Svi postovi sa bloga: Svet telekomunikacija

Ministarka za telekomunikacije nastavlja praksu intenzivnog pojavljivanja u javnosti. To je, u principu, pozitivno. Dobar marketing je, kažu, 70% uspeha.

Ovoga puta ministarka je najavila da od jeseni startuje novi telekomunikacioni operator. Tender za WiMax, krajem prošlog oktobra najavljen za kraj 2008., biće izgleda odložen do daljnjeg. U međuvremenu se (tek !) otkrilo da su frekvencije u Beogradu zauzete, a bez Beograda ništa od posla. Srbija van Beograda nije dovoljna za raspisivanje tendera. Pošto smo onomad u Beogradu podelili 4 dozvole, sad ne dozvoljavamo da iko dobije licencu ?! Zašto ? Da nije WiMax malo skupa tehnologija za srpsko tržište ?

I dok se letos nagoveštavala oštra borba velikih igrača za licence (DT, Telefonica, Telenor, VIP), danas je, po rečima ministarke, pitanje da li će se neko i prijaviti na tender i da li ćemo naći operatore. Odmah demanti vesti da dolazi novi operator ?! Kriza je, kaže, i niko ni u šta ne investira (normalno, ako se ne isplati). Kaže se još da će uslediti još jedan krug konsultacija sa potencijalno zainteresovanim operatorima. O čemu ? I dokle više sa krugovima i kružocima ? Može li jednom jasno da se kaže „nudimo takve i takve uslove, uz ovakve obaveze, pa ko hoće neka izvoli“. Dobro, SBB već čeka, možda i YUBC – oni imaju neku kablovsku infrastrukturu... Napašće velike gradove, Vojvodinu – normalno, tamo je veća lova...

Biće javni poziv za uvođenje CDMA tehnologije. Telenor i VIP samo treba pristanu, zar ne ? Ko bi drugi kad mobilni operatori već imaju stubove ? Telekom je, poznato je, uveliko na terenu.
Neko je na tarabi napisao „novi operator“. Ako krečite, krečite – ali stvarno !
TeliaSonera je potpisala prvi komercijalni ugovor za LTE (Long Term Evolution of 3G) i biće jedna od prvih kompanija koja će uvesti 4G mobilnu tehnologiju. Ugovori sa Ericsson-om i Huawei-em za izgradnju 4G mreža u Stokholmu odnosno Oslu biće realizovani tokom 2010. godine. Ovo je i Ericssonov prvi komercijalni ugovor za LTE.

LTE obezbeđuje korisnicima download od minimalno 100Mbps i upload od 50Mbps i mogućnost on-line praćenja multimedijalnih sadržaja i interaktivnih servisa, kao i gledanje TV-a sa HD kvalitetom.

4G tehnologija osim LTE standarda obuhvata i mobile WiMax standard (ili 802.16e), koji je specijalno dizajniran za broadband prenos i koji teoretski omogućava brzine simetrično, u oba smera (up/down), od oko 70 Mbps.

Analitičari su već počeli sa nagađanjima o mogućem pobedniku (LTE ili mobile WiMax), ali realno je pretpostaviti da do masovnije primene ovih tehnologija neće doći pre 2012. godine, jer za sad HSPA realno zadovoljava potrebe korisnika. Šansa za LTE ili mobile WiMax su nomadski korisnici koji za pristup internetu koriste laptop računare. Analize pokazuju da je broj ovih korisnika sve veći.
Imajući u vidu tu činjenicu, u nekim zemljama (Nemačka, Irska, Španija, Švedska) cene za širokopojasni pristup preko 3G (tzv. mobilni broadband) su znatno niže u odnosu na fiksni DSL pristup. Operatori u ovim zemljama su, dakle, rešili da time pomognu migraciju broadband korisnika iz fiksne mreže u mobilnu i sebi obezbede veći prihod. Šansa je realna, jer se posredstvom jeftinih HSDPA modema preko 3G mogu dostići brzine prenosa od 7,2 Mbps, što je za korisnike sasvim prihvatljivo i poredivo sa prosečnim DSL brzinama (u Evropi oko 6Mbps). Ono o čemu mobilni operatori treba da vode računa je moguće zagušenje mreže, ukoliko dođe do nekontrolisanog rasta broja korisnika. Krajem 2008, bilo je ukupno oko 35 miliona mobilnih broadband korisnika u svetu, a krajem 2014. se očekuje da se taj broj udesetostruči (3G, LTE i WiMax). U Velikoj Britaniji, npr, predviđaju da broj mobilnih broadband korisnika 2013. godine dostigne 25% svih broadband korisnika. Analitičari kuće Analisys predviđaju da će 2013. godine čak 47% broadband korisnika biti mobilni korisnici, a istraživanja Ericssona s kraja 2008. pokazuju da će 2013. gotovo 80% broadband korisnika umesto fiksnog koristiti mobilni broadband (što je babi milo...). Zvuči isuviše optimistički, s obzirom na trenutnu svetsku ekonomsku krizu, praktične i komercijalno-ekonomske aspekte cele ove priče.

Do nekog buma 4G korisnika, bar u narednih 5 godina, neće doći i njihov broj će, očekuje se, biti tek par procenata cele populacije mobilnih korisnika. Tek je 2012. godina označena kao godina (malo) masovnije primene LTE.
Čuveni telekomunikacioni gigant Nortel Networks došao je do bankrotstva, pošto poveriocima nisu mogli da isplate dug od 107 miliona $ na ime kamata. Dugovi su dostigli neverovatnu cifru od 4,5 mlrd.$. Država nije pokazala interesovanje da im pomogne nekom finansijskom injekcijom. Sledi verovatno rasparčavanje i prodaja onoga što Nortel ima i što vredi (pre svega, optički metro-ethernet sektor, koji su već pokušavali da prodaju i dođu do svežeg kapitala). Šta će posle toga ostati od velikog Nortela, ko to zna u ovoj krizi. Olimpijade, zimska u Vankuveru 2010. i letnja u Londonu 2012. , ostaju bez svog zlatnog sponzora i garanta izgradnje neophodne telekomunikacione infrastrukture. Svet telekomunikacija bez Nortela neće biti isti, ali verovatno se pored azijskih jeftinih proizvođača izlazak iz igre jednog velikog igrača neće ni primetiti. Za razliku od brakova Alkatel-Lucent, Nokia-Siemens, Nortel izgleda nije imao sreće (a njegov menadžment izgleda ni pameti) da se obezbedi za "starost".
Izabran je novi direktor Registra nacionalnog internet domena Srbije (RNIDS)- gospodin Zoran Perović. Uz čestitke, skidam kapu čoveku koji je imao hrabrosti i odlučnosti da izađe iz okolnosti koje mu nisu odgovarale i valjda zahvaljujući toj spremnosti za promene i uzimanju sudbine u svoje ruke otvarao nove mogućnosti i dobijao nove prilike. Ostao dosledan svojim principima, svojoj životnoj i radnoj filozofiji.

Znam da je ponekad pročitao ono što ja ovde pišem, znam da se i nije baš slagao sa nečim što je ovde pročitao, znam da nam se mišljenja i principi nisu baš uvek poklapali (što samo po sebi i ne mora biti loše), ali čovek koji uspeva zaslužuje respekt. Puno uspeha na novom poslu !
Bosanski BH Telekom startuje sa uvođenjem IPTV i triple-play servisa. Ugovor je potpisan sa slovenačkom firmom Smart Com d.o.o. koja će svoju platformu BeeSmart integrisati u mrežni sistem BH Telekoma. Novi brend će se promovisati kao „moja TV“ sa oko 60 TV kanala, 25 radio kanala i videotekom od oko 500 filmova. Mašala !

Ima jedna lagana narodnjačka pesma : "Moja si, moja, nikome te ne dam; Moja si, moja, hoću da te gledam; Hoću samo da, da te gledam; Makar samo da, da te gledam." Ne sećam se da li peva neki Bosanac, ali to je to. Priznaćete, ba, da lepo zvuči, a i odgovara : Daj dobru sliku i dobar sadržaj, a posle možemo da budemo i interaktivni.
RATEL je podelio 9 odobrenja za VoIP telefoniranje (u odlaznom smeru) i 3 odobrenja za međunarodno povezivanje. Broj odobrenja u principu nije limitiran.
Šta je omogućeno odobrenjima za VoIP može se videti iz ponude internet provajdera Eunet, koji je startovao sa promocijom svoje EunetPhone usluge. (Za ovu besplatnu reklamu duguju mi bar registraciju domena ;-) )

Telekom je na ovo L od liberalizacije odgovorio novom ponudom za korišćenje SMIN mreže sa 50% nižim tarifama, pa ko hoće neka kupuje internet napolju ili od novih lokalnih potencijalnih prodavaca. Ujedno su i povećani protoci postojećim ADSL korisnicima, tako da se došlo do respektabilnih 4Mbps u download smeru, a ko hoće da prati može da kupi internet po 50% nižoj ceni. Pre Nove godine, Telekom je startovao i sa PCC uslugom (prepaid calling card) kojom se omogućava obavljanje međunarodnih razgovora po osetno povoljnijoj tarifi.
Jedno je sigurno : Telekomu se neće nauditi, a ni ovakvo tržište neće dati neke rezultate kad je razvoj širokopojasnog pristupa u pitanju. Opšte koristi za društvo neće biti, ali koristi za neke pojedince hoće. Ima li smisla pitati šta je cilj ?
U Kinu, kažu Leskovčani, više ne jedev kučiki, nego uvodiv 3G. Šalu na stranu, početkom januara startovao je 3G i u Kini. Licence za tri različite tehnologije tj. 3G standarda (kineski TD-SCDMA, evropski UMTS, američki CDMA-2000) su dobila tri velika lokalna operatora i biće interesantno kako će promovisati mobilni broadband među sadašnjih 650 miliona mobilnih pretplatnika. Očekuje se da u naredne dve godine broj 3G pretplatnika dostigne cifru od ukupno 15-ak miliona korisnika, a u tu svrhu potrošiće se oko 41 mlrd. $. Pored velikih vendora Motorola, Nokia-Siemens-Networks, Alcatel-Lucent i Ericsson za svoj deo kolača boriće se i lokalni velikani ZTE i Huawei.

Začuđujuće je da se tek sada ulazi u 3G tehnologiju, ali izgleda da se nikom ne čeka sazrevanje WiMAX i LTE tehnologija i pogodnost njihove široke komercijalne upotrebe. Sa druge strane, broadband mogućnosti i cena 3G opreme je sasvim zadovoljavajuća u ovom trenutku, bar dok se korisnici ne priviknu na korišćenje 3G/HSDPA. Još uvek korisnicima 3G nije baš neophodan, jer im za sada slanje SMS i stalna dostupnost za kontakt/razgovor sasvim zadovoljava trenutne potrebe.
To što je bilo posta na mom blogu oko Nove godine i Božića ne znači da nije bilo nikakvih dešavanja na polju telekomunikacija.
Na inicijativu Ministarstva za telekomunikacije i ID održana je javna rasprava o nacrtu Akcionog plana za realizaciju Strategije razvoja telekomunikacija u Republici Srbiji u periodu od 2006. do 2010. godine. Sama činjenica da je o tom dokumentu svoje stavove mogla da izrazi šira stručna javnost je velika stvar i za svaku pohvalu. Ponuđena verzija (v21) za raspravu praktično i nije doživela neke značajne promene, osim što su rokovi učinjeni recimo realnijim, mada je bilo veoma interesantnih i korisnih predloga, sugestija i mišljenja. Po mom mišljenju ostalo se uglavnom „u rukavicama“. Bitne i suštinske stvari, iako pominjane u diskusijama i prilozima, ostavljene su po strani. Utisak i činjenica je da ima puno posla koji čeka i puno stvari koje treba uraditi i urediti. Ko, kako i realno do kada – živi bili, pa videli. Elem, pogledajte i pročitajte materijale sa sajta MTID (svaka čast za to odgovornima u MTID), a možda još bude reči o tome.
Lično, nisam učestvovao u debati, ali sam pažljivo pročitao poslate priloge i odslušao audio snimke sesija u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Zašto nisam, a bila je prilika ? Razlozi su baš lične prirode i vezani su za moj profesionalni status. Samo slobodan čovek može da misli i da ima stav, a ja se u tom periodu nisam osećao slobodnim. Pošto sam time izneverio i osnovno pravilo blogovanja da kažete ono što mislite, rešio sam da se samokaznim apstinencijom pisanja na blogu za izvesno vreme. Nadajući se i znajući da ima nekih kojima se svidelo moje blogovanje, rešio sam da se vratim „na mesto zločina“.
Svim čitaocima mog bloga
želim srećnu i uspešnu
NOVU 2009. godinu !

Godina pred nama biće, kažu, godina ekonomske krize. Ja Vam želim da Vas sve teškoće mimoiđu, da budete zdravi i vedri i da ostanete svoji i dosledni sebi.

Živi i zdravi bili !



Upravljati znanjem znači stvoriti ga, identifikovati, prikupiti, sortirati, uskladištiti, organizovati, deliti, rasporediti, omogućiti pristup, koristiti. Ako se pitate čemu sve ovo, odgovor je – da bi radili prave stvari na prvi način, tj. efektivno i efikasno. Jednom rečju- pametno.

U svom radu “Upravljanje znanjem – put ka uspehu“ Indijac Sureš (Hemamalini Suresh) ovako definiše upravljanje znanjem (eng. knowledge management) :“... proces koji organizaciji pomaže da pronađe, selektuje, organizuje, raširi i transformiše važne informacije i veštine neophodne za aktivnosti kao što su rešavanje problema, dinamičko učenje, strateško planiranje i donošenje odluka.“

Nova ekonomija (znanja) počiva, ne samo na kapitalu, imovini i radu, već i na znanju. Znanje je jedini resurs koji se deljenjem ne smanjuje, nego uvećava ! Samim tim je proces deljenja znanja veoma važan. Znate onu narodnu : Nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati.
Ukoliko neka kompanija prikuplja znanje, kanališe ga i motiviše svoje zaposlene da ga dele, koriste i stvaraju nova znanja i na osnovu njih nove vrednosti i proizvode, ta kompanija ima šanse da bude konkurentna na tržištu. Know-how je upravo sposobnost da se znanje i iskustvo upotrebi za stvaranje novih ili dodatnih vrednosti.

Da bi upravljale znanjem, kompanije moraju da podstaknu i afirmišu interno skrivena znanja, da integrišu znanje unutar organizacije sa onim van nje, da definišu nedostajuća znanja, da učine znanje dostupnim, razvijaju organizacionu kulturu pogodnu za stvaranje novih znanja, inovacija i eksperimentisanja.

Kao i sve druge značajne sistemske i psihološke promene u kompaniji i upravljanje znanjem mora da se generiše „odozgo“, tj. uz maksimalnu i bezrezervnu podršku top-menadžmenta i korišćenje raspoloživih informatičkih tehnologija. Upravljanje znanjem je stvar poslovne kulture, ali i put ka učećoj organizaciji. I u strateškoj balanced scorecard analizi, jedna od komponenti je upravljanje znanjem. U sportu se mladi igrači uvode postepeno uz starije i iskusnije. Bez pravog sistema nema prave igre. Možda se nekome upravljanje znanjem deluje kao priča o svetom gralu (mi Srbi bi rekli sviranje ...), ali ja nekako verujem da to ima smisla. Šta da vam kažem, još nisam izgubio sve iluzije.

Jeste li nekad probali da plasirate neku svoju poslovnu ideju ? I, kako ste prošli ? Dobar šlagvort za neku novu temu. Ima li zainteresovanih ?
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk