Svi postovi sa bloga: Elektrokuhinja

Moskva se puni svakodnevno novim kafanama. Sećam se, tek kad sam stigla u Rusiju, pre skoro 3 godine, bio je jedan Starbucks na Šeremetjevu (aerodromu)  i jedan u velikom tržnom centru van grada. Sada ih ima, ukupno u gradu 43! Pored Starbucksa, tu je Шоколадница, zatim Кофе Хаус, Costa Cofee, Coffee bean i još ko zna koliko različitih lanaca. Moram priznati da ova kafe-manija baš i ne liči na Moskvu.Rusi više vole da piju čaj nego kafu, ali eto šta radi marketing. Napravi da je nešto mnogo cool i narod će to voleti.

Evo jedna novo-otvorena kafana.   Кофеин.  Lepo izgled, udobno, prijatno, ali cene su, kao i uvek-moskovske. Kapućino košta minimum 5 evra, i to najmanji. Standardna cena za bilo koji od gorepomenutih lanaca.

Кофеин

Кофеин

Na metro-stanici Lenjinski prospekt, nalazi se prilicno impozantan spomenik Juriju Gagarinu. Naravno, u punoj velicini ga je bolje videti danju, ali mrak se toliko rano spusta na ulice Moskve da je pravi poduhvat napraviti dobru fotku. A ovo svetlo sto se vidi ispod Jurija, su ustvari lampe, namerno isecene sa slike tako da izgleda kao da se Jurij sprema da poleti u Kosmos )

Памятник Юрию Гагарину

Памятник Юрию Гагарину

Ko o čemu, ja o hrani. Prijela mi se kroška kartoška al poželeh da je sama napravim. Dakle, 4 krompira se operu, stave samo tako u rernu i kroz sat vremena su pečeni. Kako to babuške iz Kroške rade,  krompir se raseče, i dok je još vruć, unutrašnjost se pomeša sa maslacom i sirom koji se dobro topi, a zatim se na sve to dodaju salate koje sami smislite.  Ja volim još da dodam i mladi sir, ne puno slan, pa ga pomešam s jogurtom da bude onako fin, kremast. Приятного аппетита!

Крошка картошка

Крошка картошка

Rusi (a pogotovo Ruskinje) su ludi za sušijem, a Moskva je prepuna suši-restorana. Kako specijalizovanih, skupih, tako i onih jeftinih i kojekakvih fast-foodova na temu sušija. Za svakog postoji po nešto. Naravno, uz suši, tu je uvek i antisuši. Antisuši je u Rusiji sve ono što nije suši. Dakle borš, peljmeni, blini, ši… Jedan od lanaca japanske-koreanske (nije mi baš omiljeni), ali je u blizini posla, pa prolazi nekako-Япоша (Yaposha) na Prospektu Mira. I eto, fotka i priča za danas. Pogađate šta sam danas jela za ručak )
Япоша

Япоша

Tri čistača

Tri čistača

Prvo prođe “grtalica” zatim čovek sa mašinom koja čisti sneg (izgleda kao kosilica samo bez je l te kose za travu, a mesto nje jedan valjak sa četkom) i kao finale dolaze tadžici-radna snaga Rusije koji onda lopatama razbijaju led. I tako svaki dan. Od jutra do mraka. A i po mraku.

Kućica za mačke

Kućica za mačke

Ova prodavnica se bavi isključivo prodajom “stanova” za razne kućne ljubimce. Ovo je konkretno iz serijala za mačke. U sredini radnje beše čitav jedan mačiji kvart, ali mi nekako bilo malko neprijatno, a i sekjuriti tržnog centra me gledao kao da se spremam da dignem čitavu mačiju radnju u vazduh.

Meni ovo malko perverzno, a vama?

Probala sam hurmu. Ne, hurma nije urma kome god da je sličnost u imenu pala na pamet. Hurma je voće iz Abhazije,  Rusi je obožavaju i ima je celu zimu. Ja je kupih, probah i bacih. Ukus je, pa… recimo da se ne može jesti. Pitala sam Ruse kako je oni jedu, i rekoše-prosto tako. Uzmeš, opereš, oljuštiš, izbaciš koštice i pojedeš. Od prvog zalogaja usta su počela da mi se skupljaju, a drugi zalogaj nism ni mogla da progutam. Neka neverovatna suvoća u ustima se javi tako da što više žvaćeš to manje pljuvačke u ustima imaš, i na kraju pošto su cela usta nekako suva, ne možeš ni da progutaš. Podsetila me je na dunju, samo što dunju mogu da jedem.

HurmaOvo je prosto… nejestivo.

Домодедово (photo taken from Ria novosti)

Домодедово (photo taken from Ria novosti)

Nit znam ko su niti šta hoće niti me iskreno zanima. Tek tako doći na aerodrom i zbog ispranog mozga ubiti 31 čoveka je potpuni idiotluk.

Više vesti ovde: http://en.rian.ru/russia/20110124/162277636.html.

Što sam bliža kraju mog boravka u Rusiji to imam veću želju da iskoristim vreme maksimalno i radim sve one stvari koje znam da negde drugde neću moći. Na primer da probam neku specifičnu rusku hranu koju dosad nisam probala. Ili posetim mesta na kojima nisam bila. Ili prosto odem u obližnji park na klizanje…

U tu čast odlučila sam da napravim jedan mali blog projekat. Trudiću se da svaki dan, u narednih mesec i kusur dana objavim po jednu fotografiju iz Rusije. To neće biti nikakva spektakularna fotografija sa spektakularnom pričom, već  prosto neki detalj, tipičan ili interesantan za mene u Moskvi. Možda i onima koji svraćaju ovde bude zanimljivo…

Sneg je padao celu noć i evo kako je moja ulica izgledala ranom zorom.

Sneg je padao celu noć i evo kako je moja ulica izgledala ranom zorom.

Smrdljivi Martin se rađa u Rokovom Potoku. Usred zime. I onda pomoću krila vrlo nevešto postavljenih od majke prirode uspeva da izbalansira do obližnjih crveno/belih zgrada. Zatim se penje uz prozore ne bi li ušao u prostor za roletne. Kad jednom dospe do roletni aterira u unutrašnjost sobe. Prvo se čuje zujanje zvrrrr a zatim tup zvuk pada na patos. Ostatak života Smrdljivi Martin provodi pokušavajući bezbroj puta da se popne uz prozor jer je to jedino čime zna da se bavi. Kako se ova vrlo autistična buba razmnožava, čime se hrani nije mi poznato. Dalji životnog ciklus je jedna od dve mogućnosti. Prva je da biva izbačen napolje od nekog stranog faktora, pri čemu se prethodni algoritam ponavlja (ulazak u roletnu, pad na patos uz tup zvuk, puzanje po prozoru). Druga mogućnost je  pad na leđa i ostanak na leđima do potpunog samouništenja izbacivanjem smrdljivog mlaza, i paralizacije čitavog organizma.

Kakvo besmisleno postojanje.

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk