Ekonomija se često definira kao znanstvena disciplina koja proučava kako društva upotrebljavaju oskudne resurse da bi proizvela određena dobra i usluge i raspodijelila ih među ljudima. Polazna točka jest da pojedinci koriste resurse na način na koji bi postigli najveći stupanj iskorištenosti. Pojedinac razmatra posljedice različitih djelovanja i onda odabire onu akciju za koju vjeruje da će dati najbolji rezultat. Ekonomija je, drugim riječima, sebična, a trudi se biti racionalna.
Ne vjerujte svemu što čujete – stara izreka vrijedi i kod e-amil marketinga. Od spam legislative, preko problema s e-mail renderingom do postotka odgovora – mnoštvo informacija cirkulira u ovoj industriji. U prethodnom članku osvrnuli smo se na pitanje o tome kada treba slati mailove i činjenicu da rezultate čitanosti možete poboljšati povećavanjem liste primatelja. U ovom ćemo se članku osvrnuti na netočne interpretacije i slabo razumijevanje riječi „besplatan“. Naime, ne koristite ili što manje koristite riječ „besplatan“, a ako već morate budite što precizniji. Zašto?
Teorija komparativne prednosti najuspješnija je teorija u društvenoj znanosti. Polovica svjetske međunarodne trgovine može se objasniti razlikama u komparativnim prednostima. Tako npr. zemlje s velikom radnom snagom imat će komparativnu prednost u proizvodnji proizvoda kod kojih je naglasak na radu, dok će zemlje s većom količinom kapitala imati komparativnu prednost u proizvodnji skupljih proizvoda budući se razlikuju cijene ulaznih faktora. Ali, pitanje na koje treba dati odgovor jest - odakle dolaze te komparativne prednosti?
Jasno je da ne postoji granica između jednostranih i dvostranih poslovnih modela telekom operatora, već su mogući i neki oblici prijelaznih stanja. U sivoj zoni se prema nekim interpretacijama nalaze upravo telekom operatori, jer oni nisu karakteristični jednostrani kupci koji prvo kupuju opremu, a zatim ju prodaju korisniku. Telekom operatori na temelju te opreme stvaraju novu vrijednost, jer ju prvo prilagođavaju i integriraju u svoju mrežu, te na temelju toga nude uslugu korisniku.
Postave li vam kupci pitanje (a, ne neće :) ) je li moja kartica sigurna na vašem web shopu, postavite im protupitanje - znate li što konobar radi s vašom karticom u restoranu kada ode naplatiti? Dovoljno je da prepiše osnovne podatke s kartice i vrati vam je, a vi ste tada puni sigurnosti jer je vaša kartica opet u vašem novčaniku, daleko od Interneta...
Surowiecki analizira situacije u kojima mnoštvo donosi vrlo loše odluke, te zaključuje da su to vrste situacija u kojima njihovo razumijevanje ili kooperacija nije uspjela jer su članovi mnoštva bili previše svjesni mišljenja drugih te su započeli emulirati jedni druge i prilagođavati se, umjesto da misle drugačije. U takvom se okružju odlučivanja gdje se ne prihvaća odluka mnoštva gubi prednost pojedinačnih prosudbi i privatnih informacija, te mnoštvo može u najboljem slučaju imati performanse kao i njegov najpametniji član
Pogledajte kratak video u kojem Philip Kotler govori o povezanosti strategije i marketinga, te o strategiji Plavog Oceana čija specifičnost jest da joj fokus nije na konkurenciji.
Sigurno ste svjesni da velik dio tipične marketinške e-mail liste može biti neaktivan, popunjen nevažećim podacima starih korisnika koji ili ne otvaraju mailove i / ili ne prate linkove već dulje vrijeme. Što možete učiniti da ih ponovno zainteresirate? Svakako biste se prvo trebali zapitati zašto su vaši pretplatnici uopće postali neaktivni? Koji su konkretni razlozi? ... i kako, zapravo, odrediti tko je neaktivan? Imamo neka rješenja i prijedloge za (re)animaciju.
Jeste li ikad razmišljali o ultimativnim poslovnim vrijednostima i njihovoj klasifikaciji? Po mom mišljenju, sve mogu biti grupirane u četiri jednostavne skupine: rast prihoda, smanjenje troškova, brzina izlaska na tržište i povećanje kvalitete, Na prvi pogled, složit ćete se, sve izgleda dobro. No, pogledajmo njihovu međusobnu korelaciju;
Napravit ćemo malu promjenu u Smithovom primjeru iz prethodnog teksta. Sada država A ima apsolutnu prednost u proizvodnji oba proizvoda. Radnik u zemlji A proizvede računalo za dva sata, za razliku od onog u zemlji B kojemu je za isti proizvod potrebno četiri sata, i tonu čipsa za osam sati dok će radnik u zemlji B za tonu čipsa potrošiti deset sati rada. Rješenje problema prema apsolutnoj teoriji je da se zemlja A specijalizira za oba proizvoda. S druge strane na taj način zemlja B ostaje bez ikakvih sredstava i nije u mogućnosti uvoziti dobra iz zemlje A, čime prestaje svaki oblik međunarodne trgovine. Kako da onda zemlja B prosperira?