Svi postovi sa bloga: Svet telekomunikacija

Postoje ogromne razlike u cenama mobilnog broadbanda među operatorima. Bez flat paketa i većih mesečnih kvota za potrošnju podataka (reda bar 10GB mesečno), korisnici ne mogu da se usude da konzumiraju zahvevnije aplikacije (npr. mobilni TV, Youtube i sl.). Mobilni operatori često pribegavaju triku smanjenja cene MBB kroz povećanje količine GB za mesečnu potrošnju. Trenutno su cene MBB u Evropi toliko različite, da ekvivalentna cena po GB varira i po 10 puta. Operatori koji osvajaju tržište obično nude više podataka za prenos za istu cenu (niža cena po GB za korisnike).

I kod nas je slična situacija, došlo je kod pojedinih operatora do drastičnog obaranja cena. Ne volim takve slučajeve, jer jasno i nedvosmisleno pokazuju da je “do juče” bilo “dranje”. Treba ipak pokazati malo više obzira prema korisnicima i dozirati smanjenje. To naravno zahteva proaktivno i stalno komuniciranje operatora sa svojim korisnicima. Nije mi jasno zašto mora da bude tako očigledna razlika (diskriminacija) u ponudi GB za postpaid i prepaid MBB korisnike? Jeli to trenutni interes operatora?

(Da ne bude zabune: GB = Gigabajt)
Da li neko oseća obavezu jasnog i stručnog obrazloženja i objašnjenja ove smušene i običnim ljudima nejasne situacije oko povećanja cena fiksne telefonije? Ratel nalaže, Telekom odbija, Telenor pozdravlja, a korisnicima još jedno (neočekivano) poskupljenje na svu skupoću i nemaštinu! Ne bi me iznenadilo da se (predizborno) ovo poskupljenje za korisnike ipak prevede u podnošljivo (npr. da telefonska pretplata ostane ista).

Kako onomad rekoše najveći stručnjaci za telekomunikacije, cene usluga će drastično biti povećane ako Telekom Srbija bude prodat. Izgleda da RATEL nije obavešten da Telekom nije prodat. Cene telekomunikacionih usluga, ne znam da li je igde tako, povećava regulator, a operator sa značajnom tržišnom snagom (ima li ko jači?) se otima od povećanja cena. Kažu da se time remete planovi kompanije koja dokazuje da i usred krize može da beleži rekordne profite. Svi obični građani ove zemlje čudom se čude kako to da neko neće da poveća cene kad mu to „država“ ultimativno nudi. Jedno je sigurno – sve se radi i preći će preko leđa i preko džepa zbunjenih građana.

RATEL ponovo brine o isplativosti poslovanja (stranih) kompanija, a već smo ovde sto puta rekli to nije njihov posao. Mogli bi, za promenu npr., bar malo da brinu o korisnicima tj. o uslovima na tržištu. Svi pričaju o poskupljenju impulsa i povećanju pretplate, a glavna kvaka je u popriličnom smanjenju veleprodajnih cena terminacije poziva u mrežu Telekoma, kao i njihovom izjednačavanju za pozive iz mobilne i fiksne mreže. Nije beznačajno i izjednačavanje cene impulsa za biznis i rezidencijalne korisnike (do sada je impuls za firme bio skuplji od impulsa za građane). Ovo izjednačavanje je nekako “normalno”, dosta se i zadržalo.

RATEL je marketinški katastrofalno odradio obrazloženje svoje odluke (hitno im je potreban PR, ali čovek struke!). Statističke igrarije sa procentima besplatnih ovih i onih su im potpuno neutemeljene, ali neću ovde time da se bavim. Bolje im je da se uopšte ne pravdaju telefonskim pretplatnicima.

Što se tiče regulatornih uslova na srpskom tržištu telekomunikacija – oni se nesumnjivo poboljšavaju ovim odlukama. Staro je pravilo da “dok jednom ne smrkne, drugom ne svane”. Nije čudno što je Telenor svesrdno pozdravio mere RATEL-a. Orion je na brzinu (bojim se pogrešno!) sračunao dobitak Telekoma od ovih mera, rekao da im je svejedno (a nije!) i da (kao) gledaju svoja (rođendanska) posla i svoje korisnike.

Povećanje cene pretplate (u iznosu prošlogodišnje inflacije) i zamašno povećanje cene minuta razgovora (oko 120%) je RATEL-ova kompenzacija Telekomu za smanjenje cena terminacije poziva koji potiču iz mreža drugih srpskih operatora, kao i za izjednačenje cene impulsa za fizička i ravna lica. Najveći udar od ovih mera pretrpeće najveći domaći operator, ali sa tim se jednom moralo računati. Naravno, to tzv. stručnjacima braniteljima do pre nekoliko meseci nije bilo jasno, te danas nikom ponikoše sa svojom stručnošću!

Kompenzacija korisnicima je povećanje tarifnog intervala za međumesne razgovore ili pojeftinjenje međumesnih razgovora! Ali uteha je slaba, jer lokalni pozivi čine 60-70% telefonskog saobraćaja.

Ova odluka RATEL-a najviše pogoduje mobilnim operatorima Telenoru i VIP-u, a svakako i Orionu. Razlog su znatno smanjeni troškovi interkonekcije za saobraćaj njihovih korisnika prema mreži Telekoma. Zbog toga će im kase itekako biti punije u drugoj polovini tekuće godine. Svi konkurenti Telekoma moći će, dakle, da koriste uslugu prolaska kroz mrežu Telekoma mnogo jeftinije nego do sada (povećava im se margina profita!). To im otvara prostor da svojim korisnicima ponude niže cene usluga i budu konkurentni Telekomu.
U povećanju telefonske pretplate postoji još jedna pogodnost za operatore koji će korisiti Telekomovu raspetljanu petlju (iznajmljivanje parice) za pružanje sopstvene ADSL usluge. Telekom od toga ne bi trebalo da ima nikakve štete (osim konkurencije).

Telekomu će se prihodi od interkonekcije drastično smanjiti! Usled povećanja troškova za fiksni telefon, aktuelnih paketa mobilnih operatora i opšte ekonomske krize, postoji velika verovatnoća masovnog otkazivanja fiksnih telefona. Eventualno značajnije smanjenje broja fiksnih pretplatnika u još jednom segmentu može ugroziti prihode Telekoma. Sa porastom cene impulsa, smanjiće se verovatno i fiksni telefonski saobraćaj, jer će korisnici voditi računa koliko telefoniraju. Telekom može u ovom trenutku da se nada da će povećanja cena kompenzovati sve pomenute ugrožene segmente. Ali, mislim da će to biti vrlo teško za prihode od interkonekcije.

Srpski regulator je teškom mukom odradio nešto što se odavno očekivalo, ali ostalo je još dosta toga (internet!) na puta ka liberalizaciji i evropskim pravilima igre. Telekom je velika kompanija, sa širokom bazom korisnika i mora se sa izazovima liberalizacije uhvatiti u koštac. Njegovi su visoki rukovodioci nekoliko puta u javnosti pozdravljali liberalizaciju i otvaranje tržišta, sad nema nazad! Novo vreme, osim liberalizacije, nosi i mnoge druge izazove, šanse i opasnosti. Operatori moraju stalno da preispituju svoje strategije, planove i pristup tržištu. Ovo je ozbiljno vreme za ozbiljne ljude!
Istraživači telekomunikacionog tržišta (Infonetics) kažu da tokom prošle 2010. godine broj mobilnih broadband korisnika premašio broj fiksnih broadband korisnika (588 milion prema 500 miliona). To, međutim, nikako ne znači da je fiksni broadband u stagnaciji. Razvijaće se on itekako i dalje kroz FTTx aplikacije.

Predviđa se enorman rast broja mobilnih pretplatnika, otprilike do broja cele ljudske populacije do 2016. godine (6,5 mlrd). Računa se da će tada broj mobilnih broadband korisnika biti oko 2 mlrd. VoIP pretplatnika, kojih danas ima oko 160 miliona u svetu, 2015. godine biće oko 265 miliona. Naravno, opadaće kontinuirano broj POTS i ISDN pretplatnika, a predviđa se da će ih 2015.-e biti oko 760 miliona u svetu. Po istim prognozama, broj IPTV pretplatnika će se do famozne 2015.-e utrostručiti (na oko 135 miliona).

Ovih dana, kako čitam u raznim ICT vestima, baš su u modi prognoze. Verujem da će sav ovaj visok rast poticati iz Kine i Indije prevashodno. Srbiju će verovatno pogoditi pomenuti trendovi, to će biti neminovno. Ne verujem u neke velike cifre kod nas, ali pomaci i kretanja će biti u nagoveštenom (svetskom) smeru.

S obzirom da su ovih dana u modi petogodišnje prognoze tipa 2011-2015, i Cisco se svojom (Cisco VNI Forecast) istakao u akciji. Lično smatram da su Ciscove prognoze malo prenaglašene, da ne kažem preterane. Olakšavajuća okolnost je da Cisco ima rešenje za sve nedaće i za svako prekoračenje očekivanog. Uvek možete "skoknuti" do Cisca i kupiti sve ono što vam treba da ugasite vatru ili proširite levak. Još bolje bi bilo da poslušate Ciscove prognoze i odmah kupite ili naručite opremu (pogodite čiju?)i spremni dočekate buduću lavinu korisnika, podataka, exa-penta-bajtova, video streamova i ostalih čuda. Da Cisco ne brine o vama, ne bi ni pravio ovakve analize. Sve je to po meri marketinga, znam da ima onih koji misle da trgovci i prodavci bolje znaju šta njima treba i šta je za njih najbolje.
Predviđanja o rastu penetracije smartfon aparata na razvijenim tržištima se izgleda ostvaruju, a i ono o čemu sam ja pričao na prvom srpskom Mobile Monday skupu. U SAD danas, 234 miliona građana ima mobilni telefon među kojima ima skoro 75 miliona onih koji imaju smartfon. U poslednjem tromesečju rast broja smartfona je čak 13%. Među smartfon aparatima dominiraju oni sa Android OS. Ima ih 36,4%. Sledi Apple-ov iOS sa 26% korisnika i RIM-ov mobile OS sa 25,7%. Microsoft i Palm OS su među prvih pet, sa tek 6,7% odnosno 2,6% tržišta. Samo Androidi i iOS beleže rast prodaje, svi ostali stagniraju. Među robnim markama smartfon telefona dominira Samsung sa 24,5%, slede LG sa 20%, Motorola sa 15,6%, Apple sa 8,3% i RIM sa 8,2%.

Svoje smartfon aparate korisnici najviše “troše” za slanje tekstualnih poruka (68,8%). Njih 39,1% ih koristi za browsing, 37,8% za download aplikacija, 28% za socijalne mreže i blogove, 26,2% za igre, a 18% za slušanje muzike. Smartfon aparati su očigledno sprava za sve (američke) ukuse i sve prilike.
U toku je javna rasprava o analizi segmenata telekomunikacionog tržišta koja podležu prethodnoj regulaciji. U skladu sa preporukama Evropske komisije, RATEL je po gotovo istoj modlici u svim dokumentima, analizirao 9 značajnih ICT tržišta (6 veleprodajnih i 3 maloprodajna). Laureati titule operator sa ZTS (značajnom tržišnom snagom) su Telekom Srbija na 8 tržišta i SBB na jednom tržištu (maloprodaja distribucije medijskih sadržaja). Ništa sporno i ništa neočekivano. Svaki segment tržišta ima svog neprikosnovenog vladara. Za ovo otkriće trebalo je napisati 9 pristojnih dokumenata od po 50-ak stranica, to jeste posao!

Operatori sa ZTS imaju obavezu objavljivanja određenih podataka i standardnih ponuda, obavezu računovodstvenog razdvajanja i primene troškovnih principa, podležu kontroli cena, moraju se nediskriminatorski ponašati i omogućiti pristup pojedinim elementima mreže.

Kako će i da li će ove obaveze (koje su definisane i u ZEK) uticati na razvoj i otvaranje tržišta telekomunikacija? Da li će ikako podstaći konkurenciju? Hoće li ova analiza doneti nešto novo u odnosima na tržištu? Da li manji operatori imaju i dobijaju više šanse i prostora za delovanje?

Samo jedan primer: za razvoj konkurencije na maloprodajnom tržištu pristupa javnoj telefonskoj mreži, RATEL kao ključan faktor navodi rebalans tarifa i povećanje pretplate, uz obrazloženje da su troškovi pružanja govorne usluge veći i cene pretplate u okruženju veće. Bez obzira što je na prvi pogled povećanje cena povoljno za operatora sa ZTS, to će garantovano dovesti do povećanog odliva fiksnih pretplatnika. Cene u mobilnoj su sve niže, mogu se formirati razni pogodni paketi (porodični, drugarski, korporativni) i korisnici će znati da procene šta je za njih bolje. Sreća da je broadband priključak još uvek vezan za fiksni, tj. ne može se imati ADSL, a da ne plaćate i fiksni telefon. Dobro je rekao naš drug komentator onomad – ne može se biti uspešan, a inertan operator. Slično, po meni, važi i za telekomunikaciono tržište – ne možete imati razvijeno tržište uz inertnog regulatora.

Moj lični utisak je da je nešto više regulative moralo da se nađe u ovim dokumentima i ne vidim da će se nešto drastično izmeniti. Srpskom telekomunikacionom tržištu, zbog stanja u kome se nalazi, potrebna je veća dinamika. Tu dinamiku jedino RATEL može da diktira i obezbedi u ovom trenutku. Utisak je da i RATEL-u i velikim operatorima za sada odgovara ovakav status quo i da politička volja za neko talasanje ne postoji. Koliko će to na duži rok da «košta» zemlju Srbiju, njen razvoj ICT, e-razno i moguće, da utiče na srpsku privredu i njenu konkurentnost - procenite sami?
U zemljama gde je fiksni broadband dobro razvijen, mobilni broadband za sada ne može da računa na značajan rast na tržištu. Prema jednom istraživanju kuće Analisys Mason, prodaja mobilnog broadbanda kao zamene za fiksni nema izgleda na uspeh. Korisnici znaju da mobilni broadband u odnosu na fiksni pruža manje brzine protoka, da je skuplji i nepouzdaniji.

Istraživanje pokazuje da 84% korisnika mobilnog broadbanda ima i fiksni broadband pristup, a samo 10% njih planira da fiksni u potpunosti zameni mobilnim pristupom. Među korisnicima koji imaju samo fiksni broadband, njih 72% je potpuno zadovoljno servisom koji ima. Dakle, fiksni broadband nikako nije ugrožen od mobilnog!

Šta se može zaključiti na osnovu rezultata istraživanja?

Operatori koji nude mobilni broadband kao zamenu za fiksni, greše u svojoj strategiji! Mobilni brodband u ovom trenutku treba nuditi kao dopunu ili dodatak fiksnom, nikako kao zamenu! Treba potencirati mobilnost kao njegovu osnovnu vrlinu, a svakako voditi računa i o ceni.

Sa druge strane, usled percepcije mobilnog broadbanda kao skupljeg, sporijeg i nepouzdanijeg (brzina protoka zavisi od broja konektovanih korisnika i od rastojanja od bazne stanice), mobilni operatori moraju unapređivati svoje mreže. To znači više optike do baznih stanica i osavremenjavanje radio sistema prenosa, jer se bez dvocifrenih brzina protoka ne može očekivati značajnije zauzimanje broadband tržišta.

Posebno će biti zanimljiva strategija mešovitih operatora (onih koji nude i fiksni i mobilni broadband). Šanse da «pojedu» sopsteni biznis su velike ukoliko ne bude inteligentnog pristupa, analize i pameti. Mobilni broadband je suočen sa problemom visokih cena, no i pored toga njegova profitabilnost je gotovo neprimetna usled neminovnih značajnih ulaganja u mrežu i primamljive sadržaje. Neprijatna situacija za mobilne operatore, ali cene će morati dole, ukoliko se želi neki uspeh na broadband tržištu. Govorna i SMS usluga su srećom i dalje stabilni i pouzdani oslonac za mobilni biznis.

Kakvo je naravoučenije za naše, nedovoljno razvijeno broadband tržište? Mobilni operatori bi mogli da se fokusiraju na područja gde fiksni broadband nije prisutan, zanemarljivo je prisutan ili je usluga lošeg kvaliteta. Time se ostvaruje dvostruka korist: operatori će moći da zarade više, a korisnici će dobiti broadband pristup. Pitanje isplativosti stoji, ali siguran sam da se može napraviti solidan biznis model na zadovoljstvo svih.
Sve više mobilnih operatora (MNO- Mobile Network Operator) planira da ograniči ili potpuno ukine neograničen (flat rate) pristup mreži. To se naročito odnosi na MNO koji su startovali sa LTE, a razlog su ograničeni kapaciteti mreže i smanjen prihod po utrošenim GB podataka. U Evropi sve više MNO nudi samo pakete u kojima količina GB koje možete da trošite zavisi od cene koju platite (više GB – veća cena). To je, reklo bi se, i nekako pošteno, da onaj ko troši više - plati više. Iskustvo MNO govori da u proseku 10% korisnika generiše 80% saobraćaja u mreži. Efikasnije upravljanje tim saobraćajem se nameće kao neminovnost. Ali korisnici su se nekako navikli na flat pakete i što bi se reklo, duh neograničenog pristupa pušten je iz boce. Mobilni operatori su izgleda potpuno svesni da ga, bilo kako bilo, moraju vratiti nazad u bocu. A kako će razmaženi korisnici prihvatiti ukidanje flat paketa i menjati naviku da troše koliko im duša ište – biće muke i ljutnje!

Suočeni sa drastičnim padom prihoda po GB utrošenih podataka, MNO moraju ograničiti nekontrolisano arčenje resursa. Smanjeni prihod ugrožava proširenje kapaciteta mreže odnosno izgradnju novih kapaciteta. Licence za LTE spektar su veoma skupe i niko ne planira da koristi ovu tehnologiju da bi poboljšao svoju voice uslugu. LTE se gradi zbog mobilnog broadbanda i prenosa video sadržaja kroz mobilnu mrežu. MNO moraju imati prihvatljiv rast prihoda po GB da bi mogli uspešno da implementiraju LTE.

Ključ je u nekoj održivoj ravnoteži između korišćenja mreže i cene koju za to korisnik mora platiti. Naći tu ravnotežu nije i neće biti lako i jednostavno. Neki intenzivni korisnici će morati malo da budu nezadovoljni da bi i oni manje zahtevni imali šansu da imaju prihvatljiv servis. Podsećam vas da je mobilni broadband resurs koji se deli (shared): korisnici na mreži dele ograničenu količinu podataka i sa povećanjem broja online korisnika smanjuje se brzina prenosa odnosno protok podataka ka korisniku. Iskustva govore da su smartfon korisnici, kao potrošači GB-ova, fatalni za LTE mrežu, a njih je sve više i tek se očekuje rast. Imam utisak da su oni sreća i nesreća za LTE operatore. Biće sve teže biti uspešan mobilni operator, jer je tržište zasićeno, a margine profita su sve manje!
RATEL je pre nekoliko dana doneo jednu od najvažnijih odluka za liberalizaciju tržišta – odluku o cenama zakupa kablovske kanalizacije. Maksimalna cena zakupa je 0,09€ po metru mesečno. Kažem maksimalna, jer može popust zavisno od dogovora i ugovora. Cena je određena metodom upoređivanja (tzv. benchmarking) hrvatske i bugarske cene (0,05€/m odnosno 0,13€/m), bolje rečeno izračunavanjem aritmetičke sredine tih cena. Zašto baš Bugarska i Hrvatska kao reference? Rečeno u odluci Ratela – tržište slično našem, zemlje slične našoj, slična nam konfiguracija terena. Mada jbg, Srbija nema more. Pitam se kako su Hrvati i Bugari odredili njihove cene i s kim su se poredili?

Moj čitalac Ding reče onomad da sam ludo ili suludo hrabar (razumeo sam!), a poznata je i moja želja da jednog dana Ratel iskoristi neko moje znanje i principijelnost. Imajući u vidu prethodno napisano, uzdržaću se od komentara ovakvog benchmarkinga (ovo je drugi put, prvi put je bilo zbog raspetljavanja parica).

Ali da pitam ovako javno, kad bih ja, recimo, pokazao gospodinu Jankoviću da znam matematiku više od 4 računske radnje, da li bi me primio u Ratel? A ako pokažem da znam ponešto i o poslu u telekomunikacijama, rastavljanje na proste činioce itd.? Smem li da se začudim: zar kolege inženjeri i naučni radnici u Ratelu ne mogu da naprave malo ozbiljniju analizu i argumentaciju za ovakve prilike? Smeta li još nekome kad nešto tako pročita ili nije bitno? E sad ko je sujetan, naravno da će ga istina pogoditi, ali dokle će, bre, ljudi, u ovoj zemlji nikome ništa da ne smeta, da sve može i sve i svašta prolazi? Ima li Ratel kapacitet da bude zaista regulator našeg telekomunikacionog tržišta?
Današnji srpski dnevni list “Press” piše:

“Od 149 testiranih opština samo njih 73 imaju uvedenu e-upravu, dok osam opština u Srbiji uopšte nema sajt! Više od polovine opština nema mogućnost naručivanja dokumenata putem interneta, dok četiri opštine koje poseduju sajt nemaju nikakav onlajn kontakt.”

Ove “crne” opštine koje se pominju su inače među najsiromašnijim opštinama u Srbiji! Naravno da web sajt nije uslov za dobar i transparentan rad opštinskih vlasti. Nisam siguran ni da postoji prava svest o tome kome je sajt zaista od koristi – građanima, vlastima, potencijalnim investitorima ili kome već? Pisao sam, čini mi se, ranije na blogu da ako pokažete građanima da im je Internet od koristi, oni će ga više i koristiti. Građani – misli li neko na taj običan narod kad postane vlast u zemlji koja proklamuje solidarnost, socijalnu pravdu, jednaku šansu za sve? Možda nije adekvatan primer, ali da vidimo kako to rade na odavno već trulom zapadu.

Čak 133 grada u SAD ima sopstvene broadband mreže (u vlasništvu grada). Većina ovih gradova je u istočnom delu SAD. 54 grada ima optičku mrežu, a 79 kablovsku coax mrežu. Vrlo često imaju monopolsku poziciju i papreno naplaćuju svoje pakete usluga (i do 150$), mada nude čak i simetrični broadband brzine 100Mbps. Profitno orijentisane privatne telkomunikacione kompanije nemaju uvek računicu da dođu do svake kuće i svakog korisnika, ali za gradske kompanije to je obaveza, jer moraju podjednako da brinu o svakom svom sugrađaninu. To nije tako teško jer ide iz džepa svih poreskih obveznika. Gradske vlasti Internet vezu smatraju životno važnom za budućnost grada i njegovih stanovnika. Svesni su koristi od broadbanda za celu zajednicu! Privatne kompanije se naravno žale da je to zloupotreba monopolskog položaja i nelojalna konkurencija, ali gradovi se pravdaju važnošću ICT razvoja. Kažu da je to previše važan segment da bi ga u potpunosti prepustili privatnicima koji misle samo na profit.

Neću se baviti ovim socijalizmom na američki način i opstrukcijom konkurencije, ali priznajem da bih voleo da u Srbiji vidim takvu Internet svest opštinskih struktura i korist za građane. Možda npr. gospodin Palma ili gospodin Ješić ovo pročitaju i reše da (od Nove godine) primene pomenuti američki model. Baš me zanima da li bi se pelcer primio kod nas.
Ako sam u svom jučerašnjem tekstu bio neubedljiv ili nedovoljno jasan, da malo podupremo priču o LTE-u u Srbiji. Ja lično ne vidim neku potrebu za uvođenjem LTE-a u Srbiji bar do 2015. godine. Dotle će možda LTE postati zrela tehnologija, a iskustva bogatija i opipljivija. Uzgred, i aukcija za frekvencije traži pripremu i treba i do nje doći. ARPU srpskih mobilnih korisnika je trenutno ispod nivoa za isplativost primene neke moćne BB tehnologije. Mnogo je, dakle, faktora koji utiču na uvođenje LTE.

Šta bi LTE-om dobio neko od domaćih mobilnih operatora? VIP i Telenor bi verovatno lakše i jednostavnije od Telekoma mogli da izgrade jedinstvenu all-IP mrežu koja bi u nekoj budućnosti (od momenta instalacije) postala isplativa kroz male troškove održavanja. Međutim, imajući u vidu trenutnu nemogućnost rada voice i SMS usluge (koje su trenutno dve ubedljivo najprofitabilnije mobilne usluge!) u LTE mreži, neophodno bi bilo zadržati u radu i 2G/3G mrežu, pre svega zbog postojećih korisnika i telefona koje imaju i koji im dobro služe. Rast mobilnog broadbanda donosi i nove i povećane operativne troškove i sa tim se mobilni operatori već sreću. Tu je i iskustvo 3G koji je mnogo obećavao, a malo toga doneo i u korisničkom iskustvu i u prihodima operatora. Zbog toga i mislim da će operatori u novim i daljim investicijama (LTE ili HSPA+) biti vrlo oprezni.

Trenutno nema LTE aparata (tipa mobilnog telefona), a nema ni neke aplikacije (usluge) koja je ekskluzivna za LTE i istovremeno atraktivna za korisnike (tzv. killer aplikacija). Ovo je posebna teškoća za implementaciju LTE. Po svemu sudeći, neki naročiti prihod tj. profit od LTE ne može se do daljnjeg očekivati. Realno je i da LTE brzine protoka za korisnike i nisu tako astronomske kakvim se nagoveštavaju, što dokazuju i podaci iz LTE mreža koje su danas u radu. Ne vidi se naročito ni neka razlika između onoga što korisnicima nudi i obezbeđuje 3G (naročito HSPA+) i LTE. Sa druge strane, nisam siguran da će korisnici baš da se zalete da plate više za neke negarantovane brzine prenosa, nekakav QoS (Quality Of Service) za koji niko nije siguran šta i kako radi i šta realno donosi?

Operator koji odluči da uvede LTE mora da plati (skupu) licencu za frekvencijski spektar za LTE, da izgradi novu RAN mrežu (RAN -radio access network) do svojih baznih stanica, novu mobilnu CORE mrežu (all-IP), novi OSS/BSS sistem podrške (upravljanje, billing, QoS). Koliko je to novaca? O kompleksnosti izgradnje dobre LTE mreže neću ni da počinjem, kao i o njenom (da li čak i neophodnom?!) “učešljavanju” sa fiksnom mrežom, Femto ćelijama, WiFi mreži i offload-u saobraćaja. Hoću samo da napomenem da taj posao traži stručnjake širokih vidika i utemeljenog znanja. Ako ih operatori nemaju, možda je ključ-u-ruke sporazum sa vendorom rešenje LTE problema (ili početak, ko zna ;) ).

Optimistični analitičari prognoziraju da će do 2015. godine tek svaki 10-i mobilni broadband (MBB) korisnik biti LTE, a predviđa se da će tada biti oko 700-800 miliona MBB korisnika. To što danas neki moćni operatori uvode LTE je prilika da na delu demonstriraju i dokažu svoju tehničku superiornost i lidersku i pionirsku ulogu. Ne verujem da su tako sigurni da će se mnogo ovajditi od toga, ali veliki su i mogu lakše da preuzmu rizik.

Kad već pomenuh pionirsku ulogu, evo, neka bude da sam je ja prihvatio u pogledu diskusije i analize primene LTE tehnologije. Ako ima nekoga da mi se pridruži u razmeni mišljenja, izvoLTE!
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk