
Ima jedan segment softverskog "online svijeta" u kojemu se skoro nijednom osjetio zapostavljen. To je web. Web stranice rade besprijekorno na linuxu. Usudio bih se kazati da je postotak weba kojeg mogu uredno pristupiti veći od 99,99% svih online sadržaja.
Usprkos malecnom postotku linux korisnika, vlasnici komercijalnih stranica se potrude da se one vide na istom. Bizarno je što jedini problematični slučajevi nisu komercijalne stranice nego državne institucije (primjer 1 i primjer 2).
Uzmimo jedan konkretan primjer -- obrazovanje. Na internetu postoji tona vrhunskog i besplatnog obrazovnog sadržaja koji je uredno dostupan i meni i onima koji ga posjećuju na Windowsima. Postoji vjerojatno razlog zašto oni biraju tehnologije koje se vrte na svim operativnim sustavima -- biti pupčanom vrpcom vezan za jednog proizvođača softvera je ogroman rizik. I zato se razumne države trude koristiti otvorenim standardima i imati transparentan pristup podacima.
No, ako ste srednjoškolski profesor, u školi bi Vam mogli spomenuti kako postoje online predavanja koje ministarstvo službeno priznaje kao stručno usavršavanje ("nosi bodove", navodno). Pretpostavimo i to da imate linux. Otići ćete na stranicu, kliknuti na link i -- otkriti ćete da ta predavanja spadaju u onih 0.01% interneta koji nije dostupan linux korisnicima.
E sad, to nije nikakav grijeh. Spomenuta stranica ionako nije sufinancirana od države i slobodni su stavljati gore što god ih je volja. Da kojim slučajem jest financirana od države onda bih itekako tražio da bude dostupno na svim desktop operativnim sustavima. Jer, kao što zakon uvjetuje da državne institucije moraju imati rampe, liftove ili da se na parkirališta mogu parkirati automobili svih marki (a ne isključivo Fiat i Renault, samo zato što ih koristi malo veći postotak ljudi), tako je danas svugdje u svijetu sasvim normalno da se službene stranice vide u svim desktop operativnim sustavim. I zato to mora biti jedan od kriterija. (Kao što bi se svi operativni sustavi trebali raditi na nastavi informatike, barem nekoliko školskih sati informativno. No to je druga priča...)
Ali, iskreno... Ja, kao (web) developer, ne bih volio biti u tih 0.01% interneta. Neovisno o tome plaća li me država ili privatnik.
Stvar principa.



