Svi postovi sa bloga: Astma. Pobedi je!

Šta o astmi kažu na Institutu za Plućne bolesti Vojvodine u Sremskoj Kamenici

Šta je astma?

Astma se definiše kao hronična upala disajnih puteva koja izaziva njihovu povećanu preosetljivost na razne spoljašnje uticaje. Oni uzrokuju suženje disajnih puteva, zbog čega se javljaju tegobe u vidu osećaja otežanog disanja, kašlja, osećaja tištanja i zviždanja u grudima . Tegobe su najčešće noću i/ili u ranim jutarnjim satima, ali mogu biti i tokom dana. Broj obolelih od astme tokom poslednje dve decenije stalno raste, naročito kod dece, tinejdžera i u visokorazvijenim zemljama, posebno od alergijske astme, te se ona definiše kao bolest savremenog društva i epidemija 21. veka. Procenjuje se da oko 350 miliona ljudi u svetu ima pomenutu bolest, kao i da će još 150 miliona oboleti za sledećih deset godina. Naša zemlja ubraja se u one sa srednjom stopom oboljevanja od astme.

Alergijska astma

Smatra se da od ukupnog broja obolelih dve trećine imaju alergijsku astmu. Alergeni koji mogu da je izazovu jesu unutrašnji (kućna prašina, grinje, buđ, životinjska dlaka) ili spoljašnji (polen drveća, trave i korova). Najčešće pojavi astme prethode simptomi u gornjim disajnim putevima u vidu kijavice, sekrecije i osećaja zapušenosti nosa, a mogu trajati godinama. Zbog navedenih tegoba pacijent se obraća svom lekaru, potom i specijalisti za plućne bolesti. U Institutu za plućne bolesti Vojvodine postoji Alergološka ambulanta , u kojoj se svakodnevno obavljaju pregledi bolesnika koji su tamo upućeni zbog sumnje na astmu ili se redovno kontrolišu nakon postavljene dijagnoze. Kadar Alergološke ambulante prati savremene svetske principe i novine u lečenju astme.

Dijagnoza i lečenje

Potvrđivanje alergije na alergene iz vazduha (inhalatorne) utvrđuje se jednostavnim i brzim kožnim testom ili određivanjem količine antitela u krvi. Radi procene stanja disajnih puteva u našoj ustanovi ispituje se plućna funkcija pomoću savremenih, nedavno nabavljenih aparata. Ukoliko su indikovani, sprovode se i drugi postupci, sa ciljem postavljanja prave dijagnoze i započinjanja lečenja.

Za lečenje bronhijalne astme koriste se dve grupe lekova. To su oni za brzo otklanjanje simptoma i oni za prevenciju simptoma. Izbor lečenja određuje se prema stepenu kontrole astme, terapiji koju bolesnik već dobija, farmakološkim svojstvima i dostupnosti različitih vrsta lekova, kao i u skladu sa ekonomskim uslovima. Prednost se daje inhalatornom načinu primene lekova (putem udisanja) jer se tako postiže neposredan kontakt leka s velikom površinom traheobronhijalnog stabla; početak delovanja je brz; primenjuju se male doze lekova, a mogući neželjeni efekti su mali. Treba imati na umu neophodnost pravilne tehnike inhalacije. Kada se bolest potvrdi, pacijentu se savetuju preventivne mere u smislu smanjivanja koncentracije alergena u okruženju u kojem živi, načina života i ishrane. Takođe se preporučuje primena odgovarajućih antiupalnih preventivnih lekova, sa ciljem temeljne kontrole bolesti. Svoje pacijente obučavamo o postupcima i u slučaju pogoršanja i nedovoljne kontrole bolesti. Naša ustanova ima višegodišnje iskustvo u sprovođenju imunoterapije. Od pre dve godine, uz praćenje svetskih trendova i poštovanje preporuka Svetske zdravstvene organizacije, sprovodi se na tzv. sublingvalni način, koji nije agresivan i nema sistemskih neželjenih efekata. Takav vid lečenja je preventivan, sprovodi se kod pacijenata sa alergijskim rinitisom kako bi se sprečio nastanak astme.

REDOVNA PRIMENA LEKOVA I REDOVNA KONTROLA OMOGUĆUJU PACIJENTIMA KVALITETAN ŽIVOT

Cilj savremene terapije bronhijalne astme jeste uspostavljanje i održavanje kontrole kliničkih manifestacija bolesti u dužem periodu. Da bi se to postiglo, potrebne su četiri međusobno zavisne komponente (GINA 2006. godine). Prva komponenta je uspostavljanje partnerskog odnosa između lekara i bolesnika. Druga podrazumeva otkrivanje i smanjivanje izloženosti faktorima rizika. Treća se odnosi na procenu, lečenje i praćenje astme , a četvrta komponenta je odgovarajuće lečenje pogoršanja bolesti.

Moje iskustvo:

Ja se lečim na Institutu za Plućne bolesti Vojvodine-poliklinici za Plućne bolesti Vojvodine, Majevička 2a N ovi Sad,  kod dr. Stevana Somborca prema GINA smernicama. Sa svojim lekarom imam partnerski odnos i moja astma je pod kontrolom.

Gde si vi lečite i da li je vaša astma pod kontrolom?

Slični tekstovi:

  • Astma, HOBP ili udružene bolesti?
  • Dijagnoza alergijskih bolesti
  • Uticaj zagađenog vazduha na nastanak plućnih bolesti
  • Marija Blažić – Maja
  • Astma tip A

    Kašalj prati uobičajene simptome astme, on može biti samo prethodnica napadu astme ili jedini simptom astme.Kada je kašalj jedini simptom astme onda je reč o Kašalj Varijanti Astme ( Cough Variant Asthma-CVA).

    Šta je Kašalj Varijanta Astme?

     Glavni simptom CVA je hronični, neproduktivni kašalj. Ovakvi pacijenti imaju kašalj kao glavni i jedini simptom astme. Od ukupnog broja pacijenata sa dijagnozom astme, procenat pacijenata sa CVA je veoma mali. Ovakvi pacijenti su posebna grupa pacijenata i razlikuju se u odnosu na ostale bolesnike sa tipičnom astmom. Na primer, reflex kašlja se kod „normalnih“ asmatičara ne razlikuje u odnosu na zdrave, kod CVA pacijenti imaju  osetljiviji  reflex kašlja. Zanimljivo je da CVA pacijenti imaju manju reakciju na testiranje methacholinom u poređenju sa drugim asmatičarima.

    Kako se postavlja dijagnoza CVA?

     

    Ako je kašalj čest, lekar će predložiti spirometriju. Ako spirometrija pokazuje reverzibilne opstrukcije, lekar će prepisati terapiju za lečenje astme. Međutim, rezulatati spirometrije mogu biti i normalni, te se stvaraju dijagnostičke dileme, gde lekar može da sumnja na astmu ali ne može da dokaže.

    U tom slučaju, lekar će tražiti da se uradi bronhoprovokativni test u cilju da dokaže hiperreaktovnost bronhija. Ako methacholin ne izavoze hiperreaktivnost, malo je verovatno da je astma uzrok kašlja. Definitivnu dijagnozu lekar može posataviti ako pacijent odreaguje na test.

    Kako se leči CVA?

     Lečenje CVA je gotovo isto kao i za astmu. Delimična poboljšanja kašlja mogu se videti  upotrebom bronhodilatatora kao Spalmotil ali ako se u potpunosti ne reše do 8 nedelja potrebno je uvesti inhalacione kortikosteroide kao Flixotide

    Ukoliko je kašalj samo delimično ublažen, predlaže se upotreba oralnog kortikosteroida kao Prendizon. Takođe lekar može tražiti da se urade posebne analize za identifikaciju eozinofila, marker inflamacije, u plućima. Ako je eozinofil prisutan, terapija Montelukast-om  (Singulair) obezbeđuje dodatni klinički efekat kod pacijenata koji nisu dobro kontrolisani primenom samo bronhodilatatora, ili inhalacionim kortikosteroidima.

    Mala grupa pacijenata može imati pogoršanje simptoma kašlja upotrebom inhalacionih bronhodilatatora i kortikosterodida. Ako se kašalj pogoršava, treba tražiti i druge razloge za kašalj, kao GERB (vraćenje želudačne kiseline u jednjak).

    Methacholin provokatovni test  (The Methacholine Challenge Test)

     je metoda dijgnostikovanja astme, naročito kod odraslih kod kojih nema anamnestičkih podataka o ranijoj dijagnozi astme  (na primer  astme u detinjstvu).
    Test methacholinom kod osoba sa reaktivnim bolestima disajnih puteva izazvaće bronhoopstrukciju, što će se dokazati ispitivanjem plućne funkcije. U suštini, methacholin će hemijski izazvati napad astme.

    Kod pacijenata koji imaju medicinsku dokumentaciju o ranijoj dijagnozi astme, ne podvrgavaju se Methacholin provokativnom  testu. To bi bilo kao da osobi koja zna da je alergična na kikiriki dati kikiriki kako bi se “videlo šta se dešava”.

    Methacholin provokativni  test je vrlo osetljiv i specifičan i daje oko 90% tačnu dijagnozu. Međutim i dalje će kod jedne od deset osoba sa astmom koja se podvrgne Methacholin provokativnom  testu astma ostati neotrkivena (pozato kao „lažno negativan“ test). Isto tako će jedna od deset osoba koje nema astmu imati pozitivan Methacholin provokativni  test („lažno pozitivan).

    Validnost Methacholin provokativnog testa može biti individualna za svakog pojednica i brojni faktori mogu uticati na rezultat testa, uključujući duvanski dim, zagaženje životne sredine, kofein, čokolada, preparati efedrina i naravno svi lekovi za lečenje astme.

    Ovaj test u retkim slučajevima može ugroziti život pacijenta, te se mora raditi isključivo u ustanovama u kojima se odmah može pružiti adekvatna medicinska pomoć, kao što je kiseonik, epinefrin (adrenalin)  ili čak uraditi kardiopulmoralna reanimacija.

    Iz tog razloga mnoge zdarvstvene ustanove koriste alternativne metode ispitivanja, kao naprimer PFT „stres test“ kao bi isprovocirali astmu i na taj način postavili dijagnozu.

    Slični tekstovi:

  • Sirupi za kašalj omamljuju decu
  • Kašalj
  • Lekovita hrana: crna rotkva umiruje kašalj
  • Tipovi astme
  • Simptomi astme

  • Šta je noćna astma?

     

    Noćna astma je kada se simptomi astme javljaju noću. Oko 75% ljudi sa astmom ima simptome koji ometaju kvalitet i dužinu sna. Ako se ovakvi simptomi javlaju najmanje jednom nedeljno govorimo o noćnoj astmi. Pormećaj u toku sna narušava kvalitet sna i ima negativan uticaj na koncentraciju tokom dana.

     

    Postoje mnogi razlozi zašto ljudi sa astmom dožive simptome noću. Prirodni ritam tela igra ulogu, uz oderđene hormone sa svojim najvišim (najnižim) nivoom u ranim jutarnjim satima. Neki od njih, kao što je melatonin utiču na upale disajnih puteva.

     

    Za ljude sa astmom broj inflamatornih ćelija u disajnim putevima ima najveći nivo u ranim jutarnjim časovima, svrhuncem u 4 sata posle ponoći. Iskustva su pokazala da kiod ljudi sa astmomtokom neći dolazi do smanjenja plućne funkcije. U jednoj studiji kod bolesnika sa astmom utvrđeno je da se plućna funkcija smanji za 20% dok je kod ljudi koji nemaju astmu 4%.

     

    Pored uloge tela u doprinosu noćne astme, postoje i drugi razlozi:

    -  Izloženost okidačima astme u krevetu, kao što su prašina i grinje ili prisustvo kućnih ljubimaca

    -  odložen odgovor na izloženost okidima ranije tokom dana

    -  Problemi sa sinusima i slivanje sluzi niz disajne puteve tokom ležanja

    -  GERB (upala jednjaka zbog vrećenja želudačne kiseline u jednjak)

    -  Bronhospazam izazvan smanjenjem telesne temperature

    -  Prestanak dejsta lekova za astmu( koji se koriste jednom dnevno) u renim jutarnjim časovima

    -  Sleeo Apenia koja je kratka epizoda suspendovanog disnja koja može biti uzrokovana  opstrukcijom disjnih puteva ili pogrešnog signala u mozgu

     

    Lečenje i prevencija noćne astme

     Noćna astma može značajno potemetiti kvalitet sna, što može dovesti do smanjenja sposobnosti funkcionisanja u toku dana. Zbog toga je jako bitno identifikovati specifične uzroke i pronaći najbolju terapiju.

     

    Metode prevencije obuhvataju uklanjanaje izazaivača alergije iz spavaće sobe, vođenje dnevnika izloženosti alergenima tokom dana koji mogu biti uzrok zakasneloj reakciji, adekvatno lečenje problema sa sinusima i upotreba kapi za nos. Tretman može uključiti i promenu sredine, upotrebu različitih lekova za astmu

     

    Ako je noćna astma loše kontrolisana zbog prestanka dejsta leka, promena vremena i doza lekova može poboljšati i ublažiti noćne simptome. Na primer, ako lek inhaliramo uveče umesto ujutru on će svoje dejstvo imati tokom cele noći.

    Mnogi različiti lekovi za astmu posebno su prilagođeni za efikasnost noću. Dugodelujući beta antagonisti, kao što je Severent (Salmetrol), dokazano poboljšavaju simptome ako se koriste dva puta dnevno.

    Tablete Aminofilina (Teofilina) sa produženim oslobađanjem leka, mogu biti efikasni u rešavanju noćnih simptoma astme, ako se uzimaju jednom kasno popodne. Inhalacioni kortikosteroidi i leuktrijenski modifikatori (Singulair-Montelukast) takođe igraju važnu ulogu. Tablete kortikosteroida, kao što je Prendison (Pronison), su pokazale smanjenje noćnih opstrukcija disajnih puteva i upale, posebno ako se uzimaju u 3 sata popodne.

     

    Postoji neka polemika o odnosu GERB-a i noćne astme. Poznata je povezanost između vrećanja želudačne kiseline u jednjak i suženja disajnih puteva. Međutim rezultati različite studije u kojima je upotreba inhibitora protonske pumpe (inhibitori protonske pumpe smanjuju lučenje želudačne kiseline) u tretiranju želudačnog refluksa a time i smanjenja noćne astme, su mešoviti.

     

    Opstruktivna Sleep Apenia (skraćeno OSA) za vreme spavanja je još jedan uslov koji može da igra ulogu u noćnim problemima sa disanjem i da utiče na loš kvalitet sna. Ljudi sa OSA imaju više noćnih epizoda u kojima tokom spavanja disanja prestane usled opstrukcije disajnih puteva uzrokovane relaksacijom usta i grla. Otkriveno je da 48% ljudi koji hrču i imaju noćnu astmu, imaju i OSA. Ponekad je teško razlikovati OSA od noćne astme, jer može izazvati i poremećaje u disanju, pa čak i nizak nivo kiseonika.

    Tretman za OSA, kao i za one koji imaju astmu i one koji nemaju je kontinuirano pozitivan pritisak disajnih puteva (CPAP), koji snažno ubacuje vazduh u pluća kroz masku koja se stavlja na nos ili usta i nosi se tokom spavanja. Istraživanja su pokazala da osobe sa astmom, koje takođe imaju i OSA mogu poboljšati noćne simptome pomoću CPAP-a, iako je nejasno da li upotreba takođe poboljšava i funkciju pluća.

     

    Važno je da testiranje na OSA, naročito za one ljude koji česti imaju nekontrolisane napade astme. Dijagnostika i lečenje noćne astme može biti veliki izazov. Svako čija noćna astma značajno utiče na kvalitet živta, treba da porazgovara sa svojim lekarom i da dobije terapiju kojom će svoju astmu držati pod kontrolom.

     

     

                                          Saveti za razgovor sa lekarom

     

    Izgradnja tima za lečenje astme

     

     Jadan od najboljih načina za držanje astme pod kontrolom je da preuzmete aktivnu ulogu u lečenju. Vi ste dragoceni član vašeg tima u lečenju astme. Evo nekoliko saveta za razgovor sa svojim  lekarom o svojim simptomima i kontrolosanjem astme.

    Imata pravo da budete ravnopravan partner u planiranju kontrole vaše astme. Kada vi i vaš lekar naučite kako da razgovarate jedni sa drugima, možete naptaviti veliko poboljšanje u svom (ili vašeg deteta) zdravstvenom stanju.

    Činejica je da su većin azdravstvenih radnika često zauzeti i požuruju vas kad odđete na pregled. Pomoć u održavanju dobre linije komunikacje može se postići ako pratite sledeće savete:

    -         Pripremite se za posetu lekaru pre odlaska zapisujući svoje probleme i pitanja za lekare

    -         Ponseite vaš dnevnik simptom astme i  vaš Astma akcioni plan sa vama prilikom svakog odlaska lekaru

    -         Postavljajte pitanja lekaru sve dok niste sigurni da ste razumeli odgovore i da znate šta treba da uradite

    -         Otvoreno pričajte sa lekarom. Ako niste zadovoljni sa vašim planom lečenja, treba to i da kažete lekaru kako bi zajedno podesili plan

    -         Vodite beleške tokom poste o tome šta doktor kaže, ili ako je predložen a nova terapija. Na taj način imaćete referentnu tačku kad ste kod kuće

    -         Nemojte se stideti oko pozivanja između poseta lekaru ako imate pitanja ili nedoumica

     

    Zapamtite, dobra komunikacija počinje sa vama. Postanite aktivan, ravnopravan partner u zdravstvenom timu!

     

     

     

    Slični tekstovi:

  • Trudnoća i astma
  • Alergije i astma
  • Astma, alergije i kućni ljubimci
  • Astma i sport
  • Šta je astma?
  • Kako? Ekološkim deterdžentima, biljnim mirisima, lakovima i bojama bez otrova, a iznad svega svestranom zaštitom od alergena i grinja koji su za zdravlje – propast

    Na osnovu sve učestalijih alergijskih napada, koji se događaju u kućnim uslovinma,  alergolozi i bioarhitekte dali su  za uzbunu i sastavili gotovo beskonačnu listu kućnih zagađivača.

    Podaci govore da se trećina svih slučajeva alergijske kijavice, astmatičnih napada, konjunktivitisa i kožnih upala, događa u stanu. Ko su krivci za to? Toksične materije u lepku za nameštaj, sredstva za čišćenje, osveživači prostorija. A najpodmuklija opasnost vreba iz prašine. Tu se, naime, zavuku grinje koje uzrokuju više od polovine kućnih alergija.

    Evo njihovih saveta:

    1. “Ne” za suv vazduh

    Na optuženičkoj klupi našla su se i grejna tela zbog kojih udišemo suv vazduh: stručnjaci tvrde da vlažnost ispod 40 procenata slabi imunitet. U spavaćoj sobi i prostorijama u kojima se najviše boravi treba postaviti jednu ili više posuda sa vodom. Moraju biti besprekorno čiste da ne bi postale rasadnik klica i plesni. I kad je hladno, prozore treba otvarati 4-5 puta dnevno, makar po nekoliko minuta.

    2. Boje i tapeti pod kontrolom

    Starenje slika dovodi do oslobađanja toksičnih materija (smola i rastvarači). A lepak koji koristimo za postavljanje tapeta – štetan je.

    Rešenje:

    Zidove treba redovno brisati, a kad rešite da ih osvežite, učinite to netoksičnim eko bojama. Važna je i obrada tapeta: glatka površina je zahvalnija od refeljne koja skuplja bakterije i prašinu.

    3. Higijenski otrovi

    Treba li reći da sredstva za održavanje kućne higijene spadaju među najveće zagađivače i da oslobađaju 40 procenata svih otrovnih sastojaka u vazduhu? Deterdženti sa jakim formulama, vim, sapuni, hemijski osveživači vazduha, proizvodi za pranje sanitarija sa hlorom, osveživači WC šolja, tečnosti za poliranje nameštaja, sprejovi protiv insekata: stručnjaci kažu da u telu “zdravog” Evropljanina može da se nađe oko 300 štetnih hemikalija! Kad ih udahnemo, nadražuju grlo, truju pluća i uzrokuju dermatitis. Zato izaberite zelenu alternativu: ekološka sredstva na bazi sapuna i eteričnih ulja i mehaničko čišćenje sa manje hemije.

    4. Oči u oči sa grinjama

    Prašinske grinje su nevidljive golim okom, ali jedan su od glavnih uzroka alergijskih reakcija, posebno kod dece. Ne vide se, ne ujedaju, ne bodu, ali uvek su sa nama. U jednom gramu prašine živi od 10 do 1.000 grinja, hrane se mrtvim ćelijama naše kože, a žive u krevetnini, tepisima, zavesama i odeći. Nazeb, kašalj, ekcem, konjunktivitis, otežano disanje i, u najgorem slučaju, astma najčešće su tegobe ljudi koji pate od alergije. Odbrana:

    Prašinu brisati vlažnom krpom, a stan redovno provetravati. Sve predmete koji skupljaju prašinu (knjige, igračke, odeću…) skloniti u ormare i fioke. Mesta do kojih usisivač teško stiže prskati sprejom protiv grinja. Posteljinu prati u mašini na 60 stepeni: niže temperature im ne mogu ništa.

    5. Osveživači prostorija

    Sadrže toksične materije i rastvore: dobar razlog da odustanete od hemijskih osveživača u kući.

    Savet:

    Kupujte stoprocentno prirodne proizvode i osvežavajte prostorije luftiranjem, posudama sa vodom i par kapi eteričnog ulja i par listova zelenog čaja u čaši vode.

    6. Skriveni kuhinjski neprijatelji

    Kuhinjske peći i šporeti koji ponekad oslobađaju izuzetno štetne materije kao što su ugljen monoksid, azot dioksid i čađ. Pozovite jednom godišnje tehničara za održavanje grejnih tela i sprečite otrovne gasove da dostignu opasnu crtu.

    7. Nezgodni polen

    Od 80 vrsta prisutnih u atmosferi, samo su neke potencijalni alergeni. Ipak, cvetni prah mnogima i te kako može da zagorča život: od svih alergija disajnih puteva, 50 procenata su alergije na polen.

    Saveti:

    - veš sušite u stanu, a ne napolju – polen se lako lepi za tkanine.

    - ne držite u kući rezano cveće u rizičnim periodima kao što je proleće

    - na prozore stavite guste mreže protiv insekata

    - ako ste dan proveli napolju, uveče se istuširajte i operite kosu da skinete polenov prah koji će u protivnom završiti na jastuku i “čekati” da ga udahnete.

    -oprezno i za trpezom: sastojci nekih polena liče na sastojke namirnica i uzrokuju svrab i otok usana ili grla. Evo i primera. Polen žitarica u 50 odsto slučajeva izaziva alergiju na paradajz, kivi, agrume, badem, breskve, lubenicu, dinje i cerealije, dok su ljudi alergični na polen breze u 70 odsto slučajeva alergični i na krompir, šargarepu, maline, jabuke, kruške, breskve, šljive i koštunjavo voće.

    8. Ni lateks nije “naivan”

    Alergija na lateks je sve češća u dodiru sa materijalom od kojeg se prave zaštitne rukavice, ali i kape za plivanje, baloni, cucle, slamčice. Reč je o beličastoj tečnosti iz stabljike tropske biljke koju je u industriju uveo Čarls “Goodyear”, koji je 1890. proizveo i prvi par hirurških rukavica od lateksa. Ako otkrijete da ste alergični na tu supstancu, zameniti je rukavicama od sintetičkih materijala (vinila, polietilena, nitrila).

    9. Ne sušite veš na radijatoru

    Zimi je baš zgodno sušiti rublje na radijatorima, ali to može da izazove astmu i alergije. Razlog? Toplota pojačava dejstvo mikroorganizama prisutnih u vlaknima tkanina i pomaže im da se šire. Zato veš treba poređati na rešetku za sušenje i često provetravati prostoriju.

    10. Rastvarači za mrlje: samo kad mora

    Najčešći sastojci ovih preparata, trihloretilen (trielin) i aceton, štetni su kako za udisanje tako i za dodir. Prvom se pripisuje toksično, narkotično, čak i kancerogeno dejstvo, pa zahteva upotrebu rukavica. Aceton uspavljuje i izaziva glavobolju. Budite, dakle, štedljivi kad koristite ove preparate i obavezno otvorite prozor. Odeću sa koje ste skidali mrlje ostavite nekoliko sati da se “izluftira”.

    11. Lov na “buđave” fleke

    U česte faktore rizika spada i plesan koja je uvek tamo gde su kutije sa hranom, tapeti, tuševi, para. I – eto vama posla! Ako su fleke osvanule na zidu, proverite kako su nastale i uklonite pre nego što postanu izvor alergije. Para od kuvanja kondenzuje se na zidovima i postaje idealan teren za buđ. Frižider treba prati krpom za jednokratnu upotrebu i mešavinom mlake vode, bikarbone i sirćeta. A hranu kojoj je prošao rok – baciti.

    12. Opasne mačje dlake

    Čovek, naime, nije alergičan na dlaku, kao što se misli, već na pojedine proteine iz mačje pljuvačke koji ostaju na krznu kad se životinja “umiva”. Alergeni dlaka, koje se lepe na tepihe, nameštaj, odeću, vrlo su otporni. To je razlog što se alergija javlja i bez direktnog dodira sa krznom životinje. Tegobe mogu potrajati mesecima pošto mačku udaljimo iz kuće. Šta činiti? Kao prvo, otići alergologu koji u težim slučajevima prepisuje terapiju na bazi antihistaminika ili specifičnu vakcinu. Važna je i lična higijena. Brižljivo perite glavne “rezervoare” (tepisi, sofe, fotelje…) i mesta gde životinja najviše boravi. Ne dozvolite joj da zalazi u spavaću sobu. I – koristite usisivače i klima-uređaje opremljene moćnim filterima.

    izvor:  : www.lepoizdravo.com

    Slični tekstovi:

  • Život bez alergije
  • Astma, alergije i kućni ljubimci
  • Alergije i astma
  • Život sa astmom
  • Kalendar cvetanja polena
  • Društvo za prava dece sa astmom “Dašak” i pozorište “Dečija zemlja” organizovaće besplatno za sve mališane predstavu “Astma nije bauk“. Predstava počinje u subotu, 3. septembra u 12 sati u Tašmajdanskom parku, a cilj je boljerazumevanje problema dece sa astmom među školarcima.

    Astma se danas veoma često dijagnostikuje kod dece. Tokom godišnjih odmora i promene mesta boravka, na moru ili planini, često dolazi do privremenih poboljšanja stanja, ali povratkom u staru sredinu i polaskom u školu, “okidači za astmu” kao što su prašina, virusi, stres, ponovo se aktiviraju i simptomi se vraćaju. Zbog toga se na vreme treba obratiti lekaru i sprečiti mogućnost astmatičnih napada i tegoba.

    Edukativna i zabavna pozorišna predstava, koju izvode glumci putujućeg pozorišta “Dečija zemlja“, Slobodan Boda Ninković i Jovica Tišma, poručuje deci i njihovim roditeljima da “astma nije bauk” i da deca koja imaju astmu mogu normalno da žive, bave se sportom i postižu vrhunske uspehe u školi i u svakoj profesiji, ne izdvajajući se od svojih
    vršnjaka.

    Slični tekstovi:

  • Dijagnoza astme nije hendikep za život
  • Otpor jedne žene nije uvek dokaz njene vrline, nego je često samo dokaz njenog iskustva
  • Šta je Astma.rs?
  • Astma
  • Aspirinska astma
  • Juče i prekjuče Astma.rs imala je neverovatan broj poseta. Sve one su posledica upita na Google koji su u vezi sa ambrozijom. Vrlo je važno da se sada zaštite od ovog korova, jer je on najjači polen koji okida astmu.

    Na Astma.rs imamo dva odlična teksta o alergiji na ambroziju:

    I sam osećam svrab u ušima i blagu teskobu u grudima. Uzeo sam Nasonex, 2 puta dnevno + Symbicort. Nastaviću tako 2-3 nedelje, posebno jer sada dosta vremena provodim na treningu spremajući se za Ljubljanski maraton u oktobru.

     

    Slični tekstovi:

  • Hemijom protiv ambrozije
  • Kombinovana alergija
  • Alergija kod sedmogodišnje devojčice
  • Gde je grad bez astme?

    Grad Žabljak nalazi se na severozapadu Crne Gore, u srcu Durmitorskog područja, na visini od 1450 metara nadmorske visine i predstavlja najviše (crnogorci kažu najvisočije) urbano naselje na Balkanu. Smešteno je u podnožju Durmitora i okruženo sa 23 planinska vrha od preko 2200 metara, sa 18 planinskih jezera i kanjonom rijeke Tare, najdubljim u Evropi.

    ŽABLJAK je najviši grad u Ex Jugoslaviji,  a zauzima prostor od 445 km2 i u njemu živi preko 4929 stanovnika, a kod nijednog nije zabeležena astma. Iznad njega se uzdiže Durmitor sa svojim najvišim vrhom, Bobotovim kukom (2523 metra). Durmitorski masiv se prostire izmedju kanjona Tare, Pive i Komarnice i planine Sinjajevine. Velika visinska razlika izmedju kanjona i najviših vrhova Durmitora na malom rastojanju koja iznosi 2090 metara čini posebnu specificnost Durmitorskog platoa.

    Raj za sve

    Ovaj kraj je  poznat po nizu prirodnih i geografskih specifičnosti. Žabljak  ima planinsku klimu sa dosta snega što pored pogodnih terena za skijanje predstavlja i izvanredne uslove za razvoj sportsko rekreativnog turizma. On je isto tako atraktivan i za vreme leta  naročito za planinare, kao i za sve druge koji žele da uzivaju u lepotama neizmenjene prirode. Zbog svega toga Durmitor je zajedno sa kanjonima Tare i Susšice proglašen za Nacionalni park i uključen je u Spisak svetske baštine prirodnih kulturnih dobara. Ovo područje je poznato i po velikom broju jezera od kojih je najpoznatije Crno Jezero. Danas su Žabljak i Durmitor jedno od najatraktivnijih turističkih područja u Evropi.

    Poreklo naziva Žabljak

    Stari naziv ovog mesta bio je Varezina vodaverovatno zbog jakog izvora vode oko koga se i formiralo naselje. Potom dobija naziv Hanovi (ili Anovi), kao mesto gde se odmaraju tgovački putnici. Sadašnje ime Žabljak, prema predanju potiče od žaba koje svake godine svojim kreketanjem najavljuju dolazak proleća. Godine 1870, Žabljak dobija službeni nazivkada započinje izgradnja crkve Sv. Preobraženja kao i škole i kapetanijskog doma.

    Žabljak nije samo aktuelan zimi zbog skijanja i ostalih zimskih sportova, on je turistima interesantan i leti zbog splavarenja rekom Tarom,šetnjama po fantastično markiranim stazama zdravlja, kao i zbog velikog broja biljnih vrsta koja daju ovom mestu posebnu lepotu.

    Jedinstvena i raznolika prirodna bogatstva, na ovako malom prostoru, preporučili su Žabljak za ekološku prestonicu prve ekološke države na Svetu.

    Klima

    Najveći deo Durmitorskog područja ima prosečnu godišnju temeperaturu od 2 do 8 stepena Celzijusa. Godišnje je 120 dana pod snegom, većim od 15 centimetara, a skijaški tereni, koji su na većoj nadmorskoj visini, imaju snežni pokrivač pogodan za skijanje 150 dana u godini.
    U višim predelima Durmitora i preko čitavog ljeta se mogu vidjeti nameti snijega, a u području Kalice je tzv. “DEBELI NAMET“, dugačak 200 do 300 metara.
    Klima ima odlike, od župske u kanjonima reka, preko subplaninske na visinama do 1200 metara, do tipične alpske. Zime su duge i hladne, leta relativno kratka i sveža, a zanimljivo je da su jeseni toplije od proljeća.

    Ova godina je posebno topla, pa su i na Žabljaku više temperature nego ranijih godina. Ali uz velike šume jele, smreke i bukve, kojima je Žabljak okružen, visoke temperature se lako podnose. Noću su sveže i ugodne za spavanje.

    Jutra na Žabljaku

    Kuća mojih domaćina, porodice Vuković nalazi se na 300 metara od samog centa Žabljaka ka Crnom Jezeru. Odmah pored kuće počinje divna šuma kroz koju vodi markirana staza Centar-Crno Jezero. Prohladna jutra pored same šume i jutarnja kafica uz igru veverica  su divan početak dan. Dok posmatrate male, slatke veverice i njihovo jutranje razgibavanje, dok se sunce još stidljivo probija između visokih jela, zaboravljate  sve stresve. Osetite kako se pluća čiste i pitate se da li uzeti jutarnju terapiju. Terapiju odavezno nastavite da uzimate po poreporuci lekara, veća nadmorska visina može da izazove simptome  visinske bolesti.

    Šta je visinska bolest?

    Visinska bolest je skup simptoma koji se javljaju pri boravku na visokoj nadmorskoj visini. Obično se javlja iznad 2500 m, često pri brzom i naglom usponu zbog kojeg telo ne uspe da se prilagodi. U većini slučajeva radi se samo o blagom poremećaju kao što je glavobolja, gubitak apetita i mučnina i ne zahteva intervenciju lekara. Najbolji nač da izbegnete  visinsku bolest je spor i postepen uspon pri čemu se telu i plućima ostavlja dovoljno vremena za aklimatizaciju. U slučaju da osetite simptome visinske bolesti prekinite  dalji uspon i siđite na nižu nadmorsku visinu.

    Većina prethodno postojecih bolesti kao što su astma i hronična opstruktivna bolest pluća, kardiovaskularne bolesti  ili dijabetes same po sebi ne povećavaju rizik od visinske bolesti.

    Na razvoj visinske bolesti najviše utiče brzina uspona, nadmorska visina, visina na kojoj planinar spava te individualna osetljivost. Dobra telesna kondicija ne deluje zaštitno, a pojačani telesni napor na visini povećava mogućnost simptoma.

    Kao što sam već rekla Žabljak se nalazi na 145o nadmorske visine i to je idealno za boravak i spavanje.

    Ako se odlučite za osvajanje planinskih vrhova u okolini Žabljaka, budite bez brige najviši vrh je Bobotov kuk sa 2523 metara nadmorskke visine.

    Šta se decom na Žabljaku?

    Danas se Žabljak privredno orjentiše na TURIZAM i proizvodnju zdrave hrane.  Sezona traje celu godinu : zimski turizam,sa prelipim skijaškim stazama prilagođenih svakom uzrastu i sikustvu, zatim proljeće i jesen (šetnje po prirodi, seminari, splavarenje, ribolov, lovni turizam…) i leto (odmor i rekreacija, sportski turizam).

    Ako se odlučite da posetite Žabljak,  sigurno ćete osetiti pravi mir, spoj tradicije i modernog, neverovatno prirodno okruženje, zanimljive gostoprimljive gorštake,  i sigurno osloboditi misli od svakodnevnih stresova.

    Predivna staza Centar-Crno jezero je idealna za sve koji su došli sa decom za blagu šetnju šumom. Staze je markirana, nema većih uspona, slobono bih mogla reći da je skoro kao ono što je moj drug Duca sa Javora rekao “staza oaza”.

     

     

    Šume NP Durmitora se prema zaštiti mogu podijeliti na:
    - šume pod strogom zaštitom
    - zaštitne šume
    - park šume
    - šume sa mešovitom namenom.

    U zoni šuma pod strogom zaštitom izdvojeno je 5 područja i to:
    CRNA PODA,
    SLIV MLINSKOG POTOKA,
    KANJON SUŠICE,
    VAŠKOVSKE STIJENE
    I DRAGIŠNICA.

    CRNA PODA
    rezervat prirode koji je karakterističan po stablima crnog bora (Pinus nigra Arnold.), starim oko 400 godina, visine do 51,1 m, prečnika do 120 cm i zapremine preko 1600 m3/ha. Opisane zajednice u rezervatu su:
    - Pineto-Fagetum oxalidatosum prov.
    - Pineto-Fagetum saliculacetosum
    - Pineto-Fagetum seslerietosum prov.

    SLIV MLINSKOG POTOKA
    prašumski rezervat jele i smrče i nešto bukve iznad 1600 mnv. Površina rezervata je 10 ha.

    KANJON SUŠICE
    mešovina  bukve i jele. Iznad Sušičkog jezera zastupljene su kvalitetne sastojine bukve (Fagus silvatica) i javora (Acer pseudoplatanus).

    VAŠKOVSKE STIJENE
    prostiru se obodom kanjona Tare na kome je nađena retka vrsta planinskog bora (Pinus heldreichii).

    DRAGIŠNICA
    rezervat prirode u kome su zastupljene mešovite lišćarsko – četinarske šume.

    Reke i jezera

    Najduže reke u Durmitorskoj regiji su PivaiI Tara, koje sa svojim pritokama – Komarnica, Vrbnica, Bijela, Tusinja, Bukovica i Draga – ispresjecaju ovu oblast, sastaju se kod Šćepan polja i postaju Drina. Različite hidrografske pojave kao što su izvori, rijeke i podvodni tokovi, kanjoni i vodopadi,  još više obogaćuju pejzaž.
    Ako ste kolima nemojte propustiti da posetite bar neki od  kanjona Tare, Pive, Komarnice ili  Sušice.  Svih ovi kanjona  su  nastali usled rečne erozije, a svaki ima svoje sopstvene i jedinstvene karakteristike.

    Kanjon Tare je definitivno najveći i najlepši kulturni i prirodni resurs. Kanjon se pruža 68 km, a dubina ide do 1,300m. Spuštanje  rekom na splavu ili na kajaku je uzbudljivo iskustvo za svakog ljubitelja sporta ili turistu.

    Raftingom se može na najlepši i najatraktivniji način videti i osetiti sva lepotu i čar kanjona i doživeti spoj  čoveka i netaknute prirode. Ture raftinga su prilagođene svakom uzrastu i željama, dobija se oprema u vidu sigurnosnog prsluka. Bez brige, mali rafting je podesan i za decu i vožnja treja 3,5 sata.

    Ako niste za rafting,  u mestu Đurđevica Tara nalazi se veliki most čija je gradnja počela 1938 a završena 1940 godine. Most je postao simbolom reke, fascinantan spoj ljudske ruke i same prirode. Dugačak je 154 m a najvisočiji luk dostiže visinu od 135 m. Sa mosta je nezaboravan pogled na kanjon (koji se naplaćuje 2 evra).

     

    Posebne lepote durmitirskog masiva i okoline Žabljaka čine 18 ledničkih jezera:

    Crno jezero (Veliko i Malo)
    Zminje jezero
    Jablan jezero
    Barno jezero
    Modro jezero
    Valovito jezero
    Srablje jezero
    Pošćansko jezero
    Veliko Skrčko jezero
    Malo Skrčko jezero
    Zeleni vir
    Vir u Lokvicama
    Sušićko jezero
    Zabojsko jezero

    i Zminičko jezero, Vražje, Riblje i Gostaja koje su izna granica NP durmitor.
    Najveće i najpoznatije je    Crno jezero u podnožju planine Durmitor, samo 20 minuta pešačenja od Žabljaka. Do Crnog jezera se može doći i šetalištem pa pored bivšeg vojnog odmarališta, markiranom stazom od centra kroz šumu, asfaltnim putem pored hotela Durmitor i centra za informacije NP. Oko samog Crnog jezera se nalazi rekreativno-edukaciona staza, dužine oko 4 km. Pravi raj za šetnju, uživanje u pogledu i disanje punim plućima. Na jezeru je dozvoljeno i kupanje, a može se i iznajmiti čamac za veslanje i obilazak celog jezera.

    Prirodni fenomen vezan za ovo jezero je nešto što se naziva bifurkacija, odnosno voda jezera teče u dva različita riječna sistema.

    Od Crnog jezera vodi puno markiranih staza ka nekoj od prirodnih lepota ovog kraja. Bez staha od mogućeg lutanja, sve staze su jako dobro markirane, ima putokaza ka smeru koji izaberete sa vremenom potrebnim za dolazak do cilja.

    Moja prepruka je da pođete stazom koja vodi od Crnog jezera pored mlinskog potoka do Zminjeg jezera. Prelapa staza, laka i za decu. Na Zminjem jezeru ima klupe za odmor, uživaćete u ručku ili užini okruženi neopisivim mirom i lepotom. Tu se nalazi i izvor pitke vode.

    Da li je neko već bio na Žabljaku?

    Slični tekstovi:

  • Soko banja – Soko grad, dođeš star-odeš mlad
  • Beograđani, izađite u grad u nedelju. Trčite i volontirajte na Beogradskom maratonu.
  • Sa cinkom kroz veliki, prljavi grad
  • Kako se daje dijagnoza astme?
  • Simptomi astme
  • Lemod Solu je sistemski kortikosteroid iz grupe glukortikoida. Koristi se u terapiji teških akutnih stanja i akutne egzacerbacije hroničnih bolesti (kao što je napad astme) kad je neophodna hitna sistemska primena glukokortikoida gde oralna terapija nije moguća.

    Hemofarm je u SAD registrovao liofilizirane injekcije preparata Metilprednizolon Natrijum Sukcinat, poznatijeg na drugim tržištima pod zaštćenim imenom Lemod Solu u dozama od 40mg i 125mg. Specifičnost ovih proizvoda je dvokomorna bočica (Hemo Vial, US trade mark Act-O-Vial), tj. u istoj bočici se nalaze i liofilizirana aktivna supstanca i rastvarač za injekcije.
    Za razliku od konvencionalnog pristupa da se liofilizat i rastvarač pakuju u odvojene bočice, ovaj način dodatno povećava komfor pri primeni, tj. brzu i sigurnu aplikaciju što su dodatni zahtevi probirljivog američkog tržišta. Hemofarm je jedini generički proizvođač na svetu koji u portfelju poseduje metilprednizolon

    Slični tekstovi:

  • Generički lekovi
  • Sistemski kortikosteroidi
  • Alergija na hranu je svaka neželjena reakcija na inače bezopasnu hranu ili komponentu hrane u koju je uključen imuni sistem organizma. Da bi se izbegla konfuzija, veoma je važno da se termini ispravno koriste. Samo ako je u reakciju uključen imuni sistem organizma mogu se koristiti pojmovi alergije na hranu ili preosjetljivosti na hranu.

    Postoji nekoliko različitih tipova neželjenih reakcija koje uključuju imuni sistem, a koje pomazu organizmu da se odbrani od bolesti. U slučaju alergije na hranu, trenutna hipersenzitivna reakcija je najbolje proučena.
    Ovaj tip reakcije uključuje tri primarne komponente: nutritivni alergen (hranu), imunoglobulin E (IgE) i ćelijske elemente (mastocite i bazofile).

    Nutritivni alergen

    Nutritivni alergen je hrana ili komponenta hrane koja stimuliše odgovor imunog sistema kod preosetljivih osoba na tu hranu.

    Jedna hrana može da sadrži više različitih komponenti na koju je individua preosetljiva. Najveći deo komponenti su verovatno proteini, a ne šećeri ili masti.
    Osobe koje imaju nasledjenu sklonost da im se jave alergijske manifestacije produkuju veću količinu specifičnih odbrambenih antitela imunog sistema nazvanih IgE klasa antitela. Kada alergena (preosetljiva) osoba pojede hranu njen imuni sistem bude stimulisan antigenima da proizvodi antitela protiv specifičnog antigena.
    Milioni stvorenih IgE antitela cirkulisu krvlju po celom telu i vezuju se na površinu krvnih ćelija bele loze koje se nazivaju bazofili. Te ćelije sa vezanim IgE antitelima prodiru u okolna tkiva iz kapilara i pretvaraju se u mast ćelije, a na njihovoj površini se i dalje nalaze vezana antitela iz IgE klase.

    Bazofili i mast ćelije su specijalizirane ćelije imunog sistema koje igraju glavnu ulogu u reakcijama preosetljivosti ljudskog organizma. Mast ćelije se pretežno nalaze u tkivima koja su primarno mesto kontakta sa okolinom čoveka (koža, pluća, organi za varenje). Bazofili i mast ćelije proizvode i skladište različite supstance poput histamina koje izazivaju alergijsku reakciju. Kada IgE na površini tih ćelija dodje u kontakt sa alergenima iz hrane dolazi do burnih reakcija oslobadjanja uskladištenih supstanci koje izazivaju snažne alergijske manifestacije.

    SIMPTOMI ALERGIJE NA HRANU

    Iako se alergijske reakcije mogu javiti na svaku hranu, najveći broj reakcija se javlja na mali broj namirnica: mleko, jaja, ribu, školjke, soju, pšenicno brasno, orahe i drugo koštunjičavo voće, bobičasto voće. Alergijske reakcije se javljaju od nekoliko minuta pa do nekoliko sati nakon uzimanja hrane na koju je osoba alergična. Kod naročito osetljivih osoba samo mirisanje ili dodirivanje hrane može izazvati alergijsku reakciju.
    Najčesci simptomi alergije na hranu manifesuju se na organima digestivnog trakta. Počinju sa otokom ili svrabom usana, jezika i/ili grla. Kada hrana dospe do želuca mogu se javiti mučnina, povraćanje, grčevi u stomaku ili proliv. Veoma često se javljaju i crvenilo, svrab, koprivnjača i ekcematozne promene na koži.
    Neke osobe mogu da dobiju kijavicu, curenje iz nosa, otežano disanje i druge poteškoće vezane za disanje. Iako alergija na hranu ponekad može da pogorša simptome astme, ona nije test uzročnik respiratornih oboljenja. Ipak, deca kod koje se napad astme javi nakon unosa neke hrane imaju povećan rizik, po život opasnih alergijskih reakcija.
    Anafilakticki tip alergijske reakcije je retki, ali ponekad i smrtonosni tip reakcije u kome više razlicitih organskih sistema istovremeno ispoljava teške alergijske manifestacije. Simptomi nastupaju naglo, brzo se pogoršavaju, a manifestuju se koprivnjačom, svrabom i otokom kože i grla, otežanim disanjem, snižavanjem krvnog pritiska, gubitkom svesti, a u najtežim slučajevima dovode do smrti.
    Simptomi alergije su individualni i variraju po vremenu i intenzitetu manifestacija, vremenu javljanja i količini i vrsti hrane koja dovodi do početka reakcije. Ista vrsta hrane može da dovede do različitih simptoma kod različitih osoba, ali različita vrsta hrane može da dovede do sličnih simptoma kod istog deteta.

    DIJAGNOZA ALERGIJSKOG OBOLJENJA

    Dijagnoza ne bi trebala da bude teška kod dece koja iste simptome dobiju uvek nakon unosa iste hrane. Na primer, dijagnoza alergije na kikiriki je sasvim očigledna ako dete povraća i dobije koprivnjaču svaki put kada pojede kikiriki, bez obzira na mesto ili vreme uzimanja kikirikija.

    Medjutim, kako različite vrste hrane mogu da dovedu do sličnih alergijskih manifestacija ili nealergijskih bolesti digestivnog trakta, neophodno je konsultovati specijalistu alergologa da bi se procenilo koji se simptomi javljaju zbog alergije, a koji mogu biti vezani za neki drugi uzrok ili bolest.
    Dijagnoza alergijske bolesti počinje uzimanjem osnovnih podataka o pacijentu i traženje podataka o uzimanju pojedinih vrsta hrane koje bi mogle biti uzročnik nastalih problema, procenom količine hrane koja dovodi do manifestnih reakcija i vremena koje prodje od uzimanja sumnjive hrane do nastanka alergijskih reakcija, procenom učestalosti javljanja alergijskih reakcija i ostalih neophodnih informacija. Kompletni lekarski pregled i odredjene laboratorijske analize se sprovode da bi se eliminisale druge bolesti koje mogu dovesti do sličnih tegoba koje nisu vezane za alergiju.
    Pomoću mnogih testova moguće je otkriti da li je imuni sistem deteta senzibilisan na specifičnu hranu. Testovi koji se nazivaju RAST (radio alergo sorbent test) ili ELISA testovi mogu da pruže slične informacije kao i kožni testovi

    LEČENJE ALERGIJE NA HRANU

    Kada se konačno potvrdi dijagnoza alergijske preosetljivosti na neku hranu jedini pravi lek je eliminacija te hrane iz ishrane deteta.
    Plan svakodnevne ishrane ili dijeta moraju biti pažljivo pripremani individualno za svako dete. Svaka eliminaciona dijeta mora uzeti u obzir individualnu sposobnost tolerancije manjih količina te hrane, mora se voditi računa da ne dodje do manifestacija podhranjenosti, da planirani režim ishrane bude dostupan detetu, odnosno njegovim roditeljima i da se u zamenu da alternativna hrana ili dodaci za hranu umesto onih koji dovode do pojave alergijskih reakcija. Lekar mora da pomogne u sastavljanju jelovnika, kao i da preporuči alternativnu hranu umesto hrane na koju je dete alergicno.
    Za uspesno sporovodjenje eliminacione dijete neophodno je stalno kontrolisanje deklaracije na svim proizvodima.
    Trenutno ne postoje lekovi koji mogu da pomognu ili dugoročno ublaze intenzitet i učestalost javljanja alergijskih reakcija.
    Specificna desenzibilizacija koja se sa uspehom primenjuje kod neke dece sa alergijom na polen ili alergene iz okoline deteta ne pomaže kod alergije na hranu, ne preporučuje se, čak moze da bude i izuzetno opasna.

    OSTALI UZROCI NEŽELJENIH REAKCIJA NA HRANU

    Trovanje hranom nastaje kada se pojede hrana koja sadrži otrovne supstance. U nekim slučajevima trovanja mogu da liče na alergiju na hranu kao na primer kod uzimanja pokvarene ribe, nejestive vrste ribe, riba u kojoj ima mnogo histamina iz namnoženih bakterija.
    U metaboličkim reakcijama na hranu organizam ne može adekvatno da metaboliše hranu unetu obrokom. Npr., neka deca imaju nepodnošljivost na laktozu ( mlečni šećer) usled nedostatka enzima laktaze koji je neophodan za razgradnju mlečnog šećera.
    Kada se popije mleko ili pojede druga hrana koja sadrži mlečni šećer javlja se mučnina, nadutost, gasovi i proliv.
    Nealergijske reakcije na hranu mogu se javiti kao rezultat drugih zdravstvenih problema. Nakon virusnog gastroenteritisa naknadno dolazi do nastanka nepodnosljivosti mlečnog šećera. U nekim slučajevima psihogeni faktori imaju važnu ulogu u nastanku tegoba koje liče na alergijske manifestacije. U drugim slučajevima mehanizam nastanka reakcije često ostane nepoznat.

    Mag. farm. spec. Daliborka Tišić

    teks preuzet sa farmaceuti.com

    Slični tekstovi:

  • Alergija na hranu
  • Astma- simptomi i lečenje
  • Unakrsna alergija na hranu kod odraslih
  • Kako se daje dijagnoza astme?
  • Simptomi astme
  • Kućna prašina je mešavina različitih materija koja se lako

    podiže u vazduh.

    Sastav kućne prašine dosta varira i

    zavisi od: tipa i starosti vaše kuće (stana), temperature,

    vlažnosti, svega što se nalazi u kući (hrana, odeća,

    nameštaj, …), svakog ko živi u njoj (ljudi, životinje i

    biljke) kao i aeroalergena u okolini (zrnca zemlje,

    komadići biljaka, polen, spore buđi, …).

    Iako gotovo sve

    materije iz kućne prašine mogu izazvati alergijske

    reakcije kao najvažniji alergeni u njenom sastavu

    izdvojeni su: delovi koje ljudi i kućnih ljubimaca, budi i

    fragmenti tela insekata i grinja i njihovi ekskrementi.

    Određena količina kućne prašine je prisutna u svakom

    domu bez obzira koliko često i temeljno obavljamo

    čišcenje.”

    Slični tekstovi:

  • Buđ povećava rizik od astme kod dece
  • Alergijski rinitis
  • Alergija na kravlje mleko
  • Alergija i alergijski rinitis
  • Šta je astma?
  • blogodak blog

    Blogodak?

    Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

    O projektu

    Podrška

    MyCity.rs

    DevProTalk