
BlogOpen Wall
Teško je samo 24h nakon završetka BlogOpena sabrati utiske i napisati nešto smisleno. Ukratko - odluka da Bor bude domaćin trećeg okupljanja je jedna od najboljih koja je doneta proteklih meseci.
Program je u velikoj meri ispunio moja očekivanja moje želje… Oliver i Robert su mi kroz dve prezentacije podigli entuzijazam za blogovanje. Najpre pričom o tome da blogovi mogu menjati svet u kojem živimo… koliko lako (ili teško) drugo je pitanje. A potom i pričom o tome kako njih dvojca zarađuju na zahvaljujući tome što pišu blogove i savetima kako neko od nas to može da učini… Naravno, ekonomska situacija u Nemačkoj i kod nas, kao i zastupljenost interneta, nisu ni približno slične, ali valjda se trudimo da stignemo tamo gde su oni… Deo moći da tamo stignem brže je i u blogerskim rukama tastaturama…
Priča Neila Alphonsa o društvenim mrežama i blogovanju nije donela nešto posebno novo, ali me inspirisao da se danas registrujem na mreži znamo.se. Na žalost, osim što je rekao da će oni uvesti novi blog servis u mrežu i istakao šta blogeri od takvog sistema očekuju, nije rekao šta će od toga njihova usluga posedovati, kako će izgledati, kada će biti lansirana… Propustio sam Vesićevu WordPress radionicu, ali pogledaću prezentaciju i postavljati cyber pitanja. Panel o blogu i književnosti otvorio je mnogo pitanja i 5 CIJA, a radionica kreativnog pisanja pretvorila se u ono što sam priželjkivao - cyber radionicu koja će teći ispod Kišobrana.
Verovatno je najveće razočaranje bila “prezentacija” UNS-ove škole web novinarstva, kako zbog otkazivanja najavljenih gošća, tako i zbog koncepta priče o školi: veći deo se sveo na čitanje opisa škola sa sajta uz dodavanje ponekog interesantnog podatka… Koliko sam shvatio, predstavnik škole “uleteo” je u zadnji čas pa verovatno nije bilo vremena da se bolje pripremi… Poslednji deo zvaničnog programa bio je panel o online špijuniranju, prikupljanju i čivanju podataka o korisnicima raznih usluga, pravu na privatnost… puno pitanja, puno odgovora, privatnosti definitivno uskoro neće biti!
I eto, sad sam tri golema pasusa posvetio zvaničnom programu, a nekako je uvek mnogo bitnije ono što se dešava okolo njega; na dolasku (kada se greškom svrati do Zlota), svečanim večerama (za malo da dobijem engleski pasoš), u pauzama (Deda i ja sam se polio kafom ;))…
Moram pomenuti i Tonija, Manijaka, Punkyja, Miffa, Waltera, Suske, RainDoga, (Deda bio si u prethodnom pasusu), Zorana, Eniaca, Miću, Aleksandra, Vasilku, Auroru, Emiliju, Irenu, Dragana, Ivanu, Darka… i naravno Džej Tanju
RTV Bor je prekidala štrajka samo zbog njih i još mnogo ljudi kojih se nisam setio (glavobolja je trenutno jača od volje) i za koje sam siguran da mi to neće uzeti za zlo…
A kao što smo navikli, humanitarna akcija je i ove godine pratila BO. Ovom priliko to je bilo prijavljivanje za Registar davalaca kostne srži koji je u Boru predstavljala doktorka Aleksandra. Meni je čika koji je uzimao krv napravio dve rupice… prva vena nije htela da teče
Da li je bilo grešaka, propusta, nečega što je moglo drugačije (eventualno bolje)… naravno da jeste. Niko nije savršen, a nekada i pored sve dobre volje neko drugi (monopolista?!) ipak više utiče na okolnosti. Ipak, o tome kada se utisci slegnu do kraja i direktno s ljudima iz organizacije BITNO bez koje BlogOpena 2008 ne bi bilo. Pročitajte i utiske drugih… Slike sređujem i uskoro će biti u prostoru.