Svi postovi sa bloga: pavle milojevic

U ove zimske dane treba naći novi vid zabave da se vreme provedeno u kući lakše podnese. Tako smo deda Bane i ja rešili da odigramo neku partiju domina. Meni je to bio početni čas i mogu Vam reći da me je htela početnička sreća.
Deka se baš namučio. On ima puno domina a ja samo dve. Trebalo je tu dobro razmisliti šta dalje.

Radovao se kao malo dete kada je imao rešenje za muke koje su ga snašle.

Ređao je i ređao..

Dok ja nisam rekao "stoj" i stavio svoju zadnju dominu.

Nije se deka naljutio što je izgubio ali mi je ubrzo našao novu zanimaciju.
Mamina kucaća mašina.


Tata mi je pokazao kako se na njoj kuca. Nije računar ali je slično...

Moram Vam reći da je u vreme njegove i mamine mladosti njegovo bilo da nosi mašinu a mama da kuca u školi. Ljubav je to...
A evo kako ja izgledam kada se ozbiljno prihvatim kucanja.

Danas je bio prelep sunčan zimski dan. To se moralo iskoristiti na pravi način. Obučen u zimsko odelo i kliskom u rukama sa mamom sam otišao na sankanje.
Kako sam uživao ne mogu Vam rečima opisati. Ovako je to izgledalo.



A moje zadovoljstvo i sreću možete videti na ovoj slici.
I ostala deca su uživala u zimskom danu. Tako je naselje prepuno raznih snežnih figura.
Jedan od mnogih...Sneško Belić.

A tu su i prelepa kola koja su napravila ona ista deca tvorci glisera.

Evo i mojih drugara.

Moja drugarica Gala i ja uvek spremni za šalu. Ovog puta izveli smo smešno poziranje.
U ove zimske dane šta drugo raditi nego družiti se sa drugarima. Tako moj drug Nikola i ja igrali "Ne ljuti se čoveče".


Bilo je zabavno. Imali smo i sudiju Stašu, da sve bude kako treba, da se ne zabrojimo.

Moram priznati da sam izgubio, ali nema ljutnje. Zima je duga biće vremena pobediću i ja njega.
Naravno, nismo mi mogli dugo sedeti na jednom mestu. Morali smo malo i ludovati.

Opasni momci...

Mali manekeni....

Ala smo opasniiiiiii. Ko sme nas da dira...

Danas je svečano otvoren brod koji sam Vam već pokazao u prethodnom postu. Bila je i televizija da to zabeleži. Ustvari to nije brod već gliser. I to ne bilo kakav gliser!!!!!
Procenite sami.

Oni koji su ga napravili mislili su na svaki detalj. Obojili su ga bojom crvenom, crnom, malo ukrasili, obojili plavom bojom donji deo kao da plovi na vodi, stavili zastave.

Deka i ja smo morali da se slikamo pored ovakvog remek dela.

Svi koji su prošli pored njega nisu mogli a da ne pohvale rad omladinaca iz naselja. Sviđa se starijima ali po najviše deci. Tu sam pronašao i Ivu, moju drugaricu iz vrtića.
Pristala je da je malo provozam.

Uživamo, zar ne ?

Kada je Iva videla da kapetan lađe više nema kontrolu nad gliserom i ne drži volan shvatila je da je vožnji kraj.

Pristala je da se mahnemo mami za kraj putovanja.

Mogu Vam reći da sam oduševljen ovom velikom igračkom.

Sada da još samo niko ne pokvari sve ovo i ne poruši.
I da ne zaboravim najvažniju stvar. Ako neko poželi na putovanje evo cenovnika.
Svi smo se žalili kako je došla zima bez snega i da neme zimskih radosti ali eto, vreme se promenilo i sada snega ima tolikooooooooo....
Ovako izgledaju naša kola noću.

A onda ko će ih ujutru čistiti nego ja.

Imam i osmeh za tatu.
To je bilo na početku kada snega nije bilo mnogo i kada sam mogao ići u vrtić.
A onda je sneg padao i padao i padao. Kada bi me spustili na mesto gde nije čišćeno, od kako je krenuo da pada do sada, ja se ne bi video.
Evo kako mama i ja izgledamo pod punom zimskom opremom pre polaska kod deke i ujke.

Pešačenje po velikom snegu je bio doživljaj za mene.
Malo hodam
Malo padam.
Nekad se malo zadržim.
Mamu sam malo grudvao.
A ona me posle bacila u sneg.
Joj radosti kada sam se oslobodio.

Povratak kući opet isto.Kod naše zgrade veselo.
Treba stići do nje.

Tata me sa terase posmatra i smeška se na moje muke.
Eto njega na prvoj terasi.
Morao sam da pravim pauze.
Naš auto se malo nazire.

Pogled ka našoj terasi izgleda ovako.

Neko je napravio kućicu.

U naselju puno zimskih građevina ail ova je najveća i najlepša.
Ni manje ni više nego BROD.

Bio sam pravi kapetan lađe.
Mama nije mogla da odoli pa je poželela da se provoza jedan krug.

I lepe stepenice da kapetan siđe sa broda.


Volim sneg, rekao sam to i mami. Još samo da nije mnogo hladno pa da mogu još uživati u njemu.
Sviđa li Vam se ovaj Sneško?

A ovo srce u snegu?

Majstor je moj ujka Marko. Rešio sebi da nabavi ženu a meni ujnu. Sve ovo je sam smislio i napravio. Ljubav čini čuda. Mama je imala zaduženje da skrivena slika trenutak kada je Maja (moja ujna) rekla DA.
Poslednje pripreme pred dolazak buduće ujne.

Želim im sve najbolje.Pa da dobijem jednog brata ili seku..

Dana 11.01. 2012 bila je moja prva rođendanska žurka u igraonici.
Meni je bilo super jer su mi došle meni drage drugarice i drugari.
Igraonica http://www.facebook.com/profile.php?id=100002565135185 bila je moj izbor i hvala mami što me je poslušala.
Na žurku su došli drugari iz vrtića. Evo mojih lepih drugarica iz grupe.
Teodora.

Staša.
Neda.
Staša i Gala.
A bili su i drugari iz grupe, da ne bude samo devojčice i ja.
Mateja.
Nemanja.
Luka.
Da nekog ne ispustim, evo grupne fotke bande iz vrtića.

Gala, Anđelija, Teodora, Luka, Mateja, Iva, Staša, Stanko,Nemanja i ja.
Naravno, bili su tu i ostali moji prijatelji.
Staša, kuma Dunja i Nikola.

Mali Nikola.
Kum Mihajlo, Pavle i Mateja.
Svi smo se izjurili i ludovali.

Kuma Dunja i Staša su igrale uz prelepu koreografiju.

Vesela trojka.Anđelija, Nemanja i ja.

Denseri.
Teodora, Staša i Nikola.
A bile su tu i neke ljubavi.
Iznenađenje večeri bio je klovan sa klovnicom. Kako smo se obradovali i dobro zabavili sa njima.
Igrali smo pačiji ples.

Pevali "Kad si srećan".


Vukli konopac. Mateja i ja birali ekipu.

Ja iskusno izabrao moju Stašu koja je najjača. I naravno, pobedili smo.

Igra "sačuvaj svoju kocku" je izazvala pravu pometnju.
Ja svoju čuvao ali nisam je sačuvao.

Pobedio je drug Mateja i dobio dečiji kalendar od Klovna.
Bio je tu i vozić Iva.

I provlačenje ispod konopca.

Kada smo se umorili od igara na red je došla torta. Teta Svetlana je i ovog puta pokazala svoje majstorsko umeće. Nindže su bile prelepe.

Ovim putem joj se još jednom zahvaljujem.
Drugari su otpevali "Divan dan".

Ja sam njihov trud ozbiljno shvatio.

Veselo društvo.

Juuuupiiiiiiiiiiiiiii.Toooooorrrrrrrrrrttttttttttaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!

Eto, tako je bilo na mojoj žurci. Meni se dopalo a za drugare ne znam. Nadam se da je i njima bilo lepo i da će mi iduće godine opet doći.


Ovako smo se danas igrali tata i ja. Bilo je super. Satima sam mogao sedeti i gledati automobile kako voze. Mada, mami i tati se to baš nije dopalo, zvuk je prejak, odlične baterije.
Evo nekih sličica koje sam pronašao u mom albumu. Slikane su u leto 2011 kada smo bili u selo Smilovac. Seka Tamara je bila došla iz Beča u njeno selo koje se zove Skorica i nalazi se blizu mog sela.
Jednog dana smo krenuli u šetnju Skorica-Smilovac.

Naravno, kao pravi rekreativci opremili smo se flašicom sa vodom.
Valja se, ipak je put pred nama.
Baka iskoristila priliku da se slika sa unucima.

Selo ko selo, ima šta da se ubere i "ukrade". Polako smo se ušunjali.
Ništa slađe od tuđih jagoda.

Usladilo nam se ali morali smo pobeći pre nego nas neko vidi.
"Ajde seko, požuri".
Da je strina dobila nagradu za najčistije dvorište morala bi sa nama da je podeli ako ne i celu da nam pokloni jer evo ko je bio najvredniji.



Iako je januar vreme je bilo prelepo za šetnju u prirodi.
Mi smo to iskoristili za odlazak na Jezero.
Naša gošća, tatina drugarica, Marija, tata, mama i ja uživali smo u šetnji.
Nema mnogo vode. Ima pecaroša i ljudi koji koriste lep dan.
A ja rođeni manekan.
Teta Marija i ja, pozer, ispred prodavnice.

Praznični dani iskorišćeni su i za posete kafiću i druženje.
Mama i ja.
Ne, ove kafe što vidite u desnom uglu nisu za mene. Osim šlaga :-)

Ja sam ljubitelj cedevite. Ako neko nije znao kako se to radi, evo upustva.
Prvo se uzme kesica cedevite.
Onda se sipa u čašu.
I polako promeša.
Tata i dalje priča a teta Marija samo nešto kuca.

U našem gradu ispred Doma kulture postavili su klizalište. Tu sam sreo moju drugaricu Galu.
Teta Irena i ona su me terale da im se pridružim ali nisu uspele da me ubede.


U to vreme održavala se i tonska proba za koncert koji je bio te večeri tako da je bila glasna muzika. Evo kako smo se Gala i ja sa time borili.

Bilo je lepo za ove praznike. Teta Marija nam je bila gošća i baš sam se lepo družio sa njom.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk