Svi postovi sa bloga: Svet telekomunikacija

VIP je od ulaska na srpsko tržište (jul 2007.) po prvi put prešao u pozitivu. Do sada su, uključujući i licencu, uložili oko 619 miliona €, a samo tokom tekuće godine oko 33,6 miliona. Prihod na tromesečnom nivou je oko 27 miliona €, tržišno učešće 13% sa oko 1,3 miliona korisnika. Da li je ovaj prelom ka plusu pokazatelj da Telekom Austrija ozbiljno ulazi u trku za srpski Telekom?

I dok VIP-u tromesečni prihodi rastu, Telenoru prihodi padaju, a dobit raste. Prihodi su za 8% manji u odnosu na isti Q3 kvartal prošle godine, ali iznose respektabilnih 86,7 miliona €, uz preko 35% tržišnog učešća i 2.984.000 ptp.
Nešto mi se ove srpske brojke oko tržišnog učešća i broja korisnika ne slažu, ali nema zvaničnih podataka iz Telekoma, a ni iz Ratela da znamo šta je bliže istini. Takođe, možemo samo da nagađamo i gde je MTS sa prihodima u odnosu na zahuktale konkurente.

Aleksandra se ponovo aktivirala. Ovo od pre neki dan – uuufff! Naučni radnici ne bi smeli toliko da se služe procenama i neprimerenim i neadekvatnim poređenjima. Fakta, seko, fakta, jer vremena i običaji se menjaju! Danas smo od nje čuli da će profit Telekoma ove godine biti oko 200 miliona €. Interesantno da se zvaničnici Telekoma nisu do sad hvalili tom cifrom, niti je nagoveštavali. Patetika o propasti elektro-struke u slučaju prodaje Telekoma – nemoj, Aleksandra, više, fakulteta ti našeg! O liberalizaciji i prodaji monopola, ex-ministar je mogao možda nešto da uradi da danas bude drugačije. No, ima li smisla polemisati ponovo...

Verica postavlja pitanje prodaje infrastrukure. Ništa sporno, treba, ali samo se pitam zašto pitanjeVladi (njima je svejedno šta i koliko prodaju, samo da kane). Ja bih to pitanje postavio RATEL-u. I to i još poneko. Šta ono beše oko pravljenja katastra kanalizacije i akcionog plana razvoja broadbanda u Srbiji do izborne 2012.?
Uvaženi zemljak ekonomista Zdravković kaže da prodaja Telekoma neće rešiti ogromne finansijske probleme države i, nažalost, slažem se potpuno s tim. Rekao sam i ranije u nekom od svojih postova, malo je i 5 Telekoma. Ali naša posla, o tome ćemo razmišljati sutra, dok ne dođe malo sutra.

A priča je krenula, Dojče Telekom i Telekom Austrija otkupili dokumentaciju za tender. Dojče sigurno s razlogom, a Austrijanci možda zbog razrade strategije VIP-a ili nisu zaboravili Srpsku.
Tako novembarski dani teku...
Moje obavezno nedeljno štivo Gorčinova kolumna «Pasivni ofsajd» u dnevniku «Blic». Danas iz dva razloga: prvi, kao potpora sa «suprotne» strane mom tekstu od pre 7 dana. A kao drugi, dva citata Gorčinovih misli. Jedan je u naslovu, a drugi:

«Suverenitet ličnosti ionako nije česta pojava u ovim krajevima, pripadnost kraju, gradu, klubu, timu, naciji, veri, partiji – to je oblik mehanizma preživljavanja, to neprekidno svrstavanje pod barjake, stalno militarno ustrojstvo, opetovano dokazivanje da lična autonomija nije ništa, da je kolektivitet, toplo zajedništvo, mlaka barica, ušuškani tor – baš ono za čim čovek žudi. Posebnost, pojedinačnost, samostalnost nisu osobine koje donose boljitak.»

Tačno, uvaženi gospodine «grobaru», ali su to osobine koje zaslužuju poštovanje! U to ime danas Gorčin Stojanović u «Svetu telekomunikacija».
Dobri novinari se informišu. A čika Mita je, malo je reći dobar novinar. Onomad sam čak i ja (pih, jedan od blogerskih mrsomuda), dozvolio sebi da ga prozovem na ovom blogu. Da budem neskroman, vidi se da je bilo opravdano. Nije čika Mita od juče, a niko nije bezgrešan i svako može i da se zaleti malo kad mu se namesti neka dobra prilika tj. tema. Budu tu i emocije i svašta nešto. Parni valjak je pre 10-ak dana svirao poznatu pesmu za naslov.

Nedeljnik „Vreme“ tj. čika Mita, na sebi svojstven način, drugačije, piše o udaji državne mezimice ili mezimca, kako ko voli (a ogromna većina ne voli). Jedan citat samo:

„...Pojednostavljeno, Srbija kao država, zbog budžetskih deficita, stagnacije i opšteg siromaštva, nema finansijske snage da stane iza Telekoma Srbija, koji bi u narednim godinama trebalo da se na domicilnom tržištu suoči sa novom ofanzivom konkurentskih firmi iza kojih stoje dvanaest puta bogatija Norveška i osam puta bogatija Austrija. Zbog toga je verovatno bolje odmah, kroz cenu prodaje, uzeti budući, teorijski desetogodišnji ili petnaestogodišnji profit Telekoma, koji je "u godini prodaje" narastao na oko 130 miliona evra, nego se kasnije jadati da on u praksi nije ostvaren prema očekivanjima, a naročito ne prema potrebama. Srbija teško može "kupiti" i investiciju Fijata u Kragujevcu, a nekmoli u narednoj deceniji "otimati" ili bar "braniti" tržište od norveškog Telenora ili austrijskog VIP-a i istovremeno otplaćivati neto dug Telekoma Srbije od čitavih 758 miliona evra.”

Za neke možda surovo zvuči. Za neke druge - iznenađujuće. U svakom slučaju za razmišljanje. Ali samo ko zna da razmišlja, molim Vas! Da se ne ponavljam više.
Izvinjavam se čitaocima što na ovaj način moram da odgovorim jednom iskompleksiranom, polupismenom i zlonamernom skupljaču infomacija po dužnosti, koji je ono što je u prethodnom postu pročitao, zloupotrebio u neprimerene svrhe i na neprimerenom mestu. Dakle:

Moje pominjanje Siemensa nije nikakvo udvaranje Nemcima (za koje kaže da mi se neće isplatiti, cccc), već podrška većoj i snažnijoj konkurenciji među proizvođačima opreme!
Veća konkurencija među proizvođačima, jeftinija oprema, bolje za operatore, bolje za krajnje korisnike.
Zajednički rad na projektima više vendora, brža implementacija rešenja, brža komercijalizacija, bolja prilika za operatore da dodatno zarade, korist za pretplatnike od novih usluga.
Tvoja skojevsko-samoupravna svest teško će shvatiti i ove poslednje rečenice, zato oprosti na zamaranju tvoje jedine moždane vijuge.

Stalno govorim da je ovo blog za ljude koji misle i znaju da misle svojom glavom. Za ove ostale je bolje da ne zamaraju svoju sivkastu masicu razmišljanjem o tome šta je pisac hteo da kaže. Ja se stvarno "ubih" od udvaranja i dodvoravanja ovde, dobro je da znam da me je bar neko (konačno) provalio. Nije Luka Laban, ali liči.
NSN (Nokia Siemens Networks) je uspeo da tehnologijom fantomskog DSL ostvari prenos 825 Mbps na rastojanju 400m i prenos 750 Mbps na rastojanju 500m po dve parice. Istom tehnologijom Alcatel je, podsetite se na ovom blogu, u aprilu ostvario prenos 300 Mbps na 400m, a Huawei nedavno SuperMiMo tehnologijom 700 Mbps na istom rastojanju, ali preko 4 parice. Fantomski DSL biće implementiran u NSN DSLAM-ove hiX 562x/3x.

Izvesno je da bi sa ovakvim bitskim protocima bakarni kablovi doživeli renesansu, a operatori, za početak, ne bi morali da žure sa FTTH/B. Ali siguran sam da će proći bar još par godina do komercijalizacije svega ovoga. Nekako mi je drago zbog Siemensa, jer oni su bili pojam u tehnologijama prenosa kad sam ja počeo da se bavim telekomunikacijama.
Najveći evropski magazin za telekomunikacije pojavio se i u Srbiji! I kad su ljudi bili tako dobri i dobio sam prvi broj časopisa besplatno, mogu i ja da ne budem mufljuz i da im ovde napravim besplatnu reklamu. Dakle, zapamtite CONNECT.

Prvi dobar utisak u uvodniku, kaže glodur Connecta podsećajući nas Dekarta, da danas važi: „Connected, ergo sum“. Briljantno i efektno, a to sam i očekivao od urednika koji ima sličnu frizuru kao Dekart (bar prema slikama).
Drugi dobar utisak - opet glodur i njegova kreativno izražena potreba za novim multimedijalnim mobilcem – pa sad neka izvole oni koji bi se reklamirali u ovom časopisu ;). Iznenadi me glodur svojom konstatacijim da mu mobilni najmanje služi za telefoniranje, kod mene je baš suprotno.
Treći utisak – časopis je naglašeno posvećen mobilnim komunikacijama, pomislio sam na prvo listanje da je to neki novi Mobilni magazin, ali se kroz osnovu smart-telefona vešto provlači potka Interneta i ipak daje neku novu dimenziju časopisu. Ali neće valjati da i naredni brojevi budu na isti kalup.
Četvri utisak – dobra domaća priča sa komercijalnim direktorom Telekoma o M2M (machine-to-machine) komunikacijama, kojoj prethodi odličan evropski M2M „uvodni“ tekst. M2M je vrlo moderna tema i tehnika, koja nudi veliki potencijal i pruža mnoge pogodnosti za korisnike, a lepo je pročitati da neko od direktora Telekoma javno pokazuje da dobro vlada stručnom materijom. Pažnju mi je privukla i sličica u ovom tekstu gde se osoba sa ženskim imenom i kravatom identifikuje na uređaju za evidenciju (str.79), ali i to je sve u duhu modernih shvatanja i tolerancije (za ovo se šalim, ali nisam mogao da odolim ;) )
Peti utisak – Mala škola umrežavanja – ako je već mala mogla da bi da bude prilagođenija za „male“, ali odlično izabrana tema za start.

Sve u svemu, početak obećava i neka je sa srećom! Namerno neću reći „trajali što duže“, jer je to legendarna ekipa koja još od Računara u vašoj kući „preteruje“ sa bitisanjem. Moja preporuka - budite connect-ovani! A mene, ako se za dan pisipresa sete – sete, ako ne – ovo sam uradio za dobro afirmacije telekomunikacija u Srbiji.
Kao varijacija na istu temu, vratimo se na domaći teren.

RATEL je, kad je malo bolje razmislio, usvojio primedbu Telekoma da se poveća cena pretplate za bazni ISDN priključak (BRA). Da podsetim, prilikom poslednjeg povećanja cena telefonske pretplate, BRA pretplatici su pošteđeni poskupljenja. Koji su razlozi u međuvremenu naterali RATEL da promeni odluku posle kratkog vremena, za korisnike ostaje tajna. Na prvi pogled, jedno je sigurno: ili je RATEL početkom godine oštetio Telekom ili je Telekom nekim svojim propustom ostao pola godine bez razlike u pretplati za 90-ak hiljada BRA ptp. Koliko je to u parama, lako se može izračunati. No, pre će biti da se RATEL-u može ovako ili onako, sad može, a juče je za juče. Slično je bilo i kod određivanja cene za LLU – baratalo se prosečnim cenama iz okruženja. Hoću da kažem, problem je što pravih, domaćih, realnih argumenata nema i ne vlada se situacijom u domaćim telekomunikacijama. Takav je bar moj utisak iz onoga što se može zvanično pročitati.

Radi istine treba reći da ni pod razno i ni po kom osnovu ne postoji varijanta da pretplata za bazni pristup bude manja od obične telefonske pretplate. To što je RATEL rekao da poskupljenja nije bilo zbog podsticanja novih tehnologija – i vrapci znaju da bazni ISDN odavno nije nova tehnologija, a od pojave ADSL-a je potpuno neatraktivan. Ostaje utisak da se kod nas cene telekomunikacionih usluga još uvek određuju pomalo odokativno, gledajući u tuđe dvorište ili čineći neprincipijelne ustupke. Glavna odgovrnost je, jasno je kao dan, na RATEL-u. Kad je Telekom u pitanju, mislim da se neka negativna kretanja pokušavaju rešiti kroz povećanje cena, a to nikad nije pravo rešenje na duži rok.

Da bi RATEL morao da se uozbilji, dokaz je i promena njihove sopstvene odluke za manje od mesec dana, u predmetu ukidanja jeftine tarife od 15-17h. Taj period je novom odlukom praktično ukinut. Igrale se delije iz regulatorne agencije, te biće od 19, te biće od 21, te može, te ne može, te nismo dobro videli. Ne sporim snagu argumentacije i dokaze Telekoma oko ovoga, mislim čak da je svima jasno zašto je Telekom tražio to što je tražio, mada je moje lično mišljenje i u ovom slučaju slično malopređašnjem. Iz godišnjeg izveštaja RATEL-a, pisao sam ranije o tome, činjenica je da telefonski saobraćaj opada, a logično sa njim i prihod od telefoniranja. Nadomeštaj se onda traži u povećanju pretplate, a narod sve siromašniji. Ako narod počne da otkazuje fiksne telefone, jer može bolje da kontroliše svoje mobilne prepaid račune – šta onda? Samo kažem da o tom scenariju treba voditi računa, jer je fiksno-mobilna supstitucija svetski trend. O kanibalizaciji sopstvenog biznisa od strane telco-operatora – već sam pomalo dosadan. Nije dobro da korisnici stalno gube neke pogodnosti i stalno o nečemu moraju da vode računa.

Sve u svemu, Telekom sam odgovara za svoju poslovnu politiku i svoj odnos prema pretplatnicima, ali zato RATEL ima obavezu jasnosti i transparentnosti prema javnosti i prema korisnicima telekomunikacionih usluga. Iz svake RATEL-ove odluke mora se videti interes prosečnog korisnika i interes razvoja telekomunikacija u Srbiji.
France Telecom je smanjio cene poziva u svojoj mreži za 25%, što će ga koštati dobrovoljnog gubitka prihoda od 30miliona €. Posle 30 godina, rešili su da ukinu sistem zonskog tarifiranja novim tarifnim modelom jedinstvene cene po pozivu. U dnevnoj tarifi (period intenzivnijeg saobraćaja) cene su smanjene za 55%, a u noćnoj (period slabog saobraćaja) čak za 65%. Za njihovih oko 7 miliona pretplatnika, 5 minuta razgovora u dnevnoj tarifi sada će koštati oko 20 eurocenti manje.
Prihod France Telecoma u prvoj polovini ove godine opao je za 2% (iznosi 11,5 mlrd €). Ali eto, odlučili su se da učine svojim korisnicima.

Neki bi potrošnju odnosno tražnju podsticali povećanjem plata u državnim preduzećima, a Francuzi su rešili da probaju snižavanjem cena. Fiksna telefonija ionako treba da se plaća kroz paušal, dovoljno je ona zaradila za svog veka. Operatori bi trebalo da u drugim segmentima traže modele za zaradu. Malo više inovativnosti ne bi škodilo.
Danas je moja Zvezda pokazala svoje tužno fudbalsko lice. Što u pesmi reče, takođe zvezdaš Bora Đorđević “još jedna pobeda Partizana”. Ali nije to poenta niti hoću da pišem o sporom i dekadentnom fudbalu koji igraju naši klubovi.
Jedan do juče veliki zvezdaš, Zvezdina nekadašnja ikona, kapiten, Zvezdino dete, otrčao danas posle tekme prvi na jug pred “grobare” i pokazao majicu sa natpisom: “Oprostite mi moju ružnu prošlost”.

Čovek se stidi svoje prošlosti, dela svog života i svoje karijere, kluba iz koga je postao reprezentativac, stidi se svojih klupskih drugara, navijača kojima je “davao” srce, svoje crveno-bele krvi u koju se javno kleo svojevremeno...
Znam da su ga navijači vređali (ne opravdavam ali ne znam šta je očekivao), da su ga napali huligani u Italiji (ne-dao-Bog-nikome, a spasili su ga saigrači iz njegove ružne prošlosti), neka se je i nudio Partizanu (nisu ga oni zvali), verujem da je kao očajnik sa klupe došao u Partizan sa željom da kroz Ligu šampiona dokaže da je veliki golman,... Ali je danas pokazao da je mali čovek, moralna ruina, dno dna, ljigavi uvlakač... Misli da će ga grobari poštovati zbog toga? Pa za grobare je bar vernost i odanost sve i svja.

Milko je svojevremeno iz inata i fore i skandala radi otišao u Partizan, ali nikad nije popljuvao Zvezdu gde je i dan-danas dragi gost.
Jedan od najvećih naših trenera svih vremena, Miljan Miljanić nije hteo 1975. godine da vodi Real Madrid protiv svoje Zvezde (možda se neko seti Džaje i Kamača i odbranjenog penala Santiljani Olje Petrovića).
Ima nas, navijača Zvezde, koji smo možda profesionalno razumeli Stojkovića, zbog reprezentacije. I na nas je pljunuo! Ne znam da li se ikada iko od Zvezdaša ovako poneo prema svom klubu, klubu koji ga je stvorio. Ne znam kako će da pogleda u oči zvezdaše-saigrače iz reprezentacije.
Eduardo da Silva, Brazilac - hrvatski reprezentativac, dao gol pre neki dan za Šahtjor protiv Arsenala i nije hteo da se raduje jer je do juče bio igrač Arsenala! A ko je danas gledao utakmicu video je šta je sve moralni patuljak u dresu golmana Partizana radio i izvodio u duelu sa klubom u kome je ponikao. Sramno i sramotno!

Tema ovog posta je pad moralnih vrednosti, odsustvo ideala i “svetinja”, promocija egoizma, prodaja duše. Sve je na prodaju!
Nikakva mudrost posle svih natpisa o namerama za trošenje para od (još uvek nesvršene) prodaje Telekoma, zaključiti da Vlada nema pravu i jasnu ideju o tome koliko joj para treba i za koje sve potrebe, te kako će ih trošiti. A treba što više i treba svuda. Malo je i dva Telekoma koliko, kome i za šta sve treba.
I ne bih ovo ni napisao da nije juče rečeno da ako OTE proda svojih 20% akcija Telekoma, naša država će prodati samo 31%. A onda će ispasti da je to ipak malo para za infrastrukturne projekte, pa da najpre pokrpimo rupe, a infrastrukturu ćemo od nekih drugih para. Znači opravdane su sumnje da za nameravane puteve ne postoji ni P od projekata i neophodne investiciono-tehničke dokumentacije.

Šta, u stvari, znači odluka vlasti da možemo da prodamo svojih 51%, a mogli bi i svojih 31%? Ko će onda reći “ponuđena cena je dobra ili nije dobra”? Možda je Grcima dovoljno i onoliko para koliko su pre 13 godina uložili (oko 300 miliona €)? Onda bi srpskih bilo manje od 500 miliona €, jeli tako!? Mislim da bi u svakoj varijanti za državu Srbiju bilo bolje da ima što veći procenat akcija uz privatnog većinskog vlasnika, ali ovakve neodređenosti oko toga šta bi država želela.... Šta više reći? I meni je jasno da će se pare od prodaje ulupati kao i sve milijarde do sada, ali to pitanje nije uopšte vezano za privatizaciju bilo koje firme, pa ni Telekoma. Da li ćemo zbog toga što oni koji su na vlasti neodgovorno troše novac od privatizacije zanavek zadržati partijsko upravljanje u preduzećima? Kako je samo Verica upala u ovu zamku? Onomad se svi iščuđavaju što je Radiša izabran u UO PTT Srbija. A on je “kriv” samo zato što je poznati folk pevač. Koliko “radiša” ima po raznoraznim UO? Na vuka povika, a ne samo lisice, nego i raznorazne džukele se mrse... Mi redovno od drveta ne vidimo šumu.

Nemojte iz ovog posta izvlačiti proizvoljne i pogrešne zaključke. Ovo je mazohističko samokažnjavanje za sve šetnje, suzavce, pištajke, agitacije iz uverenja, naivnost i prihvatanje svega što su mi “moji” doneli. Narode moj, sve se ovo NAMA dešava. Zvono zvoni za nama!
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk