. Nadam se da je i njima bilo lepo i da će mi iduće godine opet doći.


Ovako smo se danas igrali tata i ja. Bilo je super. Satima sam mogao sedeti i gledati automobile kako voze. Mada, mami i tati se to baš nije dopalo, zvuk je prejak, odlične baterije.
Evo nekih sličica koje sam pronašao u mom albumu. Slikane su u leto 2011 kada smo bili u selo Smilovac. Seka Tamara je bila došla iz Beča u njeno selo koje se zove Skorica i nalazi se blizu mog sela.
Jednog dana smo krenuli u šetnju Skorica-Smilovac.

Naravno, kao pravi rekreativci opremili smo se flašicom sa vodom.
Valja se, ipak je put pred nama.
Baka iskoristila priliku da se slika sa unucima.

Selo ko selo, ima šta da se ubere i "ukrade". Polako smo se ušunjali.
Ništa slađe od tuđih jagoda.

Usladilo nam se ali morali smo pobeći pre nego nas neko vidi.
"Ajde seko, požuri".
Da je strina dobila nagradu za najčistije dvorište morala bi sa nama da je podeli ako ne i celu da nam pokloni jer evo ko je bio najvredniji.



Iako je januar vreme je bilo prelepo za šetnju u prirodi.
Mi smo to iskoristili za odlazak na Jezero.
Naša gošća, tatina drugarica, Marija, tata, mama i ja uživali smo u šetnji.
Nema mnogo vode. Ima pecaroša i ljudi koji koriste lep dan.
A ja rođeni manekan.
Teta Marija i ja, pozer, ispred prodavnice.

Praznični dani iskorišćeni su i za posete kafiću i druženje.
Mama i ja.
Ne, ove kafe što vidite u desnom uglu nisu za mene. Osim šlaga :-)

Ja sam ljubitelj cedevite. Ako neko nije znao kako se to radi, evo upustva.
Prvo se uzme kesica cedevite.
Onda se sipa u čašu.
I polako promeša.
Tata i dalje priča a teta Marija samo nešto kuca.

U našem gradu ispred Doma kulture postavili su klizalište. Tu sam sreo moju drugaricu Galu.
Teta Irena i ona su me terale da im se pridružim ali nisu uspele da me ubede.


U to vreme održavala se i tonska proba za koncert koji je bio te večeri tako da je bila glasna muzika. Evo kako smo se Gala i ja sa time borili.

Bilo je lepo za ove praznike. Teta Marija nam je bila gošća i baš sam se lepo družio sa njom.
Drugari moji bio meni divan dan.

Postao sam pravi momak. Moj četvrti rođendan. Proslavili smo ga u užem krugu porodice, glavna žurka biće za neki dan.
Kao i svaki slavljenik jedva sam dočekao tortu i duvanje svećica.

Bilo je tu i mazanja.


Svratili su i moji drugari, Staša i Nikola.

A kada su otišli gosti evo ko je bio gladan i morao za šank.

Kao što rekoh glavna žurka tek sledi. Mama je rezervisala igraonicu za 11.01. Pozvao sam drugare i drugarice iz vrtića, kao i ostale prijatelje. Očekujem žurku.
Samo da ozdravim, stegao me neki grip.
Ove godine sam malo teže izdržao da dočekam otvaranje paketića. Brojao sam dane.
A oni tako sporo prolazeeeeee..
Dovijao sam se na razne načine ne bi li ih otvorio pre vremena. Izvodio sam smeške i razne gegove ne bi li omekšao mamu i tatu.
Evo moje tačke samo za mamine oči...


Nažalost nije uspelo, morao sam kod bake i deke na spavanje a tatu sam ostavio da ih čuva.

Ali, uz obećanje da neće prelaziti sa druge strane šanka.
Odmah nakon buđenja eto mene kraj paketića.

Svi smo bili na okupu i otvaranje je moglo da počne. Ovo su sličice sa našeg aparata, ima ih nešto malo pošto je ujka bio paparaco a sličice još nije dao.

Bilo je tu svega. Od tete i teče iz Beča kompijuter, od kumova Fudbal, od Deda Mraza motor, od ujke i deke kamion koji prevoz automobile , od bake i deke dvogled...

Napunio sam stočić igračkama i slatkišima.

Evo, kako je to izgledalo na kraju.
Bliži se Nova Godina pa je u našem gradu sve veselo i sve svetli.
Ovako izgleda deo grada gde će se odigrati doček.

Svi govore "Zdravko, Zdravko" pa sam ja mamu pitao šta je to "Zdravko". Objasnila mi je da je to ustvari jedan čika koji se zove Zdravko Čolić i da će on tu pevati.
Pošto smo žurili a obavimo kupovinu nisam mnogo nabavio sličica ali ova je morala biti.
Puno Deda Mrazića i sijalička. Tako su kinezi okitili radnju.

Kako vreme letiiiiiiiii... Malo po malo dođosmo do kraja godine i Deda Mraza. Susret se desio kod tate u školi. Naravno, stara ekipa na okupu.
Ovako je bilo 2009 -te.

A sada to izgleda ovako.

Ekipa iz vrtića 2010 godine.Mateja, Gala i ja.

Ta ista ekipa 2011 godine.Mateja, Gala i ja.

Zajedno smo jači pa smo tako i nastupili kod Deda Mraza. Da mi njemu objasnimo neke stvari.

Ja od čike u crvenom nemam straha.

Za razliku od moje drugarice Gale koja se po malo plaši. Ali, čemu služe drugari.
PS-obratite pažnju kako se držimo za ruke.

Da se volimo rekao sam mami a to i drugima smo pokazali.



Bila je nedelja. Lep i sunčan dan pa je mama rešila da odemo do ZOO vrta koji se otvorio u našem gradu.
Pošto je ipak zima lepo sam se obukao, kapom i šalom opemio.

Zološki vrt je tek pušten u rad. Ima još nekih ne završenih kućica za životinje kao što su: kuća za krokodila, majmune, papagaje...Ovo je nešto malo od onoga što sam mogao videti. Puno ljudi a i životinje se sakrile u svoje kućice. Mama kaže da su se umorile od putovanja i da im je vreme za spavanje.
Tri puta smo pravili krugove i evo šta smo uspeli slikati, mada i tata je kriv. Izvukao karticu iz aparata pa nismo mogli više slika napraviti.

Dva noja.
Divokoze.
Zebra.
Dva ponija.
Lame.
Beli lav koga smo čekali da se pojavi i zbog njega napravili tri kruga.

Tamo gde nismo mogli videti životinje poslužile su i sličice.

Imalo je tu još šta da se slika ali kao što rekoh tata je kriv. Ali, eto mene opet u obilazak. Ionako je ZOO vrt blizu vrtića.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk