Svi postovi sa bloga: Svet telekomunikacija

Konačno se dogodio tender. A uoči tendera nije bilo neke velike buke i protesta, valjda su svi ispucali ono što su imali. A možda su došli do nekih novih informacija, čitali ovaj blog i slično. Neuobičajeno nema čak ni sindikalnih pretnji i ultimatuma. Nekako je tiho prošla i objavljena procena vrednosti Telekoma (2,43 mlrd €), kao da nije bila iznenađenje?! Ni za onih 6,52% akcija za zaposlene i bivše zaposlene, a licitiralo se sa 10-12%. Previše tišine, apatije ili konformizma za ničiji ukus? Političari samo što ne kažu: "Ma j.... Telekom, treba nam lova." Šta je sa monopolom na fiksnu infrastrukturu, gde se dede nezavisno regulatorno telo, kako odgovorne strukture zamišljaju telekomunikacioni život u Srbiji posle prodaje? Samo su pare važne i svi pričaju samo o parama.

Vlada je uradila ono što je naumila, na šta kao formalno-pravni vlasnik i ima prava. Da li je pravi trenutak – jeste, ako vlasnik misli da jeste. Kažu sve pare od prodaje ići će u poseban fond. Negde oko 900 miliona € treba za te puteve po centralnoj Srbiji, ostalo će se već nekako potrošiti, jer mnoga usta čekaju. Rekao sam usta, džepove nisam spominjao! I opet smo već počeli da trošimo pare i slavimo uspeh (ili neuspeh), a ”zec u šumi”. Srećom ne i profesor Zec, koga uvek rado čitam i slušam.

Nekako je letos često prozivani DT ostavljen na miru, odjednom Telekom Austrija izađe u prvi plan. Danas oni, sutra verovatno neko drugi, pa treći. To je stari srpski običaj ”onaj gu traži, ovaj gu traži, a mi gu ne davamo za manje od...”. Licitacija u novinama trenutno oko 1,4 mlrd €, mada je 51% po proceni negde oko 1,23 mlrd €. A prava cena biće ipak ona koju je neko spreman da plati – to je zakon tržišta.

Ne zaboravimo da i PTK čeka vlasnika. Možda baš taj vrati Kosovo pod (makar telekomunikacionu) upravu Beograda. Svi sadašnji problemi bi valjda tada bili rešeni.

Austrijanci moraju da “vrate” Bosnu (tj. pola Bosne) koju su onomad nenadano “izgubili”. Dok BH Telekom čeka "đuvegiju", tu je proteklih godina osveženi Telekom Srpske i to u paketu. Prilika da se točak istorije vrati par godina unazad i to u još boljoj startnoj tački. Šta ako Telekom Austrija postane ponosni većinski vlasnik Telekoma Srbija? Šta će biti sa njihovim VIP-om? Pa, i on bi mogao da promeni vlasnika – recimo, Vodafon. Ili neko ko u mežuvremenu kupi PTK?
Proteklih meseci sam se često pitao: “Šta čeka VIP sa 3G – da li čeka 4G ili čeka srpski Telekom?” Možda zajedno sa vama dobijem odgovor.

Gospodin Oberman (gen-dir DT) je početkom godine izjavio da DT neće ove godine ulaziti u akvizicije veće od milijardu €. DT tj. T-Mobile je i u Americi malo odustao od 4G trke sa Verizonom i AT&T-om, znači nema se baš para za srljanje ili se čuvaju za prodor na Balkan. Ako tender, daleko bilo, ne uspe – onda, a ko drugi nego OTE (DT) u direktnoj pogodbi za bar 31%. Jer, bez para od prodaje Telekoma se izgleda neće moći.
Ostali kandidati za kupce, ranije pominjani, a naročito istočnjaci, imaju para. Pitanje je samo da li su interesne sfere u bubnju ili na talonu.

Ovo je možda tema svih tema u narednim mesecima... I nikako da pametno završim ovaj političko-strateški tekst, a da se bar neko ne oseti pogođenim ili da ja ne osetim gorak ukus... Ende.



P.S.: Jedan moj anonimni komentator mi danas kaže: "Ajde, piši bar nešto da čitamo." Izvinjavam se vernim čitaocima što sam ih predugo ostavio bez svojih tekstova na blogu.
...ili broadband, struja, navika, panika.

Ratifikovan je standard IEEE 1901 za Broadband over Power Line (BPL), odnosno Broadband preko električne instalacije. Brzine odnosno protoci koji se ovom tehnikom mogu postići su do 500 Mbps na rastojanjima od IEEE 1901 kompatibilnih uređaja do 1500m. Prenos podataka se obavlja po standardnim instalacijama električne struje na frekvencijama manjim od 100 MHz. Uređaji za BPL liče na naponske adaptere (crne kutijice) sa Ethernet (RJ-45) priključnicom.

BPL se može koristiti u domovima „kao prethodnica” bežičnom LAN-u, jednostavno rečeno umesto ADSL veze. Dakle, ukoliko ne želite da pravite posebnu LAN instalaciju i mrežu, možete da iskoristite postojeće električne instalacije, BPL i wireless LAN za obezbeđivanje širokopojasnih usluga.

Ko će to, kada i da li će kod nas ponuditi – baš me zanima. Poznato je da prosečan Srbin ne voli baš mnogo da „prčka oko struju” i nisam siguran da bi se neko osećao komfornim i sigurnim sa ovim „strujnim ADSL-om”. Poznata je Perina filmska replika „Nisam ja Tesla.”. No, svašta se može izmisliti i da čak i korektno radi, samo još da korisnici to prihvate. Znači BPL tehnologija je OK, sve radi i to po respektabilnim brzinama, ostaje samo da se naviknete da mrežni UTP kabl smete da uštekate „u struju”. Da li će biti moguće i po kojoj ceni otkloniti tu vrstu nelagodnosti?
Protekle nedelje imao sam čast i zadovoljstvo da učestvujem na jednom skupu Inženjerske komore Srbije, koji je imao za cilj unapređenje projektantske prakse po pitanju kućnih instalacija i povezivanju objekata na telekomunikacionu mrežu.

Utisak ili bolje rečeno informacija koju želim da podelim sa čitaocima mog bloga: počelo se sa projektima optičke kućne instalacije i već postoje neki objekti u završnoj fazi izgradnje kod kojih je u stanove uvedena optika (Blok 26, Blok 11, Blok 29). Planira se da FTTH bude i u nekim novim naseljima. A „šlag“ informacije je uvođenje po 4 optička vlakna po jednom stanu (ne svuda od pomenutih blokova)! Obrazloženje izvođača: omogućiti da više operatora mogu da pruže usluge korisniku.
Skupo, nepotrebno i preterano! Veoma je teško da dva operatora daju usluge jednom korisniku. Koje? Jedan HSI i VoIP, a drugi IPTV ili DTV? Ili neka druga kombinacija. Nema rezona i razloga, naročito za operatore, a korisnici bi morali da imaju dva ONT-a u kući, samim tim dva napajanja, kablove dovde i donde... Da ne govorimo o problemima zajedničkog pristupa, održavanja i smicalica koje bi operatori (teoretski) mogli da prave jedni drugima. Osim toga, današnji optički terminali (ONT) imaju uplink preko samo jednog optičkog vlakna, tako da eventualno drugo vlakno može biti ili rezerva ili da se (još neko vreme) koristi za RF video signal (tako npr. radi Telekom Slovenije). Da ne govorimo o budućnosti i NGN servisima preko IMS platforme, koja je možda utopija, ali je upravo izmišljena da ne bi svi morali da prave svoju mrežu i svoje veze do korisnika. Mreža uglavnom postoji, ali atraktivni servisi su veći problem i izazov za inovatore.

A 4 vlakna iskoristiti je nemoguća misija. Nema veze ni da li je malo skuplje ili mnogo skuplje. Za 100 stanova je malo skuplje, ali za 1000 ili 10,000 – za te pare može se nešto korisnije uraditi ili kupiti. Čak i ako trošak prevalite na kupce stanova, urađen je loš posao.

Nisam ovim želeo nikog da prozivam, ne-daj-Bože omalovažavam, želim samo da skrenem pažnju da se neke stvari u telekomunikacijama moraju raditi “pismenije” i ekonomski odgovornije. Ne dopada mi se kad se dobre i korisne stvari i ideje kompromituju lošim i nekvalitetnim realizacijama. Nije ni u korist promocije struke bez obzira na nove tehnologije. Nismo mi u Srbiji toliko bogati da forsiramo skupa rešenja i nikakva budućnost tu ne može biti opravdanje. Uostalom, bolje je na 4 mesta po jedno vlakno nego na jednom mestu četiri. Ako neko baš hoće dva operatora, postoje usluge kolokacije, VLAN-ovi, zajednički pristup petlji i svi zadovoljni.
Ko šta radi, izgleda da američki tinejdžeri samo šalju porukice. Istraživači Nielsen-a kažu da američki tinejdžeri (13-17 godina) prosečno pošalju 3.329 SMS poruka mesečno ili više od 6 svakog sata kada ne spavaju. To je 8% više nego prošle godine. Devojčice mesečno razmene prosečno 4,050 SMS-ova, a dečaci prosečno 2,539. Mladi od 18-24 godine su na drugom mestu sa prosečno 1,630 SMS mesečno. Zašto se mladi Ameri toliko “pale” na SMS? Kažu – SMS je brži i jednostavniji za komunikaciju (u konkurenciji sa glasom i e-mail-om valjda). Rekao bih i jeftiniji i za klince zabavniji.

I dok razmena poruka cveta, razgovori između tinejdžera padaju za čak 14% u odnosu na prošlu godinu ili prosečno 646 minuta mesečno. Jedino „Ameri-matorci” iznad 55 manje pričaju od tinejdžera, ali zato mlade Amerikanke od 24 leta provode prosečno po 753 minuta mesečno u razgovorima „na mobilni”, a njihovi vršnjaci samo oko 525 minuta.

Ako se prebacimo sa polja tračaranja na polje surfovanja, evidentan je napredak u potrošnji mobilnog data saobraćaja. Kod tinejdžera porast je više od 4 puta (mesečni prosek 62 MB naspram prošlogodišnjih 14 MB) – dečaci troše prosečno 75MB mesečno (prošle godine 17 MB), a devojčice 53 MB (prošle godine 11 MB). Istraživanje pokazuje da sve više raste korišćenje mobilnog weba, tako da mladi do 24 godine danas troše prosečno oko 160 MB mesečno.

Možda će se sociolozi složiti sa mnom – sve je manje žive reči i razgovora, a to sigurno neće doneti mnogo dobrog. Sa druge strane, ovim tekstom sam hteo da dam referencu za surfovanje mobilnim telefonom i istaknem nezamenjivost i neprevaziđenost jednostavne aplikacije kao što je SMS. Podsećam, jednostavnost korišćenja je killer aplikacija.
Prema podacima ITU, mobilna mreža pokriva preko 90% svetske populacije, a krajem 2010. biće ukupno 5,3 milijarde mobilnih pretplatnika od čega je 3,8 mlrd iz tzv. zemalja u razvoju. Samo Kina i Indija doprineće ove godine sa novih 300 miliona ptp. U 143 zemlje u radu je 3G mreža, koja će do kraja ove godine imati 940 miliona korisnika. U svetu se, recimo, svake sekunde pošalje 200,000 SMS-ova.

Nasuprot rasprostranjenosti mobilne telefonije, fiksni broadband, prema ITU, stagnira zbog visokih cena u zemljama u razvoju. Trenutno je globalna penetracija fiksnog brodbanda svega oko 8%. U zemljama u razvoju ima 4,4 fix-bb ptp na 100 stanovnika, a u razvijenim zemljama 24,6. Azijsko područj ima 22 internet korisnika na 100 stanovnika, Evropa 65, Amerika 55, a Afrika 9,6.

Regioni u Srbiji bi otprilike, preslikani na svetsko internet tržište, igrali sledeće uloge: Beograd-Evropa, Vojvodina-Amerika, Centralna Srbija-Azija, Jug Srbije-Afrika. ITU se protiv digitalne podele u svetu bar malo buni i apeluje, u Srbiji RATEL, MTID ili Društvo za telekomunikacije (štagod vam volja) su izgleda ravnodušni. Možda na ovo neko nešto kaže.
S obzirom na sve intenzivnije naslove u novinama o lošoj ekonomskoj situaciji (naročito u Srbiji), nešto razmišljam kako će se to odraziti na situaciju u telekomunikacijama. Prošle godine su gotovo svi operatori zabeležili pad profita, a jedva da su pojedini nešto povećali prihod na godišnjem nivou. Fiksna telefonija je u nokdaunu, broj pretplatnika počinje primetno da pada, mobilna je u zasićenju, ARPU (prosečni prihod po korisniku) osetno pada, mobilni data prihodi su jedva primetni i pored porasta data saobraćaja. Jedina svetla tačka i ono što održava operatore u plusu su prihodi od broadband usluga (brzi internet, IPTV). Oni koju imaju sopstvenu mrežu i infrastrukturu lepo zarade i od veleprodaje i interkonekcija.

U Srbiji su, po RATEL-ovim izveštajima, prihodi od interneta skromni, u prihodima dominira mobilna (3 operatora), a stabilna je fiksna (1 operator). Preteći godinama unazad dešavanja u telekomunikacijama i poslovanja evropskih telco-operatora, znam da Srbija pre ili kasnije ne može mimo sveta i da će se ono što se dešava naprednijima, desiti i nama u Srbiji. Da li je to liberalizacija ili dešavanja na tržištu telekomunikacija, svejedno je. Doći će ili je jednom nogom već tu.
Telekom Srbija verovatno očekuju iste stvari - da prihod od interneta (konačno) bude bar dvocifren, da broj fiksnih ptp počne da pada, da se ljudi malo zasite razgovora preko mobilnog. A i kriza sve jače steže. Nažalost, nisam primetio da su ove godine objavljeni bilo kakvi zvanični rezultati o poslovanju najvećeg srpskog operatora da bismo videli kakva je realna situacija, a naročito u odnosu na rekordnu dobit u 2009-oj.

Tender za prodaju TS se očekuje, licitira se sa cenom oko 1,5 mlrd € (što je smislena cifra kao desetogodišnja dobit iz prošle godine). Rizici ipak rastu (što nikako nije dobro, ali za sada da ne pišem o tome koji su). Lista potencijalnih kupaca kosovskog PTK (zanemarimo pravno-politička sporna pitanja) jasno pokazuje ko su pretendenti na ovo tržište, verovatno i na Telekom Srbija. Iznenađenja nema (DT preko T-HT, Telekom Austria, Turk telekom preko AlbTelekoma, Oraskom, Sabafon iz Jemena) tipujem još samo na nekog kineskog operatora i eventualno još nekog arapskog operatora. Kad su evropski operatori u pitanju reč je o interesnim sferama, ima još malo prostora i za France telecom, možda za špansko-češku Telefonicu, mada sumnjam. Rusi su već dobili NIS, Kinezi zatežu sa mostom Zemun-Borča, VIP još uvek okleva sa uvođenjem 3G, DT ima OTE kao "džokera" i insajdera, srpskoj vladi baš trebaju pare. Možda ovo što sam napisao ima ili bude imalo neke veze, a možda je sve vrlo jednostavno i poznato. Kraj će kaže.
Posle Alcatela, koji je uspeo da ostvari protok od 300 Mbps po dve parice na rastojanju 400m (podsetnik), još jedan telekomunikacioni gigant, Huawei, oprobao je mogućnosti bakarne parice za prenos visoko zahtevnih multimedijalnih sadržaja.
Huawei je demonstrirao 700 Mbps DSL prototip, baziran na SuperMIMO (multiple-in-multiple-out), koji koristi 4 bakarne parice za prenos 700 Mbps u downstream smeru (takođe) na rastojanju 400m. Ovom tehnikom se DSL bandwith po jednoj parici podiže na oko 175 Mbps, što je zaista fascinirajuće. U Huawei-u kažu da je njihov DSL prototip pogodan ne samo za FTTB/FTTC pristup, već i za povezivanje baznih stanica. Ova ista tehnika, verujem, može obezbediti sigurnih 100 Mbps na rastojanju od 2 km.

Ovo pokazuje da su moćni proizvođači opreme potpuno posvećeni i potrebama onih operatora koji imaju veliki broj DSL veza po bakarnim paricama. Ukoliko se ovi napori i eksperimenti komercijalizuju (a to zavisi od mnoooogo faktora), onda će i ti operatori moći da povećaju svoj konkurentski kapacitet i profitabilnost. Ovaj eksperiment je ujedno i pokazatelj da industrija razmišlja o trenutnom sporom razvoju FTTH i traži alternativna rešenja orijentisana olakšanju i unapređenju biznisa telekom-operatora. Ne zaboravite da je DSL trenutno ubedljivo najrasprostranjenija pristupna tehnologija u svetu (oko 65% BB tržišta).

Ključna stvar je komercijalizacija rešenja, a u tom smislu ohrabruje da je kineski proizvođač nosilac tehničkog rešenja. Oni svakako mogu naći interes u celoj ovoj priči.

Svako unapređenje DSL tehnologije (danas je konkurentan VDSL2) dovešće do toga da GPON tehnologija postane manje prestižna kao FTTH rešenje. Podsetiću da se kod GPON-a 2,5Gbps u down smeru deli obično na 32 korisnika pri čemu svakom (minimalno) sleduje oko 75 Mbps. Stoga bi, po mom mišljenju, pravo future-proof rešenje, ako se već ulaže u optiku do korisnika, bilo point-to-point rešenje (tzv. P2P aktivni Ethernet). Ovo ne znači isključivost za i protiv, jer odabir tehnologije, podsetiću po 101. put, zavisi od realnog biznis-modela provajdera usluga. GPON je npr. isplativiji za retko naseljena područja, za rezidencijalna naselja i sl. Bitno je šta nudite (servisi), a ne preko čega (tehnologija). Možda je ovo prilika za moje komentatore i čitaoce za malu diskusiju tipa pivo ili vino – GPON ili P2P Ethernet.
Na nedavno održanoj FTTH konferenciji u Las Vegasu objavljeno je da je 6,45 miliona američkih (SAD) domaćinstava pretplaćeno na FTTH (FTTH=Fiber To The Home=optika do kuće). FTTH infrastruktura u SAD obuhvata blizu 20 miliona domaćinstava ili 17,4% svih domaćinstava u SAD. Znači, broj FTTH pretplatnika predstavlja manje od 6% ukupne peneracije, a “svega” 32,3% od ukupnog broja FTTH dostupnih domaćinstava. U prvoj polovini 2010. godine priključeno je oko 650.000 novih FTTH ptp. FTTH napreduje, ali (ne)očekivano sporo.

Napore Verizona u osvajanju američkog FTTH tržišta remete mali operatori i servis-provajderi i gradska preduzeća (njih oko 750) koji takođe grade svoju malu FTTH mrežicu. Kod nas takvo remećenje sreće do daljnjeg nije dozvoljeno.

Želeo bih samo da se osvrnem na iskorišćenost FTTH mreže u SAD: 6,45 miliona ptp naspram 20 miliona domova koji imaju FTTH “tehničke mogućnosti”. Rekoh već, 32,3%. Ne mogu a da se ne otmem utisku da bakarna mreža ima daleko veći stepen iskorišćenja, čak i kad se svesno gradi sa 40% rezerve u kapacitetu parica. Nadam se da nema onih koji će “plitko” zaključiti da sam protiv optike, samo želim da istaknem da bogata Amerika možda i može dugoročno da se “razbacuje” sa fiber-kapacitetima, ali da u zemljama u razvoju, među kojima je i naša, taj stepen iskorišćenja i želje da se servisi dobijaju preko optike mora biti daleko veći.

Obratiti pažnju na ponudu i na sopstveni biznis-model! Obratiti pažnju na potrebe i mogućnosti korisnika! Zakopani i neiskorišćeni resursi su čisto bacanje para, a FTTH itekako košta, bez obzira na svoje future-proof performanse. Osim toga postoje i oni drugi koji “kroz prozor” vrebaju priliku da pridobiju korisnike. Šta nuditi po FTTH da bi se izvukla i dobila prava vrednost tehnologije? Ako postoji prihvatljiva alternativa, neko neće platiti skuplje isti servis po modernijoj tehnologiji!
Negde u julu ove godine, broj broadband korisnika u svetu prešao je magičnu cifru od pola milijarde tj. 500 miliona, objavio je Broadband Forum. Naime, prema zvaničnom izveštaju krajem juna 2010. bilo je 498 miliona BB korisnika u svetu, što je na godišnjem nivou (Q2 2009 - Q2 2010) porast od 12%, a na kvartalnom (Q1-Q2 2010) porast od 2,63%. Za dostizanje polamilijarditog BB korisnika trebalo je, dakle, da prođe (samo) 11 godina. Samo je pronalazak vatre imao brže širenje od broadbanda.

Raspodela u svetu ide otprilike ovako: Azija 41% svih BB, Evropa 30%, Amerika 26%. Od pomenutih 500 miliona, 24% pripada Kini (preko 120 miliona). Kažu da i Rusi grabe napred u broju BB korisnika (9. mesto u svetu).

Drugi kvartal ove godine karakteriše i značajan rast broja IPTV pretplatnika: 2,3 miliona novih za dostizanje preko 38,5 miliona IPTV korisnika u svetu na kraju juna 2010. Broj BB linija koje “nose” i IPTV je nešto manji od 8%.
Evropa ima najviše IPTV pretplatnika (oko 19 miliona), od čega je polovina u Francuskoj. SAD imaju 6,5 miliona IPTV ptp, ali pre njih je Kina koja je u Q2 2010 dodala 421.000 novih IPTV ptp. IPTV očito ima rezerve za dalji rast, naročito sa porastom FTTx tehnologije.

U daljem razvoju BB, povećanju broja korisnika i povećanju protoka tj. bitskih brzina, najveći izazov jeste potreba za efikasnijim upravljanjem mrežom (network management) i prelaz na IPv6. Poznato je da je u svetu ostalo manje od 8% slobodnih IPv4 adresa, tako da sledi kritičan period (i za industriju i za operatore i provajdere) uvođenja nove IP verzije adresa, kako u mrežu tako i u sisteme upravljanja uređajima. Treba obezbediti podršku i koegzistenciju za obe verzije adresiranja, jer bez obzira na fiksno-mobilnu konvergenciju, porast korporativnog BB i umrežene domove, IPv4 oprema biće još dugo u upotrebi .

Osim tehnoloških izazova i „problema”, postoje i komercijalni, pa se smatra da razvoj BB naročito sputava i visoka cena servisa. Dok građani u SAD i zapadnoj Evropi plaćaju manje od 1% svoje zarade za vrlo pristojan BB pristup, u siromašnijim i nerazvijenim zemljama čak i za skromne BB protoke treba izdvojiti zamašan deo zarade. I dok u razvijenim zemljama oko 30-40% populacije ima BB pristup, u ovim manje razvijenim ta cifra je daleko ispod 10%, a ponegde i „tužnih” 1-2%. Razlike grad-selo su takođe vrlo primetne i zabrinjavajuće. Neke države svemu ovome prilaze vrlo odgovorno i preduzimaju adekvatne mere, a neke... Finska je npr. BB pristup oficijelno svrstala u osnovna ljudska prava. Ali to, pre svega, zavisi od nivoa znanja i kulture, društvene odgovornosti i osećaja za opšte dobro.
Telekom Srpske ima dobru korporativnu kulturu, a zahvaljujući tome što je otvoreno A.D. čijim se akcijama trguje na berzi, ima i obavezu da redovno objavljuje svoje poslovne rezultate. Ja transparentnost uvek pozdravljam!

Malo googlajući po Internetu, lako je pronaći podatke o Telekomu Srpske za prethodnih nekoliko godina. I ja ih na ovom blogu redovno beležim. Ovoga puta moj mali doprinos neka bude u sistematizaciji tih podataka o prihodu i zaradi Telekoma Srpske, koji je od druge polovine 2007. pod "skutima" Telekoma Srbija (65% akcija).



Usled ekonomske krize, primetan je pad prihoda već od sredine prošle godine, a na polovini tekuće godine taj pad je evidentan. Evidentno je i značajno učešće troškova, pri čemu nije uočljiv “očekivani” trend kresanja troškova od strane novog “privatnog” vlasnika. Upoređivanjem perioda 1H2007 i 1H2010 lako je uočiti da neto dobit ne prati porast prihoda.

Prema globalnim ekonomskim pokazateljima, kriza ne jenjava, naprotiv, u zemljama “u tranziciji” se očekuje njeno “produženo” delovanje. Stoga se može pretpostaviti da su 2008. i 2009. bile “zlatne” godine u poslovanju Telekoma Srpske i da je Telekom Srbija, kao većinski akcionar, za te dve godine imao mašala-ćar od oko 74 miliona € (65% ukupne dvogodišnje dobiti). Telekom Srbija je kupio većinski paket u Srpskoj za oko 646 miliona €, a prema rečina gen.dir-a Telekoma Srpske do sada je (za protekle 3 godine) u investicioni razvoj Telekoma Srpske uloženo oko 400 miliona KM (ili oko 200 miliona €).

Još jedan podatak sa Net-a: Telekom Srbija je do sada (tj. za prethodne 3 godine) u razvoj Mtel-a Crne Gore uložio oko 150 miliona €, a prema izjavi komercijalnog diretora Telekoma Srbija, Telekom Srbija na domaćem terenu u ovoj godini ulaže oko 200 miliona €, što je neznatno manje u odnosu na prethodnih par godina.

Koristeći matematičke alate za osnovnu školu, lako se da zaključiti da je Telekom Srbija u okviru grupe, za prethodne 3 godine, samo u investicije uložio oko milijardu € (i još jednom - milijardu €).
Ko ne može da prebroji nule, to je toliko da eventualni novi gazda neće ni morati više da ulaže, a ima samo da kaplje od efekata prethodno uloženog. Eto, da i ja nešto kažem u prilog protivnicima prodaje „zlatne koke”. Mada, što kaže Balašević, koke su čudne ‘tice, a to se i iz gore navedenih podataka može skontati.

To su fakta preuzeta sa „nepouzdanog“ izvora zvanog Internet. Zaključke, pametni ste, izvedite sami. Verujem i da ćete sami sebi postaviti i pametna pitanja. Ako ne, tu su komentari ;).
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk