Svi postovi sa bloga: Novinarska Patka

Hoćemo li o događajima u susednoj ulici uskoro čitati samo u prestoničkim medijima ili – nigde? „I za kraj, ali ne zato što je najmanje važno već zato što je to za sve nas možda i najznačajnije, posebnu pažnju trebalo bi obratiti na svestran i pošten razvoj lokalnih medija. U Srbiji, generalno, dolazi do kontrakcije medijskog [...] No related posts.
Bekim  – tragična smrt  glumca Zavideli smo mu na tim divnim glumicama sa kojima je snimao po zemljama koje su nam se tad činile nestvarno dalekim. Oponašali ga i na žurkama vrištali od derta i omamljujuće želje za nekim pravim životom, baš kao što je u jednoj od najpoznatijih i najemotivnijih scena jugoslovenskog filma činio Beli [...] No related posts.
Povodom tribine Danas konferans centra pod nazivom “Informacione tehnologije i budućnost medija u Srbiji” Stari mediji, kako od milošte tepamo novinama, radiju i televiziji, bez sumnje će „nestati ako se ne prilagode“ novim tehnologijama, kako piše Blic online u naslovu izveštaja sa današnje tribine “Informacione tehnologije i budućnost medija u Srbiji” održane u beogradskom hotelu [...] No related posts.
Internet nas „primorava“ da čitamo u fragmentima i na „preskok“, ali to nije prva „čitalačka revolucija“ u istoriji Sinoć sam prosuo vrelu kafu po “Ani Karenjini”. Otmena ruska gospođa nije rekla ništa, niti se nešto promenilo u sadržini davno kupljene knjige. Jedna njena rečenica nestala je ispod tamne kafene mrlje. Jutros sam proverio – ipak taj [...] No related posts.
Koliko poitičke stranke u Srbiji veruju da “biračko telo” može da se pridobije i na”digitalnom prostoru?” Političke stranke u Srbiji pomalo zbunjeno posmatraju ovaj “Internet talas” koji lagano natapa i žestoko menja sve pore života, uredno koriste mejlove za komunikaciju sa svojim mesnim odborima, čule su za društvene mreže i znaju da one ne služe samo [...] No related posts.
Svedoci smo nečeg do juče nezamislivog: klasični mediji ne „uzimaju“ samo vesti sa Interneta već stvaraju vesti na Internetu budući da su i sami Internet! A društveni mediji su tu da „zavrte ringišpil“. Postoji rašireno mišljenje da nije loše biti kralj ili kraljica, ali nekima od njih, u davna vremena, glave je došlo – očajno informisanje [...] No related posts.
Jezik, mreže i mediji („Ja se ne zovem! Drugi me zovu.“ – Radovan III) Izgleda da ne vredi, iz Pandorine kutije izletela je i raspršila se i „nova moderacija“ pojma pismenosti. Zgodno rečeno i, naravno, rogobatno, ali „sa namerom svesnom“. Jer, radi se o „klasičnoj pismenosti.“ A „to kad jednom ode, nema da se vrati“. [...] No related posts.
Sa Vlastimirom Čobrdom, countri managerom Etargeta o kontekstualnom oglašavanju na Internetu Reklamiranje na Internetu, koje je koliko juče za mnoge bila “tamo neka daleka stvar”, ubrzano postaje deo srpske web svakodnevice. Kovin Ekspres,  u kontaktu sa svojim oglašivačima, sve češće čuje da ih reklama na Internetu više interesuje nego pojavljivanje u štampanom izdanju. Redakcija lista i [...] No related posts.

Povodom 3. maja, Svetskog dana slobode medija

stampa“U Srbiji se dobro razume da su mediji jako važni i onda se oni, iz različitih razloga, izlažu pritisku, a lokalni mediji su u posebno osetljivoj situaciji. Ima političkih pritisaka i pritisaka koji dolaze iz sfere biznisa i nekih drugih interesnih grupa, pa tako nema potpune slobode medija”, kaže Đorđe Vlajić, predsednik NUNS-a u izjavi za B92. Povod za razgovor je 3. maj, Svetski dan slobode medija, a to je razlog zbog kojeg nastaje i ovaj tekst.

UNS je izdao saopštenje povodom ovog datuma u kojem”dodaje se da je u godini za nama gotovo 2.000 novinara i medijskih radnika ostalo bez posla a sve više ih, posebno u lokalnim medijima, skromne plate prima sa višemesečnim kašnjenjem.

Zato UNS i SNS i ove godine pozivaju novinare na međusobnu profesionalnu i sindikalnu solidarnost, uz puno poštovanje prava na različitost.

“Samo dobro organizovani i solidarni moći ćemo da zaštitimo svoja prava. Nacionalni kolektivni ugovor za novinare i medijske radnike je naš prioritet. Kolektivnim ugovorom zaštitićemo svoje pravo na dostojanstven rad kod svih poslodavaca, bez obzira na vrstu vlasništva i na nacionalni ili lokalni značaj medija, navode UNS i Sindikat novinara.”

Sve te brojne razloge zbog kojih je nekad ugledna profesija novinar svedena na dno društvene lestvice moguće je, kao lego kockice, upotpunjavati novim koja se u ovim rečenicama dva novinarska udruženja ne naziru.

Katastrofalna “i jeste i nije” privatizacija medija, protivrečna zakonska osnova koja je mnogim lokalnim i regionalnim novinarskim kućama “spasila život”, a zapravo ih gurnula u naručje vlasti i tako ih, “za šaku dolara”, ućutkala, primećena je i u samom vrhu državne i pokrajinske vlasti. Koja, opet, ima svoje pulene i kanale za plasiranje informacija koje njoj odgovaraju, odnosno snižavanje tonova kada se neko zaboravi i previše “istrči.”

U ovom izveštaju nalazi se “dijagnoza” stanja u medijima Ane Tomanove Makanove, pokrajinske sekretarke za informisanje koja kaže da “danas imamo veliki broj medija, koji ne mogu da opstanu na siromašnom i malom tržištu. Pri tome, ne treba smetnuti s uma ni njihovo tehničko – tehnološko zaostajanje u odnosu na okruženje, pad tiraža štampanih medija, smanjeni obim oglašavanja i u štampanim i elektronskim medijima, što je posledica smanjene poslovne sposobnosti potencijalnih oglašivača, ali i centralizacije oglašavanja. Poseban problem elektronskim medijima predstavlja nelegalna konkurencija…”

Bedan položaj novinara, novopečenih “službenih lica”, “poduprt” je, dakle “ i spolja i iznutra”. Jedna činjenica sve više izranja iz mora problema: ova zemlja ima daleko više medija nego što tržište može da iznese, ma bilo ono i u nekim boljim vremenima od sadašnjeg. (Više na ovu temu na blogu Media mix analitičarke medija Larise Ranković.)

Ovu istinu malo redakcija i novinarskih esnafa želi da čuje. Opstajanje medija, takođe, još uvek se, koliko-toliko, “odrađuje” kroz konkurse za sufinansiranje, ali ko u tim rapodelama dobro prolazi? Odluke se donose, a da često “konkursne komisije” uopšte ne znaju ni kako izgleda medij koje pomažu. Dakle, stihijom protiv medijskog posrnuća? Teško da je to izvodljivo.

I u svom tom neveselom haosu…srećna vam sloboda štampe, novinari!

No related posts.

O Prvom maju (malo) nekad  i (užasno malo) sad

piknikPočinjalo je najkasnije dan uoči 1. maja. Dovučeš iz prodavnice piće (mnogo), iz kasapnice meso (mnogo), snabdeš se boksovima cigareta, te uz alkohol poslednje legalne opojne supstance (koja stvara zavisnost od hedonizma.)

Dogovor o “destinaciji” je još ranije  pao, prevozno sredstvo (ćaletov izmoljeni ofucani “stojadin” ili ganc novi “fića”, eventualno sad zaboravljeni “fiat 850”.) obezbeđeno i napojeno kvalitetnim benzinom. Onim što stvara danas zabranjene “izduvne gasove”.

Izjutra počinje avantura. Roštilj, šapurine i briketi ćumura  ubacuju se u gepek, ženski deo ekipe pokušava da iskombinuje sportski look i nešto malo veštački poduprte ženstvenosti u vidu blagog namaza šminke (ko zna, priroda je to, trava…)…Drug pojedinac zadužen za šoferiranje nervozno gleda na sat, kobajagi, i traži da se već jednom krene. A gore nebo promenljivo oblačno i kišica koja ako ne pada, a ono već miriše šireći blagi ozon. Za Prvi maj obavezno pada kiša, bar u ovim krajevima. Da li je to pisalo u nekom zastarelom i odavno zgužvanom Ustavu, ne znam, ali je iz nepoznatih razloga ovo pravilo bilo čvrsto kao stena.

Posle se smeštamo u auto temeljno i kao cigle u zidu – u poverenom nam vozilu ostane tek toliko mesta da poslednji putnik legne nekako “raširen” po unutrašnjosti auta kao po kazni. Vozi, Miško, sledi komanda, mada tek od početka osamdesetih, jer smo pre toga gledali samo kaubojske i partizanske filmove.Ako je uopšte postojala razlika.

Kraj Dunava je bila milina praviti uranak sa pićem, jelom, malim fudbalom, potencijalnim kupanjem u ledenoj reci i…”ako me ko traži, draga i ja smo na plaži…”. Odavno nisam tamo bio, kao što odavno nisam bio nigde po sopstvenom zavičaju, ali ovakav kakav je u nekom očuvanom memorijskom modulu, u glavi, izletište Ibrifor je jedno od kultnih mesta mog kraja. Značaj kakav je tad imao, nestao je u magli iz koje izranja most koji spaja levu i desnu obalu Dunava između Smedereva i Kovina, ali eto, još ga pomalo ima u nekom drugom obliku.Kao uspomena, na primer.

No, ovo je priča o 1. maju u “ono doba”. Dakle, Ibrifor, sitna kiša, skela i kamioni, miris već raspaljenog roštilja i “komšija, mi zaboravili otvarač…” Ma, uzimaj, brate, a možeš i zubima…” Ladno pivo više prija kad se flaša otvori na neregularan način. Flaša piva? Da, pančevački “standard”, pravi, u zidarskoj boci od pola litre, a ne kao ovo danas, u nekim staklićima oblepljenim etiketama…Danas  prave pivske flaše više za čitanje nego za pijenje.

Jurimo za loptom, plastičnom, mada se nađe i po koji oljušteni kožnjak. Uostalom, svejedno. Sa tranzistora, maksimalne snage 0,5 wati, spiker (danas nepostojeće zanimanje) saopštava nam kako na drugim mestima “radni ljudi i građani” provode praznični dan. Jel, a mi mislili da proizvode “apolo”! Naravno, rade isto što i mi, samo na drugom izletištu. Jedu, piju i žale se na platu i nepravedan sistem.

Poneko prisustvuje svečanom otvaranju ovog ili onog, ali takve se stvari uglavnom obave odmah izjutra kako bi slavljenički deo praznika mogao da se odvija nesmetano. A da li će to što su otvorili ikad da proradi, to je već nemoguće znati.Čak ni uz pomoć spikera. Vidovnjaka tad nije bilo na televiziji, bar se nisu tako zvali. Mislim da im je ime bilo “društveno-politički radnici”. Posle su počeli da se zovu političari, ali to je više iz stilskih nego “fundamentalnih razlika”.

Prvi maj je ustoličen u praznik tamo negde u gradu Čikagu gde je “svet rada” demonstrirao i tražio one čuvene tri osmice: osam sati rada, osam sati “života” i osam sati spavanja. Ako ne grešim, bar milion – dva – tri… stanovnika Srbije i danas bi to trebalo da traži. Svakako da hoće, samo kad prođe praznik i neizbežan mamurluk.

A u ona vremena, popodne bi znalo da stigne baš kao i danas. Što će reći, pakuj se, skupljaj flaše (ambalaža se vraćala i bila je skuplja od sadržine), pusti vodu na užareni ćumur, pakuj mesne ostatke za poneti…

Doduše, ponekad bi i u ta davna vremena protestovali. Protiv „nehumanog zapada“ , na primer, gde radnici nisu mogli na prvomajski piknik. Valjda tamo nije bilo ovih naših improvizovanih roštilja, šta li …Danas se slabo protestuje jer je manje potrebe – sve manje ljudi radi, a ko ne radi mora da misli na sutra, a ne na protest. Možda tu ima i drugih razloga, ali ne može sve u jedan tekst da stane, ipak se ovde priča o dve epohe. Epohalne.

Uveče, još uvek pripiti i umorni, okupljali bi se na nekom „da me vidite“ mestu. Ali, to je već deo “sveta zabave” i u ovom tekstu mu nije mesto. Neki red mora da se zna čak i kad se uspomene pretvaraju u rečenice.

Ali, nek smo mi živi i zdravi, a o svemu se može pisati i dobro i loše, samo je potreban povod.

Prvi maj, na primer.

(Objavljeno 1. maja 2009. godine na sajtu www.kovinekspres.rs, na ovoj  adresi. )

No related posts.

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk